Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
Bujanovac potresao novi slučaj vršnjačkog nasilja – sukob koji je navodno počeo u učionici završio se ozbiljnim incidentom u blizini gradskog parka, kada je jedan srednjoškolac sjekirom povrijedio svog školskog druga.
Prema informacijama koje su objavili lokalni mediji, incident se dogodio u četvrtak u večernjim satima, oko 18.30 časova, u blizini gradskog parka u Bujanovcu. U sukobu su učestvovala dvojica učenika trećeg razreda Srednje škole „Sveti Sava“, a jedan od njih zadobio je povredu u predjelu grudi nakon napada sjekirom. Povrijeđeni mladić odmah je zbrinut u Domu zdravlja u Bujanovcu, gdje mu je ukazana medicinska pomoć i sanirana povreda. Prema dostupnim informacijama, njegovo zdravstveno stanje nije zvanično saopšteno, dok nadležni organi nastavljaju istragu o svim okolnostima događaja.
Sukob navodno počeo u školi
Prema nezvaničnim saznanjima, incidentu je prethodila svađa između učenika tokom boravka u školi. Verbalni sukob navodno se nastavio i nakon završetka nastave, da bi kulminirao fizičkim obračunom na ulici. Iz škole su, prema navodima lokalnih medija, potvrdili da se događaj desio i da su preduzete sve mjere predviđene zakonom i školskim procedurama. Zvanično saopštenje očekuje se početkom naredne sedmice.
Novi alarm za obrazovni sistem
Ovaj slučaj dolazi samo nekoliko dana nakon drugog incidenta u Bujanovcu, kada je učenica Osnovne škole „Branko Radičević“ povrijedila vršnjakinju viljuškom. Tada je reagovalo i Ministarstvo prosvjete Srbije, koje je saopštilo da su o događaju obaviještene sve nadležne institucije i da su uključene u rasvjetljavanje slučaja. Najnoviji događaj ponovo je otvorio pitanje bezbjednosti učenika i rastućeg problema vršnjačkog nasilja, koje sve češće poprima ozbiljne i opasne oblike. Policija i tužilaštvo utvrđuju sve okolnosti incidenta, uključujući motive sukoba, način na koji je napadač došao do sjekire i eventualnu odgovornost drugih lica.
Amerika i dalje tuguje zbog nezapamćene tragedije koja se dogodila na autoputu Interstate 95 u saveznoj državi Virdžiniji, gdje je u stravičnoj saobraćajnoj nesreći život izgubila četvoročlana porodica Doncev iz Masačusetsa. Novi detalji istrage i svjedočenja članova porodice dodatno su potresli javnost, otkrivajući posljednje trenutke prije katastrofe koja je ugasila četiri života. Dmitri Doncev (45), njegova supruga Ekaterina (44) te njihova djeca Emili (14) i Mark (7) putovali su prema Južnoj Karolini na porodično vjenčanje. U njihovom automobilu nalazili su se domaći kolači i poslastice koje je Ekaterina danima pripremala za slavlje.
Međutim, putovanje koje je trebalo biti ispunjeno radošću pretvorilo se u tragediju kada je oko 2:35 sati iza ponoći turistički autobus na dionici I-95 u okrugu Stafford velikom brzinom naletio na kolonu vozila usporenih zbog radova na putu. Prema dosadašnjim rezultatima istrage, autobus kompanije E&P Travel, koji je saobraćao na relaciji New York – Charlotte, prvo je udario u Chevrolet Suburban, a potom je to vozilo svom silinom odbačeno u Acura SUV porodice Doncev. Uslijedio je lančani sudar više vozila, nakon čega je automobil porodice zahvatio požar.
U nesreći je poginula i 25-godišnja Prisila Mafalda iz Masačusetsa, dok je više od 40 osoba povrijeđeno. Posebno potresne detalje otkrio je Dmitrijev brat Iuri Doncev. On je sa svojom porodicom također putovao na isto vjenčanje, ali drugim putem. Braća su tokom noći bila u kontaktu, a posljednje riječi koje mu je Dmitri uputio danas odzvanjaju među članovima porodice.
„Ti idi naprijed, ja ću vas sustići kasnije“, rekao je Dmitri svom bratu kada su se njihove rute razdvojile.
