Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
BIJELO POLJE – Službenici Uprava policije Crne Gore lišili su slobode maloljetnika starog 16 godina zbog sumnje da je počinio teško krivično djelo silovanja nad također maloljetnom osobom.
Prema informacijama iz policije, sumnja se da se incident dogodio 6. aprila, nakon čega je osumnjičeni navodno uputio prijetnje oštećenoj s ciljem da je zastraši i spriječi da slučaj prijavi nadležnim organima.
Po nalogu tužioca iz Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju, maloljetnik je lišen slobode i uz krivičnu prijavu priveden nadležnom tužiocu u zakonskom roku, gdje će se odlučivati o daljim koracima u postupku.
Iz policije podsjećaju da se u slučajevima koji uključuju maloljetna lica primjenjuju posebne mjere zaštite, kako bi se očuvala njihova prava i dostojanstvo. To podrazumijeva obavezno učešće zakonskih zastupnika i stručnih lica tokom postupka, kao i vođenje procesa uz maksimalnu diskreciju. Također, naglašava se da je zakonom strogo zabranjeno objavljivanje identiteta maloljetnih osoba u medijima, kako osumnjičenih, tako i oštećenih, s ciljem njihove dodatne zaštite.
Novi Pazar – Viši sud u Novom Pazaru odredio je pritvor do 30 dana osumnjičenoj S.M., zbog sumnje da je izazvala tešku saobraćajnu nesreću u kojoj je stradala maloljetna djevojčica, dok je druga zadobila teške tjelesne povrede.
Prema informacijama do kojih su mediji došli, S.M. je 12. aprila 2026. godine saslušana u Višem javnom tužilaštvu u Novom Pazaru. Tereti se za krivično djelo teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja.
Istraga je pokrenuta zbog sumnje da je 10. aprila, na području Banjske petlje, došlo do nesreće u kojoj su učestvovale dvije djevojčice na trotinetu i putničko vozilo kojim je upravljala osumnjičena. Nesreća je izazvala veliku pažnju javnosti, naročito nakon što se na društvenim mrežama pojavio uznemirujući snimak samog trenutka sudara.
Nakon sprovedenog saslušanja, tužilaštvo je Višem sudu podnijelo prijedlog za određivanje pritvora, koji je sud i prihvatio. Razlozi za pritvor nisu zvanično saopšteni, ali se u ovakvim slučajevima najčešće uzimaju u obzir težina krivičnog djela i mogućnost uticaja na svjedoke ili ponavljanja djela. Podsjećamo, u ovoj tragediji život je izgubila šesnaestogodišnja djevojčica, dok je druga povrijeđena djevojka zbrinuta i nalazi se na daljem liječenju.
Ovaj slučaj izazvao je snažne reakcije građana Novog Pazara i šire javnosti, uz brojne pozive na odgovornost, ali i na hitno unapređenje bezbjednosti u saobraćaju, posebno kada su u pitanju mladi učesnici poput vozača trotineta. Istraga o svim okolnostima nesreće je u toku, a javnost očekuje da nadležni organi utvrde punu istinu i odgovornost za ovu tragediju koja je zavila Novi Pazar u crno.
Bivši profesor Državni univerzitet u Novom Pazaru, Senad Ganić, u gostovanju u podcastu Neposlušni podcast iznio je niz ozbiljnih tvrdnji o pritiscima unutar akademske zajednice, otkrivajući da je bio svjestan da će zbog svog angažmana ostati bez posla – ali da se zbog toga ne kaje.
Ganić, koji je prošao sva akademska zvanja do vanrednog profesora, ističe da je njegov profesionalni put prekinut očekivano – onog trenutka kada mu je istekao ugovor. „Bio sam svjestan da će se to desiti. Nisam imao iluzije“, poručio je, naglašavajući da je njegov angažman bio vođen principima, a ne ličnim interesom.
Prema njegovim riječima, ključni trenutak bio je formiranje sindikata na univerzitetu, što je, kako tvrdi, izazvalo snažan otpor uprave. Formiranje sindikata krajem 2023. godine, uz podršku oko 40 zaposlenih, označeno je kao početak otvorenog sukoba sa upravom.
