Hadžimujovići iz Novog Pazara POTOMCI SU VOJSKOVOĐE ZMAJA OD BOSNE

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Hadžimujovići iz Novog Pazara, prema sačuvanom porodičnom predanju, potomci su Hadži Mustafa-age Gračanice, poznatijeg kao Hadži Mujo, istaknutog vojskovođe Husein-kapetana Gradaščevića – Zmaja od Bosne.

Prema sačuvanom predanju među novopazarskim Bošnjacima, porodica Hadžimujović vodi porijeklo od Hadži Mustafa-age Gračanice, poznatijeg kao Hadži Mujo Gračanica, jednog od istaknutih vojskovođa Husein-kapetana Gradaščevića.Hadži Mustafa-aga Gračanica, u narodu poznat kao Hadži Mujo, bio je jedan od važnih zapovjednika bošnjačke ustaničke vojske tokom Pokreta za autonomiju Bosne, koji je predvodio Husein-kapetan Gradaščević, čuveni Zmaj od Bosne.

Najznačajniji dio Gradaščevićeve vojske činile su oružane formacije iz Gradačca i Gračanice. Uglavnom su to bili konjanici, uz manji broj pješaka, pripadnici stalne vojske i janjičari iz ova dva grada. Odredom iz Gračanice komandovao je Hadži Mustafa-aga, dok se na čelu gradačačkih jedinica nalazio Mehmed-aga.

Učestvovao u velikoj pobjedi kod Lipljana

Hadži Mujo Gračanica predvodio je gračanički odred i pratio Husein-kapetana sve do čuvene bitke kod Lipljana na Kosovu, održane 18. jula 1831. godine.U toj bici bošnjačka ustanička vojska nanijela je težak poraz sultanovim snagama, čime je Pokret za autonomiju Bosne dostigao jedan od svojih najvećih vojnih uspjeha.

Nakon što je novopazarski muteselim Ejup-paša Ferhatagić pobjegao iz Novog Pazara, Husein-kapetan je, vraćajući se s Kosova, na čelo ovog grada postavio svog provjerenog vojskovođu Hadži Muju Gračanicu.Prema historijskim zapisima, Hadži Mujo je u Novi Pazar stigao sa oko 500 bosanskih vojnika. U pojedinim izvorima navodi se i kao Hadži Mustafa-beg.

Husein-kapetan je Novi Pazar napustio 16. augusta 1831. godine, a Hadži Muji povjerio izuzetno važan zadatak – da organizuje odbranu ovog područja i spriječi prodor sultanove vojske prema najisturenijem dijelu Bosne, odnosno Novopazarskom sandžaku.

Hadži Mujo postao novopazarski muteselim

Situacija u Novom Pazaru i okolini postajala je sve složenija. Pristalice bosanskog pokreta očekivale su novu pomoć iz Bosne, a među stanovništvom se širila vijest da bi u ovaj kraj moglo stići čak 30.000 vojnika.Zbog očekivanog dolaska velike vojske, počelo je prikupljanje hrane od gradskog i seoskog stanovništva.

Politički i vojni odnosi mijenjali su se gotovo iz dana u dan. Udružene snage Novopazaraca i Bosanaca napale su u januaru 1832. godine rožajske Ganiće, koji su podržavali sultana, i privremeno ih protjerale.Ganići su nešto kasnije uzvratili napadom u Suhodolu, porazili protivničke snage i zaplijenili dva topa. Nakon toga se broj bosanskih vojnika u Novom Pazaru smanjio na približno 300.

U pokušaju da se spriječe novi sukobi, postignut je sporazum između Bosanaca i Novopazaraca, s jedne, i Ganića, s druge strane. Dogovoreno je da se kula Hasana Hota u Suhodolu poruši do temelja, kako više ne bi predstavljala izvor neprijateljstava i novih sukoba.

Sultanova vojska krenula prema Novom Pazaru

Kada je postalo jasno da se priprema velika ofanziva sultanove vojske, promijenio se i odnos kneza Miloša Obrenovića prema bošnjačkim ustanicima. Iako je nakon pobjede kod Lipljana pokazivao određenu naklonost prema njima, ponovo se približio osmanskoj Porti.

Istovremeno je Ejup-paša Ferhatagić, procjenjujući da je pobjeda sultanove vojske gotovo izvjesna, zatražio od Bosanaca da mu omoguće povratak na položaj novopazarskog muselima.Bosanci su bili spremni da razmotre njegov povratak, ali su se tome odlučno protivili Novopazarci.

Na Kosovu je prištinski Jašar-paša, sada kao pristalica sultana, vodio beskompromisnu borbu protiv preostalih protivnika centralne osmanske vlasti. Početkom marta 1832. godine organizovao je pohod na područje Šalje, čiji su stanovnici zatražili pomoć od Novopazaraca. Međutim, zbog teškog položaja u kojem su se nalazili, Novopazarci im nisu mogli pomoći.

Posljednja odbrana na Rogozni

U proljeće 1832. godine počele su pristizati vijesti da će nizamska, odnosno regularna sultanova vojska, uskoro krenuti prema Novom Pazaru.Jašar-paša se u aprilu nalazio u Banjskoj, na putu prema gradu. Branitelji Novog Pazara utvrdili su se na Rogozni, kod Osman-pašinog hana, pripremajući se za odlučujući sukob.

Prema Novom Pazaru krenuo je i leskovački paša sa približno 4.000 vojnika. Njegove snage stigle su preko Jošanice do sela Kožetin, gdje su podigle logor.Branitelji predvođeni Hadži Mujom Gračanicom pružili su snažan otpor, ali je sultanova vojska poslije teških borbi uspjela zauzeti Novi Pazar.O posljednjim danima Hadži Muje postoje različita tumačenja.

