U srcu Minhena, među zvucima urbanog života, jedan glas posebno odjekuje, vraćajući nas u prostranstva Sandžaka. To je glas Besime Bećirović, poznatije pod nadimkom Betty, čija je ljubav prema rodnom kraju prerastla u umjetničku ekspresiju kroz muziku.
Rođena u selu Rudže, blizu Tutina, Besima je svoje detinjstvo provela u idiličnom okruženju Sandžaka, čije je sjećanje ponela sa sobom kada je odlučila da svoj život nastavi u Njemačkoj. U Minhenu je pronašla svoj drugi dom i stabilan posao, ali srce i duša su joj ostali čvrsto vezani za rodni kraj.
“Volim moj Sandžak,” kaže Besima, čije oči zasijaju svaki put kada pomene svoju rodnu regiju. “Tu su mi korijeni, tu sam se rodila, i to mjesto me uvek vuče nazad.”
Redakcija Sandžak Danas: Dragi čitaoci, danas smo imali priliku da razgovaramo sa Besimom Bećirović, poznatom u umjetničkim krugovima kao Betty. Rođena u selu Rudže kod Tutina, Besima je svoj životni i muzički put nastavila daleko od rodnog Sandžaka, u Minhenu, gdje trenutno živi i radi. Betty, hvala što ste pristali na ovaj intervju.
Besima Bećirović: Hvala vama što ste me pozvali. Veliko mi je zadovoljstvo da djelim dio svoje priče sa čitaocima Sandžak Danas.
Redakcija: Recite nam nešto više o vašem životu u Minhenu. Kako ste se adaptirali na život u inostranstvu?
Besima: Život u Minhenu je drugačiji, ali lep na svoj način. Prilagodila sam se tokom godina, našla sam stabilan državni posao i izgradila svoj život ovde. Ipak, moje srce i duša su stalno vezani za Sandžak. To je moj rodni kraj, tamo su mi koreni.
Muzika za Besimu nije samo hobi, već način na koji održava vezu sa svojim korijenima. Iako ne nastupa u kafanama, njena pesma nalazi put do srca na privatnim skupovima, poput rođendanskih proslava. Prije tri godine, Besima je odlučila da svoju ljubav prema Sandžaku pretoči u muzičke note, posvetivši većinu svojih pesama upravo ovom kraju.
Iako živi daleko od Sandžaka, Besima sanja o danu kada će moći da pjeva u svom rodnom kraju. “Ako mi se pruži prilika, voljela bih da zapjevam u Sandžaku. To bi za mene bilo ostvarenje sna,” iskreno dijeli svoje želje.
U avgustu, planira povratak u Sandžak, nadajući se da će tada imati priliku da svoj glas podeli ne samo sa prijateljima i porodicom, već i sa širom zajednicom koja deli njenu ljubav prema našem Sandžaku.
Besima Bećirović, sandžaklija u duši i srcu, s pravom nosi nadimak Betty, simbolizujući most između dva svijeta koja su oblikovala njenu ličnost i umetnost.
Redakcija: Vaša ljubav prema Sandžaku je očigledna i kroz vašu muziku. Kako ste započeli sa snimanjem pjesama posvećenih Sandžaku?
Besima: Prije tri godine sam odlučila da svoje emocije pretočim u muziku. Većinu svojih pjesama sam posvetila Sandžaku jer me to podsjeća na dom i na sve što volim. Muzika je za mene most koji me spaja sa mojim korijenima.
Redakcija: Da li nastupate često i kako birate gde ćete pjevati?
Besima: Ne pjevam po kafanama, to nije moj stil. Ali volim da zapjevam na skupovima, poput rođendana ili sličnih proslava. Tada me ljudi često pozovu da uveličam događaj svojim glasom. Muzika mi je hobi, i to mi je uvek posebno zadovoljstvo.
Redakcija: Postoji li plan da pjevate u Sandžaku?
Besima: Da, veoma bih volela da pjevam u Sandžaku. To mi je jedan od snova. Ako se ukaže prilika, sigurno ću je sa radošću prihvatiti.
Redakcija: Šta možemo očekivati od vas u budućnosti, postoji li nešto novo na horizontu?
Besima: Planiram da nastavim sa snimanjem pjesama i da se više posvetim muzici. Nadam se da ću moći da se povežem sa još većim brojem ljudi koji cene moj rad i moju ljubav prema Sandžaku. I naravno, radujem se povratku u Sandžak ovog avgusta.
Redakcija: Betty, hvala vam što ste podijelili svoju priču sa nama. Želimo vam sve najbolje i nadamo se da ćemo vas uskoro čuti i u Sandžaku.
Besima: Hvala vam od srca. Veliki selam za sve u Sandžaku i čitaoce Sandžak Danas.
Ostaje nam da vidimo kako će se ove muzičke niti, ispletene sa ljubavlju i nostalgijom, odraziti u njenim budućim djelima, a Betty će sigurno nastaviti da bude glas koji povezuje, inspiriše i dotiče srca.
