Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
TUTIN SE OPRAŠTA OD AMARA AHMATOVIĆA – dženaza-namaz i ukop petnaestogodišnjeg dječaka bit će obavljeni u petak nakon ikindija-namaza kod džamije u Klećama.
Objavljeni su novi detalji o posljednjem ispraćaju petnaestogodišnjeg Amara Ahmatovića, čija je prerana smrt duboko potresla njegovu porodicu, sandžačku dijasporu, Tutin i rodni kraj porodice Ahmatović. Prema informacijama navedenim na umrlici, Amar Ahmatović preselio je na Ahiret 21. jula 2026. godine, u 15. godini života.
Dženaza-namaz i ukop bit će obavljeni u petak, 24. jula 2026. godine, nakon ikindija-namaza, kod džamije u Klećama. Očekuje se da će posljednjem ispraćaju prisustvovati veliki broj članova porodice, rodbine, prijatelja i mještana. Za Amarom su ostali ožalošćeni otac Ruždija, majka Sanela, sestra Suraja, brat Kenan, Đula i Aisa, amidže, daidže, tetke te brojna rodbina i prijatelji.
Vijest o njegovom preranom odlasku izazvala je veliki bol među Sandžaklijama u Njemačkoj i zavičaju. Brojni ljudi na društvenim mrežama upućuju poruke saučešća porodici, uz dove da joj Uzvišeni Allah podari sabur i snagu u ovim izuzetno teškim trenucima.
Petak će u Klećama biti dan tuge i posljednjeg oproštaja od dječaka čiji će osmijeh i uspomena ostati trajno sačuvani u srcima njegovih najbližih i svih koji su ga poznavali. Molimo Uzvišenog Allaha da rahmetli Amaru podari najljepše mjesto u Džennetu, a njegovoj porodici sabur. Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un.
Snimak iz Novog Pazara prikazuje automobil koji se kreće izuzetno velikom brzinom i pretiče kolonu vozila, dok instrument-tabla pokazuje 173 kilometra na sat.
Snimak opasne vožnje na području Novog Pazara izazvao je burne reakcije građana, nakon što je objavljen na društvenim mrežama. Na snimku se vidi kako se automobil kreće izuzetno velikom brzinom i pretiče druga vozila, dok instrument-tabla u jednom trenutku pokazuje čak 173 kilometra na sat.Posebno zabrinjava to što je čitava vožnja snimana i potom javno objavljena, kao da je riječ o podvigu, a ne ponašanju kojim se mogu ugroziti životi svih učesnika u saobraćaju.
Prema onome što se može vidjeti na snimku, automobil velikom brzinom obilazi više vozila, među kojima su putnički automobili i teretno vozilo. Svaka pogrešna procjena, neočekivano skretanje drugog vozača ili pojava vozila iz suprotnog smjera mogla je imati teške posljedice.Umjesto upozorenja na opasnost, ovakvi snimci nerijetko postaju sadržaj za društvene mreže i način prikupljanja pregleda. Međutim, javno prikazivanje rizične vožnje ne umanjuje njenu ozbiljnost – naprotiv, dodatno pokazuje zabrinjavajući odnos prema saobraćajnim pravilima i ljudskom životu.
Građani koji su vidjeli snimak pozivaju nadležne organe da ispitaju njegovu autentičnost, utvrde gdje je tačno nastao i identificiraju osobu koja je upravljala automobilom. Sam snimak nije dovoljan da se unaprijed utvrdi odgovornost, ali predstavlja materijal koji bi nadležni mogli provjeriti.Brzina nije dokaz hrabrosti, a javni put nije trkačka staza. U vozilima koja se pretiču nalaze se nečiji roditelji, djeca, prijatelji i komšije. Njihovi životi ne smiju zavisiti od nečije želje da snimi nekoliko sekundi za društvene mreže.
Očekuje se reakcija nadležnih institucija i odgovor na pitanje hoće li ovaj snimak biti predmet provjere. Do tada ostaje snažna poruka javnosti: ovakva vožnja nije zabava, već ozbiljno ugrožavanje sigurnosti na cestama. Pogledajte video ispod teksta.
Sjećanje na policajca Irfana Kujovića i danas budi snažne emocije među njegovom porodicom, kolegama i građanima koji pamte njegovu časnu službu i ljudsku dobrotu.