Prema jednoj verziji, osmanska vojska zarobila ga je sredinom aprila 1832. godine, nakon pada Novog Pazara, zajedno sa još 135 Bošnjaka. Zarobljenici su potom upućeni prema Istanbulu.Navodi se da su na odredište stigla 124 zarobljenika, dok su ostali tokom puta pobjegli ili preminuli.

Zarobljen nakon odbrane Prijepolja

Prema drugoj verziji događaja, Hadži Mujo se nakon pada Novog Pazara povukao prema Prijepolju, gdje je pokušao organizovati posljednji otpor sultanovoj vojsci.Navodno je sa grupom Novopazaraca i Prijepoljaca pružao otpor iz jedne kule, ali je poslije teške borbe zarobljen i nakon izvjesnog vremena pogubljen.

Sačuvani su i zapisi o izjavama koje je Hadži Mustafa-beg, kako se također navodi u izvorima, više puta davao pod prisilom.Iako postoje razlike u opisima njegovog zarobljavanja i posljednjih dana, većina autora saglasna je da je Hadži Mujo Gračanica ubijen tokom 1832. godine.

Historičar Galib Šljivo naziva ga Hadži Mujagom i navodi da je „bivši novopazarski, a tada prijepoljski muteselim“ zarobljen od sultanove vojske. Ahmed S. Aličić ga, opisujući događaje kod Prijepolja, poistovjećuje sa Hadži Mustafa-begom Prijepoljcem, jednim od istaknutijih vođa pokreta i članom Bosanskog divana. Na toj dužnosti obavljao je poslove timardefterdara, odnosno upravnika prihoda spahija, u vrijeme kada je Husein-kapetan Gradaščević proglašen valijom Bosne.

Kako je nastalo prezime Hadžimujović?

Među novopazarskim Bošnjacima sačuvano je predanje da se Hadži Mujo Gračanica, nakon što je postavljen za muselima Novog Pazara, u ovom gradu oženio.U tom braku, prema porodičnom predanju, dobio je sina, čiji su potomci kasnije uzeli prezime Hadžimujović – po svom pretku Hadži Muji.

Dio porodice se tokom vremena iselio u Tursku, dok su se u Novom Pazaru do prije nekoliko decenija još mogle pronaći dvije ili tri porodice koje su nosile ovo prezime.Ipak, nisu svi Hadžimujovići istog porijekla. Prema dostupnim podacima, postoje i Hadžimujovići koji pripadaju Hoćanima, odnosno Hotima, a ovo prezime nose najmanje pet generacija.

Priča o Hadži Muji Gračanici i novopazarskim Hadžimujovićima tako predstavlja spoj historijskih izvora i porodičnog predanja, čuvajući uspomenu na vrijeme Pokreta za autonomiju Bosne i velike borbe koju su Bošnjaci vodili pod komandom Zmaja od Bosne.

Prema historijskom osvrtu Esada Rahića.

ŽIVOTNA PRIČA DŽEMAILA IZ BREZE KOD SJENICE: Pogledajte šta u 85. godini poručuje

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Životna priča Džemaila iz Breze kod Sjenice svjedoči o čovjeku koji je, uprkos teškom životu i godinama mukotrpnog rada, sačuvao osmijeh i mladima poručio da čuvaju porodicu, zdravlje i ljubav među ljudima.

Osamdesetpetogodišnji Džemail Sejdović iz sela Breza kod Sjenice cijeli život proveo je radeći, podižući porodicu i boreći se sa izazovima koje je donosio život na selu. Iako iza sebe ima teške godine, oskudicu i mnogo mukotrpnog rada, svaki novi dan dočekuje nasmijan, zahvalan i spreman da se našali.

U njegovom glasu nema gorčine. Kada govori o godinama koje su prošle, Džemail ne nabraja ono što mu je život oduzeo, već ono što mu je podario – zdravlje, porodicu, potomstvo i snagu da i u 85. godini ostane vedrog duha.– Samo dobro. Lijepe godine i zdravlje. Bilo je svašta u životu, ali najviše muke i seljačkog posla. Rođen sam u vrijeme rata, ali takva je bila sudbina i, evo, ostao sam živ. Osamdeset peta godina, samo dobro – govori Džemail uz osmijeh.

Od ručne kose do traktora

Život na sjeničkom selu nije bio lak. Radilo se od ranog jutra, često bez moderne mehanizacije i bez uslova koje današnje generacije smatraju uobičajenim.Džemail je najprije kosio ručno, a kasnije je, kada su traktori stigli u selo, više od dvije decenije upravljao poljoprivrednim mašinama.

– Vozio sam traktor dvadeset godina. Kosio sam, obavljao poslove i uvijek pazio. Dok sam bio mlađi, radilo se ručno, a poslije su došle mašine – prisjeća se.

Radio je sve što je bilo potrebno da bi njegova porodica imala siguran dom. Bavio se zemljoradnjom i stočarstvom, a sve donedavno brinuo je i o imanju. Danas, zbog godina i narušenog zdravlja, posao je sveo na nekoliko koza.Ipak, navika da radi nikada ga nije napustila.

Otac šestoro djece

Sa suprugom je podigao šestoro djece – tri sina i tri kćerke. Veći dio porodice danas živi u Njemačkoj, dok su Džemail i njegova supruga ostali u rodnom selu.Kuća u Brezi više nije ispunjena dječjom grajom kao nekada, ali Džemail s ponosom govori o svojoj djeci i njihovim porodicama. Najvažnije mu je, kaže, da su svi zdravi, vrijedni i međusobno povezani.Posebno pamti dane koje je proveo u bolnici, kada su ga djeca, rodbina i prijatelji neprestano obilazili.Jedan od pacijenata tada mu je rekao da mora imati izuzetno snažnu i složnu porodicu, jer su mu posjete svakodnevno stizale.