Nekoliko sati kasnije, pozivi su ostajali bez odgovora. Kako vrijeme prolazilo, porodica je počela panično zvati bolnice i policiju. Kada su se policijski službenici pojavili na vratima kuće u Južnoj Karolini, svi su znali da nose najgore moguće vijesti.
„Kad su došli, srce nam se slomilo u istom trenutku“, ispričao je Iuri kroz suze.
Porodica Doncev emigrirala je iz Moldavije 2008. godine i nastanila se u gradu Greenfield u Masačusetsu. Bili su poznati kao izuzetno složna i pobožna porodica. Dmitri je radio kao medicinski tehničar u bolnici Holyoke Medical Center, dok je Ekaterina bila omiljena frizerka i aktivna članica crkvene zajednice.
Njihova kćerka Emili bila je odlična učenica, s planovima da jednog dana postane doktorica. Svirala je klavir i bila među najboljim učenicima škole. Sedmogodišnji Mark bio je poznat po svojoj energiji, vedrini i ljubavi prema igri. Prijatelji i rodbina navode da su upravo danima pred tragediju zajedno učestvovali u dječijem koncertu u crkvi, gdje je Emili prvi put javno svirala klavir pred publikom, dok je Mark sa svojim vršnjacima pjevao pjesme za roditelje.
U međuvremenu, protiv vozača autobusa Jing Shenga Donga (48) podignute su prve optužnice za ubistvo iz nehata. Istražitelji Nacionalnog odbora za sigurnost saobraćaja (NTSB) ispituju više okolnosti nesreće, uključujući brzinu autobusa, eventualni umor vozača, kao i navode da ne govori engleski jezik, što je izazvalo dodatnu pažnju američkih vlasti. Prema preliminarnim nalazima, autobus gotovo da nije usporio prije udara, a istražitelji navode da će kompletna istraga trajati mjesecima.
Vjenčanje zbog kojeg je porodica krenula na put ipak će biti održano, ali umjesto slavlja postalo je i mjesto tuge i oproštaja. Umjesto da dočekaju Dmitrija, Ekaterinu, Emili i Marka za svadbenim stolom, njihovi najbliži danas ih ispraćaju u suzama. Ispred njihove porodične kuće u Greenfieldu građani ostavljaju cvijeće, svijeće i poruke podrške, dok se cijela zajednica oprašta od porodice koju su mnogi opisivali kao primjer dobrote, skromnosti i porodične ljubavi.
Dok mnogi sportisti nakon uspjeha zaborave svoje korijene, Zlatan Alomerović ostaje primjer čovjeka koji gdje god da ga odvede profesionalni put, uvijek pronalazi vrijeme da se vrati svom Brodarevu. Upravo zato ga njegovi sugrađani doživljavaju kao jednog od svojih najvećih sportskih ambasadora. Profesionalni golman iza sebe ima impresivnu karijeru koja traje gotovo dvije decenije. Njegov fudbalski put počeo je u omladinskoj školi njemačkog giganta Borussia Dortmund, gdje je još kao petnaestogodišnjak napravio prve ozbiljne korake ka profesionalnom fudbalu.
Prvi profesionalni ugovor potpisao je 2012. godine, a nakon perioda provedenog u Dortmundu, karijera ga je vodila kroz brojne evropske klubove. Branio je boje 1. FC Kaiserslautern, zatim nekoliko poljskih klubova među kojima su Korona Kielce, Jagiellonia Białystok i drugi, da bi posljednje dvije godine proveo na Kipru kao član AEK Larnaca.
Upravo je kiparska epizoda jedna od najuspješnijih u njegovoj karijeri. Sa svojim klubom osvojio je nacionalni kup i Superkup, nastupao u evropskim takmičenjima, a posebno se istakao u kvalifikacionim utakmicama i penal-serijama. Navijači su mu zbog spektakularnih odbrana dali nadimak „Superman“, a transparent sa velikim slovom „S“ na tribinama postao je simbol njegove borbenosti i pouzdanosti među stativama.
