Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
Opština Sjenica pokreće zatvaranje deponije Goveđak: Podrška meštanima i ekologiji
Opština Sjenica donela je važnu odluku o pokretanju procesa zatvaranja nesanitarne deponije Goveđak, koja predstavlja jedan od najvećih ekoloških izazova u ovom kraju. Ova deponija, formirana 2008. godine, nalazi se u neposrednoj blizini sliva reke Uvac, vode prve kategorije, čime ugrožava zdravlje stanovnika, stoku i okolne vodotokove.
Stanovnici Sjenice godinama su upozoravali na problem, organizujući blokade, štrajkove glađu i upućujući zahteve nadležnim institucijama. Reakcija lokalne samouprave sada je jasna: „Meštani imaju pravo, i mi stojimo uz njih“, poručuju iz Opštine.
Planira se formalan proces zatvaranja deponije uz paralelno obezbeđivanje alternativnih lokacija za odlaganje otpada, kako komunalne usluge ne bi bile prekinute. Ipak, postupak neće biti lak jer zahteva tehničke, pravne i finansijske pripreme, kao i pronalazak ekološki prihvatljivog rešenja.
Kao trenutno rešenje, najavljena je izgradnja transfer stanice u Sjenici, koja će značajno smanjiti kapacitete za odlaganje otpada i unaprediti upravljanje komunalnim otpadom. Dugoročni plan predviđa regionalnu deponiju Banjica, čija se izgradnja očekuje do kraja 2026. godine, a u nadležnosti je Ministarstva zaštite životne sredine.
„Sjenica više neće biti deponija nemarnog odnosa prema narodu i prirodi“, istakla je predsednica Opštine, Mersija Camović Rebronja, naglašavajući posvećenost zaštiti životne sredine i zdravlja građana.
Ova inicijativa predstavlja značajan korak ka rešavanju jednog od ključnih ekoloških problema i potvrđuje da lokalna zajednica i vlast zajedno mogu doprineti očuvanju prirode i boljim uslovima života u Sjenici.
Kontroverzni govor monaha Arsenija, poznatog pravoslavnog besjednika i igumana manastira Ribnica kod Mionice, izazvao je burne reakcije u Sandžaku nakon što je u javnom obraćanju iznio niz teških optužbi i zapaljivih tvrdnji na račun Bošnjaka i stanovnika Novog Pazara.
Arsenije, rođen kao Aleksandar Jovanović, tokom višeminutnog obraćanja govorio je o navodnoj „opasnosti od gubitka Sandžaka“, upoređujući situaciju u ovom regionu sa Kosovom iz devedesetih godina. U svom govoru tvrdio je da Srbija „polako gubi Sandžak“, da su Srbi u Raškoj oblasti „potpuna manjina“, te da se među Bošnjacima širi ideja autonomije.
– „Pre ili kasnije mi gubimo Sandžak. To neće biti više srpsko. Potpuno isti miris u vazduhu kao na Kosovo“ – rekao je monah Arsenije.
– „Sve im je dato. Kreće ista retorika kao i na Kosovo. Mi smo ugnjeteni, mi nemamo svoja prava, Srbi nas muče“ – rekao je Arsenije.
Posebno je odjeknula njegova tvrdnja da je u Novom Pazaru vidio grafit „Sandžak autonomija“, koji je predstavio kao dokaz navodnog separatizma. Govoreći o Bošnjacima, Arsenije je rekao da su oni „naša krv koja je promijenila vjeru“, uz poruku da se nada da će se „jednog dana vratiti“, što su mnogi protumačili kao otvoreno negiranje bošnjačkog nacionalnog identiteta.
– „Vi ste, braće muslimani ili već Bošnjaci kako se nazivate, deo ove jedne suverene Republike Srbije. Mi vas volimo. Vi ste na kraju krajeva naša krv. Niste vi nikakvi Turci. Vi ste naša krv. Promijenili ste veru“ – izjavio je Arsenije.
Međutim, najteže reakcije izazvale su njegove izjave u kojima muslimane i Bošnjake indirektno povezuje sa terorizmom i mogućim nasiljem u Srbiji. Arsenije je tokom govora upozoravao da će, ukoliko država pokuša da „riješi pitanje Sandžaka“, „početi da pucaju bombe po Beogradu, Kraljevu i Valjevu“, dodajući da „dolazi period terora“.