– Rekao sam mu: „Imam jaku porodicu.“ Uvijek je neko dolazio da me obiđe. Porodica je najveće bogatstvo – kazuje Džemail.

Djed mu živio 110 godina

Dugovječnost u porodici Sejdović nije rijetkost. Džemail s ponosom ističe da je njegov djed doživio čak 110 godina.Od njega je, kako vjeruje, naslijedio ne samo dug život već i ljubav prema radu, smirenost i sposobnost da se čovjek raduje malim stvarima.Njegova životna filozofija je jednostavna: činiti dobro, ne nositi mržnju, čuvati zdravlje i ne dozvoliti da brige upravljaju životom.

– Sve je Božja odredba. Važno je da čovjek sačuva zdravlje i još malo pameti. Mi stariji nekada možemo nešto i pogriješiti, ali mladi su danas stalno napeti, sve im je u brzini – govori kroz šalu.

Nekada nije bilo hrane, ali je bilo zajedništva

Džemail se sjeća godina kada u selima nije bilo dovoljno hrane. Ljudi su pravili metle, prodavali ono što su mogli i kupovali hljeb. Krompir je mnogim porodicama bio glavna namirnica dok ne bi stiglo novo žito.Iako se živjelo skromno, ljudi su, kaže, bili bliži jedni drugima. Vrata kuća bila su otvorena, komšija se obilazio, a kahva i razgovor bili su dio svakodnevnog života.Danas je, smatra, materijalno mnogo lakše.

– Danas sve ima. Sve je na dugme. Ima hrane, frižidera, zamrzivača, svega. Nema šta nema – kaže Džemail.

Međutim, ono najvažnije, prema njegovim riječima, sve više nestaje.

„Sve imamo, ali nemamo ljubavi“

Najvažnija poruka ovog osamdesetpetogodišnjaka nije o dugovječnosti, zdravlju ili radu. Ona je posvećena odnosima među ljudima.

– Sve imamo, ali nema više ljubavi. Ni prema roditelju, ni prema bratu. Kada bi se ljubav vratila, mogli bismo ponovo nemati ništa, a opet bi nam bilo dobro. Važno je da volimo jedni druge – poručuje Džemail.

Njegove riječi posebno odjekuju u selu u kojem je nekada svaka kuća bila puna, dok su danas mnogi domovi zaključani, a njihovi vlasnici rasuti širom Evrope.

– U selu je sve dobro, ali je pusto. Nemaš više kod koga ni na kahvu da odeš. Takvo je vrijeme došlo – priča sa sjetom.

Dobrota se ne dijeli po vjeri i naciji

Ponosan je Džemail i na dobrotu svoje djece. Priča kako je njegov sin u Njemačkoj pomogao čovjeku kojeg je zatekao na ulici, primio ga u svoj dom, hranio i pružio mu smještaj nekoliko mjeseci.Za Džemaila nije bilo važno kako se taj čovjek zvao niti kojoj je vjeri ili narodu pripadao. Važno je bilo da mu je pomoć bila potrebna.

U tome se krije i najveća vrijednost koju je pokušao prenijeti svojoj djeci – da čovjek ostaje čovjek samo dok je spreman pomoći drugome.Život Džemaila Sejdovića nije bio lagan. Rođen je u ratu, odrastao u oskudici, radio najteže seoske poslove i ispratio djecu u daleki svijet. Ipak, nije izgubio osmijeh, vjeru u dobro i ljubav prema ljudima.

U njegovoj 85. godini nema velikih želja. Želi zdravlje, mir među ljudima i da se porodice ponovo približe.Jer, kako kaže Džemail iz Breze, čovjek može imati pune kuće i sve što novac može kupiti, ali bez ljubavi među roditeljima, djecom, braćom, komšijama i prijateljima – nema istinskog bogatstva.

PRELIJEPA PRIČA IZ SANDŽAKA: Samed kupio glisere braći Sejfu i Hilmiji – nije želio da samo on uživa

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Prelijepa priča iz Sandžaka pokazuje snagu bratske ljubavi – Samed iz Brodareva nije želio da samo on ima gliser, pa je još dva poklonio Sejfu i Hilmiji.

  • Bratska ljubav iz Brodareva oduševila je javnost – Samed je, nakon što je kupio gliser za sebe, odlučio da istim poklonom obraduje Sejfa i Hilmiju, poručujući da je sreća najljepša kada se dijeli s najbližima.

U vremenu kada se često govori o podjelama, nesuglasicama i udaljavanju među ljudima, iz Brodareva stiže priča koja vraća vjeru u iskrenu bratsku ljubav, zajedništvo i nesebičnost.Glavni junak ove lijepe priče je Samed, koji je imao gliser, ali nije želio da u njemu i čarima mora uživa sam. Umjesto toga, odlučio je da kupi još dva plovila i pokloni ih Sejfu i Hilmiji.

Na snimku nastalom u Baru mogu se vidjeti tri plovila kako isplovljavaju i pripremaju se za usidravanje, dok se u pozadini čuju šale, smijeh i riječi oduševljenja zbog Samedovog nesvakidašnjeg gesta.

„Samed je kupio jednu jahtu Sejfu, a jednu Hilmiji“, govori autor snimka, dok kamerom prati plovila na vodi.

U jednom trenutku kroz smijeh poručuje da se u barskoj luci nalazi „pola luke Brodarevaca“, aludirajući na brojna plovila i ljude iz ovog sandžačkog mjesta koji ljetne dane provode na crnogorskom primorju.Posebno emotivan trenutak nastaje kada prisutni komentarišu Samedov poklon.

„To je bratski. Svaka čast“, čuje se na snimku.

