NOVI PAZAR – Svečanom akademijom, uz prisustvo brojnih zvanica iz političkog, kulturnog i privrednog života, Novi Pazar je obilježio značajan jubilej – 565 godina od prvog pomena grada u istorijskim dokumentima. Centralni dio programa bio je posvećen rezimeu postignutih rezultata i planovima za budućnost. Gradonačelnik Nihat Biševac istakao je da je u prethodnom periodu realizovan niz važnih projekata koji su značajno unaprijedili kvalitet života građana.

„Tri su ključna kapitalna projekta – izgradnja Kliničko-bolničkog centra, uređenje korita rijeka Raške i Trnavice, kao i otvaranje vrtića ‘Mladost’. Uskoro slijedi i otvaranje Omladinskog centra. Ukupna vrijednost ovih investicija prelazi 150 miliona eura“, poručio je Biševac.

On je naglasio da ovi projekti imaju konkretne rezultate, među kojima se izdvaja i rast broja stanovnika, što Novi Pazar svrstava među rijetke gradove u Srbiji sa pozitivnim demografskim trendom. Posebno je istakao i razvoj stanogradnje, gdje se grad nalazi među vodećima u zemlji.

„To je potvrda da porodice žele da ostanu ovdje i da Novi Pazar ima perspektivu. Naša obaveza je da nastavimo ovim putem i da grad svake godine činimo boljim“, dodao je gradonačelnik, zahvalivši se Vladi Srbije, lokalnim institucijama, investitorima i prijateljskim zemljama.

U okviru svečanosti, dodijeljene su povelje i plakete pojedincima koji su svojim radom i rezultatima dali značajan doprinos razvoju i promociji grada. Među dobitnicima povelja našli su se mladi teniser Hamad Međedović, za izuzetne sportske uspjehe i promociju Novog Pazara, zatim Vesna Nedeljković za doprinos obrazovanju, kao i Emina Jahović za međunarodnu promociju grada.

Plakete za humanost i dobročinstvo dodijeljene su Ljubini Marinković, Džemilu ef. Destanoviću i igumanu Gavrilu Božinoviću, na prijedlog gradonačelnika. Svečana akademija bila je obogaćena kulturno-umjetničkim programom, uz projekciju filma „Pogled unazad“, koji prikazuje ključne razvojne momente grada. Program obilježavanja nastavljen je i u Galeriji, gdje je otvorena izložba sandžačkih likovnih umjetnika.

Podsjećamo, Dan Novog Pazara obilježava se 20. aprila, u znak sjećanja na 1461. godinu kada se ime grada prvi put pojavljuje u dubrovačkim izvorima, a iste godine ga je osnovao Isa-beg Ishaković. Tokom cijele sedmice građane očekuje bogat program, uključujući kulturne, umjetničke i sportske manifestacije, čime Novi Pazar još jednom potvrđuje svoj status jednog od najživljih i najperspektivnijih gradova u regionu. Pogledajte video ispod teksta.

Slučaj iz Živinica koji je danima bio u fokusu javnosti dobio je novi, neočekivani epilog. Majka koja je ranije napustila porodični dom i iza sebe ostavila tri maloljetne djevojčice, sada se vratila – i prvi put zajedno s porodicom pojavila pred kamerama. Podsjetimo, otac Adnan Sinanović ostao je sam s djecom nakon što je, prema ranijim navodima, majka napustila dom. Ova situacija izazvala je snažne reakcije širom regiona, od osude do izraza podrške ocu koji je preuzeo brigu o kćerkama u teškim okolnostima.

Posebno emotivan detalj koji je potresao javnost jeste činjenica da je majka, prema dostupnim informacijama, otišla upravo na dan rođendana jedne od djevojčica. Taj trenutak dodatno je produbio reakcije i otvorio brojna pitanja o porodičnim odnosima.

U međuvremenu, majka se oglasila i iznijela svoju verziju događaja, što je otvorilo novu dimenziju priče. Njeno pojavljivanje u javnosti izazvalo je podijeljene reakcije – dok jedni smatraju da zaslužuje drugu šansu, drugi i dalje postavljaju pitanje odgovornosti i posljedica po djecu.

Međutim, pojavila se i treća struja mišljenja u javnosti. Na društvenim mrežama i u komentarima sve je više onih koji sumnjaju da je cijeli slučaj unaprijed osmišljen, s ciljem privlačenja pažnje i prikupljanja finansijske pomoći kroz humanitarne akcije. Takve tvrdnje zasad nisu potvrđene, ali dodatno komplikuju ionako osjetljivu situaciju.

