Kad god se uželim mudrog muhabeta i bistre i nepomućene narodne misli i pameti ja odem na moju rodnu Pešter i prospem muhabet do koljena sa mojim veleumnim i prirodno bistrim zemljacima, od kojih su dio i moja bliska akreba.
Svi politički analitičari ove ćeramet zemlje nisu ravni njihovoj pronicljivosti, urođenoj inteligenciji i specifičnom načinu razmišljanja i zaključivanja.
Niko se ne obraduje musafiru kao oni. Dočekaju ga otvorenog srca i iskrenog nijeta, željni da čuju šta se po Pozaru radi i ima li kakvih novina.
Omiljena seoska tribina je posedak uz peštersku ovčavinu i trošni, ukusni krompir, uz kahvu i po koju cigaru, bez kojih nema birindži muhabeta.
Na posetku postoji utvrđena hijerarhija, gdje se tačno zna ko kosi, a ko vodu nosi. Obično muhabet započinje najcenjeniji i najpoštovani starina, a potom se polahko uključuju i drugi. Nema dnevnog reda, nema replika, nema preglasavanja, a kamoli, ne daj Bože vrijeđanja sagovornika. Niko nikom ne upada u riječ, a dopunjavanje izrečenih stavova nije zabranjeno.
Parlament Republike Srbije bi im pozavidio na ličnoj kulturi i tolerantnim diskusijama uz puno uvažavanje sagovornika.
Pri tom je musafir osoba sa specijalnim tretmanom i statusom, uz svo njegovo uvažavanje, što je još jedan gest dobrodošlice.
Nakon priupitivanja o zdravlju i porodici i kako ide na poslu uslijede druge teme, pri čemu je politička situacija obavezno jedna od tačaka dnevnog reda. Stari amidža Mujo, bivši delegat u sjeničkoj skupštini iz Titovog vakta, kome je politika duboko ušla u vene još od tog vakta i zemana, otvori muhabet, kako mu je milo što dočeka prije nego što ode na ahiret, da vidi da dođe do ujedinjenja u jednu partiju SDP-a i SDA i da je to opet jedna partija.
On treću partiju ne vidi jer to su efendije i ma kako se oni organizirali i sebi davali drugo ime to je opet za njega još jedno sure Islamske zajednice. Hodže i sa džubetom i bez džubeta za njega su prije svega hodže. Uzalud je ubjeđivati amidžu Muja da malo drugojačije sagleda tu stvar, jer on je ters i kad pljune ne liže.
Pokušah mu objasniti da je u pitanju koalicija, a ne jedna partija, ali starina se ne da pa ne da. Kaže: “Bogati dijete ja još nisam ahmak, a hvala Allahu Uzvišenom još me pamet pa i očinji vid dobro služi. Gledam kako sjede zajedno i vole se i paze ko rođena braća.”
Pokušah da mu objasnim da ti ljudi nisu više u SDA, ali amidža Mujo neće da popusti. Kaže da on dobro zna ko je gdje i da neke od njih i lično poznaje.
Na moju opasku da li je primjetio da iznad njih stoji natpis SDP, amidža Mujo me zaskoći upadicom: “More dijete zovi me i lonče, samo me nemoj razbit. Važno je da su oni jedna partija i da jednom dušom dišu, a da li gore piše SDP ili SDA baš me briga”. “
Ja htjedoh opet nešto da dodam, ali zastadoh. Možda je amidža Mujo ipak u pravu. Ako ne mogu biti svi jedna partija, onda bar jedna od njih može u sebi apsorbovati i koncentrirati sve za Sandžak i Bošnjake bitne ljude. I to je neka vrsta ujedinjenja.
Ljudi sa Peštera vole slogu jedinstvo i hušnutluk. Vole kad roblje jednom dušom diše. I svako okupljanje na jednom mjestu, pod jednim krovom za njih je bešare ujedinjavanja.
Esad Rahić