– „Počneće da pucaju bombe i po Beogradu, i po Kraljevu, i po Valjevu. Mi smo u periodu terora“ – rekao je monah Arsenije.
U jednom dijelu govora govorio je i o muslimanima koji, kako tvrdi, „stavljaju eksploziv djeci i šalju ih među svatove“, pozivajući muslimane da „prestanu da dižu u vazduh sve ono što do sada rade“. Takve generalizacije izazvale su oštre osude na društvenim mrežama, gdje brojni građani smatraju da je riječ o opasnom govoru koji cijeli jedan narod pokušava predstaviti kao potencijalnu bezbjednosnu prijetnju.
– „Ja pozivam današnje muslimane da prekinemo da malom detetu stavimo ne znam koliko kilograma eksploziva i da mu kažemo: idi sad na onu tamo svadbu, pomešaj se sa svatovima, a onda ćemo mi da pritisnemo dugme na daljinac“ – rekao je on.
– „Ja pozivam te muslimane da sada polako, ali sigurno, prestanu da dižu u vazduh sve ono što do sada rade.“
Arsenije je takođe tvrdio da Novi Pazar „nije izgrađen novcem običnog naroda“, insinuirajući da iza razvoja grada stoje neimenovani centri moći i strani uticaji. Uz to je govorio da Srbi u pojedinim djelovima Raške oblasti navodno žive zapostavljeno i bez osnovne infrastrukture, predstavljajući to kao dio šire politike „potiskivanja Srba“.
– „Naši ljudi tamo žive potpuno izdvojeno u takozvanoj Deževskoj dolini, gde već decenijama nemaju ljudski vodovod“ – rekao je on.
– „To je veliki, moderni, izgrađeni Novi Pazar, ne znam samo s čim novcem, svakako ne od življa tih takozvanih Bošnjaka koji tamo žive, zna se odakle taj novac dolazi“ – izjavio je Arsenije.
Iako je u završnom dijelu govora pozivao na mir među narodima i prestanak mržnje između Srba i Hrvata, veliki dio njegovog obraćanja bio je prožet narativima koji podsjećaju na retoriku iz ratnih devedesetih godina.
Monah Arsenije nije nepoznata figura u javnosti Srbije. Nekadašnji beogradski umjetnik i muzičar iz osamdesetih godina danas je jedan od najpoznatijih savremenih pravoslavnih besjednika i autora duhovne literature. Ipak, iako povremeno dolazi u Sandžak radi tribina i duhovnih razgovora, on ne živi niti djeluje u Novom Pazaru, što dodatno otvara pitanje na osnovu čega iznosi ovako teške ocjene o životu u ovom regionu.
Građani Sandžaka godinama svjedoče zajedničkom životu i suživotu uprkos političkim tenzijama koje povremeno dolaze iz različitih centara moći. Upravo zbog toga mnogi smatraju da ovakve izjave ne doprinose miru, već produbljuju nepovjerenje i pokušavaju da Sandžak predstave kao prostor ekstremizma i prijetnje.
Kritičari upozoravaju da javne ličnosti, posebno vjerski autoriteti, imaju ogromnu odgovornost za izgovorenu riječ, te da bi umjesto širenja straha i podjela morali doprinositi međusobnom poštovanju i smirivanju tenzija među narodima Balkana. Pogledajte kompletne skandalozne izjave monaha Arsenjna ispod teksta.
Dok mnogi život u dijaspori vide kroz uspjeh, novac i sigurnost, priča Hajrana Pepića iz Rožaja podsjeća da nijedna udaljenost ne može izbrisati korijene, uspomene i osjećaj pripadnosti rodnom kraju. Više od četiri decenije nakon odlaska iz Sandžaka, ovaj Rožajac i danas sa jednakim emocijama govori o svom djetinjstvu, porodici, humanitarnom radu i nostalgiji koja nikada nije prestala.