Povratak u porodični dom sada otvara ključno pitanje: da li je ovo početak pomirenja ili samo privremeni predah u složenim porodičnim odnosima?

Listajući požutjele stranice starih „Ibarskih novosti“, među vijestima koje danas djeluju kao daleka prošlost, izranja jedna priča koja nosi duh vremena – priča o čovjeku kojeg su zvali najboljim vozačem Autotransporta. Njegovo ime: Redžep Rečko Kaćevac iz Sjenice.

U vremenu kada putevi nisu bili asfaltirani kao danas, kada su zime u Pešteri znale da zatvore čitave krajeve, a vozila bila daleko od savršenstva, vozač nije bio samo zanimanje – bio je to poziv, odgovornost i, nerijetko, borba sa prirodom. Tadašnji novinski zapis opisuje Rečka kao čovjeka sigurnih ruku i smirenog pogleda, vozača kojem su povjeravani najteži zadaci. Voziti autobus ili kamion kroz snijegom zatrpane dionice između Sjenice, Novog Pazara i udaljenih sela značilo je više od pukog prevoza – značilo je povezivati ljude, donositi vijesti, lijekove, pa i nadu.

U to doba, Autotransport nije bio samo firma – bio je krvotok jednog kraja. A vozači poput Kaćevca bili su njegove arterije. Putnici su ih poznavali po imenu, vjerovali im bez zadrške i često ih doživljavali kao dio porodice. Nije bilo mobilnih telefona, navigacija ni modernih servisa. Svaki kvar na vozilu rješavao se znanjem, iskustvom i improvizacijom. Upravo tu se izdvajao Rečko – kao vozač koji je znao „slušati“ mašinu, prepoznati problem i izvući vozilo iz gotovo bezizlaznih situacija.

Zime šezdesetih godina bile su nemilosrdne. Snijeg na Pešterskoj visoravni znao je da dostigne visinu koja bi i danas predstavljala ozbiljan izazov. U takvim uslovima, svaki izlazak na put bio je rizik. Ipak, vožnje nisu odgađane. Ljudi su morali putovati, roba je morala stići na odredište. Vozači poput Kaćevca tada su pokazivali ne samo profesionalnost, već i hrabrost koja se danas rijetko spominje.

Danas – sjećanje na jedno drugačije vrijeme

Gledano iz današnje perspektive, priča o Redžepu Rečku Kaćevcu nije samo priča o jednom vozaču. To je priča o vremenu u kojem su ljudi svojim radom gradili ugled, o vremenu kada su profesije nosile posebnu težinu i poštovanje.

Danas, kada su putevi bolji, vozila sigurnija, a tehnologija na dohvat ruke, teško je u potpunosti razumjeti izazove sa kojima su se suočavali vozači tog vremena. Ali upravo zato ovakve priče imaju posebnu vrijednost – podsjećaju nas koliko je truda, hrabrosti i odgovornosti bilo utkano u svakodnevni život. Ime Redžepa Rečka Kaćevca možda danas ne stoji na naslovnicama, ali ostaje zapisano u sjećanju jednog vremena – kao simbol vozača kakvi se ne zaboravljaju. Cijeli tekst pročitajte ispod teksta.

Redžepove sigurne ruke

O šoferu Redžepu Kaćevcu, vozaču Autotransporta iz Sjenice znaju svi putnici koji se ovim preduzećem prevoze u naše krajeve. Redžep važi za jednog od najboljih vozača, autobus je poverio još od samog početka rada ovog preduzeća.

Ko je imao prilike da se vozi sa njim, mogao je da se uveri u njegove vozačke sposobnosti i sigurnost.Većina putnika kaže da se kod njega oseća sigurno i bezbedno. Put od Novog Pazara do Sjenice, kao i do drugih krajeva, nije lak, a naročito zimi kada su snežni nanosi veliki.Ipak, Redžep je uvek uspevao da savlada sve teškoće i da putnike bezbedno dovede na odredište.

Najveće iskušenje za njega je bilo kada je tokom jedne zime, na putu kroz Pešter, autobus ostao u smetovima. Zahvaljujući njegovoj snalažljivosti i iskustvu, putnici su bezbedno stigli na odredište.Putnici ističu da je Redžep uvek miran, pribran i da u svakoj situaciji zna da reaguje. Njegova sigurnost i odlučnost ulivaju poverenje svima koji se voze sa njim.Zbog svega toga, Redžep Kaćevac zaslužuje da se o njemu piše kao o jednom od najboljih vozača ovog preduzeća.