- Zukorlić kao da je u zemlju propao nakon skandaloznih scena na Drinskoj regati: dok je ministar Husein Memić javno reagovao, od lidera SPP-a Usamea Zukorlića izostala je jasna osuda nacionalističkih ispada.
Dok se javnost danima pita ko će osuditi veličanje osuđenih ratnih zločinaca i nacionalističke pjesme na Drinskoj regati, od ministra za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost Usamea Zukorlića nema javnog odgovora. Barem ga do objavljivanja ovog teksta nismo pronašli ni na zvaničnoj stranici njegove stranke niti u dostupnim medijskim izvještajima.
A upravo bi Zukorlić, zbog naziva i nadležnosti resora kojim rukovodi, morao biti među prvima koji će podići glas protiv poruka koje vrijeđaju Bošnjake, uznemiravaju povratnike u Podrinju i ponovo otvaraju najteže rane iz nedavne prošlosti.
Svi su prozivali Memića, ali gdje je Zukorlić?
Portali bliski Stranci pravde i pomirenja, kao i njen potpredsjednik i narodni poslanik Edin Numanović, među prvima su zahtijevali odgovornost ministra turizma i omladine Huseina Memića, čije je ministarstvo finansijski podržalo Drinsku regatu. Numanović je Memiću zamjerio što je manifestacija podržana državnim novcem i javno ga pitao može li „kao Bošnjak“ reći ne takvom događaju.
Memić je potom jasno osudio nacionalističke ispade, zatražio reakciju nadležnih organa i najavio mogućnost preispitivanja budućeg finansiranja manifestacije ukoliko se njeni organizatori ne ograde od skandaloznih scena. Njegova osuda prenesena je i izvan Srbije. Međutim, ostalo je pitanje koje ni Numanović ni mediji bliski SPP-u očigledno ne postavljaju dovoljno glasno: gdje je Usame Zukorlić i zašto se nije pridružio osudi?
Ministar pomirenja šuti kada treba braniti pomirenje
Usame Zukorlić nije samo predsjednik SPP-a. On je ministar zadužen upravo za pomirenje i društvenu stabilnost. Ako nacionalističko veličanje osuđenih ratnih zločinaca i pjesme kojima se vrijeđa jedan narod nisu tema za takvo ministarstvo, onda se opravdano postavlja pitanje šta jeste.
Od ministra pomirenja ne očekuje se da reaguje samo onda kada mu to politički odgovara. Njegova obaveza je da podigne glas svaki put kada se ugrožavaju međunacionalni odnosi, bez obzira na to ko je organizator događaja i ko ga je finansirao.
Zukorlić je ranije znao javno govoriti o miru, stabilnosti Bosne i Hercegovine i potrebi očuvanja dobrih odnosa među narodima. Upravo zato njegova sadašnja šutnja još više upada u oči.
Je li važniji politički napad od osude nacionalizma?
Kritikovati Memića zbog odgovornosti Ministarstva koje je podržalo manifestaciju legitimno je i potrebno. Ali nije ni dosljedno ni pošteno insistirati samo na njegovoj odgovornosti, a prešutjeti činjenicu da ministar pomirenja nije javno osudio ono što se dogodilo.
Ako je Edin Numanović imao vremena da napiše politički napad na Memića, zbog čega istovremeno nije pozvao svog stranačkog predsjednika da se oglasi? Ako su portali bliski SPP-u zahtijevali hitnu reakciju ministra turizma, zašto istu hitnost nisu pokazali prema vlastitom ministru zaduženom za pomirenje?
Osuda nacionalizma ne smije zavisiti od stranačke knjižice. Ne može biti prihvatljiva samo kada služi za napad na političkog protivnika, a nevažna kada bi zahtijevala odgovornost vlastitog lidera.
Javnost zaslužuje odgovor
Snimci sa Drinske regate prikazivali su nacionalističke pjesme, fotografije osuđenih ratnih zločinaca i poruke koje su izazvale uznemirenost među Bošnjacima. Na događaj su reagovali ministar Memić i potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković, koji je upozorio na višegodišnju pojavu veličanja ratnih zločinaca na ovoj manifestaciji.
Od Usamea Zukorlića javnost ne traži politički obračun niti stranačko saopštenje puno općih fraza. Traži jasnu i nedvosmislenu osudu nacionalističkih ispada i veličanja osuđenih ratnih zločinaca.
Zukorlić kao da je u zemlju propao nakon nacionalističkih ispada na Drinskoj regati: dok je Husein Memić javno zatražio reakciju institucija, od predsjednika SPP-a i ministra zaduženog za pomirenje nije stigla ni osuda incidenata ni podrška bošnjačkom kolegi.