Ganić tvrdi da je ideja sindikalnog organizovanja dočekana sa neprijateljstvom, jer predstavlja mehanizam kontrole i borbe protiv, kako kaže, nepravilnosti i kršenja zakona.
„Nismo se organizovali zbog benefita, već isključivo zbog borbe za univerzitet“, istakao je.
Nakon osnivanja sindikata, kako navodi, uslijedili su pritisci na članove – posebno administrativne radnike, kojima su mijenjani poslovi i otežavani uslovi rada. Ganić se osvrnuo i na studentske proteste, ocijenivši ih kao ključan trenutak koji je, prema njegovom mišljenju, donio „nedostajuću ideologiju“ borbi za promjene.
On smatra da je prostor Sandžaka i dalje specifičan jer, kako tvrdi, nije došlo do dubokih podjela među ljudima, što vidi kao važnu društvenu vrijednost. Jedna od najoštrijih poruka iz intervjua odnosi se na samu instituciju:
„Nekome ne odgovara da univerzitet u Novom Pazaru postoji“, rekao je Ganić, aludirajući na, kako tvrdi, sistemske probleme i opstrukcije.
Iako nije precizirao na koga konkretno misli, njegove riječi otvaraju ozbiljna pitanja o stanju visokog obrazovanja u ovom dijelu Srbije. Ganić je naglasio da su profesori godinama pokušavali rješavati probleme unutar institucije, bez iznošenja u javnost.
Tek kada su, kako kaže, iscrpili sve interne mehanizme, odlučili su da se obrate medijima i građanima.
„Nismo željeli da se univerzitet ‘mahalizira’, ali smo bili prinuđeni“, poručio je.
Priča profesora Senada Ganića otvara niz pitanja o transparentnosti, pravima zaposlenih i autonomiji univerziteta. Njegov slučaj pokazuje koliko cijena javnog istupa i borbe za promjene može biti visoka – ali i koliko je, prema njegovim riječima, važna. Pogledajte cijeli intervju ispod teksta.
Pešterska visoravan, jedno od najljepših prirodnih bogatstava Sandžaka, ovog aprila postaje poprište velike ekološke akcije pod nazivom „Za čistu Pešter“, koja ima za cilj uklanjanje nelegalnih deponija i podizanje svijesti građana o očuvanju životne sredine. Koordinator akcije, Eldin Pepić, istakao je da je stanje na terenu alarmantno i da su pojedine lokacije ponovo zatrpane smećem, uprkos ranijim čišćenjima.
„Kao što vidite, suočavamo se sa nelegalnim divljim deponijama koje ćemo se potruditi da očistimo i saniramo. Ovo nije prvi put – prije nekoliko godina smo već radili sličnu akciju i tada je sve bilo potpuno uređeno, ali danas situacija ponovo izgleda zabrinjavajuće“, poručio je Pepić.
Akcija počinje već prvog vikenda aprila, a planirano je da se čišćenje odvija kontinuirano svake subote i nedjelje tokom mjeseca. Prve lokacije obuhvataju putne pravce:
Leskova prema Tutinu
Leskova prema Sjenici
Već narednog vikenda aktivnosti se šire prema Dugoj Poljani i drugim selima na Pešteri, gdje su takođe zabilježene velike količine otpada. Prema riječima organizatora, očekuje se učešće između 70 i 90 volontera, među kojima dominira omladina koja je, kako ističu, pokazala izuzetnu spremnost da se uključi u očuvanje prirode.
„Naši mladi su se odazvali u velikom broju, što nas posebno raduje. To je znak da postoji svijest i želja da se nešto promijeni“, naglasio je Pepić.
Organizatori su uputili snažan apel svim mještanima Gornje Pešteri, ali i putnicima koji prolaze ovim krajem:
da ne odlažu smeće na nelegalnim lokacijama
da ne zagađuju prirodu uz putne pravce
da pokažu odgovornost prema prostoru koji pripada svima
„Pozivamo sve da ne bacaju smeće i da čuvaju prirodu. Ono što očistimo zajedno, moramo zajedno i sačuvati“, poručeno je iz organizacije.