Na današnji dan, na području Slijepča Mosta, život je izgubio saobraćajni policajac Irfan Kujović, dok je časno obavljao svoju službenu dužnost. Njegov prerani odlazak ostavio je neizbrisivu bol u porodici, među prijateljima, kolegama i svim ljudima koji su ga poznavali.Kujović je stradao nakon što je na njega, tokom obavljanja policijskih poslova, naletjelo vozilo. Tragična vijest snažno je potresla cijelu zajednicu, koja ga i danas pamti kao predanog policajca, plemenitog čovjeka i odgovornog porodičnog čovjeka.
Irfan nije bio samo čuvar reda i sigurnosti. Bio je suprug Almire i otac četvero djece – kćerke i trojice tada maloljetnih sinova. Iza njega su ostali i roditelji, sestre te brojna rodbina i prijatelji, kojima njegov osmijeh, blagost i dostojanstvo nikada neće izblijedjeti iz sjećanja. Njegove kolege i sugrađani pamte ga kao čovjeka koji je svoj posao obavljao časno, odgovorno i predano. Služeći zajednici i čuvajući sigurnost drugih, ostavio je primjer profesionalnosti, hrabrosti i ljudskosti.
Na godišnjicu njegove smrti upućena je emotivna poruka u kojoj se navodi da Irfanova priča ostaje trajni amanet svim ljudima koji su ga voljeli i poštovali. Njegova djeca odrastat će uz uspomenu na oca koji je bio njihov oslonac, dok će porodica s ponosom čuvati sjećanje na njegov život i djela. Vrijeme prolazi, ali uspomena na Irfana Kujovića ne blijedi. Njegovo ime ostaje zapisano u srcima porodice, kolega i cijele zajednice kao simbol časti, požrtvovanosti i služenja drugima. Neka mu Uzvišeni Allah podari vječni rahmet, a njegovoj porodici sabur i snagu. Da se Irfan Kujović nikada ne zaboravi.
Velika tragedija potresla je Cazin nakon vijesti da se Elvis Ramić utopio u Sloveniji, ostavivši iza sebe suprugu i tri kćerke.
Cazin je zavijen u tugu nakon vijesti o iznenadnoj smrti Elvisa Ramića, mladog oca koji je pod nesretnim okolnostima izgubio život u Sloveniji. Tužna vijest brzo se proširila društvenim mrežama, na kojima se od Elvisa emotivnim porukama opraštaju članovi porodice, prijatelji, komšije i brojni poznanici. Njegova prerana smrt izazvala je nevjericu i ostavila veliku prazninu među ljudima koji su ga poznavali.
Posebnu težinu ovoj tragediji daje činjenica da su iza Elvisa ostale supruga i tri maloljetne kćerke, uzrasta 15, deset i pet godina.Prema nezvaničnim informacijama koje je objavio portal Cazin.net, sumnja se da je život izgubio utapanjem. Međutim, zvanične informacije o tačnim okolnostima tragedije za sada nisu objavljene, zbog čega ove navode treba uzeti s rezervom do potvrde nadležnih organa.
Brojne oproštajne poruke svjedoče o boli koju je izazvao njegov prerani odlazak. Porodici Ramić u ovim izuzetno teškim trenucima pristižu izrazi saučešća i podrške iz Cazina, Slovenije i dijaspore. Termin dženaze i ukopa bit će objavljen naknadno. Porodici, rodbini i prijateljima upućujemo iskreno saučešće.
URUŠIO SE POTPORNI ZID U NOVOM PAZARU, a zbog odrona zemljišta ugroženo je više stambenih objekata u neposrednoj blizini gradilišta u Karađorđevoj ulici.
Na gradilištu u Karađorđevoj ulici u Novom Pazaru danas je došlo do ozbiljnog incidenta nakon što potporni zid nije izdržao pritisak, usljed čega su se velika količina zemlje i dijelovi betonske konstrukcije obrušili u duboki građevinski iskop.
Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da se neposredno iznad i uz gradilište nalazi više stambenih objekata, čija bi stabilnost mogla biti ugrožena nakon odronjavanja zemljišta i rušenja potpornog zida.