Alomerović ističe da mu je nastupanje u evropskim takmičenjima predstavljalo ostvarenje sna. Posebno pamti utakmice protiv renomiranih klubova, kao i činjenicu da je u velikom broju mečeva uspio sačuvati svoju mrežu netaknutom. Nakon uspješne avanture na Kipru, pred njim je novo poglavlje. Iskusni golman vraća se u Poljsku, zemlju u kojoj je ostvario neke od najvećih uspjeha svoje karijere i osvojio najviše trofeja. Novi ugovor potpisao je sa klubom Zagłębie Lubin, za koji će nastupati naredne dvije godine.
„Poljska mi je donijela mnogo lijepih stvari u životu. Tamo sam osvojio trofeje, tamo mi se rodila kćerka i uvijek sam se osjećao dobro. Zato se radujem povratku i novim izazovima“, poručio je Alomerović.
Iako je veći dio života proveo u Njemačkoj i drugim evropskim zemljama, Brodarevo za njega ostaje posebno mjesto. U tom kraju i danas žive brojni članovi njegove porodice, a svaki dolazak koristi da obiđe rodni kraj i prenese svojim kćerkama priču o porijeklu i korijenima.
„Želim da znaju odakle dolaze, gdje su njihovi korijeni i gdje je odrastao njihov otac. Brodarevo ima posebnu toplinu, ljude i prirodu kojima se uvijek vraćam“, ističe ovaj uspješni sportista.
Danas, u 35. godini života, Zlatan Alomerović i dalje ne razmišlja o kraju karijere. Naprotiv, vjeruje da su pred njim još mnoge utakmice i novi uspjesi. Njegova priča dokaz je da predan rad, strpljenje i vjera u vlastite mogućnosti mogu odvesti dječaka iz malog mjesta do najvećih evropskih stadiona. A gdje god igrao, Zlatan Alomerović ostaje ponos Brodareva i Sandžaka.
Američki predsjednik Donald Trump podijelio je na svojoj društvenoj mreži Truth Social intervju predsjednika Srbije Aleksandar Vučić za konzervativni američki medij Breitbart News, u kojem je srbijanski lider govorio o izuzetnoj popularnosti Trumpa među građanima Srbije i uputio mu otvoreni poziv da posjeti Beograd. U intervjuu, koji je izazvao veliku pažnju javnosti nakon što ga je Trump lično podijelio, Vučić je ustvrdio da nijedan američki predsjednik ili politički lider u novijoj historiji nije imao toliku podršku u Srbiji kao Trump.
„Tokom predsjedničke kampanje 2024. godine podrška Donaldu Trumpu u Srbiji premašivala je 75 posto. Takav nivo podrške nije imao nigdje drugdje, pa čak ni u pojedinim američkim saveznim državama koje se smatraju republikanskim uporištima“, rekao je Vučić.
Zašto Srbi podržavaju Trumpa?
Prema riječima predsjednika Srbije, postoje tri ključna razloga zbog kojih je Trump stekao toliku popularnost među Srbima. Prvi razlog, kako navodi, jeste želja građana Srbije za drugačijim odnosom sa Sjedinjenim Američkim Državama nakon decenija političkih pritisaka i sukoba. Drugi razlog odnosi se na Trumpove konzervativne stavove o porodici, društvenim vrijednostima i tradicionalnim normama, dok je treći povezan sa njegovim insistiranjem na hrišćanskim vrijednostima i nastojanjima da zaustavi ratove i promoviše mir. Vučić je istakao i da mnogi građani Srbije cijene Trumpov pragmatičan pristup ekonomiji i međunarodnim odnosima, te vjeruju da bi njegovo vođstvo moglo doprinijeti boljoj saradnji između Beograda i Washingtona.
Poziv Trumpu da posjeti Beograd
Jedan od najupečatljivijih dijelova intervjua bio je Vučićev javni poziv Trumpu da posjeti Srbiju.
„Garantujem predsjedniku Trumpu da bi vidio najveću masu ljudi koju je ikada vidio u Evropi. Dočekalo bi ga najmanje 100.000 građana. Siguran sam da bi bio oduševljen tom posjetom“, poručio je Vučić.
On je dodao da bi Trumpova posjeta predstavljala priliku za obnovu tradicionalnog prijateljstva između Srbije i Sjedinjenih Američkih Država, kao i za jačanje ekonomskih i političkih veza dvije zemlje.
