Najviše se bojim za svoj ummet munafikâ koji su vješti u govoru

316

Islamski ummet iskušan je brojnim licemjerima (munaficima) u raznim životnim oblastima i oni su gori i opasniji od otvorenih neprijatelja islama i muslimana, jer su poput kameleona koji mijenja boju shodno okolini i ambijentu u kojem se nalazi. Munafici se predstavljaju kao saosjećajni brat, a zapravo su oni vukovi u ljudskim kožama. Munafikluk se danas jasno očituje na polju politike, ali ga također možemo vidjeti i kod dvorske uleme koja je bliska tiranskim i korumpiranim režimima, kao i kod korumpiranih novinara koji putem svojih medija svjesno izvrću činjenice i falsificiraju historiju.

Munafici su spomenuti na mnogim mjestima u Kur'anu, ali i u mnogobrojnim hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je hadis: ”Ono čega se najviše bojim za svoj ummet poslije mene, jesu munafici koji su vješti u govoru.” (Sahihul-Džami’) Komentirajući zadnji dio hadisa o munaficima koji su vješti govornici, El-Tajjibi je rekao: ”To su oni koji imaju mnogo znanja na jeziku, ali su neznalice u srcu i u djelima. Znanje su uzeli kao zanat kojim se ostvaruje prestiž i povećava ugled na ovome svijetu. Oni pozivaju ljude Allahu, a sami bježe od Njega. Preziru tuđe mahane i nedostatke, a sami čine mnogo prezrenije i odvratnije stvari od onih koje preziru kod drugih. Kao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, time želio upozoriti muslimane i poručiti im: ”Pazite da vas takvi ne obmanu slatkoćom svoga jezika, i ne spale vatrom svojih grijeha i ne ubiju pokvarenošću svojih srca.”

Kada se munafici miješaju sa ljudima, oni ih pokušavaju obmanuti, zavesti i podići na uzbunu, ubacuju im razne sumnje, slabeći time njihovu odlučnost i raspirujući mržnju među muslimanima, kao što je došlo u ajetu: ”Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi među vas smutnju ubacili, a među vama ima i onih koji ih rado slušaju. A Allah zna nasilnike.Oni su i prije smutnju priželjkivali i smicalice ti smišljali sve dok nije, uprkos njima, Istina pobijedila i Allahova vjera zavladala.” (Et-Tevba, 47.-48.)

Komentirajući ovaj ajet u svom tefsiru, Ibn Kesir je rekao: “Oni su požurivali prema vama šireći klevete, mržnju i smutnju. Međutim, među vama ima onih koji im se pokoravaju, koji odobravaju njihov govor i prihvataju njihove ”savjete” iako ne znaju njihovo pravo stanje, što dovodi do velikog nereda i smutnje među vjernicima.”

Munafici posjeduju mnoge karakteristike pokvarenosti i obmane, jer su spletkaroši koji kuju zavjere i prave spletke, ponašaju se perfidno i zlobno u skladu s okolnostima u kojima se nađu, tako da se pred muslimanima zaklanjaju iza vjere kako bi im naudili i nahuškali jedne protiv drugih, a pred svojim prijateljima nevjernicima pokazuju se u pravom svjetlu.

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Ima ih koji govore: ‘Oslobodi me i ne dovedi me u iskušenje!’ Eto, baš u iskušenje su pali! A nevjernici sigurno neće umaći Džehennemu.” (Et-Tevba, 49.)

Licemjer ne želi ništa osim vlastite koristi, nije ga briga ni za koga osim za svoju dušu koja je sklona zlu, jer želi da se samo on spasi i da bude iznad drugih. Ne želi dobro nikome i raduje se nesreći koja zadesi druge muslimane, a tuguje zbog dobra koje ih zadesi, kao što je došlo u ajetu: ”Ako postigneš uspjeh, to ih ogorči; a kad te pogodi nesreća oni govore: “Mi smo i ranije bili oprezni – i odlaze veseli.” (Et-Tevba, 50.)