Ova akcija nije samo čišćenje otpada – ona predstavlja pokušaj da se vrati dostojanstvo jednom od najvažnijih prirodnih područja u regionu. Pešter nije samo prostor, već simbol života, tradicije i opstanka ljudi koji tu žive. Ako se ovakav tempo nastavi i ako se svijest građana podigne na viši nivo, „Za čistu Pešter“ bi mogla postati primjer kako zajednica može udruženim snagama mijenjati stvarnost. Pogledajte tv prilog ispod teksta.
U vremenu kada su svakodnevne brige često dovoljne da slome i najjače, iz jednog doma na selu dolazi priča koja vraća vjeru u ljudskost. U porodici Garović, jedno malo tele dobilo je šansu za život – ne u štali, već u toplini porodičnog doma. Rođeno slabo, gotovo bez nade, ovo tele nije moglo ni da stoji, ni da diše kako treba. U prvim trenucima života borilo se za svaki dah, gušeći se u plodovoj vodi. Hladno vrijeme dodatno je pogoršalo situaciju, pa je odluka bila brza i jasna – život se mora spasiti.
„Bukvalno kao da sam imala još jednu bebu“, priča majka koja stoji iza ove nesvakidašnje priče. Noći bez sna, stalna briga i strah da li tele diše – sve je to postalo dio njene svakodnevice. U prvim danima, tele je imalo ozbiljne probleme – nije moglo da kontroliše pokrete, glava bi mu padala unazad, prijetila je opasnost od gušenja. Uprkos svemu, odustajanje nije bilo opcija.
„Kad sam se već trudila i borila do sada, bilo bi mi žao da ga pustim. Ne daj Bože da ugine“, govori ova hrabra žena.
Iza brige o teletu stoji mnogo veća životna priča. Majka sedmoro djece, koja svakodnevno vodi domaćinstvo, brine o porodici i upravlja imanjem sa desetinama životinja. U njenom dvorištu nalazi se blizu 40 govedi i oko 50 ovaca. Dan počinje rano – priprema doručka za djecu, odlazak u školu, a zatim rad u štali, mužnja, hranjenje stoke. Nakon toga slijedi ručak, pa opet obaveze – i tako iz dana u dan.
Ono što ovu priču čini još snažnijom jeste činjenica da ova žena ne pravi razliku između „muških“ i „ženskih“ poslova.
„Kad nešto zacrtam – to mora da bude. Radim i ono što mnogi smatraju muškim poslom. Nije mi strano ništa“, kaže, dodajući da je čak i pločice u kući sama postavljala.
U velikoj porodici, kako kaže, svi imaju svoju ulogu. Starija djeca pomažu oko mlađih, čuvaju ih dok ona obavlja poslove na imanju. Upravo ta zajednička snaga čini da sve funkcioniše.
„Lijepo je kad nas ima puno. Htjela sam da i moja djeca imaju takvo djetinjstvo“, ističe.
Ova priča počinje kao borba jednog malog teleta za život, ali prerasta u mnogo više. Ona je podsjetnik na vrijednosti koje često zaboravljamo – toplinu doma, nesebičnu brigu i snagu žene koja ne odustaje. U svijetu koji se brzo mijenja, ovakvi primjeri vraćaju vjeru da humanost i dalje živi – tamo gdje je najtiše, ali i najiskrenije. Pogledajte tv prilog ispod teksta.
Na devetom izdanju Ostroškog polumaratona u Nikšiću, atletičari iz Novog Pazara još jednom su potvrdili svoj kvalitet i dominaciju na regionalnoj sceni. Nikola Mijailović i Mejra Mehmedović ostvarili su impresivne pobjede u muškoj i ženskoj konkurenciji, donijevši svom gradu još jedan veliki sportski uspjeh.
Mijailović je briljirao na zahtjevnoj stazi dugoj 21,1 kilometar, kroz cilj prošavši u vremenu od 1:11:15, čime je zasluženo zauzeo prvo mjesto u muškoj konkurenciji. Njegova trka bila je taktički zrela i izuzetno stabilna, što mu je omogućilo da se izdvoji od konkurencije i sigurno privede trku kraju.
Ništa manje impresivna nije bila ni Mejra Mehmedović, koja je u ženskoj konkurenciji dominirala od samog početka. Dionicu je istrčala za 1:20:41, čime je ne samo osvojila prvo mjesto, već i postavila lični rekord, potvrdivši vrhunsku formu i kontinuitet dobrih rezultata.
Ostroški polumaraton, koji je ove godine održan po deveti put, okupio je veliki broj takmičara iz regiona i predstavlja jedan od značajnijih atletskih događaja u Crnoj Gori. Uprkos jakoj konkurenciji, pazarski atletičari su još jednom pokazali da pripadaju samom vrhu. Ovaj dvostruki trijumf predstavlja još jednu potvrdu kvaliteta atletike u Novom Pazaru, ali i snažnu motivaciju za buduće nastupe i nove pobjede na domaćim i međunarodnim takmičenjima.
Na današnji dan, prije tačno 19 godina, Sandžak je potresla vijest o brutalnom ubistvu koje ni do danas nije dobilo svoj epilog. U sred bijela dana, na svom radnom mjestu – u taxi vozilu – svirepo je ubijen rahmetli Mirza Radonjić, čovjek kojeg su porodica, prijatelji i poznanici pamtili kao poštenog, mirnog i čestitog.
Mirza nije bio osoba za koju su se vezivale bilo kakve mrlje ili sumnje. Upravo zbog toga, njegova smrt i dalje otvara bolna pitanja koja godinama odzvanjaju među njegovim najbližima, ali i širom zajednice: ko je i zašto oduzeo život čovjeku koji nikome nije učinio zlo?
Danas, gotovo dvije decenije kasnije, ubistvo Mirze Radonjića ostaje neriješeno. Nema pravosnažne presude, nema odgovora koji bi barem djelimično ublažio bol porodice. Umjesto toga, ostaje gorak osjećaj da se istina krije – negdje u zaboravljenim fiokama institucija.
U nizu nerazjašnjenih ubistava u Sandžaku, porodice i građani često spominju i imena poput Haruna Alića, Enesa Ajdinovića, Ciga Hadžiabdića i Avdije Šutkovića – ljudi čiji su životi nasilno prekinuti, a pravda nikada nije zadovoljena.
Iza svakog od ovih imena stoje porodice koje godinama žive s istim pitanjima i istom boli. Najteži teret nose roditelji koji su izgubili sinove, djeca koja su ostala bez očeva i supruge koje su ostale bez životnih saputnika. Bol nije prolazan. Ona se ne smanjuje s godinama – samo se pretvara u tihu, trajnu prazninu.
Posebno je težak osjećaj nepravde, jer osim gubitka, porodice nose i teret neizvjesnosti. Bez istine i bez odgovornosti, rana ostaje otvorena.
Zašto toliki zločini ostaju neriješeni? Da li je riječ o nedostatku dokaza, propustima u istragama ili nečemu mnogo dubljem? Ova pitanja ne postavljaju samo porodice žrtava – postavlja ih cijela zajednica. Jer, dok god ubistva ostaju bez odgovora, povjerenje u pravdu ostaje narušeno.
Iako na ovom svijetu pravda ponekad izostane ili kasni, porodice ubijenih ne prestaju vjerovati da će istina jednom izaći na vidjelo. Bilo kroz institucije, bilo kroz vrijeme – ali pravda, kako kažu, ne može zauvijek ostati skrivena.
Rahmetli Mirza Radonjić, kao i svi drugi nevino stradali, ostaju u sjećanju svojih najmilijih – ne samo kao žrtve, već kao ljudi čiji su životi imali vrijednost, dostojanstvo i trag koji ne može biti izbrisan. Njihova imena i njihove sudbine obavezuju društvo da ne zaboravi – i da ne prestane tražiti odgovore.