Na fotografijama i videosnimcima sa mjesta događaja vidi se da se zemlja obrušila u pravcu gradilišta, dok se pojedine kuće nalaze veoma blizu ruba iskopa. Zbog toga postoji bojazan od nastavka klizanja tla i mogućeg ugrožavanja okolnih objekata i njihovih stanara.
Prema prvim informacijama, u trenutku urušavanja na kritičnom dijelu gradilišta nije bilo radnika, pa u incidentu, srećom, nije bilo povrijeđenih.
Materijal se sručio u prostor u kojem su već postavljeni temelji i armatura budućeg objekta, dok se na dnu građevinske jame može primijetiti i veća količina nakupljene vode.
Na lice mjesta odmah su izašli predstavnici građevinske inspekcije i drugih nadležnih službi, koji vrše uviđaj i utvrđuju okolnosti pod kojima je došlo do urušavanja.
Očekuje se da stručne službe hitno procijene stabilnost zemljišta, preostalih potpornih konstrukcija i više stambenih objekata koji se nalaze iznad gradilišta. Posebno će biti važno utvrditi postoji li opasnost od novog odrona i da li će stanari iz najugroženijih kuća morati privremeno napustiti svoje domove.
Uzrok incidenta još nije zvanično saopšten. Nadležni bi trebalo da utvrde da li je zid popustio zbog pritiska zemlje, podzemnih i atmosferskih voda, nedovoljnog osiguranja iskopa ili eventualnih propusta prilikom izvođenja radova.
Stanovnici ovog dijela Novog Pazara očekuju hitnu reakciju institucija, osiguravanje gradilišta i preduzimanje svih potrebnih mjera kako bi se spriječilo dalje urušavanje i zaštitili ljudi i ugroženi stambeni objekti.
Memić za Radio Slobodna Evropa izjavio je da organizatori Drinske regate nisu reagovali nakon nacionalističkih incidenata te naglasio da će Ministarstvo preispitati buduće finansiranje manifestacije.
Ministar turizma i omladine Srbije Husein Memić izjavio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da ga niko iz Vlade Srbije nije kontaktirao nakon što je javno osudio nacionalističke incidente i veličanje osuđenih ratnih zločinaca tokom Drinske regate u Bajinoj Bašti. Memić je naglasio da nema ni informaciju o tome da li su policija i nadležno tužilaštvo preduzeli bilo kakve korake povodom snimaka koji su se pojavili na društvenim mrežama.
„Niko me do sada apsolutno nije kontaktirao niti imam povratnu informaciju da li je nadležno tužilaštvo reagovalo“, kazao je Memić za RSE.
Na snimcima nastalim tokom manifestacije, održane 18. i 19. jula, vide se pojedini učesnici koji pjevaju nacionalističke pjesme, dok su na dijelu čamaca i odjeći istaknute fotografije i simboli povezani s osuđenim ratnim zločincima, među kojima i Ratkom Mladićem.
Organizatori nisu odgovorili Ministarstvu
Memić je posebno kritikovao izostanak reakcije organizatora Drinske regate. Prema njegovim riječima, njegov pomoćnik pokušao je kontaktirati direktora lokalne turističke organizacije, ali odgovor nije dobio.Ukazao je na to da nije riječ o nevladinoj organizaciji, već o lokalnoj turističkoj organizaciji koju finansijski podržava Ministarstvo turizma i omladine.
„Čovjek se nije ni javio na telefon mom pomoćniku. Jasno sam osudio i osuđujem svaki vid vrijeđanja na nacionalnoj osnovi i tu nema nikakve zadrške“, poručio je Memić.
Kako je naglasio, organizatori bi morali najmanje da se javno ograde od takvih postupaka, čak i ako su za pojedinačne incidente odgovorni učesnici koji su došli na manifestaciju.
Moguće preispitivanje budućeg finansiranja
Ministar je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa najavio da bi finansijska podrška Drinskoj regati mogla biti preispitana ukoliko organizatori nastave šutjeti i ne osude ono što se dogodilo.
„Ukoliko ne osude i nikakvim svojim gestom ne daju odgovor na ono što smo vidjeli, smatram da takve događaje ne bi trebalo podržavati“, rekao je Memić.
