Životna mudrost čovjeka koji je ostao vjeran svom kraju
Poznati pjevač Nusret Orovčanin iz okoline Novog Pazara, čovjek kojeg publika pamti po vedrom duhu, iskrenosti i ljubavi prema sevdalinci, u razgovoru se prisjetio vremena kada su svadbe trajale po tri dana, kada se živjelo sporije i skromnije, ali, kako kaže, mnogo složnije nego danas. Govoreći o svojim muzičkim počecima, Nusret priznaje da ga nije plašilo pjevanje, već nastup uz muziku.
„Znao sam da mogu iznijeti pjesmu, ali nisam bio navikao pjevati uz muziku. To mi je predstavljalo najveći problem. Volio sam sevdalinke jer odgovaraju mom glasu, a ove kraće pjesme nikada mi nisu ležale“, kaže Orovčanin.
Njegove interpretacije teških sevdalinki donijele su mu veliku podršku publike, a upravo narod smatra najvećim sudijom.
„Narod najbolje zna da ocijeni. Mene nije progurao žiri, mene je progurao narod. To je najveća potvrda za svakog čovjeka“, ističe on.
Nije bilo samo pjevanje, bio je i životni šou
Kako kaže, publika nije pratila samo njegov glas.
„To nije bilo samo pjevanje. Gledala se priča, šala, ponašanje. Narod voli iskrenost i voli da se nasmije“, govori Nusret.
Kroz osmijeh se prisjetio i reakcije svoje supruge na njegovu popularnost.
„Ona je od početka bila protiv toga. Možda se plašila da ne zavedem neku drugu ženu“, našalio se Orovčanin.
Posebno emotivno govorio je o nekadašnjim svadbama na Pešteri i u Sandžaku. Prema njegovim riječima, domaćini su jedni drugima ustupali kuće i prostor kada bi organizovali veselje, a svadbe su trajale i po tri dana.
„Pjevalo se, igralo, veselilo. Jelo se ono što je Bog dao, narod se okupljao, upoznavala se rodbina i slavilo se zajedništvo“, prisjeća se Nusret.
Najveću pažnju privukla je njegova priča o nekadašnjim ženidbama.
„Ljudi su se prosili preko posrednika. Dešavalo se da se mladoženja i nevjesta prije svadbe nikada nisu ni vidjeli. Ali kad bi nevjesta došla u kuću, uglavnom bi ostala cijeli život“, kaže Orovčanin.
Zatim dodaje rečenicu koja je izazvala mnogo komentara:
„Nekad su se nevjeste prosile neviđeno, ali su ostajale. Danas se vide, upoznaju i opet brzo napuštaju brak. Šta je uzrok, ne znam.“
„Ja sam bio malo moderniji“
Za razliku od mnogih svojih vršnjaka, Nusret kaže da je svoju suprugu ipak vidio prije vjenčanja.
„Žena mi je iz Reževića. Prijatelj me upoznao s njenom porodicom. Nisam se oženio a da je nisam vidio. Bio sam malo moderniji“, govori kroz smijeh.
Iako je imao prilike da živi u većim sredinama, nikada nije poželio napustiti svoj kraj.
„U Beogradu ne bih mogao živjeti ni za kakve pare“
Orovčanin ističe da ga privlače mir, priroda i jednostavan život.
„Ovdje nema buke, nema gužve, nema tijesnih ulica. Ja volim da hodam. Iz Štitara mogu pješke doći nekoliko kilometara bez problema. Danas ljudi sjednu u auto i za najmanju stvar. Poslije kažu da imaju problema sa srcem“, kaže on.
Posebno naglašava da mu život u velikim gradovima nikada nije odgovarao.
- „Ja u Beogradu ne bih mogao živjeti ni za kakve pare. Drugi je ritam života, gužva, buka, vozila na svakom koraku. Ovdje imam svoj mir i to ne bih mijenjao.“
Na kraju razgovora, u svom prepoznatljivom stilu, Nusret je još jednom pokazao vedar duh koji ga je proslavio među narodom. Na pitanje da li može trpjeti šefa ili direktora, kratko je odgovorio:
- „Ja sam šef. Ja sam direktor.“