Trump podijelio intervju na Truth Socialu
Posebnu pažnju izazvala je činjenica da je sam Donald Trump podijelio intervju na mreži Truth Social, čime je Vučićev razgovor za Breitbart dobio dodatnu međunarodnu vidljivost. Taj potez mnogi su protumačili kao znak da je intervju privukao pažnju i u Trumpovom političkom okruženju. Objava je brzo počela da se dijeli među korisnicima društvenih mreža u Srbiji i regionu, gdje je već pokrenula brojne komentare o odnosima Beograda i Washingtona, kao i o mogućnosti da Trump tokom svog mandata zaista posjeti Srbiju
DELIMEĐE, TUTIN – Smješteno u samom srcu Koštampolja, na prostranstvima Pešterske visoravni, selo Delimeđe već decenijama predstavlja administrativni, trgovački i društveni centar ovog dijela tutinske opštine. Iako danas broji oko 500 stanovnika, njegov značaj daleko prevazilazi broj mještana, jer ovom centru gravitira više okolnih sela, a život ovdje pulsira zahvaljujući vrijednim domaćinima i brojnoj dijaspori.
Put ka Delimeđu vodi preko širokih pešterskih polja i prepoznatljivog Koštampoljskog polja, čija prirodna ljepota privlači ljubitelje netaknute prirode. U samom centru sela nalaze se osnovna škola, ambulanta, pošta i tradicionalna pijaca koja svakog četvrtka okuplja trgovce, stočare i kupce iz cijelog kraja. Ambulanta pokriva nekoliko okolnih naselja i vodi čak oko pet hiljada zdravstvenih kartona, što dovoljno govori o značaju ovog mjesta za Donju Pešter.
Dijaspora izgradila velelepno selo
Ono što prvo privlači pažnju svakom putniku jesu velike i moderne kuće koje dominiraju pejzažom. Mještani ističu da su upravo njihovi ljudi, rasuti širom Evrope, Amerike i Australije, svojim radom i uspjehom stvorili prepoznatljiv izgled Delimeđa.
„Kada vidite te kuće, vidite koliko su naši ljudi vrijedni i sposobni. U uređenim sistemima dokazali su da mogu uspjeti bilo gdje u svijetu“, ističu mještani.
Ipak, iza impresivnih građevina krije se i jedna tuga – mnoga domaćinstva tokom većeg dijela godine ostaju prazna. Tek tokom ljeta i zime, kada dijaspora dolazi na odmor, selo ponovo oživi, ulice se ispune ljudima, a trgovina dobije novi zamah.
Islamski centar sa minaretima koji su postali simbol Pešteri
Posljednjih godina Delimeđe je postalo poznato širom regiona zahvaljujući monumentalnom Islamskom centru izgrađenom 2009. godine. Njegovi minareti, visoki oko 80 metara, smatraju se među najvišim u Evropi i predstavljaju prepoznatljiv simbol Donje Pešteri. Centar ne služi samo za obavljanje vjerskih obreda. U njegovom sastavu nalaze se prostorije za mektepsku nastavu, škola Kur'ana, velika sala za vjerske i društvene događaje, kao i planirani smještajni kapaciteti za goste koji dolaze iz Bosne, Turske, arapskih zemalja i evropske dijaspore. Mještani posebno ističu doprinos brojnih vakifa, donatora iz dijaspore i rahmetli Muamera Zukorlića, koji je među prvima podržao ideju izgradnje ovog centra.
Nekad izvozili jagnjad za Italiju i Grčku
Stariji stanovnici sa sjetom se prisjećaju vremena kada je u Delimeđu radila poljoprivredna zadruga iz koje su mliječni proizvodi i pešterska jagnjad stizali čak do Italije i Grčke.
„Živjelo se lijepo, radilo se, družilo i veselilo. Mnogi su ovdje zaradili penziju“, prisjećaju se mještani koji su decenijama radili u zadružnom sistemu.
Danas je stočarstvo i dalje glavno zanimanje dijela stanovništva, ali broj grla je višestruko manji nego nekada. Najveći problem nije tržište, već nedostatak radne snage i odlazak mladih ljudi. Među onima koji su se vratili iz inostranstva nalazi se i Samir Bihorac, koji je nakon nekoliko godina provedenih u Njemačkoj odlučio da život nastavi u rodnom kraju.
Umjesto trajnog ostanka na Zapadu, izabrao je Delimeđe, gdje danas razvija porodični biznis i odgaja četvoro djece. Smatra da život na Pešteri ima posebnu vrijednost zbog porodice, tradicije i zajedništva koje je teško pronaći u velikim gradovima.
Poseban ponos mještana predstavlja i fudbalski klub Koštampolje, nasljednik nekadašnjeg FK Partizan Delimeđe. Zahvaljujući entuzijastima i donatorima, takmičarski fudbal vraćen je u selo nakon pune tri decenije pauze. Danas klub okuplja pionire i seniore, a oko 40 djece redovno trenira, što predstavlja važan doprinos zdravom odrastanju mladih na Pešteri.
Delimeđe je nadaleko poznato i po tradicionalnom vašaru 2. maja, jednom od najvećih na Pešterskoj visoravni. Na njemu se svake godine okupljaju desetine hiljada posjetilaca iz Sandžaka, Crne Gore, Srbije, Bosne i dijaspore. Posebnu pažnju privlače tradicionalne konjske trke, koje predstavljaju važan dio pešterske tradicije. Za mnoge porodice upravo je vašar prilika za susrete, druženja i obnovu veza sa zavičajem.
Iako se suočava sa istim izazovima kao i mnoga sela u regionu – odlaskom mladih i demografskim padom – Delimeđe ostaje simbol upornosti, rada i povezanosti sa zavičajem. Mještani vjeruju da će upravo dijaspora, ulaganja u infrastrukturu i očuvanje tradicije omogućiti da ovo peštersko selo i u budućnosti ostane jedno od najvažnijih mjesta Donje Pešteri. Pogledajte tv prilog ispod teksta.
BIJELO POLJE – Tragičan slučaj koji je potresao javnost u Crnoj Gori dogodio se u bjelopoljskom naselju Rasovo, gdje je osamdesetpetogodišnji muškarac osumnjičen da je usmrtio svoju suprugu, nakon čega je, prema dosadašnjim informacijama, pokušao izvršiti samoubistvo. Prema saopštenju nadležnih organa, Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju odredilo je zadržavanje do 72 sata V.D. (85) zbog sumnje da je počinio krivično djelo ubistva na štetu svoje supruge M.D. (85).
Nakon prijave događaja, dežurni tužilac je zajedno sa službenicima policije izvršio uviđaj u porodičnoj kući u Rasovu. Sa mjesta događaja izuzeti su brojni tragovi i predmeti koji će biti predmet detaljnog vještačenja, dok je tijelo preminule žene upućeno na obdukciju radi utvrđivanja tačnog uzroka smrti. Prema nezvaničnim informacijama koje prenose crnogorski mediji, istražitelji provjeravaju sumnje da je osumnjičeni svojoj supruzi ubrizgao veliku količinu insulina, što je, prema dosadašnjim indicijama, moglo dovesti do smrtnog ishoda.
Posebnu težinu ovom slučaju daje činjenica da su, prema navodima pojedinih izvora, supružnici navodno duže vrijeme imali ozbiljne zdravstvene probleme. Pojedini mediji prenijeli su informacije da su navodno razgovarali o tome da „okončaju muke“, ali te tvrdnje za sada nisu službeno potvrđene i predmet su daljih provjera istražnih organa.
Nakon događaja, osumnjičeni je, prema dostupnim informacijama, pokušao da sebi oduzme život, ali je preživio i trenutno se nalazi pod nadzorom nadležnih institucija. Istraga je u toku, a tužilaštvo je najavilo da će preduzeti sve neophodne mjere kako bi se utvrdile okolnosti koje su dovele do ove porodične tragedije koja je duboko potresla stanovnike Bijelog Polja.
VIDEO snimak iz sela Osonica na Goliji ponovo je otvorio pitanje bezbjednosti stanovnika planinskih krajeva nakon što je jedan mještanin iz neposredne blizine snimio medvjeda koji se gotovo uopšte nije obazirao na prisustvo čovjeka.
Prema riječima mještana, posljednjih godina broj medvjeda na području Golije i Čemerna značajno je porastao, pa susreti sa ovim moćnim životinjama više nisu rijetkost. Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da se medvjedi sve manje plaše ljudi i da se nerijetko mogu vidjeti u blizini kuća, pašnjaka i seoskih puteva.