Munafici se ne ustručavaju zaklinjati Allahom za svoje laži kako bi im ljudi vjerovali, jer Allahovo uzvišeno ime kod njih nema vrijednost kao što imaju prolazne dunjalučke blagodati koje žele ostvariti, na šta aludira ajet: ”Oni se zaklinju Allahom da su doista vaši, a oni nisu vaši, nego su narod kukavički.” (Et-Tevba, 56.)

Munafici su klevetnici, jer oni spominju tuđe nedostatke i mahane u njihovom odsustvu, a podrugljivci su jer su skloni otvorenom vrijeđanju pojedinaca neistomišljenika ili skupina. Munafik je klevetnik i podrugljivac iz dva razloga: 

Prvo: On ne voli ljude, već ih mrzi i prezire, ne poznaje naklonost i iskrenu ljubav prema drugima, a voli biti iznad drugih i misli da je on bolji i vrjedniji od svih ljudi.

Drugo: On je rob koristi i šićara, i ako dobije ono što želi, pa to je sva njegova briga, a ako ne dobije ono što želi, uhvati ga srdžba i bjesnilo, i žestoko će se zamjeriti onima koji mu to zabranjuju i koji mu stanu na put do ostvarenja bolesne ambicije, čak i ako su u pravu. 

Licemjer ne poznaje istinu i ne posjeduje moralnu sklonost da je prihvati, već je lični interes za njega jedina istina, a vlastita korist pravda. Stoga vidimo kako su munafici u svakom vremenu sofisticirani, izverzirani i spretni obmanjivači da bi nezakonito pribavili ono što žele, daleko od legitimnog puta i pravednosti. Munafik unapređenje u poslu i napredak u karijeri postiže lažima, laskanjem i pretvaranjem, a u trgovini svoj ogromni profit ostvaruje zaklinjanjem, lažima, prevarom i obmanom, a u politici, sudstvu i vlasti postiže ono što želi nedozvoljenim metodama i nezakonitim sredstvima.

Licemjer vjeruje da je on zaslužniji od drugih u svakom pogledu te da zaslužuje ugled i bogatstvo u većoj mjeri nego što je Allah drugima dao, jer licemjer ili munafik ne vjeruje iskreno u Allaha i jer su licemjerstvo (nifak) i vjera (iman) dvije suprotnosti koje se nikada ne mogu sresti na pola puta, pa kako onda da munafik vjeruje u Božiju odredbu i pravednu raspodjelu blagodati među ljudima.

Licemjeri tvrde da vrše reforme i uspostavljaju red na zemlji, dok oni zapravo čine nered i podstiču korupciju i nepravdu na zemlji, te rade na sabotaži svakog dobra i svake dobrote koja postoji na zemlji, kao što je došlo u ajetu: ”Kada im se kaže: ‘Ne remetite red na Zemlji!’ – odgovaraju: ‘Mi samo red uspostavljamo!’Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju.” (El-Bekare, 11.-12.)

Upozoravajući na kaznu koja čeka munafike na Sudnjem danu, Uzvišeni Allah, objavio je: ”Na Dan kada će licemjeri i licemjerke vjernicima govoriti: ‘Pričekajte nas da se svjetlom vašim poslužimo!’ ‘Vratite se natrag, pa drugo svjetlo potražite!’ – reći će se. I između njih će se pregrada postaviti koja će vrata imati; unutar nje bit će milost, a izvan nje patnja.

‘Zar nismo s vama bili?’ – dozivat će ih. “Jeste” – odgovarat će – ‘ali ste se pritvornošću upropastili, i iščekivali ste, i sumnjali ste, i puste želje su vas zavaravale, dok nije došla Allahova odredba, a šejtan vas je o Allahu obmanuo.

Izvor: saff.ba




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *