Kada sve češće govori o jednakim pravima i slobodama, slučaj Azre Okanović iz Živinica ponovo je otvorio jedno od najosjetljivijih pitanja u društvu – pravo na rad bez diskriminacije. Općinski sud u Živinicama donio je prvostepenu presudu u korist ove kandidatkinje, poništivši odluku Općinskog suda u Tuzli kojim nije primljena na radno mjesto daktilografa. Prema njenim tvrdnjama, ključni razlog odbijanja bilo je nošenje hidžaba.

Okanović je putem javnog obraćanja potvrdila da je sud prepoznao elemente diskriminacije i naložio ponovno provođenje konkursne procedure.

– Dobila sam presudu kojom se poništava odluka da nisam primljena na posao zbog nošenja hidžaba. Ovo je važan korak, ne samo za mene, već za sve žene koje se suočavaju sa sličnim situacijama – poručila je.

Sud je u svojoj odluci naložio da nadležni u roku od 15 dana ponovo izvrše izbor kandidata, uz obavezu da Okanović nadoknade troškove postupka u iznosu od 864 KM. Iako je riječ o prvostepenoj presudi, na koju postoji pravo žalbe, ovaj slučaj već sada izaziva snažne reakcije javnosti i stručne zajednice. Mnogi ga vide kao potencijalni presedan koji bi mogao uticati na praksu zapošljavanja u javnim institucijama širom Bosne i Hercegovine. Okanović ističe da njena borba nije završena:

– Diskriminacija po osnovu vjerskog opredjeljenja ne smije imati mjesto u našem društvu. Ovo je tek početak borbe za dostojanstvo i jednakost – naglasila je.

Posebnu zahvalnost uputila je svojim pravnim zastupnicima, advokatima Harisu i Ensaru Omeroviću, koji su vodili postupak. Pravni stručnjaci upozoravaju da je nužno dosljedno primjenjivati zakone koji garantuju jednak tretman svih građana, bez obzira na njihova lična uvjerenja, vjeru ili način odijevanja. Ishod eventualnog žalbenog postupka mogao bi imati dalekosežne posljedice – ne samo za Azru Okanović, već i za sve one koji se bore za pravo na rad bez predrasuda i diskriminacije.

Sjenica – Redakciji portala Sandžak Danas obratio se Fatmir Hamidović iz Sjenice, iznoseći potresnu ispovijest o, kako tvrdi, nepravdi koju je doživio nakon višegodišnjeg rada u rudniku, gdje je zadobio ozbiljne povrede koje su mu trajno narušile zdravlje.

Prema dokumentaciji koju je dostavio redakciji, Hamidović navodi da je tokom rada u jami pretrpio više povreda, uključujući ozbiljna oštećenja tetiva i zglobova, kao i parcijalno pucanje Ahilove tetive. Njegovo stanje, kako tvrdi, danas je procijenjeno na oko 50% invaliditeta.

U prijavi upućenoj nadležnim institucijama, navodi da su povrede direktna posljedica teških i, kako tvrdi, nebezbjednih uslova rada u rudniku. Uprkos višemjesečnim terapijama, njegovo zdravstveno stanje se nije značajno popravilo. U emotivnoj poruci koju je uputio našoj redakciji, Hamidović kaže:

“Nemam šta da izgubim. Sada sam invalid, imam dvoje male djece i suprugu koja mi pomaže da se obučem i krećem. Sve vrijeme sam ćutao, nadao sam se da će mi firma pomoći, ali sam u jami, tri kilometra pod zemljom, izgubio zdravlje.”

Iz dostavljene dokumentacije vidi se da je njegov slučaj stigao i do najviših državnih institucija. U odgovoru iz Generalnog sekretarijata predsjednika Republike navodi se da je njegov dopis proslijeđen nadležnim organima na dalje postupanje. Međutim, Hamidović tvrdi da konkretna rješenja i dalje izostaju.

Prema riječima Hamidovića, njegovo zdravstveno stanje dodatno se pogoršalo nakon inicijalnih povreda. Nakon skidanja gipsa, došlo je do komplikacija u vidu tromboze, zbog čega je, kako navodi, primio čak 50 injekcija antikoagulantne terapije (Fraxiparin).

“Stomak mi je sav od injekcija koje sam primao zbog tromboze. Nakon skidanja gipsa nastali su dodatni problemi, a terapija je bila dugotrajna i iscrpljujuća”, navodi Hamidović.

Ove komplikacije dodatno su otežale njegov oporavak i, kako tvrdi, ostavile trajne posljedice na njegovo zdravlje. U prijavi koju je podnio inspekciji rada, Hamidović navodi i niz nepravilnosti, uključujući, kako tvrdi, pritiske od strane poslodavca i neadekvatne uslove rada. Također ističe da je nakon povreda ostao bez adekvatne podrške i zaštite.

Ova priča dobija dodatnu težinu kroz njegovu porodičnu situaciju. Otac dvoje djece, danas, kako kaže, zavisi od pomoći supruge u svakodnevnim aktivnostima.

Na kraju svog obraćanja, Hamidović upućuje apel javnosti i medijima da njegova priča ne ostane zaboravljena:

“Preklinjem vas da objavite istinu. Ako ne sada, kad? Nemam više snage da ćutim.”

U trenutku objave ovog teksta, nadležne institucije se još uvijek nisu zvanično oglasile povodom ovih navoda. Redakcija portala Sandžak Danas uputila je zvanična pitanja upravi rudnika i nadležnim institucijama kako bi dobila njihov stav o navodima iznesenim u ovom slučaju. Međutim, do trenutka objave ovog teksta, odgovori nisu dostavljeni. Portal Sandžak Danas ostaje otvoren za objavljivanje odgovora svih nadležnih strana i nastaviće da prati razvoj ovog slučaja.