Na snimku koji je zabilježen u selu Osonica vidi se medvjed kako se mirno kreće kroz prirodu, dok ga mještanin prati kamerom sa male udaljenosti. Životinja nije pokazivala znakove uznemirenosti niti straha, već se lagano udaljila nastavljajući svojim putem. Posebnu pažnju izazvala je činjenica da medvjeda nije uznemirio ni zvuk motorne testere, što prema mišljenju mještana potvrđuje da su ove životinje postale znatno manje oprezne u kontaktu sa ljudima nego ranijih godina.
Stanovnici Golije i Čemerna ističu da posljednjih sezona bilježe sve više štete na stočnom fondu. Napadi na ovce, telad i drugu domaću stoku postali su ozbiljan problem za porodice koje žive od poljoprivrede i stočarstva.
„Nekada je bilo rijetkost vidjeti medvjeda. Danas ih viđamo mnogo češće, a pojedini silaze veoma blizu naseljenih mjesta. Ljudi su zabrinuti, posebno roditelji koji imaju malu djecu i stočari koji svakodnevno borave na pašnjacima“, navode mještani ovog kraja.
Stručnjaci podsjećaju da je medvjed zaštićena vrsta i da u većini slučajeva izbjegava sukob sa ljudima, ali upozoravaju da je prilikom susreta potrebno ostati smiren, ne prilaziti životinji i ne pokušavati je fotografisati iz neposredne blizine. VIDEO koji je zabilježio mještanin sela Osonica pokazuje koliko su medvjedi danas prisutni na Goliji i Čemernu, ali i zašto među stanovnicima raste zabrinutost zbog sve češćih susreta sa ovim moćnim stanovnicima šuma. Pogledajte video ispod teksta.
Potresne riječi majke slamaju srca: „Živjela sam za tebe, sine moj“ – hiljade ljudi u suzama ispratile Tarika Hadžiabdića
Bosnu i Hercegovinu posljednjih dana potresa nezapamćena tuga nakon tragične smrti devetnaestogodišnjeg Tarika Hadžiabdića, mladića čiji je život prekinut u stravičnoj saobraćajnoj nesreći kod Modriče. I dok porodica, prijatelji i cijela zajednica pokušavaju pronaći snagu da se suoče s nenadoknadivim gubitkom, riječi njegove majke Šejle postale su simbol boli koju je teško opisati. Njena oproštajna poruka, ispisana kroz suze i slomljeno srce, dirnula je hiljade ljudi širom regiona. U nekoliko rečenica stala je ljubav jednog života, odnos majke i sina koji je bio mnogo više od porodične veze.
„Dragi moj sine, ljubavi mamina najveća, dušo moje duše… Bio si moj ponos i sve na svijetu“, napisala je neutješna majka, prisjećajući se dječaka kojeg je odgajala, čuvala i za kojeg je živjela.
Njene riječi otkrivaju koliko su bili povezani. Nisu bili samo majka i sin – bili su prijatelji, oslonac jedno drugom i saputnici kroz životne izazove. Posebno potresan dio poruke odnosi se na osjećaj majčine krivice koji često prati roditelje nakon nenadoknadivog gubitka.
„Halali mami ako možeš što ti nije ispunila sve želje na ovom svijetu. Sve što je bilo, bilo je zbog tebe i sve za tebe. Živjela sam za tebe“, napisala je Šejla.
Sudbina je htjela da vijest o tragediji primi daleko od svog doma. Godinama je radila u Njemačkoj kao njegovateljica, nastojeći sinu osigurati bolji život i sigurniju budućnost. Kobnog dana na njen telefon stigla je poruka sa Tarikovog mobitela koja je sadržavala lokaciju. U prvi mah nije mogla ni pomisliti da se dogodilo nešto strašno. Međutim, ubrzo su stigle informacije koje su joj zauvijek promijenile život.
