U srcu Bihaća, 21. augusta 1995. godine, bh. kantautor Edin Dervišhalidović, poznat kao Dino Merlin, održao je koncert koji će ostati zabilježen kao ne samo muzički događaj, već i kao trenutak koji je prenio duboku poruku podrške, zajedništva i nade u teškim vremenima bosanskohercegovačkog rata.
Pred brojnom publikom, Merlin se obratio prisutnima riječima koje su dopirale iz srca: “Selam alejkum i dobro veče. Ja sam sanjao mnoge snove, ali mislio sam da mi se ovaj neće ostvariti. Došao sam da vam se poklonim, vama najvećim od najvećih.” Kroz skromne riječi i iskrenu emociju, Merlin je izrazio poštovanje prema Krajišnicima, narodu koji je bio suočen s izazovima i teretom odbrane svoje domovine.
U trenutku kada je rat u Bosni i Hercegovini donosio patnju i razaranje, Merlin je prepoznao hrabrost i upornost ljudi koji su se borili za opstanak. Pjesnik je izrazio duboku zahvalnost, kako za sadašnji trenutak tako i za sve što je prethodilo. “Nema se ovdje puno riječi. Ja uvijek izgubim dah i nemam nit ću kada imati pjesama da vas opjevam, ali znam jedno – najsjajniji ste biser u kruni bosanskohercegovačkoj.”
Merlin nije samo slavio prošlost, već je pozvao na zajedničku budućnost. “Sada ste vi na redu, kao što ste bili slavni, ovdje, u Bihaću, u Krajini, da pomognete ostatku Bosne i Hercegovine. Oni to očekuju od vas.” Njegove riječi su odjekivale kao poziv na jedinstvo i suradnju svih naroda i regija u Bosni i Hercegovini, kako bi se prevazišle podjele i nastavilo graditi trajni mir.
Merlinov koncert je donio ne samo glazbenu zabavu, već i snažnu poruku. Njegova pjesma “Vojnik sreće” koja je uslijedila, dodatno je utkala u njegove riječi osjećaj nade i otpora. Ovaj događaj nije ostao zabilježen samo kao još jedan koncert, već kao sjećanje na trenutak kada se umjetnik usudio iznijeti svoje srce i dušu pred publiku koja je bila gladna inspiracije i zajedništva.
Mjesec nakon tog koncerta, događaji na terenu su se brzo razvijali. Atif Dudaković i borci 5. korpusa našli su se pred Banjom Lukom, simbolično ukazujući na povezanost između riječi i akcije. Da nije bilo Dejtonskog sporazuma, Banja Luka bi, prema mnogima, mogla biti vraćena pod kontrolu ARBiH.
Dino Merlin je ostao duboko ukorijenjen u kolektivnom pamćenju bosanskog naroda kao umjetnik koji je svojom glazbom i riječima podsticao jedinstvo, nadu i otpor u vremenima velikih izazova. Koncert iz Bihaća 1995. godine i njegove poruke ostaju trajni podsjetnik na važnost umjetnosti i glazbe kao sredstva koje može donijeti promjene i podstaknuti pozitivne društvene transformacije.