I zaista, teško je zamisliti ljepši primjer bratske pažnje. Samed nije želio da ono što ima čuva samo za sebe, već da radost, more i nezaboravne trenutke podijeli sa svojom braćom.Poklon nije važan samo zbog svoje materijalne vrijednosti. Mnogo važnija je poruka koja se iza njega krije – da pravo bogatstvo nije u onome što čovjek posjeduje, već u ljudima s kojima je spreman da podijeli sreću.

Dok su se tri plovila udaljavala prema mjestu na kojem će se usidriti, prisutni nisu skrivali osmijehe i oduševljenje. Uz prijateljske šale, Samedu su upućene čestitke zbog poteza koji se ne viđa svakoga dana.Ova priča iz Brodareva pokazuje da bratska ljubav nema cijenu. Gliseri će jednog dana možda biti zamijenjeni drugim stvarima, ali će uspomena na trenutak u kojem je jedan brat odlučio da svoju radost podijeli s drugima ostati zauvijek.

Samedov gest tako je postao mnogo više od skupocjenog poklona. Postao je simbol složne porodice, međusobnog poštovanja i poruke da nijedna sreća nije potpuna ako je čovjek nema s kim podijeliti. Neka im je sa srećom i da ih dugo koriste u zdravlju, slozi i veselju! Pogledajte preuzeti video od FB stranice “Slike Brodareva” ispod teksta.

Novi Pazar: Delegacija TİKA obišla renoviranu Osnovnu školu „Jovan Jovanović Zmaj“

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
Novi Pazar: Delegacija TİKA obišla renoviranu Osnovnu školu „Jovan Jovanović Zmaj“

Delegacija TİKA obišla renoviranu Osnovnu školu „Jovan Jovanović Zmaj“, gdje je svečano predstavljen projekat sanacije i opremanja učionica, realizovan s ciljem stvaranja boljih uslova za učenike i nastavnike.

Delegacija Turske agencije za saradnju i koordinaciju – TİKA, predvođena predsjednikom Abdulahom Erenom, posjetila je Osnovnu školu „Jovan Jovanović Zmaj“ u Novom Pazaru, gdje je svečano predstavljen završeni projekat renoviranja i opremanja ove obrazovne ustanove.Svečanosti su prisustvovali ambasador Republike Turske u Srbiji İlhan Saygılı, gradonačelnik Novog Pazara Nihat Biševac, direktor škole Halil Bačevac, predstavnici lokalne samouprave, Bošnjačkog nacionalnog vijeća, prosvjetni radnici i brojni gosti.

Nakon svečanog presijecanja vrpce, članovi delegacije obišli su obnovljene i savremeno opremljene učionice, a potom prisustvovali Ebru radionici, tokom koje su učenici predstavili tradicionalnu tursku tehniku slikanja na vodi.U okviru projekta saniran je enterijer škole, zamijenjeni su podovi i dotrajali namještaj, dok su učionice opremljene novom opremom potrebnom za kvalitetnije izvođenje nastave.

Predsjednik TİKA-e Abdulah Eren istakao je da je projekat realizovan u skladu sa potrebama i zahtjevima škole, naglašavajući da ova agencija posebnu pažnju posvećuje stvaranju boljih uslova za obrazovanje djece.

„Ne pravimo razliku između djece u Turskoj i djece u Sandžaku. Svi treba da imaju jednake uslove za obrazovanje. U Sandžaku smo do sada realizovali oko 200 projekata, od čega gotovo 90 u Novom Pazaru, i nastavićemo da podržavamo obrazovanje, kulturu i druge važne oblasti“, poručio je Eren.

Gradonačelnik Novog Pazara Nihat Biševac zahvalio je Republici Turskoj i TİKA-i na dugogodišnjoj i kontinuiranoj podršci razvoju grada.On je podsjetio da su zajedničkim angažovanjem realizovani brojni projekti u oblastima obrazovanja, zdravstva, infrastrukture i poljoprivrede.

„Ovo je još jedan projekat koji doprinosi kvalitetu života građana Novog Pazara. Sa predsjednikom TİKA-e Abdulahom Erenom razgovarali smo o nastavku saradnje i novim projektima koji će biti realizovani u našem gradu“, kazao je Biševac.

Direktor Osnovne škole „Jovan Jovanović Zmaj“ Halil Bačevac ocijenio je da završetak obnove predstavlja historijski trenutak za učenike, zaposlene i cijelu školu.

„Zahvalni smo svima koji su omogućili da u kratkom roku dobijemo savremeno opremljen i funkcionalan prostor. Grad Novi Pazar i agencija TİKA godinama podržavaju naše ideje i prepoznaju značaj ulaganja u obrazovanje najmlađih“, rekao je Bačevac.

Posjeti školi prethodio je sastanak delegacije TİKA-e sa gradonačelnikom Novog Pazara Nihatom Biševcem i njegovim saradnicima.Tokom sastanka razgovarano je o nastavku uspješne saradnje, kao i o pripremi novih projekata u oblastima obrazovanja, infrastrukture i lokalnog razvoja.

Obnova škole „Jovan Jovanović Zmaj“ predstavlja nastavak višegodišnjeg djelovanja TİKA-e u Novom Pazaru i drugim dijelovima Srbije, gdje je ova agencija podržala brojne projekte iz oblasti obrazovanja, zdravstva, kulture i infrastrukture.Tekst je spreman za objavu na portalu.

 

DIJELOVI NOVOG PAZARA SUTRA 10 SATI BEZ STRUJE: Pogledajte koje su ulice obuhvaćene

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Dijelovi Novog Pazara struje bez struje skoro deset sati, a planirani prekid obuhvatiće dio Ulice 1. maj, gornji dio Ulice Rasima Halilovića i Ulicu Vuka Karadžića.

