Hidajet Hido Pljakić iz sela Vrapče kod Tutina predstavlja simbol ljudske izdržljivosti i nepokolebljive volje. Njegova životna priča, ispunjena teškim iskušenjima, ali i dubokom posvećenošću porodici, svedoči o snazi duha i nesalomivoj ljubavi.
Životna borba bez nogu, ali sa velikim srcem
Sa samo 16 godina, Hido je tokom oštre zime krenuo u školu, gazeći sneg do pojasa. Na tom putu je pao i izgubio svest, a pronašli su ga drugovi iz škole. Zbog teških promrzlina, dve godine kasnije, 1984. godine, amputirana mu je leva noga, a devet godina kasnije i desna. Uprkos tome, nije dozvolio da ga nesreća slomi.
Snaga porodice i zajedništva
Iako suočen sa fizičkim ograničenjima, Hido je bio odlučan da izdržava svoju porodicu. Sa suprugom Bajramkom, koju je upoznao između dve operacije, zasnovao je porodicu i dobio dve ćerke. Bez obzira na teškoće, radio je sve što je mogao: hodao na rukama, brao pečurke, sekao drva, obrađivao baštu i čuvao stoku. Njegov trud nije bio uzaludan – ćerke su završile školu i osnovale svoje porodice.
“Hodao sam na rukama, brao pečurke u šumi da ih prehranim. I uspeo sam. Udale su se, a ja i moja Bajramka smo dobili pet unuka. Živimo sada u Novom Pazaru. I žena mi je ostala invalid. Borimo se,” priča Hido.
Zajednica koja pomaže
Humanitarci su pre 20 godina pomogli porodici Pljakić da izgrade kuću u selu Oraše kod Tutina. Međutim, zbog zdravstvenih problema, nedavno su je prodali i preselili se u Novi Pazar. Danas žive sa skromnih 30.000 dinara mesečno, suočeni sa rastućim troškovima i potrebom za lekovima.
Bajramka, koja je operisala kuk i sada ima oštećen glavni nerv, kaže: “Ne mogu da hodam. Predala sam za penziju, ali odbili me pre mesec dana. Ne znam zašto… Čovek mi je bez noge, ćerke daleko udate, mi ovde živimo s njegovih 30.000 dinara mesečno. Sve je poskupelo, a lekove moramo da kupujemo. Mučimo se, treba nam pomoć.”
Zahvalnost i nada
Uprkos svemu, Hido i Bajramka ostaju zahvalni ljudima koji su im pomagali tokom godina. “Ljudi svih vera i nacija su nam izlazili u susret. Zahvalan sam svima do neba. Ja i žena smo morali da dođemo ovde. Bajramka se sada muči kao i ja. Vuče se na hodalici po kući. I dan-danas se borimo zajedno. Bez njene podrške ništa u životu ne bih mogao sam,” kaže Hido.
Njihova priča je podsetnik na to koliko su ljubav, upornost i zajedništvo važni u prevazilaženju životnih prepreka.
Izvor: Kurir