Omiljeni hobi jednog dijela Bošnjaka je da iz zavisti i ljubomore sve najgore govore o svom sunarodniku.
Još ukoliko je u pitanju vrlo uspješan, obrazovan, sposoban i perspektivan Bošnjak, onda je on idealna meta da ga ocrnimo i sve najgore kažemo o njemu.
I ne zaustavljamo se na tome. Nije nam dovoljno da svu bujicu naše zlobe i zavisti sručimo na njega.
Počnemo da vrijeđamo njegovu porodicu. I mislite da je tu kraj.
Naravno da nije. Krenemo da sve najgore govorimo o njegovom djetetu, iako to dijete je u nižim razredima osnovne škole.
Drugim riječima, zbog toga što imamo nešto protiv njega, nije dovoljno da uništimo samo njega. Ma nismo živi što mu nećemo uništiti cijelu porodicu. Nećemo poštjedeti ni njegovo maloljetno dijete.
E to se upravo ovih dana događa sa nosiocem liste “SDP – Husein Memić”, odnosno takvim neljudskim napadima je izložen i on i njegova porodica.
A ko je taj “grozni” Husein Memić, kojeg treba iskomromitovati ne birajući ni način, ni sredstva.
Normalno, i on je nekada bio dječak kao i njegov mali sin, koji je ni kriv ni dužan već izložen verbalnoj agresiji nekih neodgovornih I bezosjećajnih ljudi.
Dječak sa prve fotografije je upravo Husein Memić, dok je u krilu njegovog djede njegova amidžina ćerka Zuhra Memić, sada specijalista plastične hirurgije koja trenutno radi u Kataru.
A sada slijedi glavno pitanje. Ko je djeda Huseinov?
Njegov rahmetli djeda je čuveni novopazarski alim, imam, jedno od najblistavijih imena novopazarske I sandžačke uleme Jakub-efendija Memić.
Jakub-efendija je bio jedan od najcenjenih, najpoštovanijih i najobrazovanih efendija u cjelokupnoj histotoriji naše Islamske zajednice.
On nije ostavio svoj trag samo svojim upornim svakodnevnim praktičnim radom na učvršćivanju islama na sandžačkim prostorima i šire.
On se borio sa svoj narod i svoj umet i javnom, pisanom rečju, čak i u vremenima kada je pisana riječ mogla koštati glave.
On je prvi od svih sandžačkih Bošnjaka podigao glas protiv iseljavanja Muslimana, Turaka i Alabanaca u Tursku i nehatnom odnosu prema tom pitanju od strane države.
Kada je to poštovani efendija uradio. Vjerovali ili ne, još daleke 1958. godine. Dakle u vrijeme kada su svi Bošnjaci šutjeli. Kada su svi šutjeli on je digao svoj glas. I jasno se izjasnio po ovom pitanju, iako je znao da zbog toga može stradati i on i njegova porodica.
Ne vjerujete. E pa uvjerite se:
MEMIC, JAKUB: 2134 – Vasika. – IX (XXI)/1958; br. 6 -8 , str. 266-275. O iseljavanju muslimanke, turske i šiptarske manjine u Anadoliju, Glasnik
Rijaseta islamske zajednice tadašnje FNRJ.
Pisao je rahmetli Jakub-efendija još o mnogim temama iz vjerske tematike i aktuelnim problemima našeg naroda i našeg umeta.
Taj veliki alem i veliki islamski učenjak ostavio je iza sebe najpoznatiju zbirku Poslanikovih a.s. hadisa, koja je još uvijek vrlo aktuelna i koja se smatra jednim od kapitalnih djela iz hadiskih znanosti. U pitanju je djelo
“Izbor Poslanikovih hadisa” odabrao i preveo Jakub Memić, Izdavač: Starješinstvo islamske zajednice, Sarajevo 1985; u 5.000 primjeraka.
Danas se ne može zamisliti proučavanje hadiskih nauka bez ovog djela.
Eto gospodo kritičari ko je djeda tog mnogo kritikovanog Huseina Memića. A iver ne pada daleko od klade.
Husein Memić, direktor Kulturnog centra Novi Pazar je jedini direktor, ne samo u Novom Pazaru, nego u Sandžaku i šire, koji je u instituciji čiji je dirktor, obezbjedio prostoriju unutar Kulturnog centra na čijem je čelu, sa svim neophodnim inventarom, koja služi kao mesdžid, i gdje mogu zaposleni u toku radnog vremena obavljati namaz.
Eto to je Husein Memić Beli. To je čovjek kojeg ovih dana neki besomučno prozivaju i pljuju.
Normalno je da u predizbornoj kampanji svi pokušavaju da k sebi privuku biračko tijelo. Ali borite se programima I reziltatima dosadašnjeg rada. Ne dirajte ono najsvetije svakom čovjeku – porodicu i evljad.
Jakub-efendija Memić nije zaslužuio da se odnosimo tako prema njegovom unuku i praunuku. A to nisu zaslužili ni njegov unuk i praunuk.
Esad Rahić