Stanovnike nekoliko ulica u Novom Pazaru u petak, 17. jula, očekuje gotovo desetosatni prekid u snabdijevanju električnom energijom zbog planiranih radova na elektroenergetskoj mreži.Prema najavi Elektrodistribucije, električne energije neće biti od 8.30 do 18.00 sati, zbog čega će domaćinstva i poslovni objekti na obuhvaćenom području bez napajanja ostati veći dio dana.

Planirani prekid odnosi se na dio Ulice 1. maj u Staroj čaršiji, gornji dio Ulice Rasima Halilovića, kao i Ulicu Vuka Karadžića.Iz Elektrodistribucije navode da su radovi neophodni radi održavanja i unapređenja pouzdanosti elektroenergetske mreže.Građanima se preporučuje da na vrijeme prilagode svoje dnevne obaveze, napune mobilne telefone i druge uređaje, te isključe osjetljive električne aparate kako bi ih zaštitili od mogućih promjena napona nakon ponovnog uspostavljanja snabdijevanja.

Posebnu pažnju trebalo bi da obrate vlasnici ugostiteljskih i drugih poslovnih objekata, kao i domaćinstva koja koriste električnu energiju za pripremu hrane, grijanje vode ili rad medicinskih uređaja.Ukoliko radovi budu završeni prema planu, normalizacija isporuke električne energije u svim navedenim ulicama očekuje se nakon 18 sati.

POTRESAN GOVOR HAĆIMA RIZVANOVIĆA: „Ovo je sandžačka Srebrenica – ubili su 31 člana našeg bratstva, među njima i bebu bez imena“

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Potresan govor Haćima Rizvanovića oživio je bolno sjećanje na zločin u Starčevićima, koji je nazvao „sandžačkom Srebrenicom“, gdje je ubijen 31 član njegovog bratstva, među njima i novorođena beba kojoj nije stiglo biti dato ime.

Na obilježavanju 104. godišnjice zločina nad porodicom Rizvanović, Haćim Rizvanović podsjetio je na stradanje iz 1922. godine, ali i na primjere Bošnjaka koji su u teškim vremenima štitili svoje komšije pravoslavce.

U selu Starčeviće, na području opštine Tutin, obilježena je 104. godišnjica jednog od najtežih stradanja bošnjačkog stanovništva u Sandžaku između dva svjetska rata.Dana 11. jula 1922. godine u ovom planinskom selu, smještenom iznad Ibra i prostora današnjeg Gazivodskog jezera, ubijen je 31 član bošnjačke porodice Rizvanović. Među žrtvama su bili žena i novorođena beba kojoj još nije bilo dato ime.

Prema podacima koji se godinama iznose na komemoracijama, zločin su počinile snage predvođene četničkim formacijama Koste Pećanca, uz učešće naoružanih dobrovoljaca iz okolnih mjesta. Napad je izvršen u ranim jutarnjim satima, dok su mještani bili u svojim kućama.Jedan od najupečatljivijih govora tokom ovogodišnjeg obilježavanja održao je Haćim Rizvanović, potomak porodice čiji su članovi ubijeni tog julskog jutra.

Govoreći o porijeklu bratstva, Rizvanović je kazao da Rizvanovići potiču od pretka Rizvana, koji se iz okoline Rožaja sa sinovima i sinovcima doselio u Starčeviće. Njihovi potomci danas žive širom svijeta, gotovo na svim kontinentima.Posebno bolan dio njegovog obraćanja odnosio se na činjenicu da su u zločinu, prema porodičnim svjedočenjima, učestvovali i pojedini ljudi iz okolnih sela koje su žrtve poznavale kao svoje komšije.

– Nikada od naših starijih nisam mogao čuti opravdanje zašto su nam to uradili. Najteže je saznanje da su među napadačima bili ljudi iz okolnih sela, ljudi koje su naši prepoznali – poručio je Rizvanović.

On je ispričao da su među ubijenima bila i dvojica njegove rođene amidže, kao i brojni rođaci njegovih roditelja.Posebno je podsjetio na stradanje novorođene bebe kojoj porodica nije stigla dati ime, kao i na ubistvo Ramo-efendije, čiji se mezar, za razliku od ostalih žrtava, nalazi na drugom mjestu.Prema ranijim svjedočenjima članova porodice Rizvanović, kuće su bile opkoljene, a stanovnici napadnuti bez mogućnosti da se zaštite. Porodice stradalih navode i da za ovaj zločin niko nikada nije odgovarao.

Isti datum, ali zločini neuporedivih razmjera

Rizvanović je u govoru ukazao i na simboliku datuma – zločin u Starčevićima dogodio se 11. jula 1922. godine, tačno 73 godine prije genocida u Srebrenici.Iako ova dva događaja povezuje isti datum i stradanje bošnjačkih civila, oni se po razmjerama ne mogu porediti.

Genocid u Srebrenici, u kojem je u julu 1995. godine ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, predstavlja neuporedivo veći zločin po broju žrtava i pravosnažno je utvrđen kao genocid pred međunarodnim sudovima.

Zločin u Starčevićima ostaje jedno od najtežih stradanja jedne bošnjačke porodice i stanovništva Sandžaka u periodu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.Obilježavanje oba događaja doprinosi očuvanju sjećanja na nevino stradale i podsjeća nove generacije na značaj kulture pamćenja, ali i na obavezu da se historijski događaji predstavljaju odgovorno i u skladu s njihovim stvarnim razmjerama.

„Sačuvali smo komšijama i glave i obraz“

Haćim Rizvanović je u govoru podsjetio i na drugačije primjere iz historije, govoreći o članovima svoje porodice koji su tokom ratnih vremena čuvali pravoslavna sela u okolini i sprečavali napade na njihove stanovnike.Ispričao je da je nakon smrti njegovog oca Rasima na žalost došlo oko 30 Srba iz sela Tabalije.