U vremenu kada mladi sve češće napuštaju male sredine u potrazi za boljim životom, priča iz Sjenice vraća vjeru da tradicija, rad i upornost još uvijek imaju svoje mjesto. Seid Tandir, nekada perspektivni rukometaš, danas je jedan od rijetkih koji su odlučili da ostanu i nastave porodični zanat – obućarstvo.
Njegov put nije bio unaprijed zacrtan. Kao mladić bio je posvećen sportu i dio generacije koja je ispisala historiju sjeničkog rukometa, ulaskom u prvu ligu. Međutim, nedostatak finansijske podrške i ozbiljne povrede koljena prekinule su njegov sportski uspon.
„Pokušavao sam da nastavim, bio sam i u Bosni i u Peći, ali povrede su bile jače. Jednostavno, nisam mogao dalje“, prisjeća se Tandir.
Iako je rukomet ostao iza njega, disciplina i radne navike koje je stekao kroz sport danas su vidljive u njegovoj radionici. Naslijedio je zanat koji se u njegovoj porodici prenosi generacijama, iako priznaje da u početku nije planirao da se njime bavi.
„Ovaj posao sam prihvatio gotovo slučajno, ali kako godine prolaze, sve više osjećam da ovdje puštam korijenje“, kaže on.
Danas, u Sjenici, gdje je nekada radilo čak 17 obućarskih radnji, ostala su svega dvojica majstora. Industrijska proizvodnja i jeftina roba iz uvoza gotovo su ugasili ovaj zanat. Ipak, potreba za kvalitetnom popravkom obuće i dalje postoji – posebno kod onih koji cijene dugotrajnost i kvalitet.
„Ljudi donose i skupe cipele iz inostranstva, vrijedne i po 500 eura, da im produžimo vijek. To je dokaz da naš posao još ima smisla“, objašnjava Tandir.
Uprkos izazovima, ovaj mladi majstor ne gubi nadu. Njegova vizija ide korak dalje – želi da obnovi zanat kroz edukaciju novih generacija i eventualno pokrene brend ručno rađene obuće.
„Volio bih da se okupi više mladih, da ih naučimo zanatu. Možda nas jednog dana bude sedam ili osam majstora ovdje u Sjenici“, kaže s dozom optimizma.
Porodica mu je najveća podrška. Supruga i troje djece daju mu dodatni motiv da istraje, iako priznaje da podrška institucija izostaje. Više puta je aplicirao za državne subvencije, ali bez uspjeha. Ipak, ne žali se.
„Zadovoljan sam. Kako god da je – hvala Bogu, dobro je“, poručuje.
Priča Seida Tandira nije samo priča o jednom zanatliji. To je priča o generacijama koje su živjele od svojih ruku, o vrijednostima koje polako nestaju, ali i o nadi da će opstati zahvaljujući ljudima koji ne odustaju. U vremenu masovne proizvodnje i brzog života, možda upravo ovakve priče podsjećaju da su znanje, strpljenje i posvećenost – neprocjenjivi. Pogledajte video ispod teksta.
SJENICA / GONJE – U vremenu kada mladi sve češće napuštaju sela u potrazi za boljim životom u gradovima ili inostranstvu, priča Miladina Dumića iz sela Gonje kod Sjenice dolazi kao snažan podsjetnik da se budućnost može graditi i na vlastitom ognjištu. Ovaj mladi čovjek, veterinar po struci i doktorant veterinarske medicine, odlučio je da se vrati tamo gdje je sve počelo – na dedovinu. Danas, na obroncima Sjeničko-pešterske visoravni, brine o čak 60 krava, razvijajući porodično gazdinstvo i istovremeno gradeći naučnu karijeru.
Život na selu za Miladina nema pauze. Njegov dan počinje već u pola četiri ujutro, kada otvara štalu i započinje brigu o stoci. Rad traje gotovo bez prekida – od ranog jutra do kasnih večernjih sati. „Težak je rad, ali mora da se stigne sve“, kaže on, opisujući svakodnevicu koja zahtijeva disciplinu, posvećenost i ljubav prema onome što radi.