Iz Rožaja je otišao davne 1981. godine, kao veoma mlad čovjek, u vrijeme kada su hiljade ljudi sa prostora bivše Jugoslavije odlazile u zemlje Zapadne Evrope u potrazi za boljim životom. Put ga je odveo u Švajcarsku, gdje je, poput mnogih gastarbajtera tog vremena, morao početi od najtežih poslova.
Bez znanja jezika i bez sigurnosti, Pepić je prve godine proveo radeći fizički zahtjevne poslove, paralelno učeći jezik i završavajući stručne škole. Upravo kroz rad, disciplinu i upornost uspio je da izgradi stabilan život i porodicu, ali nikada nije dozvolio da ga uspjeh udalji od ljudi i mjesta iz kojeg je potekao.
Njegov život dodatno je obilježilo teško djetinjstvo. Bez majke je ostao sa svega devet godina, a porodica je kasnije ostala i bez oca. Odrastanje u brojnoj porodici sa petnaestoro djece naučilo ga je, kaže, odgovornosti, zajedništvu i borbi za opstanak. Upravo te životne okolnosti oblikovale su njegov odnos prema ljudima i humanosti.
Danas je Hajran Pepić među dijasporom poznat kao jedan od ljudi koji nikada nije zaboravio svoj narod i svoj kraj. Posebno mjesto u njegovom životu zauzima humanitarna organizacija „Bratska ruka“, koja već decenijama okuplja ljude iz dijaspore spremne da pomognu onima kojima je pomoć najpotrebnija. Kroz brojne humanitarne akcije pomagali su bolesnima, socijalno ugroženim porodicama, studentima, djeci sa posebnim potrebama, ali i građanima kojima je bilo potrebno liječenje van granica Crne Gore. Humanitarni rad za Pepića nije prolazna akcija niti medijska promocija, već dug prema ljudima i kraju iz kojeg je ponikao.
Iako već decenijama živi u Švajcarskoj, Pepić naglašava da dijaspora nikada nije zaboravila Crnu Goru. Naprotiv, mnogi ljudi iz dijaspore žele da ulažu, pomažu i učestvuju u razvoju države, ali smatra da je za to potrebno više stabilnosti, međusobnog povjerenja i manje političkih podjela. Prema njegovim riječima, dijaspora očekuje ozbiljniji odnos države prema ljudima koji godinama ulažu u rodni kraj i pomažu svojim porodicama i zajednicama. Posebno ističe da bez sloge i sigurnosti nema ni ozbiljnijih investicija niti većeg povratka ljudi iz inostranstva.
Govoreći o životu u Švajcarskoj, Pepić ističe da je upravo tamo naučio koliko su disciplina, poštovanje rada i odgovornost važni za uređeno društvo. Kaže da u takvom sistemu nije presudno ko ste i odakle dolazite, već koliko pošteno radite svoj posao i koliko poštujete druge ljude. Danas, kao otac troje djece i djed desetoro unučadi, posebno je ponosan što je uspio da kod mlađih generacija sačuva ljubav prema Crnoj Gori i Rožajama. Iako su odrasli u Švajcarskoj, njegova djeca nisu zaboravila svoje porijeklo, jezik i porodicu.
Priča Hajrana Pepića zato nije samo priča o uspješnom čovjeku iz dijaspore. To je priča o generaciji ljudi koja je otišla trbuhom za kruhom, ali nikada nije prestala da misli na svoj kraj, svoje planine i ljude koje je ostavila iza sebe. U vremenu kada su podjele sve izraženije, Pepić vjeruje da samo zajedništvo, humanost i međusobno poštovanje mogu donijeti sigurniju budućnost i Crnoj Gori i njenoj dijaspori.
Grad Novi Pazar dodijelio je posao nabavke i zamjene 437 LED svjetiljki za javnu rasvjetu beogradskoj kompaniji „Montprojekt“, a vrijednost ugovora iznosi čak 21,3 miliona dinara sa uračunatim PDV-om, prenosi Sto plus radio. Iako njihova ponuda nije bila najjeftinija na tenderu, kompanija „Montprojekt“ dobila je posao nakon što su dvije povoljnije ponude odbijene zbog proceduralnih i tehničkih nepravilnosti.
