U vremenu kada se često govori o sebičnosti i otuđenosti, priča Asmira i Elme Hamzić vraća vjeru u ljude. Ovaj bračni par odlučio je učiniti ono što mnogi samo pomisle – otvoriti vrata svog doma i srca za četvero djece bez roditeljskog staranja. Danas, njihov dom nije samo kuća – to je mjesto ispunjeno smijehom, zagrljajima i novim počecima.
Kako sami kažu, za hraniteljstvo nisu ni znali dok nisu čuli od prijatelja. Ipak, ta informacija bila je dovoljna da pokrene lavinu dobrote. Bez mnogo razmišljanja, započeli su proces prijave, edukacije i pripreme. Ubrzo su ispunili sve potrebne uslove i dobili priliku da promijene živote – ne samo djece koju su primili, već i svoj vlastiti.
– Nismo imali nikakve dileme. Nije nas zanimala ni nacionalnost, ni porijeklo djece. Samo smo željeli dom pun djece i ljubavi – prisjeća se Elma.
Dolazak djece u njihov dom bio je emotivan trenutak koji se ne zaboravlja. Baloni, torta i skromna dobrodošlica označili su početak jedne posebne priče. Ali pravi trenutak spoznaje desio se kasnije.
– Kada sam ih vidio u kadi, uplašene, nesigurne, kako se privijaju jedno uz drugo… tada sam shvatio – to su moja djeca. Bez obzira na sve – kaže Asmir, ne skrivajući emocije.
Već nekoliko dana kasnije, jedno od djece postavilo je pitanje koje je zauvijek promijenilo njihov odnos:
“Možemo li vas zvati mama i babo?”
Od tog trenutka – više ništa nije bilo isto. Početak nije bio lak. Promjena životnog ritma, bolest djece, prilagođavanje – sve su to izazovi s kojima su se suočili. Ipak, kako kažu, kada se nešto radi srcem – sve prepreke postaju lakše.
– Oni su mali ljudi sa velikim iskustvima. Nekada zreliji nego što bi trebali biti, ali nevjerovatno topli i pametni – ističe Elma.
Danas, nakon dvije godine, njihova veza je neraskidiva. Hamzići posebno naglašavaju važnost iskrenosti. Djeca znaju svoju prošlost, svoje porijeklo i identitet.
– Nikada ništa nismo skrivali. Smatramo da je važno da znaju ko su i odakle dolaze. Samo tako mogu izgraditi zdrav odnos prema sebi – objašnjava Elma.
Razgovori o prošlosti nisu uvijek laki, ali se završavaju osmijehom, uz poruku da su sada sigurni i voljeni. Asmir i Elma danas imaju samo jedan cilj – da ovu djecu izvedu na pravi put i pomognu im da izrastu u dobre ljude. Njihova poruka svima koji razmišljaju o hraniteljstvu je jasna:
– Ta djeca ne traže mnogo. Ne trebaju skupe stvari. Treba im samo zagrljaj, ljubav i pažnja.
Dodaju da su vrata njihovog doma uvijek otvorena za sve koji žele vidjeti kako izgleda život jedne hraniteljske porodice.
– Ako barem jedna osoba nakon ove priče odluči postati hranitelj – mi smo uspjeli – zaključuje Elma.