U samom srcu današnjeg Beograda, na prostoru ispod Studentskog trga, nekada je stajala jedna od najznačajnijih, ali i najzaboravljenijih osmanskih bogomolja – Кizlar-agina, odnosno Turgut-begova džamija. Njena istorija predstavlja slojevit presjek burnih političkih, vjerskih i urbanih promjena kroz više od tri vijeka.
Džamiju je krajem XVI ili početkom XVII vijeka podigao Turgut-beg (paša), smederevski sandžak-beg. Bila je podignuta u stilu karakterističnom za osmansku arhitekturu ovih prostora: jednoprostorna potkupolna građevina sa osmougaonim tamburom i kupolom probijenom sa osam otvora, pravilno položena i skromno ukrašena. Minare je bilo prislonjeno uz dograđeni istočni dio objekta. Poput većine beogradskih džamija, teško je stradala 1688. godine tokom ratnih razaranja. Od tada pa sve do kraja XIX vijeka prostor je mijenjao svoju namjenu u ritmu stalnih političkih promjena. Tokom austrijske uprave (1717–1726) u džamiji je bila smještena mala glavna straža, a potom artiljerijski materijal.
Od 1726. do 1739. godine služila je kao katolička crkva povjerena minoritima, što je jedan od najneobičnijih perioda u njenoj istoriji. Nakon povratka Osmanlija, objekat 1741. obnavlja kizlar-aga, starešina harema u Istanbulu, Hadži-Bešir-aga, koji istovremeno osniva i njen vakuf. U kasnijim desetljećima džamija je, zbog nedostatka islamskih bogomolja u gradu, povremeno davana franjevcima (1789–1791), da bi u XIX vijeku bila pretvorena u pravoslavnu crkvu. Tada je, kako se pretpostavlja, srušen vrh minareta, dok hroničari bilježe zanimljiv detalj: na minaret je bilo okačeno crkveno zvono, a spoljašnja arhitektura je ostala netaknuta.
Nakon 1813. godine, objekat je ponovo postao džamija. Austrijski putopisac Felix Kanitz svjedoči da su 1860. u njoj boravili derviši iz Hadžišejhove tekije. Tokom svoje posjete 1897. godine raspitivao se o istoriji objekta, ali mu lokalni hodža iz Bajrakli-džamije nije znao dati mnogo informacija – znak da je džamija već tada tonula u zaborav. Кizlar-agina džamija srušena je početkom 1878. godine. O njenom izgledu danas svjedoče samo crtež Steve Todorovića i fotografija Anastasa Jovanovića snimljena sa Kapetan-Mišinog zdanja. Prema njima, džamija je bila smještena u dvorištu osmanske policije iz XIX vijeka, na uglu Braće Jugovića i Višnjićeve, nekoliko koraka od današnjeg Studentskog parka – na mjestu gdje danas prolaze hiljade studenata, nesvjesni da hodaju po ostacima jednog slojevitog istorijskog nasljeđa.
Mnogošto toga je do danas nestalo iz urbanog tkiva Beograda, ali Кizlar-agina džamija ostaje simbol epohe u kojoj je Beograd bio mjesto susreta, osvajanja i preplitanja različitih kultura – i podsjetnik na to koliko je važno čuvati tragove prošlosti, čak i kada više ne postoje fizički.

Izvor Esad Rahić