U poslu nije sam. Uz njega su roditelji, koji su se vratili iz Kraljeva kako bi mu pomogli, kao i komšija s kojim dijeli obaveze. U selu, kažu, bez međusobne pomoći nema opstanka. Kao stručnjak iz oblasti veterine, Miladin ističe da je zdravstveno stanje stoke na zavidnom nivou.
„Stoka je zdrava, nema oboljenja. Sa veterinarske strane sve je pod kontrolom“, naglašava.
Njegovo obrazovanje dodatno doprinosi kvalitetu proizvodnje, a porodica se odlučila i za sopstvenu preradu mlijeka, pa se bave proizvodnjom sira, umjesto predaje mlijeka otkupljivačima. Dobra vijest je da tržište za sjenički sir više nije problem – potražnja postoji, a proizvodi sa Peštera sve više dobijaju na cijeni i prepoznatljivosti.
Ipak, uprkos optimizmu i radu, Miladin jasno ističe šta je najveći problem koji koči razvoj sela – putna infrastruktura.
„Imamo dio puta asfaltiran, ali do nas je put katastrofa. Ako se uradi put – selo ima šansu. Ako ne, nema života ovdje“, poručuje.
Njegove riječi dodatno dobijaju na težini kada se zna da iz ovog zaseoka svakodnevno desetoro djece putuje u školu u Sjenici, često u veoma teškim uslovima. Priča iz Gonja nije samo priča o jednom mladom čovjeku – to je slika potencijala koji postoji širom Sandžaka i Srbije. Povratak mladih na selo, spoj znanja i tradicije, porodična solidarnost i upornost – sve to daje nadu.
Ali, kako poručuju mještani, potrebna je i podrška sistema. Ako se želi oživjeti selo, dovoljno je poslušati jednostavan zahtjev ljudi koji tamo žive – put koji život znači. Pogledajte video ispod teksta.
TUTIN – Nakon što je javnost uzburkana navodima o navodnom rušenju ograde i pomjeranju međa u naselju Velje Polje, redakciji se obratila i druga strana – porodica Zornić, koja kategorično odbacuje optužbe i iznosi svoju verziju događaja, uz priloženu dokumentaciju i video materijal. Kako tvrde Halil Zornić, poznat kao Beco, i njegov sin Irfan, svi radovi na terenu izvedeni su na njihovoj parceli, u skladu sa postojećim granicama, te nije bilo nikakvog samovoljnog zauzimanja tuđe imovine.
„Radi se o našem posjedu, što jasno potvrđuje i posjedovni list koji smo dostavili. Granice su već ranije bile predmet neslaganja, ali nismo ništa pomjerali mimo onoga što nam pripada“, navodi se u njihovom obraćanju.
Porodica Zornić tvrdi da je ograda koja je uklonjena bila dotrajala i postavljena na, kako kažu, spornoj liniji, te da je nova ograda postavljena u skladu sa katastarskim podacima. Posebnu pažnju izazvao je i video snimak koji je dostavljen redakciji, a na kojem se, prema tvrdnjama Zornića, vidi lice iz suprotstavljene strane kako u rukama drži metalni predmet nalik na oružje. Oni tvrde da je upravo taj detalj dodatno podigao tenzije i stvorio osjećaj nesigurnosti.
„Nismo željeli sukob, ali smo se osjećali ugroženo. Postoje snimci koji to potvrđuju i očekujemo da nadležni organi sve ispitaju“, ističu iz porodice Zornić.
Podsjećamo, policija je ranije intervenisala i spriječila potencijalni fizički sukob između dvije porodice, a tom prilikom su kod pojedinih aktera pronađeni i oduzeti komadi vatrenog oružja. Cijeli slučaj sada dobija novu dimenziju, jer obje strane iznose oprečne tvrdnje o vlasništvu nad zemljištem i načinu izvođenja radova. Nadležni organi će, kako se očekuje, kroz dalje postupke utvrditi stvarno stanje na terenu, uključujući granice parcela i eventualnu odgovornost za nastalu štetu. Mještani Veljeg Polja pozivaju na smirivanje situacije i institucionalno rješavanje spora, kako bi se izbjegle dalje tenzije i moguće posljedice.