Dodao je da se takav stav ne odnosi samo na Drinsku regatu, već na sve manifestacije koje država finansira, a čiji organizatori ne spriječe ili naknadno ne osude nacionalističke i šovinističke ispade. Memić je obećao da će Ministarstvo ubuduće pažljivije pratiti događaje kojima dodjeljuje novac i tražiti jasnu odgovornost organizatora.
„Ja sam Bošnjak koji sjedi u toj vladi“
Govoreći o izostanku institucionalne reakcije, Memić je istakao da policija, tužilaštvo i sudovi moraju raditi svoj posao kada se dogode incidenti kojima se vrijeđaju pripadnici drugih naroda.
„Ja sam pripadnik tog naroda. Ja sam Bošnjak koji sjedi u toj vladi. Svi bi morali ovakve ispade osuditi“, kazao je ministar.
Naglasio je da bi jednako reagovao i kada bi meta vrijeđanja bili pripadnici nekog drugog naroda te da upravo takav odnos očekuje i od ostalih članova Vlade Srbije. Ipak, kako je rekao za RSE, tokom prvih 24 sata nakon njegove javne osude nije ga pozvao nijedan kolega iz Vlade kako bi podržao ili prokomentarisao njegov stav.
Podrška građana, šutnja zvaničnika
Memić je naveo da je njegova reakcija naišla na veliku podršku javnosti, uključujući brojne građane srpske nacionalnosti koji ne žele da budu poistovjećeni s postupcima pojedinaca sa Drinske regate. Poručio je da se odgovornost ne može pripisivati svim učesnicima manifestacije, ali da svaki incident mora biti jasno imenovan, osuđen i procesuiran.
Posebno ga je, kako je kazao, pogodilo to što se sve dogodilo na rijeci Drini, neposredno uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom, zbog čega takve scene među Bošnjacima mogu izazvati dodatnu uznemirenost.
„Ovo je posao nadležnih organa, koji moraju da reaguju i daju odgovor zašto do sada nisu reagovali“, zaključio je Memić u razgovoru za Radio Slobodna Evropa.
Mještani Kruševa odgovorili na optužbe o finansiranju puta, poručujući da je svaki euro od ukupno 475.000 eura moguće provjeriti.
Iz Inicijativnog odbora tvrde da je projekat vrijedan oko 475.000 eura realizovan transparentno, zajedničkim angažovanjem mještana, dijaspore i Grada Novog Pazara.
NOVI PAZAR – Inicijativni odbor sela Kruševo oglasio se povodom navoda pojedinih internet-portala o finansiranju i izgradnji puta na dionici Kruševački most – Kruševo. Mještani odbacuju iznesene optužbe, ocjenjujući ih netačnim, zlonamjernim i politički motivisanim.Kako navode, javnosti su se obratili kako bi zaštitili istinu o projektu koji smatraju historijskim za svoje selo, ali i predstavili podatke o načinu na koji su prikupljena i utrošena sredstva.
Predstavnici Inicijativnog odbora naglašavaju da nisu članovi nijedne političke stranke te da je inicijativa pokrenuta isključivo zbog potrebe da Kruševo nakon višedecenijskog čekanja dobije asfaltni put.
„Na izborima glasamo prema svojoj savjesti i nikada nismo dozvolili da politički interesi budu iznad interesa našeg sela. Ovo od početka nije bio politički projekat, već zajednička borba da Kruševo dobije put kakav zaslužuje“, poručili su mještani.
Posebno su odbacili tvrdnje kojima se dovodi u pitanje način prikupljanja novca. Objašnjavaju da su brojni građani priloge davali kao sadaku za hajrat, često u ime svojih preminulih roditelja i drugih članova porodice.
„To nije bio običan novac, već amanet koji su nam ljudi povjerili, vjerujući da će biti utrošen isključivo za izgradnju puta. Taj amanet smo sačuvali i ispunili do posljednjeg dinara“, navodi se u saopštenju.
Projekat vrijedan oko 475.000 eura
Prema podacima Inicijativnog odbora, prije početka radova izrađena je kompletna projektno-tehnička dokumentacija i pribavljena su potrebna odobrenja.Direkcija za urbanizam Grada Novog Pazara, po nalogu Grada, izvela je pripremne radove na dionici dugoj približno 5,2 kilometra. Radovi su obuhvatili pripremu trase, zemljane zahvate i izgradnju ukupno 10,4 kilometra bankina.