Nakon višednevnih napada na ministra turizma i omladine Huseina Memića, koje su predvodili mediji bliski Stranci pravde i pomirenja, događaji na Drinskoj regati ogolili su političku nedosljednost takve kampanje.
Kada su se pojavili snimci nacionalističkih ispada, pjevanja šovinističkih pjesama i veličanja osuđenih ratnih zločinaca, Memić je bio taj koji je javno reagovao, osudio incidente i zatražio postupanje nadležnih organa. Od Usamea Zukorlića, predsjednika SPP-a i ministra za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost, do trenutka objavljivanja ovog teksta nije stigla jednako jasna javna osuda.
Nije stigla ni podrška Memiću, iako se njegov istup odnosio na pitanje koje prevazilazi stranačke razlike i neposredno se tiče dostojanstva Bošnjaka, međunacionalnih odnosa i društvene stabilnosti.
Memić jedini javno podigao glas
Radio Slobodna Evropa naveo je da je Memić bio jedini zvaničnik koji je reagovao na incidente u Bajinoj Bašti. Ministar je potvrdio da ga nakon njegove reakcije niko nije kontaktirao te da nema informaciju o eventualnom postupanju policije ili tužilaštva.
Posebno ga je zabrinula šutnja organizatora Drinske regate. Memićev pomoćnik pokušao je kontaktirati direktora lokalne turističke organizacije, ali se on, prema ministrovim riječima, nije javio. Memić je zbog toga najavio da će biti preispitano buduće finansiranje Drinske regate, ali i drugih manifestacija čiji organizatori ne spriječe ili naknadno ne osude nacionalističke incidente.
„Organizatori bi u najmanju ruku morali da se ograde“, poručio je Memić u razgovoru za Radio Slobodna Evropa.
Gdje je nestala Zukorlićeva „politika pomirenja“?
Upravo na ovom mjestu otvara se pitanje odgovornosti Usamea Zukorlića. On nije samo predsjednik stranke koja u svom nazivu nosi riječ „pomirenje“ već je i ministar čiji resor obuhvata pomirenje i društvenu stabilnost. Zbog toga njegova šutnja nije tek izostanak još jedne političke izjave. Riječ je o temi koja se direktno odnosi na oblast za koju je zadužen u Vladi Srbije.
Ako ministar pomirenja ne reaguje kada se na velikoj, državno podržanoj manifestaciji veličaju osuđeni ratni zločinci i vrijeđaju pripadnici drugog naroda, javnost ima pravo pitati: kada će onda reagovati? Još je neobičnije što Zukorlić nije pružio podršku Memiću, koji je preuzeo političku odgovornost i javno osudio ono o čemu su drugi šutjeli.
Glasni kada napadaju Memića, nijemi kada mu treba podrška
Mediji bliski SPP-u prethodno su intenzivno napadali Memića, pokušavajući ga predstaviti kao nedovoljno angažovanog i politički kompromitovanog. Međutim, kada je Memić jasno stao protiv nacionalističkih ispada, isti politički i medijski krugovi nisu pokazali spremnost da njegovu reakciju podrže. Upravo taj kontrast baca drugačije svjetlo na prethodnu kampanju. Da li je njen cilj zaista bila zaštita interesa Bošnjaka ili prvenstveno politička diskreditacija Huseina Memića?
Da su motivi bili principijelni, moglo se očekivati da će Zukorlić među prvima podržati zahtjev za institucionalnom reakcijom. Umjesto toga, javnost je dobila šutnju. Političke razlike mogu biti duboke, ali osuda nacionalizma, šovinizma i veličanja ratnih zločinaca ne bi smjela zavisiti od toga kojoj stranci pripada onaj ko je prvi reagovao.
Memićev istup pokazao je da se nacionalistički incidenti mogu osuditi jasno i bez kalkulacija. Zukorlićeva šutnja, s druge strane, pojačava sumnju da prethodni napadi na Memića nisu bili vođeni principima, već željom da se politički oslabi i diskredituje. Jer, ako je Memić mjesecima bio odgovoran za svaku temu koja se tiče Bošnjaka, kako je moguće da sada, kada je jedini javno reagovao, izostane podrška predsjednika najveće konkurentske bošnjačke stranke?
Dok takva reakcija ne stigne, ostat će opravdano pitanje: zašto je ministar pomirenja nestao iz javnosti upravo onda kada je trebalo braniti pomirenje?
Redakcija ostavlja prostor ministru Usameu Zukorliću da odgovori na postavljena pitanja i saopšti svoj stav o incidentima na Drinskoj regati.