Muhamed el Hisi (57), Palestinac koji je skoro prije 40 godina došao u Beograd kao student, pronašao je ljubav sa Srpkinjom Đulijom (rođena Idić) (49) iz Zemuna. Njihova priča mogla je biti kao iz bajke da nije bilo krvavih sukoba u Gazi. Sada su spaseni zahvaljujući srpskom državljanstvu.
“Hvala Srbiji od srca,” kaže Muhamed.
“Prvo bih se od srca zahvalio našem srpskom narodu, Ministarstvu spoljnih poslova, ambasadi Srbije u Tel Avivu i Kairu, i svima koji su nam pomogli. Nijedna od 28 arapskih država ništa nije učinila za nas, a Srbija jeste. Spreman sam dati svoj život za Srbiju, nikada to neću zaboraviti,” izjavio je Muhamed za ‘Blic’.
On je u srijedu navečer sa dijelom porodice stigao sigurno u Beograd iz Gaze.
“Stigli smo sinoć oko 10. Sinoć smo kontaktirali djecu koja su ostala u Rafi, ali veza se prekida, nema interneta, signal je slab. Trojica sinova su sa nama, Seferdin (14) je najmlađi, Ahmed (16) i Jusuf (28). Imamo 5 sinova i jednu kćerku, ali nisu svi mogli doći. Sari je medicinski tehničar, dobio je nagradu kao najbolji u Gazi. Njegova žena je također medicinska sestra, imaju sina i kćerku. Musa ima četvero djece, kćerka Nariman troje. Svi imaju srpsko državljanstvo, ali im nije bilo dozvoljeno da pređu. Otišli su izvan grada da budu sigurniji, ali u Gazi nigdje nije sigurno,” rekao je za ‘Blic’.
Izraelske vlasti nisu dozvolile njegovoj starijoj djeci i unucima da napuste Rafu.
“Dvojica starijih sinova su rođeni u Beogradu, imaju pasoš i državljanstvo Srbije, ali nisu dobili dozvolu da pređu Rafu,” objasnio je.
Đulija, Muhamedova supruga iz Zemuna, kaže da su se iznenadili što su ih uspjeli spasiti iz Gaze.
“Bili smo oduševljeni što su nas spasili. Tamo je strašno, ne može se opisati šta smo vidjeli. Pili smo prljavu vodu da preživimo. Ovdje se osjećam sigurnije. Iako sam u Srbiji, mislim na djecu u Gazi. Ceo put sam plakala, slušajući eksplozije, brinući se za svoju djecu i prijatelje. Ne znam kako će ih spasiti,” rekla je za ‘Blic’.
Đulija objašnjava da je bilo nemoguće doći do njih u Rafi, a sada je Gazi još teže.
“Vojska je svuda, ima kontrolnih punktova. Trenutak kada smo vidjeli Stefana Stankovića iz ambasade Srbije bio je neopisiv. Prešao je skoro 600 kilometara od Kaira do nas. Pucnji, bombardovanje i rakete su svakodnevica u Gazi,” ispričao je Muhamed.
Proces napuštanja Gaze bio je komplikovan.
“Pustili su moju djecu i ženu, a ja sam čekao od 11 ujutro do 8 navečer da pređem Rafu. Stigli smo u Kairo, odmorili se u hotelu, a zatim nas odvezli na avion za Beograd. Sada smo u Zemunu kod supruginog brata. Srbi su bili spremni da čekaju na granici, voziti nas noću. Imali smo hranu i piće, svaki sat su nas pitali kako smo. Još nismo svjesni da smo izašli iz tog haosa,” rekao je za ‘Blic’.
Muhamed je kao mladić iz Palestine došao u Beograd na studije, gdje je upoznao Đuliju, s kojom se oženio i ima petoro djece.
“Ja sam Palestinac, nije bitno ko je koje vjere. Svako ima svoju vjeru, niko nije kriv što je rođen kao hrišćanin, musliman ili Jevrej. Mi smo svi ljudi! U Srbiji sam bio na studijama prije 30 godina, upoznao Đuliju, i oženio se. Živjeli smo u Beogradu 10 godina, a zatim se preselili u Rafu. Sada smo morali pobjeći,” ispričao je za ‘Blic’.
Porodica Hisi živjela je generacijama u Rafi, ali su morali bježati zbog brutalnog rata.
“Dva sina i kćerka nisu mogli preći Rafu. Nismo se mogli posjećivati, udaljeni smo desetak minuta hoda. Nigdje u Gazi nije sigurno. To što se događa u Gazi nije viđeno ni u filmovima,” rekao je skoro uplakani Muhamed.
On dodaje da mu je teško što nisu svi zajedno i što su prijatelji ugroženi.
“Ovdje nam je dobro, ali brinemo za djecu koja nisu mogla doći. Nadamo se da će rat završiti,” zaključio je za ‘Blic’.
Podsjetimo, rat između Hamasa i Izraela, koji je počeo 7. oktobra, uzrokovao je 14.128 smrtnih slučajeva, prema lokalnim izvorima.
(Blic)