Bez oklijevanja krenula je prema Bosni i Hercegovini, ne sluteći da putuje na posljednji susret sa svojim sinom. Na posljednjem ispraćaju mladog Tarika okupile su se hiljade ljudi. Prijatelji, rodbina, školski drugovi, komšije i poznanici stajali su u tišini, noseći bijele ruže i dijeleći bol sa porodicom Hadžiabdić. Mnogi svjedoče da ovako masovan ispraćaj ovaj kraj ne pamti godinama.
Tarikovi prijatelji opisuju ga kao vedrog, nasmijanog i dobrodušnog mladića koji je uvijek pronalazio način da popravi raspoloženje ljudima oko sebe. Njegov osmijeh, kažu, bio je zarazan, a njegova dobrota ostavljala je trag gdje god bi se pojavio. Podsjetimo, Tarik Hadžiabdić smrtno je stradao u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u mjestu Skugrić kod Modriče. Uprkos brzoj intervenciji spasilačkih službi, mladić je podlegao povredama na mjestu nesreće, dok su još dvije osobe povrijeđene. Iza njega su ostali neutješni roditelji, porodica i prijatelji, ali i uspomena na mladi život koji je prerano ugašen. Njegova priča danas podsjeća koliko je život krhak i koliko ljubavi ostaje iza onih koji prerano odu.
NOVI PAZAR – U vremenu kada su vijesti o nesrećama, podjelama i sukobima svakodnevica, iz Novog Pazara dolazi priča koja vraća vjeru u ljude. Humanost, hrabrost i nesebičnost dobili su svoje ime – Misala Rizović iz novopazarskog naselja Mur, žena koja je bez razmišljanja donirala svoj bubreg i tako spasila život 21-godišnjoj Emini Sinanović. Ovaj plemeniti čin nije samo promijenio život mlade djevojke koja se godinama borila sa teškom bolešću bubrega, već je dirnuo srca hiljada ljudi širom regiona. Priča koja danas izgleda kao filmski scenario počela je sasvim slučajno. Misala je preko društvenih mreža vidjela apel za pomoć djevojci kojoj je hitno bio potreban donor bubrega.
„Prošle zime vidjela sam objavu da se traži donor za mladu djevojku. Nisam mogla ostati ravnodušna. Počela sam da tražim njenu porodicu kako bih saznala mogu li pomoći. Tada sam otkrila da se naše porodice zapravo poznaju – moja majka i Eminina baka su posestrime“, prisjeća se Misala.
U tom trenutku Emina, koja živi u Njemačkoj, vodila je tešku životnu bitku. Svakodnevno je provodila i do 12 sati na dijalizi, čekajući priliku za novi početak. Nada se pojavila upravo u liku Novopazarke velikog srca.
Bez straha pred najvažniju odluku
Nakon brojnih medicinskih pregleda i analiza, transplantacija je organizovana u Istanbulu. Procedura nije bila jednostavna. Turske zdravstvene vlasti provodile su detaljne provjere kako bi se isključila svaka mogućnost trgovine organima, pa su Misala i Emina morale pred posebnu komisiju. Ipak, nijednog trenutka nije bilo kolebanja.
„Nisam osjećala strah kada sam krenula prema operacionoj sali. U mislima su mi bile samo Eminine riječi: ‘Ti si moja nada’. To mi je dalo dodatnu snagu i potvrdilo da radim pravu stvar“, kaže Misala.
Majka troje djece priznaje da je bila spremna na svaku žrtvu kako bi spasila život mlade djevojke.
„Bila sam spremna da ostanem na tom operacionom stolu, samo da njena mladost nastavi da živi“, poručuje.
Od dijalize do novog života
Mjesec dana nakon uspješne transplantacije, obje se osjećaju dobro. Misala kaže da njen život danas izgleda potpuno isto kao i prije operacije.
„Živim normalno, kao i ranije. Nemam nikakvih problema. Najveća sreća mi je što vidim koliko se Emina oporavila i koliko joj se život promijenio nabolje“, ističe ona.
A promjene su za Eminu ogromne. Hronična insuficijencija bubrega, dijagnoza koja joj je prije tri godine promijenila život, sada je iza nje.
„Nisam izgubila nadu ni jednog trenutka. Ali nisam ni sanjala da postoji osoba sa toliko dobrote i ljubavi prema drugima. Misala nije samo moj donor. Ona je moj spas, moja porodica i moj heroj. Kad god se sjetim svega kroz šta smo prošle, zaplačem od sreće“, govori Emina.
