Sjenička pramenka hrani porodicu Šoljanin već generacijama, a Nerkes je danas vlasnik jednog od zapaženijih stada na području Sjenice, sa više od 200 ovaca i jagnjadi.
Porodično gazdinstvo Nerkesa Šoljanina iz Sjenice posjetila je ekipa emisije „Naša priča“ Agro TV-a, koja je predstavila njegov uspješan uzgoj sjeničke pramenke i proizvodnju priplodnih grla.
Na prostranim pašnjacima u okolini Sjenice porodica Šoljanin nastavlja tradiciju stočarstva koja se u njihovom domu prenosi generacijama. Domaćin Nerkes Šoljanin trenutno uzgaja više od 200 ovaca i jagnjadi autohtone sjeničke pramenke, a proizvodnju je prvenstveno usmjerio na kvalitetna grla za priplod.Šoljanin se ranije istovremeno bavio ovčarstvom i govedarstvom. Međutim, problemi sa otkupom i niskom cijenom mlijeka naveli su ga da se prije približno 15 godina potpuno posveti uzgoju ovaca.
– Moji djedovi i otac bavili su se stočarstvom. Držali su ovce i goveda, tako da se ovaj posao u našoj porodici nasljeđuje s koljena na koljeno – ispričao je Šoljanin.
Stado veći dio godine provodi na Pešterskoj visoravni
Njegovo stado trenutno broji oko 220 ovaca. Najveći dio grla tokom ljetnih mjeseci nalazi se na ispaši kod sela Draževiće, na području Pešterske visoravni. Ovce se tamo kreću prostranim pašnjacima, dok se njihovo mlijeko koristi za proizvodnju sira.Period ispaše najčešće traje od početka maja do početka oktobra. Nakon povratka na imanje ovce se pripremaju za zimu, prihranjuju i smještaju u ovčarnik.
Sjenička pramenka poznata je po izdržljivosti i dobroj prilagođenosti surovim planinskim uslovima. Šoljanin ističe da su kvalitetna genetika, pravilna ishrana, njega i odgovarajući smještaj najvažniji preduslovi za formiranje zdravog i kvalitetnog stada.Posebnu pažnju posvećuje izboru ovnova, koje uglavnom nabavlja sa drugih gazdinstava kako bi izbjegao ukrštanje grla u srodstvu. Jagnjad namijenjena priplodu na njegovom imanju ostaju četiri do pet mjeseci i prilikom prodaje prosječno imaju oko 40 kilograma.
Priplodna grla odlaze širom Srbije
Za žensku jagnjad sa farme porodice Šoljanin vlada veliko interesovanje. Prema riječima domaćina, približno 90 posto kvalitetnih ženskih grla prodaje se za dalji priplod.Kupci ne dolaze samo iz Sjenice i sa Pešteri, već i iz Ivanjice, Kosjerića, Valjeva, Čačka, Topole i Šapca. Pojedini stočari kupuju po desetak ili više ovaca kako bi na svojim gazdinstvima formirali stada sjeničke pramenke.
Tokom posljednje sezone u ovčarniku se u jednom trenutku nalazilo oko 220 ovaca i približno 200 jagnjadi. Za vrijeme intenzivnog jagnjenja, posebno u januaru i februaru, rad na farmi traje gotovo neprekidno.
– Ponekad provedemo cijeli dan u štali. Jedna ovca se ojagnji, zatim druga, a svako jagnje treba zbrinuti i smjestiti kako bi bilo sačuvano – objasnio je domaćin.
Za zimu pripreme oko 6.000 bala sijena
Porodica obrađuje približno deset hektara zemlje, od čega je polovina u njihovom vlasništvu, dok ostatak uzimaju u zakup od komšija i prijatelja. Zemljište uglavnom koriste kao livade za košenje.Za zimski period potrebno je pripremiti najmanje 6.000 bala sijena. Stado dnevno potroši približno 30 bala, uz dodatnu količinu ječma. Porodica raspolaže potrebnim traktorima, balirkama i drugom mehanizacijom, a kada zatreba, u pomoć priskaču rodbina i komšije.
– Kod nas još postoji običaj da jedni drugima pomažemo. Ako nekome nedostaje određena mašina, pozajmimo je na dan ili dva i završimo posao – kazao je Šoljanin.
U radu na gazdinstvu učestvuje cijela porodica. Pored Nerkesa, o stadu brinu njegovi sinovi Ensar, Ermin i Raif. Zahvaljujući kamerama postavljenim u objektima, tokom sezone jagnjenja mogu nadgledati životinje i u noćnim satima.
„Da nije isplativo, ne bismo držali toliko ovaca“
Šoljanin smatra da ovčarstvo može biti isplativa grana poljoprivrede, posebno kada se prodaji jagnjadi i priplodnih grla dodaju državni podsticaji.Prema njegovoj računici, gazdinstvo sa oko 200 ovaca, uz dobru organizaciju proizvodnje i redovnu isplatu subvencija, može ostvariti značajnu godišnju zaradu. Dodatnu mogućnost vidi u preradi ovčijeg mlijeka i proizvodnji tradicionalnog sira.
Ipak, upozorava da troškovi hrane, goriva i obrade zemlje neprestano rastu, dok cijena jagnjadi ne prati uvijek ta poskupljenja. Uprkos izazovima, porodica Šoljanin ne namjerava odustati od stočarstva. Njihovo gazdinstvo pokazuje da sjenička pramenka, uz posvećen rad, kvalitetan uzgoj i očuvanje porodične tradicije, i dalje može predstavljati važan oslonac domaćinstava na Pešterskoj visoravni. Pogledajte video ispod teksta.