Prema podacima iz tenderske dokumentacije, zajednička ponuda firmi „Jat sistem“ i „Multitek elektronik“, vrijedna 17,4 miliona dinara, odbijena je jer ponuđene svjetiljke nisu imale ugraviran logo proizvođača. Sa druge strane, ponuda kompanija „Nikolić feman“ i „Sea“, procijenjena na 18,4 miliona dinara, nije prihvaćena zbog nepotpune dokumentacije.
Nove LED svjetiljke biće postavljene u više prometnih i važnih gradskih saobraćajnica, među kojima su ulice Stevana Nemanje, AVNOJ-a, Rifata Burdževića, Meše Selimovića, 37. sandžačke divizije, Dubrovačka, Jaćima Ristovića i Ruđera Boškovića. Sredstva za realizaciju ovog projekta obezbijedilo je Ministarstvo rudarstva i energetike Srbije, a cilj je modernizacija javne rasvjete i povećanje energetske efikasnosti u gradu.
Međutim, cijeli proces javne nabavke pratile su brojne kontroverze i žalbe ponuđača. Lokalna samouprava je još krajem 2024. godine bila prinuđena da obustavi prvi tender za gotovo 500 LED svjetiljki, iako se tada prijavilo čak 12 kompanija. Tenderska komisija je tada obrazložila da postoji veliko odstupanje između procijenjene vrijednosti i ponuđenih cijena, ali i da su izmjene konkursne dokumentacije dovele do određenih nedostataka u samom postupku. Posebnu pažnju izazvale su tvrdnje pojedinih ponuđača da je dokumentacija bila „skrojena“ tako da odgovara samo jednom proizvođaču. Dokumentacija je zbog toga dva puta mijenjana, nakon brojnih primjedbi zainteresovanih firmi.
Ni drugi tender, raspisan u oktobru prošle godine, nije prošao bez problema. Gradska uprava Novog Pazara morala je da plati 240.000 dinara zbog usvojenih zahtjeva za zaštitu prava koje su podnijele dvije kompanije, tvrdeći da je konkurencija bila ograničena i da je prekršen Zakon o javnim nabavkama. Nakon intervencije Republičke komisije i naloga da se otklone nepravilnosti u tenderskoj dokumentaciji, postupak je konačno završen dodjelom ugovora kompaniji „Montprojekt“.
Dok su maturanti slavili završetak srednjoškolskog obrazovanja i početak novog životnog poglavlja, matursko veče u Cazinu obilježile su i nemile scene koje su uznemirile prisutne goste i roditelje. Prema snimcima koji kruže društvenim mrežama, tokom proslave je došlo do verbalnog sukoba među odraslim osobama, koji je ubrzo prerastao u fizički obračun pred velikim brojem maturanata i gostiju.
Na video-snimcima vidi se guranje, naguravanje i pokušaji prisutnih da razdvoje sukobljene strane, dok su mnogi ostali u šoku zbog događaja koji je zasjenio jednu od najvažnijih večeri za mlade ljude. Matura bi trebala ostati simbol radosti, zajedništva i lijepih uspomena, ali je ovaj incident izazvao brojne reakcije na društvenim mrežama, gdje građani izražavaju razočaranje ponašanjem odraslih pred djecom koja su željela samo da proslave kraj školovanja.
Za sada nema zvaničnih informacija o eventualno povrijeđenima niti o tome da li je intervenisala policija, ali videosnimci izazvali su veliku pažnju javnosti širom regiona. Mnogi komentarišu da su upravo roditelji trebali biti primjer dostojanstva i podrške mladima u jednom od njihovih najvažnijih trenutaka, a ne akteri scena koje će, nažalost, ostati mrlja na maturskoj večeri u Cazinu. Pogledajte video ispod teksta.
Drniš i dalje potresa brutalno ubistvo devetnaestogodišnjeg dostavljača Luke Milovca, koji je, prema navodima istražitelja, ubijen jednim hicem iz improvizovanog vatrenog oružja dok je dostavljao hranu na adresu osumnjičenog Kristijana Aleksića (50). Prema informacijama koje je objavilo Županijsko državno tužilaštvo u Šibeniku, Aleksić je nakon hapšenja ispitan, a protiv njega je pokrenuta istraga zbog teškog ubistva i nedozvoljenog posedovanja, izrade i nabavke oružja i eksplozivnih materija.
