Kada Srbi Bošnjaku priteknu u pomoć, vjera i nacionalnost prestaju biti važne – Safet Bralić neće zaboraviti ljudskost policajca Igora i majstora iz Berana.
Kada se čovjek nađe u nevolji, nacionalnost, vjera i porijeklo postaju nevažni. Upravo jednu takvu priču, koja vraća vjeru u ljude i pokazuje da dobrota ne poznaje podjele, Portalu Sandžak Danas poslao je Safet Bralić, Sandžaklija koji već decenijama živi i radi u Njemačkoj.Tokom putovanja kroz Crnu Goru, na području Berana, Safetu Braliću i njegovoj porodici dogodio se ozbiljan kvar na automobilu. Daleko od kuće, bez poznanika i informacija kome bi mogli da se obrate, našli su se u veoma teškoj i neizvjesnoj situaciji.
Međutim, pomoć je stigla upravo onda kada im je bila najpotrebnija.Bralić navodi da su im nesebično pritekli u pomoć pripadnici policije, a potom i radnici jednog beranskog autoservisa. Njihov odnos prema porodici koja se našla u nevolji, kako kaže, bio je mnogo više od službene obaveze – bio je primjer istinske ljudskosti.
Ovo pozitivno iskustvo Safet je odlučio podijeliti sa javnošću, želeći da se zahvali ljudima koji su mu pokazali da dobri odnosi među ljudima ne zavise od imena, vjere ili nacionalnosti.Pismo Safeta Bralića prenosimo integralno:
„Putujući pravcem Rožaje – Bijelo Polje, preko Korita, mojoj porodici i meni dogodilo se nešto što nećemo zaboraviti. U Beranama nam se pokvario automobil. Bili smo daleko od kuće, nismo poznavali nikoga i nismo znali kome da se obratimo.
Na našu sreću, naišli smo na patrolu policije. Od prvog trenutka pokazali su ljudskost, smirenost i iskrenu želju da pomognu. Bez ijednog trenutka razmišljanja pozvali su autoservis koji poznaju i zamolili mehaničara da nas sačeka, iako je radno vrijeme već bilo pri kraju.Rekli su mi da, ukoliko automobil može da se kreće, vozim iza njih. Tako su nas lično otpratili do servisa. Kada smo stigli, izašli su iz službenog vozila, predstavili me mehaničaru i objasnili u čemu je problem. Tek kada su bili sigurni da smo u sigurnim rukama, nastavili su svojim putem.
Jedan od tih mladih policajaca zvao se Igor.Prišao sam da im se zahvalim i ponudio ih kafom ili nekim drugim znakom pažnje. Samo su se nasmiješili i rekli:
‘To je naša dužnost.’
- Ja, međutim, vjerujem da je to bilo mnogo više od dužnosti. To je bila istinska ljudskost.U servisu ‘Djelovi servis’, u Ulici Milorada Jovančevića u Beranama, dočekala su me trojica mladih ljudi. Ljubazno su me zamolili da sačekam nekoliko minuta dok završe posao koji su već radili, a zatim su odmah preuzeli moj automobil.
- Vrlo brzo su otkrili ozbiljan kvar na kočionom sistemu. Ispostavilo se da je stanje bilo veoma opasno i da je moglo doći do teške saobraćajne nesreće.“
Priča Safeta Bralića pokazuje koliko jedan naizgled mali gest može značiti čovjeku koji se našao daleko od svog doma. Policajci nisu samo pozvali pomoć, već su porodicu lično otpratili do servisa i ostali uz njih dok se nisu uvjerili da su bezbjedni.Jednaku pažnju pokazali su i mladi serviseri, koji su, uprkos završetku radnog vremena, odmah pregledali automobil i otkrili kvar koji je mogao imati ozbiljne posljedice.
U vremenu u kojem se javnost često opterećuje podjelama i negativnim primjerima, ovakve priče podsjećaju da među običnim ljudima postoji mnogo više poštovanja, solidarnosti i dobrote nego što se ponekad može zaključiti.Safet Bralić je svojim pismom želio javno zahvaliti policajcu Igoru, njegovim kolegama i radnicima servisa u Beranama, čija će pomoć njemu i njegovoj porodici ostati u trajnom sjećanju.Jer kada se čovjek nađe u nevolji, najvažnije je biti čovjek.