Trojan, uzvišenje u Specijalnom rezervatu prirode Peštersko polje, u blizini sela Braćak, predstavlja geografsko čudo i čuvar drevnih tajni, okružen jedinstvenim tresavama. Istraživanja ukazuju na to da je bio dom važnih svetišta starih civilizacija, posvećenih prirodnim pojavama, ključnih za duhovni život nekadašnjih naroda. Svetište na Trojanu, prema preliminarnim otkrićima, moglo bi osvijetliti obrede i vjerovanja naroda koji su nekad hodali ovom zemljom.
U selu Braćak, smještenom u srcu Sandžaka, odvijek su živjeli narodi čija je civilizacija iznimno odudarala od susjednih, a buduća historijska i arheološka istraživanja će to, vjeruje se, i potvrditi. Posebno svojstvo koje krasi mještane Braćaka jeste humanost, koju mnogi opisuju kao najveći stupanj islamske deredže, vidljiv u njihovom dočeku izbjeglica i muhadžira tokom Prvog i Drugog svjetskog rata.
Ova jedinstvena priča o humanosti i zajedništvu prenošena je generacijama, a od svjedoka takvog načina života je Nuradin Dupljak. Njegova porodica se doselila u Braćak iz crnogorskog dijela Sandžaka, bježeći od četničkih zvjerstava. “Iako sam izbjeglica, Braćak smatram svojom pravom rodnom grudom. Komšije su nas primile kao porodicu, a ta dobrota i način na koji su prihvatili moju porodicu, izazivaju posebne emocije i dan-danas,” kaže Dupljak.
Redakcija Sandžak Danas: Nuradine, kako je došlo do toga da Vaša porodica izabere selo Braćak za svoj novi dom?
Nuradin Dupljak: Moj pradjed sa mojim djedom u kolevci su morali napustiti Korita u crnogorskom dijelu Sandžaka zbog strahota koje su počinile četničke jedinice. Potražili su sigurnost i našli je u Braćaku, mjestu koje je pokazalo nevjerovatnu humanost prema izbjeglicama poput njih.
Redakcija Sandžak Danas: Kako je selo Braćak uticalo na Vas lično?
Nuradin Dupljak: Iako moji korijeni nisu iz Braćaka, ovo selo sam zavolio kao svoju pravu rodnu grudu. Komšije su veoma srdačne, postali su nam kao familija. Taj osjećaj zajedništva i podrške je nešto što me i danas duboko dira. Život tamo je nešto što ne možete naći nigdje drugdje na svijetu.
Redakcija Sandžak Danas: Možete li nam reći nešto više o vašoj porodici i njihovom početku u Braćaku?
Nuradin Dupljak: Moj pradjed kada je došao u Braćak došao je sa jedanaestoro djece. Primio ga je Numan Ćosović, koji nije imao djece. Moj pradjed je ostao kod Numana godinu dana, onda je pošao dalje na put sa desetoro djece. A moj djed koji je još bio u koljevci je ostao kod Numana. Dobrota ovog Numana se ogleda u tome da mom djedu nije htio promijeniti prezime i da mu je od malena rekao ko je i šta je. Ja i dan danas tragam za mojim brastvenicima, mislim da su se naselili u okolinu Novog Pazara, ali nemam još precizne podatke. Ovom prilikom apelujem na sve one koji znaju nastavak priče o porodici Dupljak.
Redakcija Sandžak Danas: Hvala vam što ste podijelili ove dodatne detalje. To je zaista zanimljivo. A kako je vaša porodica održala vezu sa Braćakom tokom godina?
Nuradin Dupljak: Naša veza sa Braćakom je uvijek bila snažna, iako smo se prije 50 godina preselili u Novi Pazar. Često posjećujemo selo i održavamo kontakte sa našim komšijama tamo. Takođe, naša džamija koja je izgrađena u Braćaku je za nas posebno važna, pa često prisustvujemo vjerskim događajima koji se tamo održavaju. Sa porodicom već skoro 50 godina živim u Novom Pazaru. Moja djeca se bave trgovinom sa Turskom i imaju butik u zanatskom centru. Iako smo fizički odvojeni od Braćaka, naše srce i dalje kuca za to selo, čak i unuci su duboko vezani za njega.
Za Dupljaka, kao i za mnoge druge, život u Braćaku je neprocjenjivo iskustvo koje se ne može naći nigdje drugo na svijetu. “Moji sinovi, Edin i Haris, i njihova djeca redovno posjećuju selo, a posebno vole čuti ezan iz naše novoizgrađene džamije,” dodaje on.
Redakcija Sandžak Danas: Šta mislite, šta čini Braćak tako posebnim?
Nuradin Dupljak:Dobrota i iskrenost ljudi ovdje je nešto što se ne može lako naći. Svi se osećamo povezani, brinemo jedni o drugima. Moji sinovi, Edin i Haris, i njihova djeca redovno posjećuju selo i posebno uživaju slušajući ezan iz naše novoizgrađene džamije, koji je, prema mnogima, najljepši u Sandžaku.
Redakcija Sandžak Danas: Kako vidite budućnost Braćaka?
Nuradin Dupljak: Ja sam optimista. Braćak ima jak duh i snažnu zajednicu koja može prevazići mnoge izazove. Nada je uvijek prisutna ovdje, i vjerujem da će to biti ključno za našu budućnost. Braćak nije samo mjesto na mapi, to je dom koji liječi duše i gradi mostove između generacija.
Zaključak naše redakcije je da Braćak nije samo geografska lokacija; to je mjesto gdje dobrota nije samo riječ, već način života koji odolijeva vremenu i postaje simbol nade i izdržljivosti. Pogledajte video kako hodža uči ezan iz novoizgrađene džamije u Braćaku s planinom Trojan u pozadini, i sve će vam se samo reći.
Autor: Suad K. Zoranić