Ilhan Jukić iz Dubnice: Na Pešteri se još živi od rada, ali mlijeko nema kome da se proda

• Ilhan Jukić iz Dubnice: Ilhan Jukić iz Dubnice kod Sjenice nastavlja porodičnu tradiciju stočarstva, ali upozorava da bez sigurnog otkupa mlijeka, boljeg plasmana proizvoda i veće podrške tržištu sve više ljudi odustaje od života na Pešterskoj visoravni.

DUBNICA/SJENICA – Dok se mnoga sela širom Srbije suočavaju sa gašenjem domaćinstava i odlaskom mladih ljudi, Ilhan Jukić iz Dubnice: Ilhan Jukić iz sela Dubnica kod Sjenice ostao je na svom imanju i nastavio porodičnu tradiciju dugu generacijama. Ovaj mladi stočar danas brine o stotinama ovaca, kravama i velikom gazdinstvu koje je naslijedio od svojih predaka.

„Ovo je porodično imanje. Moj djed, pradjed, otac – svi su se bavili ovim poslom. Ja sam samo pokušao da unaprijedim ono što su oni stvarali“, kaže Jukić.

Iako je posljednjih godina ulagao u objekte, mehanizaciju i proširenje proizvodnje, najveći problem, kako ističe, nije proizvodnja već prodaja.

„Imamo podršku kroz određene premije, ali kada dođe trenutak da prodamo mlijeko, sir ili jagnjad, nailazimo na velike prepreke. Ove godine posebno je izražen problem otkupa mlijeka. Ne znamo više šta da radimo sa proizvedenim količinama“, upozorava Jukić.

Na njegovom domaćinstvu trenutno se nalazi između 350 i 400 grla stoke, uključujući ovce, ovnove i koze, dok u štalama ima oko 15 krava. Samo održavanje takvog sistema zahtijeva ogromna ulaganja.

„Jedan pijačni dan u sezoni ne može da prođe bez troška od hiljadu eura. Tu su veterinarske usluge, gorivo, održavanje mašina, hrana za stoku i brojni drugi izdaci. Mlijeko je danas skoro duplo jeftinije nego prije dvije godine, dok su svi troškovi porasli“, objašnjava on.

Posebno ističe da se život na Pešterskoj visoravni ne može porediti sa uslovima u drugim dijelovima zemlje.

„Kod nas zima traje i do sedam mjeseci. Moramo unaprijed obezbijediti ogromne količine hrane za stoku. Prošle godine sam čak kupovao sijeno i bale iz Loznice kako bih prehranio stoku tokom zime“, kaže Jukić.

Osim problema sa tržištem, ukazuje i na lošu infrastrukturu i administrativne prepreke.

„Lokalna samouprava treba više pažnje da posveti putevima. Ovaj put iza mene povezuje nekoliko sela i u veoma je lošem stanju. Takođe, mnoge državne mjere podrške teško dolaze do proizvođača jer je potrebno mnogo administracije, a mi smo istovremeno na njivi, u štali i na drugim poslovima.“

Iako se suočava sa brojnim izazovima, Ilhan ne razmišlja o odustajanju.

„Ovo radim iz ljubavi. Bez ljubavi niko ne može održati ovakav broj grla. Da sam gledao samo računicu, vjerovatno bih odavno odustao. Ali meni je bilo žao da napustim ono što su moji roditelji i preci gradili decenijama.“

Prema njegovim riječima, najveći problem sela danas nije samo ekonomija već i odlazak stanovništva.

„Mnoga pešterska sela danas su svedena na starija domaćinstva. Djeca su po gradovima, Srbiji i inostranstvu. Dođu tokom sezone da pomognu roditeljima, ali je sve manje mladih koji žele trajno da ostanu na selu.“

Uprkos svemu, Ilhan Jukić ostaje primjer mladog čovjeka koji vjeruje da se rad, upornost i ljubav prema rodnom kraju još uvijek mogu isplatiti. Njegova priča svjedoči o snazi i istrajnosti pešterskih domaćina koji, uprkos brojnim problemima, nastavljaju da čuvaju tradiciju stočarstva i život na selu.