NOVI PAZAR, Kraljevina Jugoslavija – U sjeni Drugog svjetskog rata, priča Ejuba Rahića iz Novog Pazara, koji je preživio dva nacistička logora, ostaje snažan simbol ljudske izdržljivosti i neuništivog duha. Sa samo 15 godina, Rahić je bio odveden iz svoje trgovačke porodice i smješten u njemačke logore, gdje je proveo tri godine boreći se za preživljavanje.
Djetinjstvo u trgovačkoj porodici
Rahić je rođen 1926. godine u uglednoj trgovačkoj porodici. Njegov otac, Smajo Rahić, bio je poznat po herojstvu u Grčko-turskom ratu 1897. i držao je dvije prodavnice u Novom Pazaru, obezbjeđujući porodici status i bogatstvo. Ova imovinska stabilnost omogućila je Ejubu kvalitetno obrazovanje, čineći ga vrijednim i inteligentnim učenikom.
Isečak iz novina koji je Ejub Rahić čuvao – Foto Free media
Nacistička okupacija i odvođenje u logor
Ejubov bezbrižan život prekinut je 1942. godine nacističkom okupacijom. Unatoč mladosti, Rahić je bio prisilno odveden u Njemačku, ostavljajući za sobom šokiranu porodicu. Njegov sin, Adnan Rahić, opisuje ove trenutke kao prelomne u životu njegovog oca.
Boravak u logoru smrti Nojengame
Rahićev prvi logor bio je Nojengame, gdje je bio angažovan u proizvodnji dijelova za njemačku ratnu avijaciju. Ovdje je doživio strašne uslove, glad, iznemoglost, i ledene vjetrove, ali je preživio zahvaljujući svojoj snazi i pomoći prijatelja iz Beograda.
“U prvom mahu nije očekivao da će on biti odveden, jer je računao da će da ide neko drugi, bilo je i starijih u kući. On je bio maltene još uvek dečak. Međutim, jasno i nedvosmisleno njegovo ime je bilo na spisku i tada se prekida njegov san, vizija, planovi za život. Znam da je za njega bio ponor kad je shvatio da će biti odveden kamionom. Ispred kuće je tada stajalo vozilo i čula se graja, a on je mislio da ide na put bez povratka”, priča za Fremedia Adnan.
Zabeleška Ejuba Rahića o radu u logoru Ravenzbrik – Foto Free media
Transport u logor Ravenzbrik
Nakon Nojengamea, Rahić je prebačen u logor Ravenzbrik, gdje je također radio na vojnoj proizvodnji. Uslovi su bili jednako teški, s dugim marševima do radnog mjesta i minimalnom ishranom. Preživio je zahvaljujući radu i podršci drugih zatvorenika.
“U logoru sam dobio jednu limenu prljavu posudu, koja mi je spasila život, a onda mi ju je neko ukrao, što znači da je bila borba za život. Shvatam da pripadam onoj grupi ljudi koji su transportovani kao radna snaga za potrebe njihove ratne mašinerije. Takođe, shvatam ubrzo da moj život isključivo zavisi od toga koliko mogu izdržati taj pakao, naporan rad i glad. Nisu pucali na nas radnike, već su ljudi umirali sami, od iznemoglosti. Menjalli su ih drugima koji su stalno pristizali”, sjeća se Adnan onoga što mu je pričao otac.
Pismo glasi: “Budi uvek takav kakav si bio. Sada smo na putu za našu dragu domovinu i naš dragi Novi Pazar gde ćemo produžiti naš proces izgrađivanja naše domovine. Želim ti mnogo sreće u životu i radu. Idi putem kojim si i do sada išao pa ćemo biti vredni članovi naše zajednice.“
“Pričao je da u životu nije osetio takve ledene vetrove olujne snage. Spavaone su bile sa ogromnim prozorima preko celog zida, sa malo stakla na njima, tako da je stalno huktalo. ’Spavao sam’, govorio je, ’na slamnatom krevetu gde su nas bila trojica. Morali smo tako. Treći bi spavao na zamljanom delu, ako je krevet bio prizemni, pa smo se menjali’”, priseća se Adnan očevih priča.
Oslobođenje i povratak kući
Rahić je oslobođen 1945. godine od strane Crvene armije. Vratio se kući nakon tri mjeseca, putujući kroz šume i skrivajući se danju. Njegov povratak bio je iznenađenje i radost za porodicu, iako je saznao za smrt svog voljenog oca.
Kasniji život i sjećanje na logoraše
Nakon rata, Rahić je završio Ekonomsko-komercijalnu školu u Beogradu, radio u Trikotaži i kasnije za Jugoplastiku iz Splita i Fortunu iz Gračanice. Upornost i pozitivan duh pomogli su mu da izgradi uspješan život, oženi se i ima djecu.
Logoraška košulja Ejuba Rahića – Foto Fremedia
Jugoslovenski ratni zarobljenici
Prema Državnoj komisiji FNRJ, tokom rata, u Njemačkoj je bilo oko 170.000 jugoslovenskih ratnih zarobljenika, s dodatnih 320.000 interniranih u drugim evropskim zemljama. Oko 270.000 Jugoslovena bilo je prisilno odvedeno na rad, a 350.000 raseljeno.
Priča Ejuba Rahića ostaje simbol patnji i otpora jugoslovenskog naroda pod nacističkom okupacijom, odražavajući duh jedne generacije koja je preživjela neopisive teškoće.
Izvor Free Media
