Novi Pazar, grad poznat po svojim živopisnim ulicama i bogatoj kulturi, nosi u sebi priče koje rijetko ko može jasno i precizno prenijeti. Jedan od onih koji to uspjeva je Edin Totić, pisac koji svojim radom osvjetljava kompleksne društvene odnose specifične za bošnjačku populaciju ovog kraja. Njegova sposobnost da složene teme učini razumljivim i pristupačnim širim narodnim masama čini ga jednim od najvažnijih glasova Novog Pazara.
U moru glasova koji se bore da se čuju, postoji jedan koji se izdiže iznad ostalih u Novom Pazaru i širem području Sandžaka – to je glas Edina Totića. On ne samo da opisuje, već i razotkriva; ne samo da priča, već i uči. Njegove riječi su lekcije o društvenim odnosima, posebno o onima koji se tiču bošnjačke populacije u ovom dijelu Srbije.
Nedavno, Totić je ponovo privukao pažnju svojom objavom na Facebook-u, gdje opisuje život žena u Sandžaku kroz tešku, ali stvarnu priču majke i kćerke. Njegova naracija nije samo priča za one koji žive van ovog kraja; ona je ogledalo stvarnosti koje mnogi odbijaju pogledati. Žene u Sandžaku, prema Totićevim riječima, žive u svijetu gdje se od njih očekuje da trpe, šute i izdrže – svijetu u kojem njihovo naslijeđe i identitet ostaju zanemareni.
Rečenice koje Totić koristi su snažne, direktne, surove. One nam govore o nejednakosti, o bolu, o žrtvovanju. Ali, što je još važnije, one nam govore o preživljavanju i snazi.
“Kad muškarac iziđe iz kuće, ni ga pitaj kuda će, ni ga pitaj kad će doći’, nemoj svađu sebi praviti.” Ove riječi odzvanjaju u ušima, ostavljajući nas da razmišljamo o dubokim društvenim slojevima koji oblikuju ova očekivanja i norme.
Totićev rad je više od pisanja; to je aktivizam. On ne samo da iznosi problem, već traži da se o njemu razmišlja, raspravlja, i na kraju, da se djeluje. Upravo zato je njegov glas važan. On ne dozvoljava da se nepravde prekriju tišinom. On otvara vrata razgovoru koji je nužan, razgovoru koji može dovesti do promjena.
U svojim tekstovima, Totić nam ne nudi samo priče; on nam nudi priliku da bolje razumijemo, da budemo bolji, da radimo na tome da naša zajednica postane mjesto gdje se svaki glas čuje jednako jasno. Njegove riječi su poziv na buđenje, poziv da se suprotstavimo nepravdi i da zagovaramo jednakost.
U svijetu koji često prećutkuje neugodne istine, Edin Totić stoji kao čuvar te istine. Njegovo pisanje je most koji povezuje prošlost sa budućnošću, tišinu sa govorom, bol sa nadom. I to je razlog zašto njegov glas nije samo potreban; on je neophodan. NJegov FB status prenosimo u cjelosti.
– Vidiš sinko, žensko mora da se ujede za jezik svaki put prije no nešto kaže. Moraš da budeš mudra. Zna majka da si ti mala i da je brak daleko od tebe još uvijek, al što prije shvatiš život i prihvatiš stvari, lakše će ti bit.
– Kad muško iziđe iz kuće, nit ga pitaj kuda će, nit ga pitaj kad će doć’, nemoj svađu sebi da praviš. Ako se vrati pijan, tražiće razlog da te udari, a to će mu prvo past’ na pamet da si ga pitala. A i ako te udari, ti ni mukajet, pretrpi, šta ćeš…
– Mene je majka grlila i plakala kad sam izlazila iz kuće, a babo mi je rek'o HAJDE ŠĆERI, NEK JE SRETNO. TAMO SA DUVAKOM,A OTUD SA TABUTOM. I kamo sreće da sam sa tabutom, no što sam se u rod vratila…
Ne bih ja ni došla da me nije ister'o, prešutila bih i batine i nemaštinu i pijan zadah za vratom i svakakve uvrede. Trpila bih i da me sječe ako treba, bar ne bih sad bila hamal braći…– Eto, svaki ima buljuk djece, a mene šalju da ih slušam. Ako se zadržim malo duže, grđe me vrijeđaju i optužuju no onaj moj nesretnik. Njihove žene na mene gledaju k'o na dušmana, ne smijem im zuba obijelit, a kamoli nešto reć'… Da je babo živ, možda bi me i zaštitio, a ovako šta ću, moram šutjet bar dok tebe ne podignem. Tebe jednu imam, ka i što se duša može imat samo jedna.
– Neće majki ništa teško bit, samo da mi porasteš i da te vidim sretnu. Daće Bog pa nećeš bit bahsuz k'o ja, mijenja se vakat, a i najstariji brat mi je obeć'o da mi dadne malo zemlje ukraj njive ako budem radila sa njim oko stoke i njive. To će majka tebi za miraz da spremi, da ne kažu da si bosonoga došla…
– Hajde šćeri, spavaj, kasno je, a ja se raspričala bogomi k'o da je podne. Sad ćeš na jesen u školu akobogda, pa ćeš morat ranije da liježeš… Spavaj ti, eto majke brzo, samo da još nešto završim…”-napisao je Edin Totić