Istražioci sumnjaju da je Aleksić 16. maja oko 23 časa, nakon što je prethodno naručio hranu iz jednog ugostiteljskog objekta, sačekao dolazak mladog dostavljača i odmah po njegovom dolasku ispalio smrtonosni hitac iz oružja koje je sam napravio. Luka Milovac zadobio je teške povrede i preminuo je na licu mjesta.
Nakon saslušanja, tužilaštvo je predložilo određivanje istražnog pritvora zbog opasnosti od bjekstva, mogućnosti ponavljanja krivičnog djela, ali i posebno teških okolnosti pod kojima je zločin izvršen. Vršilac dužnosti županijskog državnog tužioca Maja Dogan potvrdila je da se osumnjičeni tokom ispitivanja aktivno branio i odgovarao na pitanja istražitelja.
– Donijeta je odluka o sprovođenju istrage za teško ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja. Predložili smo određivanje pritvora zbog opasnosti od bjekstva, ponavljanja djela i težine samog zločina – izjavila je Dogan nakon saslušanja.
U Drnišu je održana komemoracija za Luku Milovca, mladića čija je smrt šokirala cijelu Hrvatsku. Porodica, prijatelji, profesori i brojni građani okupili su se kako bi odali posljednju počast devetnaestogodišnjaku kojeg mnogi opisuju kao vrijednog, mirnog i odgovornog mladića. Emotivne scene obilježile su oproštaj od Luke, dok su građani palili svijeće i ostavljali cvijeće ispred mjesta okupljanja.
Kako istraga napreduje, u javnost izlaze i novi detalji iz prošlosti Kristijana Aleksića. Hrvatski mediji navode da je osumnjičeni ranije služio zatvorsku kaznu zbog ubistva Marijane Sučević, koje je počinio u mladosti. Državni sekretar Ministarstva pravde Hrvatske Ivan Crnčec izjavio je da je Aleksić tokom boravka u zatvoru imao čak 31 disciplinski prekršaj, kao i da mu je u dva navrata određivano obavezno psihijatrijsko liječenje. Prema dostupnim informacijama, ni nakon izlaska iz zatvora nije uspio da se uklopi u normalan život. Protiv njega su vođeni postupci i zbog nasilja u porodici nad članovima rodbine sa kojima je živio u porodičnoj kući u Drnišu.
Dvojica zaljubljenika u motociklizam iz Novi Pazar odlučila su da ostvare san o kojem mnogi maštaju cijelog života – da motorima krenu na epsko putovanje dugo oko 40.000 kilometara, prolazeći kroz desetine država, različite kulture, planinske prevoje, pustinje i neke od najopasnijih i najljepših puteva svijeta.
Rijad Rustić i njegov saputnik Emir Ljajić poznatiji kao Čiča juče su ispraćeni iz Novog Pazara uz podršku velikog broja prijatelja, građana i ljubitelja motociklizma, dok se spremaju za višemjesečnu avanturu koja bi mogla postati jedna od najzanimljivijih putopisnih priča iz Sandžaka.Ruta još uvijek nije u potpunosti konačna, ali plan je da tokom naredna dva do tri mjeseca pređu ogroman dio Evrope i Azije, sve do dalekog Vladivostoka.
Njihovo putovanje, simbolično nazvano „ONE ROUTE – TWO RIDERS“, vodi ih preko Balkana, Turske, Bliskog istoka, Kavkaza, Centralne Azije i Mongolije, kroz neke od najfascinantnijih predjela na planeti. Na planiranoj ruti nalaze se gradovi poput Priština, Skoplje, Istanbul, Antalija, Alep, Erbil, Batumi, Astana, Taškent, Dušanbe, Biškek, Ulan Bator i konačno Vladivostok. Ovo putovanje nije samo turistička avantura, već i ozbiljan test izdržljivosti, organizacije i međusobnog povjerenja. Hiljade kilometara vožnje, promjene klima, različiti jezici, nepredvidivi putevi i život na motoru svakodnevno će stavljati na iskušenje dvojicu Novopazaraca.
