Nedaleko od Novog Pazara, u dolini gdje se rijeka Osojka uliva u Ljudsku rijeku, nalazi se selo Osaonica – nekada živo bošnjačko naselje, danas tiho svjedočanstvo burne prošlosti. Krajem 1941. godine, tokom četničkih napada na Novi Pazar, ovo selo doživjelo je svoju najveću tragediju: džamija u Osaonici, zajedno s obližnjim hanom i mezarjem, spaljena je do temelja.
Kako saznajemo, jedan od mještana Osaonice nedavno je, prilikom izvođenja radova, naišao na ostatke nekadašnje džamije i njenog mezarja. Ovi pronalasci predstavljaju izuzetno vrijedan istorijski trag, koji potvrđuje postojanje bošnjačkog vjerskog i kulturnog života na ovom prostoru.
Stručnjaci i lokalni aktivisti ističu potrebu da se mezarje zaštiti, a džamija obnovi u autentičnoj formi u kojoj je postojala prije nego što je spaljena. Njena obnova, smatraju, imala bi snažan simbolički značaj – kao čin očuvanja sjećanja i dokaz trajanja bošnjačkog naroda u ovim krajevima.
Osaonica je smještena između brda Gradine i Markova Brda, a rijeka Osojka, koja se formira od Okoškog potoka i Štitarke, dijeli selo na Veliku i Malu Osaonicu, te dio poznat kao Kosmajevac. Današnje naselje formirali su krajem 18. vijeka novopazarski begovi, koji su tu naseljavali kmetove – čipčije – iz okoline.
Veći talas naseljavanja dogodio se 1878. godine, nakon zauzimanja Nikšića od strane crnogorske vojske i protjerivanja bošnjačkog stanovništva. U to vrijeme u Osaonicu su pristigli brojni „nikšićki muhadžeri“. Mnogi od njih kasnije su, između 1913. i 1935. godine, otišli u Tursku, ali su njihovi tragovi i potomci ostali duboko utkani u historiju ovog kraja.
Nažalost, tokom ratnih godina 1941, bošnjačka Osaonica gotovo je izbrisana sa lica zemlje. Četnički odredi su spalili džamiju, han i niz bošnjačkih kuća, čime je prekinut kontinuitet života ovog mjesta.
Na riječnom platou pored puta Novi Pazar – Sjenica nalazila se džamija, a u njenoj blizini han za putnike namjernike. Oba objekta su uništena u plamenu 1941. godine. U istom naselju i danas postoji česma Hajrat, koja je nekada bila „s tri čepa, pokrivena paviljonom, ugodnim za odmor putnika i ručavanje ljeti“, kako su zapisali putopisci krajem 19. vijeka.
Kasnije su na ovom mjestu izgrađene zgrade osnovne škole i drugi objekti, dok se iznad njih nalazi staro muslimansko mezarje i Halilov Grob – mjesta tihe molitve i sjećanja.
Prema popisu iz 1948. godine, Osaonica je imala 162 stanovnika, ali je, usljed ratnih razaranja i kasnijih migracija, postepeno izgubila svoj izvorni bošnjački karakter. Danas, inicijative za obnovu džamije i zaštitu mezarja predstavljaju ne samo pitanje vjerskog identiteta, već i čin istorijske pravde prema svima koji su ovdje živjeli i stradali.
„Obnova džamije u Osaonici bila bi čin dostojanstva, podsjetnik na naše korijene i simbol našeg postojanja“, kazao je Esad Rahić, autor koji je prvi ukazao na važnost očuvanja ovog mjesta.