Veza jača od rodbinskih odnosa
Njih dvije danas povezuje nešto mnogo snažnije od porodičnih veza.
„Ona je dio mene, a ja dio nje“, kaže Misala.
Kao vodilju kroz život navodi kuransku poruku koja ju je pratila tokom cijelog procesa:
„Ko spasi jedan ljudski život, kao da je spasio cijelo čovječanstvo.“
Oni koji poznaju Misalu Rizović nisu iznenađeni njenim postupkom. Godinama je poznata kao žena koja pomaže drugima, posebno samohranim majkama, starijim osobama i porodicama koje žive na rubu egzistencije. Njena vrata uvijek su otvorena za one kojima je pomoć potrebna, a brojni Novopazarci svjedoče da je često među prvima koji priteknu u pomoć kada nekoga zadesi nevolja. Donacija bubrega Emini Sinanović samo je vrhunac dugogodišnjeg humanitarnog rada žene koja je još jednom pokazala da najveći heroji ne nose plašt – već veliko srce.
FK Novi Pazar i zvanično je dobio novog šefa stručnog štaba. Mladi fudbalski stručnjak Strahinja Pandurović preuzeo je kormilo plavo-bijelih, a nakon ozvaničenja saradnje prvi put je govorio o razlozima koji su ga doveli na Gradski stadion kraj Jošanice. Pandurović u Novi Pazar stiže sa reputacijom jednog od perspektivnijih mladih trenera u Srbiji. Njegovo ime godinama je bilo vezano za sistem razvoja igrača u beogradskom FK Partizan, gdje je između 2018. i 2023. godine radio kao pomoćni trener u stručnim štabovima nekih od najpoznatijih imena domaćeg fudbala.
Nakon bogatog iskustva stečenog u radu sa Aleksandrom Stanojevićem, Savom Miloševićem, Gordanom Petrićem, Zoranom Mirkovićem, Igorom Duljajem, Ilijom Stolicom i Žarkom Lazetićem, Pandurović je dobio priliku da samostalno vodi Teleoptik, razvojni tim Partizana, gdje je ostvario zapažene rezultate i skrenuo pažnju fudbalske javnosti. Govoreći o pregovorima sa Novim Pazarom, novi trener otkrio je da je upravo ozbiljan pristup klupskog rukovodstva bio presudan faktor za njegov dolazak.
– Kontaktirali su me prije sedam dana. Vodili smo nekoliko veoma sadržajnih razgovora koji su trajali satima. Već tada sam osjetio da ljudi u klubu imaju jasnu viziju razvoja i da tačno znaju kojim putem žele da idu. Raspitivali su se o mom radu kod bivših trenera, ljudi iz Partizana i reprezentativnog sistema. Kada sam vidio koliko ozbiljno pristupaju svemu, dogovor je bio veoma lak – poručio je Pandurović.
Novi strateg Pazara naglašava da ga posebno motivišu potencijal kluba, energija grada i podrška navijača, za koje smatra da mogu biti važan faktor u ostvarivanju dobrih rezultata.
– Novi Pazar je specifična sredina, ali upravo zbog toga predstavlja veliki izazov i motiv. Vjerujem da uz dobar početak možemo stvoriti pozitivnu atmosferu koja će pokrenuti cijeli grad, klub i navijače. Predstavio sam svoje ideje i viđenje razvoja ekipe, a rukovodstvo kluba pokazalo je da razmišlja u istom pravcu. Od prvog razgovora postojala je pozitivna energija i uvjeren sam da možemo napraviti lijepu priču – rekao je novi trener plavo-bijelih.
Pred Strahinjom Pandurovićem sada je veliki izazov. Novi Pazar iza sebe ima jednu od najuspješnijih sezona u klupskoj historiji i očekivanja navijača su veća nego ikada. Upravo zbog toga dolazak mladog i ambicioznog stručnjaka predstavlja potez kojim klub želi nastaviti razvojni put i zadržati visok nivo rezultata u narednoj sezoni. Hoće li Pandurović uspjeti da opravda povjerenje uprave i strastvenih novopazarskih navijača, pokazaće mjeseci koji slijede, ali jedno je sigurno – na Jošanici počinje novo poglavlje.