Posebnu pažnju već sada privlači činjenica da će Rijad gotovo svakodnevno dokumentovati putovanje za društvene mreže, zbog čega njegovi prijatelji u šali poručuju da će mu trebati „more memorijskih kartica“ kako bi zabilježio sve prizore koje će obići. Građani Novog Pazara sa velikim emocijama ispratili su svoje sugrađane, poželjevši im sreću, mirne puteve i siguran povratak kući. Pogledajte video ispracaja ispod teksta.
U jednom prigradskom naselju u Novom Pazaru danas je umalo izbjegnuta ozbiljna tragedija kada je dječak na električnom trotinetu, usljed nesmotrene vožnje, iznenada izletio pred automobil, što je zabilježila kamera iz vozila.
Na potresnom video snimku vidi se kako dječak velikom brzinom silazi niz ulicu električnim trotinetom, ne obraćajući dovoljno pažnje na saobraćaj i vozilo koje mu dolazi u susret. U posljednjem trenutku vozač automobila uspio je zakočiti i izbjeći direktan udar, dok je dječak prošao svega nekoliko centimetara od prednjeg dijela vozila.
Snimak, koji je izazvao brojne reakcije na društvenim mrežama, još jednom upozorava na opasnosti koje električni trotineti predstavljaju kada ih koriste maloljetnici bez dovoljnog iskustva i nadzora odraslih.
Posebno zabrinjava činjenica da se incident dogodio u naseljenom dijelu grada, u blizini pješaka i druge djece koja su se nalazila pored puta. Samo prisebnost vozača spriječila je moguću tragediju sa nesagledivim posljedicama.
Građani sve češće upozoravaju da je neophodno pojačati kontrolu i edukaciju djece o pravilima u saobraćaju, jer električni trotineti postaju sve prisutniji na ulicama Novog Pazara, ali i drugih gradova regiona. Video snimak ovog događaja jasno pokazuje koliko jedan trenutak nepažnje može biti koban, a pogledajte snimak ispod teksta.
Mlada i obrazovana Bošnjakinja porijeklom iz Rožaja, Šejla Redžović, svojim uspjehom u Njemačkoj pokazuje da se ljubav prema domovini, jeziku i korijenima može nositi s ponosom čak i daleko od zavičaja. Njena životna priča danas inspiriše mnoge mlade ljude iz dijaspore, posebno djevojke sa prostora Sandžaka i Crne Gore, koje žele spojiti obrazovanje, društveni angažman i očuvanje identiteta.
Iako je rođena i odrasla u Njemačkoj, Šejla nikada nije prekinula vezu sa Rožajama i Sandžakom. Kako sama ističe, upravo zahvaljujući porodici, odrastanju uz tradicionalne vrijednosti i pričama starijih generacija naučila je koliko je važno čuvati svoje porijeklo i kulturu. Posebno mjesto u njenom životu imaju uspomene na rahmetli đeda Tafila Kalača, čije su priče o domovini, gastarbajterskom životu i vrijednostima zajedništva ostavile snažan trag na njeno odrastanje.
„Nikada nije dijelio ljude po vjeri, naciji ili boji kože. Naučio me je da poštujem ljude i da nikada ne zaboravim svoje korijene“, poručila je Šejla u razgovoru za portal #CGDijaspora.
Ljeta provedena u Rožajama, porodična okupljanja, boravci u rodnom kraju i posjete crnogorskom primorju ostali su duboko utkane emocije koje danas smatra dijelom svog identiteta. Njeni roditelji, Nermin Redžović iz Biševa kod Rožaja i majka Sabina Kalač Redžović, kako kaže, odigrali su ključnu ulogu u tome da ona i njena braća i sestre odrastaju između dvije kulture, njemačke i crnogorske, bez gubitka osjećaja pripadnosti.
Danas Šejla gradi ozbiljnu akademsku i političku karijeru u Njemačkoj. Studira za profesoricu u gimnaziji, već radi u obrazovnom sistemu, a iskustvo je sticala i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je predavala engleski i njemački jezik.
