Kada bi život mogao biti pretočen u roman, priča Muhameda Hadžimuratovića (52) sigurno bi bila među najprodavanijima. Nekada milioner, danas gotovo beskućnik. Putovanje od sretnih dana u Ustikolini, preko Beograda, Njemačke, sve do SAD-a i nazad. Muhamed je rođen kao peto dijete, s četiri starije sestre, u obitelji koja se bavila pekarstvom. Njegova radna etika pokazala se već u devetoj godini kada je pomagao ocu u pekari. Ta radna etika pratila ga je kroz život.
Međutim, njegov put nije uvijek bio uzlazan. Nakon što je završio srednju vojnu školu, otišao je na studij u Beograd. Njegova odanost jugoslavenskoj armiji bila je očigledna. Ali 1992. godine, sve se promijenilo. Rat je zavio BiH u haos, a Muhamed je odlučio potražiti bolji život u Njemačkoj.
U Njemačkoj, kao građevinski radnik, nastavio je pomagati obitelji. Ali povratak u BiH 1998. nije bio sretan. Kao povratnik iz dijaspore, suočio se s predrasudama: “Evo ga dijasporac. Pobjegao si odavde, bjegunac”. Ali Muhamed se nije dao obeshrabriti.
Njegova potraga za boljim životom odvela ga je dalje, sve do SAD-a, gdje je njegov trud nagrađen. Nakon rada u građevini, uspio je otvoriti vlastitu firmu. Međutim, američki san nije imao sretan kraj. Financijski problemi, razvod i sukob sa američkim zakonima nagnali su ga da napusti SAD.
No, unatoč svim izazovima, Muhamed gleda na svoju prošlost s osjećajem postignuća. “Zaradio sam sigurno više od dva miliona u SAD-u i Njemačkoj. To sam zaradio na lopatu i potrošio sam s ekipom”, kaže. Danas, iako nema bogatstvo koje je nekad imao, Muhamed je zadovoljan svojim životom u BiH. Nakon
Njemačke – SAD
Kada je stigao u SAD, počeo je družiti se s ljudima s ovih prostora. Naučio je engleski na tečaju i ponovno počeo raditi u građevini. Živio je tako dvije godine, nakon čega se obrazovao i “počeo raditi sam za sebe”.
“Otvorio sam firmu, sve legalno. Naravno, moglo se zaraditi samo s dva posla, to naši ljudi tamo znaju”, kaže dodajući da nije prestao raditi ni za tu građevinsku firmu gdje je počeo.
U SAD-u je proveo 20 godina i, kako priznaje, nije mogao više. Vratio se 2019. godine, a boravak u SAD-u pamti i po dobrom i lošem.
“Bio sam oduševljena njihovom prirodom. Nakon tri mjeseca boravka tamo saznao sam da čovjek može kupiti pušku i ići u lov”, prvo navodi dobro.
“Kupio sam kuću. Zadužili su me za 600.000 dolara. Prodali su mi je za 220.000”, uskoro prelazi na loše, navodeći da su financijski problemi doveli do kraha braka.
“Zamjerili su mi se američki zakoni”, kaže vraćajući se na teme rata.
“Svi ratovi su ih vodili, otkada se sjećam. Tko je razorio Jugoslaviju? Amerika naravno. Bunio sam se protiv njihovog sistema. Odbio sam državljanstvo, prerezao sam njihovu putovnicu”, kaže dodajući da je njegovo ime bilo problem, da su Meksikanci danas problem.
“U SAD-u sam vidio jedan fašizam.”
Govoreći o lošem spominje i dva pritvaranja, o navodnoj instalaciji kamera u očima, kroz koje i sami Amerikanci gledaju, o odvođenju u bolnicu, o razlozima – navodnoj ostavštini od dva miliona dolara i sličnim detaljima. Prepoznao se i u pjesmi Miley Cyrus – Nothing breaks like a heart.
Milioner ili beskućnik?
O priči iz uvoda – o milioneru i beskućniku – govori uravnoteženo.
“Zaradio sam sigurno više od dva miliona u SAD-u i Njemačkoj. To sam zaradio na lopatu i potrošio sam s ekipom”, kaže ističući da su godine rada i života u pitanju, te da to zapravo i nije neki novac.
Na pitanje je li došao “s milijun dolara u koferu”, odgovara negativno.
“Stavio sam četiri i pol dolara u džep”, kaže.
Danas nema ušteđevine. Na primjedbu sugovornika odgovara citirajući prijatelja.
“Čuo sam od prijatelja izreku – glup je tko štedi.”
Na brojne insinuacije da je mnogo zarađivao i mnogo trošio, ali da je mnogima i pomogao, odgovara kao čovjek kome to mnogo i ne znači.
“Pomažu i oni mene. Svi me vide, časte me. Sve to dođe na svoje”, priča Muhamed. Njegov duh i pozitivnost su inspiracija svima nama da prigrlimo izazove života s osmjehom na licu.
