Tutin, sredinom 20. vijeka, bio je mali gradić s manje od 2.000 stanovnika, ali su u njemu počeli nicati prvi znaci modernog saobraćaja. Na prašnjavim ulicama ovog mirnog mjesta pojavila su se prva motorna vozila, koja su simbolizovala ulazak Tutina u novo doba.
Prvi motocikli i njihovi vlasnici
Među prvim vozačima motora u Tutinu bio je neponovljivi Abaz Skarep, čovjek koji je postao legenda. Kao službenik OZNA-e, moćne tajne službe tog doba, Abaz je upravljao prvim službenim motociklom, „popularnim motorom“, koji je u gradu izazivao divljenje i znatiželju. Njegov ulazak na motoru bio je poput filmske scene – zvuk grmljavine motora najavljivao je njegov dolazak, dok su djeca trčala da ga vide.
Ubrzo su mu se pridružila još dvojica sugrađana. Osman Hamzagić, službenik tvornice Jelak, takođe je nabavio motor. Njegov kolega na dva točka bio je Sejdo Hot, poznati mehaničar i vlasnik radionice u Ibarskoj ulici. Sejdo je kasnije prodao kuću Zeki Zečiću i sa porodicom emigrirao u Tursku, ostavljajući za sobom priču o jednom vremenu i ljudima koji su ga obilježili.
Prva sjećanja na motocikle
Stariji Tutinci se sjećaju kako su ovi pioniri saobraćaja parkirali svoje motocikle ispred hotela „Prvi maj“. Nakon toga bi otišli na čašicu ljute, a zatim, uz gromoglasni zvuk motora, provozali svoje dvotočkaše kroz centar grada. Djeca su se okupljala u oduševljenju, prateći ove prve „bajkere“ Tutina sa iskrom divljenja u očima.
Legendarni brica i prvi bicikl
Nedugo zatim, motor je nabavio i legendarni brica Osman Ramović. Njega su pamtile generacije kao uvijek pedantno obučenog čovjeka s pantalonama na tregere. Njegova pojava bila je sinonim za urednost i eleganciju.
Dok su motocikli osvajali ulice, prvi bicikl u Tutinu kupio je mlađi brat Osmana Hamzagića – Ešref, poznatiji kao Eško. On je bio pionir na dva točka bez motora, ali i simbol povezivanja s modernim vremenima. Kasnije se odselio u Austriju, a potom u Australiju, gdje je, prema kazivanju, proveo ostatak života.
Prvi automobil u Tutinu
Prvi privatni automobil u Tutinu bio je vlasništvo Isa Bejtovića iz Dubova. Kupio je rashodovan automobil od tutinskog Doma zdravlja i vlastitim mehaničarskim vještinama ga osposobio za vožnju. Ovaj automobil nije bio samo prevozno sredstvo već i simbol historijskog trenutka za Tutin.
Prve žene vozači
Prva žena vozač u Tutinu bila je Radmila Mladenović, koja je krajem šezdesetih godina prošlog vijeka vozila popularnog „Fiću“. Radila je kao sekretarka Skupštine opštine i svojim primjerom pokazala da modernizacija nema rodne granice. Prva Tutinka koja je vozila „Peglicu“ bila je rahmetli Fahra Trtovac, koja je veći dio života provela u Dubrovniku, a sjećanja na nju žive među starijim generacijama.
Registarske oznake TT
Veliki trenutak za Tutin dogodio se 2010. godine, kada je grad konačno dobio svoje registarske oznake – TT. No, do tog prava Tutinci su morali doći uz borbu. Građani su sedam dana potpisivali peticiju kako bi im se omogućilo ovo pravo, a na čijem čelu je bio Esad Džudžo, tadašnji poslanik u parlamentu.
Prvog dana Ramazanskog Bajrama, 29. avgusta 2010. godine, prvi automobili s oznakama TT ponosno su se pojavili na ulicama. Vlasnici su bili profesori Ismet Derdemez i Ramo Bakić, a taj trenutak urezan je u kolektivno sjećanje Tutinaca.
Ovi ljudi – muškarci i žene – ostavili su neizbrisiv trag u historiji Tutina. Njihove priče nisu samo priče o motornim vozilima, već o hrabrosti i viziji. Oni su bili most između tradicionalnog i modernog, simboli napretka i pioniri jednog vremena koje ne smijemo zaboraviti.
Saobraćajna dozvola prvog privatnog automobila u Tutinu vlasnika Isa Bejtovića
Autor teksta Albin Gegić/Iyvor TTpress