Njena ambicija ne završava se samo u učionici. Aktivno je uključena i u politički život Njemačke kroz njemačku liberalnu partiju Freie Demokratische Partei (FDP) i omladinsku organizaciju Junge Liberale. Politički angažman započela je još kroz ekološke proteste „Fridays for Future“, a danas obavlja funkciju predsjednice opštinskog odbora i članice odbora za obrazovanje u svom gradu.
„Ako želimo promjene, moramo biti spremni da učestvujemo u njihovom stvaranju“, poručuje Šejla.
Poseban fokus njenog rada usmjeren je na obrazovanje, prava žena i osnaživanje mladih iz dijaspore. Upravo zbog toga danas je dio programa Balkanske ženske akademije – BAZA, koji okuplja žene sa prostora Zapadnog Balkana i dijaspore. Prema njenim riječima, međusobna podrška žena i njihovo umrežavanje ključni su za jačanje ženskog liderstva i veću prisutnost žena u politici i društvenom životu.
„Žene na Balkanu još se suočavaju sa tradicionalnim podjelama uloga. Zato je važno pokazati da promjene jesu moguće“, istakla je ona.
Šejla posebno naglašava da želi biti pozitivan primjer mladim ljudima iz dijaspore i dokaz da uspjeh u Evropi ne mora značiti odricanje od jezika, kulture i identiteta.
„Nikada ne smijemo zaboraviti odakle dolazimo. Jezik i kultura su dio našeg identiteta i nešto što moramo prenositi budućim generacijama“, kaže Šejla.
Njeni planovi za budućnost su ambiciozni. Želi završiti studije, dodatno razvijati političku karijeru i jednog dana postati ministarka obrazovanja u njemačkoj saveznoj državi North Rhine-Westphalia. Priča Šejle Redžović danas predstavlja mnogo više od ličnog uspjeha. Ona je simbol jedne nove generacije mladih ljudi iz dijaspore koji žele ostati povezani sa svojim korijenima, a istovremeno graditi uspješne karijere i ostavljati trag u društvu u kojem žive.
Mladi bokser iz Rožaja, Kenan Husović, ostvario je veliki uspjeh na međunarodnoj gala bokserskoj večeri održanoj u Minhenu, gdje je nakon sjajnog nastupa osvojio prestižni šampionski pojas u teškoj kategoriji.
Husović je do vrijedne pobjede stigao poslije četiri izuzetno dinamične i borbene runde protiv znatno iskusnijeg protivnika, 41-godišnjeg Ramiza Hadžigaganovića iz Beča, porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Meč je od samog početka bio ispunjen snažnim razmjenama udaraca, ali je predstavnik Rožaja pokazao veću energiju, bolju fizičku pripremljenost i taktičku disciplinu.
Tokom cijelog susreta Kenan Husović kontrolisao je ritam borbe, koristeći precizne direkate, snažne krošee i serije udaraca koje su u više navrata ozbiljno uzdrmale njegovog rivala. Publika u Minhenu imala je priliku da prati veoma atraktivan duel, u kojem je Husović demonstrirao sigurnost, hrabrost i zavidnu sportsku zrelost.
Iskusni Hadžigaganović pokušavao je da odgovori kontraudarima i iskustvom preokrene tok meča, ali mladi Rožajac nije dozvolio iznenađenje. Od prvog do posljednjeg gonga ostao je fokusiran, čvrst u gardu i maksimalno koncentrisan na svaki detalj borbe.
Nakon završetka četvrte runde sudije su jednoglasnom odlukom dodijelile pobjedu Kenanu Husoviću, koji je uz ovacije publike podigao šampionski pojas i još jednom potvrdio da se nalazi među najperspektivnijim bokserima regiona.
Ovaj trijumf predstavlja jedan od najvećih uspjeha u dosadašnjoj karijeri mladog borca iz Rožaja i potvrdu dugogodišnjeg rada, discipline i posvećenosti sportu. Njegov uspjeh izazvao je brojne reakcije i čestitke iz Sandžaka, Crne Gore i dijaspore, a mnogi vjeruju da je ovo tek početak još veće sportske priče.