– Rekli su nam: „Došli smo da se zahvalimo Rasimu što nam je sačuvao glave, ali i obraz. Nismo se od njega plašili za naše žene, snahe, majke i djevojke“ – prenio je Rizvanović.

Prema njegovim riječima, članovi porodice Rizvanović bili su raspoređeni po okolnim selima kako bi štitili stanovništvo i spriječili osvetu i nove zločine.

Upravo je ovaj dio govora nosio snažnu poruku da se odgovornost za zločine ne smije pripisivati cijelim narodima, već počiniocima, kao i da se moraju pamtiti ljudi koji su, bez obzira na vjeru i nacionalnost, štitili svoje komšije.

– Bujica dođe i nanese mulj. Voda prođe, ali mulj ostane. Sve će proći, ali ono što se dogodilo ostaje u sjećanju generacija – kazao je Rizvanović.

Komemoracije u Starčevićima održavaju se kako bi se sačuvala imena ubijenih članova porodice Rizvanović i od zaborava zaštitilo stradanje o kojem se decenijama veoma malo govorilo. U selu je 2005. godine izgrađena spomen-česma posvećena žrtvama zločina iz 1922. godine. Kompltan potreno svjedočenje procitajte ispod teksta.

  • Mi smo bratstvo Rizvanovića. Porijeklom smo iz Kuča, a naš predak Rizvan bio je iz Lučica kod Rožaja. To je jedna izuzetno velika i lijepa historijska priča, puna mudrosti, ali i mnogo tuge.Rizvan je kupio selo Starčeviće od jednog age i doselio se sa sedam sinova i dvojicom sinovaca. Od njega smo svi mi potekli.Danas nas ima gotovo na svim kontinentima. Možda ću pogriješiti u broju, ali, naprimjer, u naseljima Batinci i Ljuboš kod Skoplja ima oko 120 kuća Rizvanovića.Mi ovdje živimo i gravitiramo zajedno sa svojim komšijama Srbima pravoslavcima. Odavde se vidi granica sa Kosovom, a ispod nas su pravoslavna sela koja pripadaju području Zubinog Potoka.
  • Nikada od naših starijih, ni u jednoj prilici, nisam mogao čuti neko opravdanje ili objašnjenje zašto su nam ovo uradili.Jedino objašnjenje koje se prenosilo među generacijama jeste da je tadašnja vlast nametnula izuzetno težak život muslimanima i Bošnjacima na ovom prostoru. Život je postao nepodnošljiv i ljudi su počeli da se bune.Da bi ugušila pobunu, vlast je poslala regularne snage. Na njihovom čelu bio je Kosta Pećanac.
  • Jednom prilikom, kada sam putovao prema Peći, Allah je dao da mi jedan stariji Srbin, s kojim sam putovao, pokaže ostatke jedne kuće. Nije znao ko sam ni odakle sam.Rekao je svom sinu:„Sine, vidiš li one zidine? To je bila kuća Koste Pećanca.“Oni su došli po zadatku. Izabrali su i vrijeme i način kako će počiniti što veći zločin. Izabrali su vrijeme sabah-namaza.Ulazili su u kuće u tim ranim jutarnjim satima i ubijali ljude koje su zaticali.
  • Zamislite kakva se paralela može povući: 11. juli 1922. godine, kada nije bilo ratno stanje, i 11. juli 1995. godine u Srebrenici. Isti datum.Prije nekoliko dana gledao sam Amora Mašovića kako govori o najtežem trenutku u poslu koji je obavljao.Govorio je o holandskom vojniku koji zbog griže savjesti nije mogao spavati. Taj vojnik i još jedan čovjek došli su i pokazali mjesto na kojem se nalazila masovna grobnica. Među žrtvama je bila i djevojčica stara svega nekoliko dana.
  • Pogledajte, i ovdje je stradala djevojčica kojoj nije bilo dato ni ime.Među ljudima koji su ovdje ubijeni bila su i dvojica moje rođene amidže, kao i brojni rođaci i braća naših roditelja.Napadači su ušli u selo, a među njima je bilo i naših komšija Srba koje su naši ljudi prepoznali. Žene su ih prepoznavale.Jedna teško zlostavljana žena obratila se jednom od napadača po imenu i kazala:
  • „Šta nam ovo uradi, komšija? Zar te nije stid?“
  • On joj je odgovorio:
  • „Ja ti nisam komšija. Nisam ja taj za koga me smatraš.“
  • Ovdje je bio i Ramo-efendija, Allah mu se smilovao. Pokušao je pobjeći. Pucali su za njim, a zatim su ga sustigli na mjestu koje se zove Golo Brdo i ubili.Njegov mezar jedini je mezar ubijenih koji se ne nalazi ovdje. Ukopan je odvojeno, na mjestu na kojem je pronađen.
  • Govori se o genocidima i zločinima nad Bošnjacima koji su se dešavali širom prostora bivše Jugoslavije, na mjestima koja mnogi ljudi ne znaju pronaći ni na karti.Međutim, malo ko govori o onome što se dogodilo samo tridesetak kilometara od Novog Pazara.
  • Uvjeren sam da, kada neko u jednom bratstvu ubije trideset ljudi, ostavljajući iza njih nezaštićene žene i djecu, takav zločin ima namjeru da uništi čitavu jednu zajednicu.Muslimani su tokom historije često pružali utočište progonjenima.
  • Kada su Jevreji protjerivani iz Španije i drugih krajeva, muslimani su ih prihvatali. O tome govori i knjiga „Put u Meku“, koju je napisao Muhammed Asad.Muhammed Asad bio je Jevrej po porijeklu, koji je kasnije primio islam. Kao novinar njemačkog lista otišao je u Palestinu da izvještava o tamošnjim događajima.Susret sa muslimanima i ono što je vidio usmjerili su ga prema islamu. Kasnije je postao jedan od značajnih islamskih mislilaca i napisao knjigu „Put u Meku“, u kojoj je opisao svoj životni put.
  • Postoji i historijski podatak da su muslimani u Srebrenici 1942. godine spasili nekoliko stotina Srba.A onda se, decenijama kasnije, u istom gradu dogodio genocid nad Bošnjacima.Pogledajte i sela koja se nalaze oko nas. Ovim prostorom prolazili su brojni ljudi i različite vojske.Dole je nekada postojalo mjesto koje je danas potopljeno jezerom, a zvalo se Carina, jer se tu u različitim vremenima nalazila granica.Naši ljudi, među kojima moj otac i moje amidže, bili su raspoređeni po okolnim selima. Čuvali su ta sela kako ne bi došlo do pokolja i stradanja.Sjećam se kada je moj otac umro. Na žalost je došlo oko 30 Srba iz Tabalija.Rekli su nam:
  • „Došli smo da se zahvalimo Rasimu što nam je sačuvao glave, ali nam je sačuvao i obraz. Nismo se od njega plašili za obraz naših mladih, naših žena, snaha i majki.“
  • Nikada nije zabilježeno da se bilo šta loše dogodilo s naše strane.Gotovo svako okolno selo imalo je po jednog čuvara iz reda mojih amidža i rođaka. Oni su sačuvali ljude i nisu dozvolili da im se bilo šta dogodi.Ostat će mi zauvijek riječi moga oca:
  • „Bujica dođe i nanese mulj. Voda prođe, ali mulj ostane.“
  • Sve će proći, ali ono što se dogodilo ostaje.Nije meni najteže zbog onih koji su došli sa strane. Najteže mi je saznanje da su u zločinu učestvovali i ljudi iz naših okolnih sela.To je jedan od najtežih trenutaka i najtežih saznanja za naše bratstvo.Pogledajte tu djevojčicu kojoj nije bilo dato ni ime. Pogledajte stradanje žene.Psihologija kojom se želi uništiti i mentalno onesposobiti jedan narod uvijek napada njegove najsvetije vrijednosti.Kod nas je žena nešto sveto. Žena je sveto biće na ovom dunjaluku.Zato ovo mjesto, ove žrtve i njihova imena nikada ne smijemo zaboraviti.

