Nikada ne bih prodala očevinu da sam muško, poručila je Fata prisjećajući se života u rodnom selu, prvih ljubavi, komšijskog zajedništva i vrijednosti koje, kako kaže, današnje generacije polako zaboravljaju.
Dok današnje generacije odrastaju uz mobilne telefone i društvene mreže, život jedne žene iz Bosne i Hercegovine bio je ispunjen sasvim drugačijim vrijednostima. Povratak u rodno selo probudio je kod Fate niz uspomena koje su, kako sama kaže, ostale urezane za cijeli život.Šetajući stazama kojima je nekada svakodnevno prolazila, prisjetila se bezbrižnog djetinjstva, prvih simpatija, seoskih igranki i vremena kada su komšije živjele kao jedna velika porodica.
„Nismo imali mnogo, ali smo imali jedni druge. To je bilo najveće bogatstvo“, ispričala je kroz osmijeh.
Igranke, pisma i prve ljubavi
Fata se prisjetila kako su se djevojke satima spremale za igranke koje su se održavale nekoliko puta sedmično. Putovalo se pješice kroz blato, obuća se nosila u rukama kako bi ostala čista do dolaska na mjesto okupljanja, a momci su djevojke ispraćali kućama pod svjetlom baterijskih lampi.U vrijeme kada nije bilo mobilnih telefona, ljubavne poruke stizale su isključivo putem pisama.
„Kad bi stiglo pismo, to je bila najveća sreća. Čekali smo poštara kao danas što mladi čekaju poruke na telefonu“, prisjetila se.
Komšije su bile bliže od rodbine
Govoreći o nekadašnjem načinu života, Fata naglašava da su međuljudski odnosi bili potpuno drugačiji.Ljudi su jedni drugima pomagali bez ikakvog interesa, zajedno obrađivali zemlju, brali ljekovito bilje, gradili kuće i dijelili ono što imaju.
„Komšija se poštovao kao najbliži rod. Danas toga ima sve manje“, kaže ona.
Rad od jutra do mraka, ali bez stresa
Prisjećajući se mladosti, Fata govori da su se gotovo svi bavili poljoprivredom. Dan je bio ispunjen radom na njivama, branjem bilja, čuvanjem stoke i pripremom zimnice.Ipak, tvrdi da su ljudi tada bili mnogo zadovoljniji.
„Nismo znali šta su nervoza i stres. Radilo se puno, ali se i živjelo mirnije“, ističe.
Klizište promijenilo sudbinu sela
Poseban dio razgovora odnosio se na klizište koje je pogodilo selo i zbog kojeg su mnoge porodice morale napustiti svoje domove.Fatini roditelji bili su među onima koji su se iselili, a stare kuće ostale su prazne i prepuštene zubu vremena.Danas, kada ponovo obilazi rodni kraj, kaže da joj je najteže gledati napuštena imanja.
„Srce me zaboli kada vidim koliko je sve zaraslo. Ovdje je nekada vrvio život.“
“Da sam muško, nikada ne bih prodao očevinu”
Na kraju razgovora Fata priznaje da je cijelog života ostala vezana za zemlju na kojoj je odrasla.Kaže da bi, kada bi mogla vratiti vrijeme, obnovila porodičnu kuću i sačuvala svaki pedalj očevine.
„Ovo je moja zemlja. Ovdje sam odrasla i ovdje su moje najljepše uspomene. Takve stvari čovjek nikada ne zaboravlja.“
Njena priča nije samo sjećanje na jedno vrijeme, već i podsjetnik koliko su zajedništvo, poštenje i međusobno poštovanje nekada bili temelj života u bosanskim selima. Uprkos svim promjenama koje su donijele decenije, Fata vjeruje da upravo te vrijednosti ne bi smjele biti zaboravljene. Pogledajte video ispod teksta.