Na prostranim poljima Pešterske visoravni, među hladnim jutarnjim maglama i mirisom planinskih trava, živi Hanefija Fazlić – čovjek koji se vratio svojim korijenima i odlučio da poljoprivredu i stočarstvo ne prepusti zaboravu. Njegova priča je priča o istrajnosti, porodičnom zajedništvu i poštovanju prema prirodi koja hrani.
- „Ne bih ništa menjao u životu“, kaže Hanefija dok pokazuje na svoje imanje u Ramoševu. „Sve što sam prošao imalo je svoj razlog. Vratio sam se na Pešter, ali to više nije ona ista Pešter – danas je teže, ali nisam stao. Uvećao sam stočni fond i to mi je najbitnije. Treba samo raditi.“
Hanefijina porodica obrađuje oko 50 hektara zemlje, a na tri lokacije gaje čak 35 rasnih krava.
- „Jedan dio stoke je kod kuće, drugi je gore kod škole, a treći u Reževici“, objašnjava on. U poslu mu pomažu supruga, snaha i mlađi članovi porodice. „U kući svi solidno zarađujemo. Posla ima mnogo, ali kad je složna porodica – sve ide.“
Dan za njih počinje u pola pet ujutru.
- „Imamo muzelice, neko pušta krave, neko muze. Mlijeko se prodaje odmah, jer nam je lakše tako, nego da se bavimo pravljenjem sira“, kaže Hanefija, dodajući da svakodnevno imaju između osam i deset novih teladi. „Stoku stalno obnavljamo. Ako jednu stariju kravu prodam, tele iz prethodne godine već pristiže. Sve planiramo.“
I pored godina, Hanefija ne posustaje.
- „Imam 62 godine, lomio sam nogu, ali ne odustajem. Više volim da radim nego da sjedim. Rad je lijek. Ko hoće da radi, ima posla i na selu i u gradu. Samo treba da se prihvati.“
Dok mnogi mladi odlaze u inostranstvo, Hanefijin sin je u Njemačkoj.
- „On misli da je lakše tamo, ali meni je ovdje bolje – imam slobodu, radim za sebe. Nekad i više zaradim nego on, a ne moram nikome da polazim račune.“
Jedna od Hanefijinih najvećih briga bila je obezbjeđivanje hrane za stoku, ali i tu je uspio.
- „Imamo oko šest hiljada bala sijena, raspoređenih na različitim lokacijama. Godina je bila rodna, pašte je bilo dosta.“
Na pitanje da li planira proširenje farme, odgovara skromno:
„Vidjećemo. Ako bude moglo, zašto da ne. Samo fali još radnika. Mladi neće da se bave ovim poslom – misle da je teško, a u stvari samo treba voljeti ovo što radiš.“
Njegov dom je ispunjen slogom – sinovi, snahe i unučad žive zajedno.
- „Svi se slažemo, pomažemo jedni drugima. To mi je najveće bogatstvo. Djeca su dobra, unučad rastu uz prirodu, i to je za mene pravi život.“
Hanefija Fazlić je primjer kako se na Pešteru, u inat vremenu i modernim trendovima, može živjeti dostojanstveno, radno i s osmijehom. Njegova farma nije samo imanje – to je škola života, gdje se uči da se samo radom i slogom može opstati. Pogledajte tv prilog ispod teksta.