EMINA I ELMA ZAMIJENILE SLAĐU ALLEGRO I ANDREANU ČEKIĆ: Novopazarke stižu na veliku scenu

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Emina i Elma zamijenile Slađu Allegro i Andreanu Čekić u programu manifestacije u Zenici, pa će dvije poznate Novopazarke nastupiti pred brojnom publikom.

Emina Jahović i Elma Sinanović, dvije poznate pjevačice rođene u Novom Pazaru, nastupit će na ovogodišnjem Zenica Summer Festu nakon izmjene festivalskog programa.

Dvije Novopazarke, Emina Jahović i Elma Sinanović, bit će među glavnim zvijezdama ovogodišnjeg Zenica Summer Festa, nakon što su organizatori otkazali ranije najavljene nastupe Slađe Allegro i Andreane Čekić.

Prema objavljenom rasporedu, Elma Sinanović će u subotu, 25. jula, nastupiti umjesto Slađe Allegro, dok će dan kasnije, u nedjelju, 26. jula, zeničku publiku zabavljati Emina Jahović, koja je zamijenila Andreanu Čekić.

Ova izmjena programa posebno je privukla pažnju javnosti u Sandžaku, jer će dva važna festivalska termina pripasti pjevačicama koje su rođene u Novom Pazaru i koje su tokom dugogodišnjih karijera ostvarile veliku popularnost širom regiona.

Emina Jahović je iz Novog Pazara krenula putem regionalne i međunarodne muzičke karijere, ostvarivši značajan uspjeh i u Turskoj. Elma Sinanović je također rođena u Novom Pazaru, gdje je završila školovanje i napravila prve korake prije nego što je postala jedno od prepoznatljivih imena regionalne muzičke scene.

Organizatori Zenica Summer Festa nisu detaljno obrazložili odluku o otkazivanju prvobitno najavljenih nastupa. Promjena je, međutim, uslijedila nakon brojnih reakcija na društvenim mrežama zbog činjenice da su Slađa Allegro i Andreana Čekić nastupale 11. jula, na Međunarodni dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

Slađa Allegro je tog dana nastupila u Bačkoj Palanci, dok je Andreana Čekić pjevala u Šapcu. Nakon reakcija javnosti, organizatori su promijenili raspored i publici u Zenici ponudili nastupe dvije Novopazarke – Elme Sinanović i Emine Jahović.

Dolazak dvije poznate pjevačice predstavlja lijepu vijest za Novi Pazar i Sandžak, budući da će Emina i Elma svoj rodni grad predstavljati na jednoj od najvećih ljetnih muzičkih manifestacija u Bosni i Hercegovini.

Publiku u Zenici tako očekuju dvije večeri uz prepoznatljive pjesme i velike hitove dvije Novopazarke koje već decenijama zauzimaju značajno mjesto na regionalnoj estradnoj sceni.

VELIKA ULAGANJA U NOVI PAZAR: Za pješačke staze i trotoare 49 miliona dinara

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Velika ulaganja u Novi Pazar obuhvatit će uređenje pješačkih površina u Ulici Stevana Nemanje i Čerkez Mahali, kao i izgradnju pješačke staze u Ulici Dimitrija Tucovića.

