Od ranih jutarnjih sati novinari prate situaciju u poplavljenim područjima Hercegovine, posebno u Buturović Polju i Jablanici, gdje su materijalne štete velike, a ljudski gubici najteži. Među onima koji su preživjeli ove teške trenutke je i Hajrija iz Jablanice, čija je priča dirnula mnoge.
Hajrija je jedna od mnogih čije su kuće pogođene strašnim poplavama. Dok stoji u svom dvorištu, koje više ne liči na mjesto gdje je nekada živjela, pokazuje na mjesto gdje je nekada postojao put.
“Materijalno se može nadoknaditi, ali psiha ljudi je najviše stradala. Svi smo promijenjeni, kao da smo postali druge osobe. Ovdje je nekada bio betoniran put, ljudi su dolazili, kupali se, uživali… Danas, nema ni puta, ni struje, ni vode. Život ovdje je nemoguć. Ništa ne možemo skuhati, niti normalno jesti,” priča Hajrija, dodajući da se život u Jablanici potpuno promijenio.
Hajrija se zahvalila navijačima Željezničara koji su joj pritekli u pomoć. “Zahvalna sam im, stvarno. To je pravi humani gest,” dodala je.
Međutim, najteži trenutak za Hajriju bila je noć kada je voda poplavila njeno imanje i gotovo joj odnijela život.
“Bilo je kao apokalipsa. Rekla sam svom amidžiću: ‘Allahimanet, halali ako se ne vidimo.’ Uhvatio me za ruku i izvukao iz kuće. Voda je naišla u sekundi, kao more. Da me nije spasio, ne bih preživjela. Allah je htio da ostanem živa, i na tome sam Mu beskrajno zahvalna,” govori Hajrija kroz suze, prisjećajući se dramatične noći.
Živi sama, dok njen amidžić stanuje preko ceste. Te kobne noći, kada su prešli njegovu ogradu, voda je počela nadirati poput cunamija.
“Sve se odjednom našlo pod vodom. Ne mogu objasniti kako smo preživjeli. Da nije bilo mog amidžića, ne bih bila živa,” kaže Hajrija, i dalje šokirana onim što se dogodilo.
Trenutno je smještena kod sestre, a sve što sada treba, kaže, jeste osnovna pomoć – šporet i frižider, samo da može preživjeti prve dane nakon tragedije. Pogledajte tv prilogispod teksta.