Ministar turizma i omladine Husein Memić ponovo se oglasio povodom ulaganja u Novi Pazar, saopćivši da su na konkursu Ministarstva turizma i omladine odobrena sredstva za realizaciju nekoliko značajnih infrastrukturnih projekata u ovom gradu. Prema navodima ministra Memića, sredstva su namijenjena za uređenje pješačkih površina u Ulici Stevana Nemanje, izgradnju pješačke staze u Ulici Dimitrija Tucovića, kao i uređenje trotoara i ivičnjaka u naselju Čerkez Mahala.

Za uređenje pješačkih površina u Ulici Stevana Nemanje, kako je naveo, predviđeno je 14,8 miliona dinara, dok bi izgradnja pješačke staze u Ulici Dimitrija Tucovića trebalo da bude finansirana sa 32,8 miliona dinara. Za uređenje trotoara i ivičnjaka u Čerkez Mahali navedena je vrijednost od 9,8 miliona dinara.

Memić je istakao da Ulica Stevana Nemanje predstavlja jednu od centralnih gradskih saobraćajnica, dok Ulica Dimitrija Tucovića povezuje centar Novog Pazara sa industrijskom zonom. Kako je naglasio, ove saobraćajnice imaju veliki značaj za građane, ali i za sve veći broj turista koji posjećuju Novi Pazar.

Posebno je ukazao na činjenicu da se u ovom dijelu grada nalaze Univerzitet u Novom Pazaru, Dom zdravlja – Medicina rada, poznata robna pijaca, brojni privredni objekti, kompanije i tržni centri, zbog čega je unapređenje pješačke infrastrukture od posebnog značaja.

„Ovim projektima dobit ćemo potpuno novu sliku grada za sve koji dolaze, ali i značajno bolje uslove za život građana. Ponosan sam na sva ova ulaganja, na kontinuitet podrške, ali i na činjenicu da su potrebe i prioriteti Novog Pazara jasno prepoznati“, poručio je Memić.

Ministar je dodao da neće stati dok se ne stvore bolji uslovi za život građana i ne nastavi kontinuiran i ravnomjeran razvoj Novog Pazara i cijele Srbije.

NOVI PAZAR: Drvena bandera u Bukrešu pred padom, građani strahuju za bezbjednost

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Drvena bandera u Bukrešu godinama je dotrajala i opasno nagnuta, dok mještani pozivaju nadležne da hitno reaguju prije nego što dođe do nesreće.

Mještani novopazarskog naselja Bukreš upozoravaju da je dotrajala drvena bandera ozbiljno nagnuta i istruhla pri dnu, zbog čega strahuju da bi mogla pasti i ugroziti prolaznike, okolne kuće i saobraćaj.Stanovnici naselja Bukreš u Novom Pazaru obratili su se javnosti zbog drvene bandere koja se, kako navode, već duže vrijeme nalazi u veoma lošem stanju i predstavlja potencijalnu opasnost za sve koji prolaze ovim dijelom naselja.

Na fotografijama i snimku sa terena vidi se da je bandera vidno nagnuta, dok je njen donji dio oštećen i dotrajao. Posebnu zabrinutost izaziva veliki broj kablova koji su i dalje pričvršćeni za stari drveni stub.Mještani ističu da su novi betonski stubovi postavljeni još prije desetak godina, ali da kablovi sa starih bandera nikada nisu u potpunosti prebačeni.

„Ova bandera je istruhla pri dnu i svakog trenutka može pasti. Ovdje svakodnevno prolaze djeca, stariji ljudi i veliki broj građana. Betonske bandere postavljene su prije deset godina, ali kablovi još nisu prebačeni. Ne želimo da se reaguje tek kada neko bude povrijeđen“, kazao je jedan od zabrinutih mještana Bukreša.

Građani navode da je situacija naročito opasna tokom jakog vjetra, obilnih padavina i nevremena, kada bi dodatno opterećenje kablova moglo dovesti do rušenja bandere.Mještani Bukreša pozvali su nadležne službe, elektrodistribuciju i vlasnike telekomunikacionih kablova da što prije izađu na teren, uklone dotrajali stub i prebace instalacije na betonsku banderu. Kako poručuju, cilj njihovog obraćanja nije izazivanje panike, već sprečavanje moguće nesreće i zaštita života i imovine građana. Nadležni bi zato trebalo hitno da reaguju, prije nego što upozorenja stanovnika postanu vijest o tragediji.

TUGA U TUTINU: Aida Habibović preselila na Ahiret u 49. godini života

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Tuga u Tutinu zavladala je nakon preranog odlaska Aide Habibović, čija će dženaza biti obavljena u četvrtak poslije podne-namaza kod Centralne džamije.

Tutin je zavijen u tugu nakon vijesti da je u srijedu, 15. jula 2026. godine, na Ahiret preselila Aida (Ragip) Habibović, u 49. godini života.Vijest o njenom preranom odlasku duboko je potresla porodicu, rodbinu, prijatelje i sve one koji su je poznavali. Aida je otišla u godinama kada je pred njom trebalo biti još mnogo životnih trenutaka, susreta i porodičnih radosti, ostavljajući iza sebe prazninu koju je teško opisati riječima.

Dženaza-namaz bit će obavljena u četvrtak, 16. jula 2026. godine, poslije podne-namaza kod Centralne džamije u Tutinu. Ukop će biti obavljen na mezarju u Kleču.Za Aidom žale braća Avdo i Admir, sestra Almira, bratanac Mehmed, kao i brojna rodbina, prijatelji i poznanici.

U ovim teškim trenucima porodici Habibović upućujemo izraze najdubljeg saučešća, uz dovu Uzvišenom Allahu da rahmetli Aidi podari lijepi Džennet, a njenim najmilijima sabur i snagu da podnesu ovaj veliki gubitak.Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un.

123...3.836Page 1 of 3.836