Vrijednost tog dijela projekta procijenjena je na približno 200.000 eura, a mještani, kako ističu, nisu finansijski učestvovali u njegovoj realizaciji.Nakon završetka pripreme, mještani Kruševa angažovali su novopazarsko preduzeće AD „Ukras“ za asfaltiranje puta. Ovaj dio radova, vrijedan približno 275.000 eura, u cijelosti je finansiran novcem prikupljenim kroz donacije.
Time je ukupna vrijednost projekta dostigla približno 475.000 eura.Mještani naglašavaju da su sredstva prikupljali ljudi porijeklom iz Kruševa koji žive širom svijeta – od Sjedinjenih Američkih Država, Turske, Njemačke, Austrije i Ujedinjenih Arapskih Emirata do država bivše Jugoslavije.
„Svaki čovjek koji je učestvovao u ovoj akciji ugradio je dio sebe u put koji će služiti sadašnjim i budućim generacijama. Na tome ćemo im biti zahvalni dok god ovaj put postoji“, poručili su.
„Put nije ničija politička pobjeda“
Iz Inicijativnog odbora kategorički odbacuju pokušaje da se izgradnja puta koristi u dnevnopolitičkim sukobima.
„Ovaj put nije ničija politička pobjeda, već rezultat zajedništva ljudi koji su vjerovali da je moguće ostvariti ono što se decenijama činilo nemogućim“, navodi se u saopštenju.
Mještani su posebno istakli doprinos Direkcije za urbanizam Novog Pazara i njenog direktora Berina Ljajića. Prema njihovim riječima, profesionalnim angažovanjem omogućeno je da projekat bude realizovan u skladu s propisima i bez većih zastoja.Poručili su da će građani Kruševa znati prepoznati odgovoran rad svih institucija i pojedinaca koji su pomogli realizaciju projekta, bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili političku pripadnost.
„Kada za to dođe vrijeme, mještani će znati iskazati zahvalnost onima koji su pokazali da rade odgovorno, časno i u interesu svih građana“, dodaje se u saopštenju.
Pozvali medije da provjere činjenice
Inicijativni odbor smatra da je izgradnja puta primjer kako se veliki infrastrukturni projekti mogu uspješno realizovati kada postoji povjerenje između građana i institucija.Mještani tvrde da je svaki dio finansiranja moguće provjeriti i pozivaju medije da prije objavljivanja informacija utvrde sve relevantne činjenice.
„Kruševo zaslužuje da se o njemu govori po slozi, solidarnosti, poštenju i uspjesima njegovih ljudi, a ne po političkim manipulacijama. Ovaj put ostaje trajni dokaz da zajedništvo građana, dijaspore i institucija može ostvariti velike ciljeve“, zaključili su.
Saopštenje je javnosti, u ime Inicijativnog odbora sela Kruševo, dostavio Amko Nurović.
Jasmina nakon 19 godina braka donijela je najtežu odluku i prijavila supruga policiji, nadajući se da će ga zatvor udaljiti od droge, dok je ona ostala sama brinuti o petero djece.
Majka petero djece prvi put je javno progovorila o raspadu porodice, borbi sa suprugovom ovisnošću i teškom životu nakon njegovog odlaska u zatvor. Posebno zabrinjavaju njene tvrdnje da ju je osoba iz jedne institucije pokušala ucijeniti i seksualno iskoristiti dok je tražila pomoć.Devetnaest godina zajedničkog života, petero djece i planovi o sigurnoj budućnosti pretvorili su se u svakodnevnu borbu kada je, prema riječima Jasmine iz mjesta Vinac kod Jajca, droga ušla u njihov porodični dom.
U iskrenoj i potresnoj ispovijesti Jasmina je prvi put javno progovorila o godinama tokom kojih je pokušavala sačuvati porodicu i pomoći suprugu. Na kraju je, tvrdi, upravo ona pozvala policiju, nadajući se da bi ga zatvor mogao udaljiti od droge i spriječiti još teže posljedice.
– Kada sam vidjela koliko je daleko sve otišlo, odlučila sam ga prijaviti. Učinila sam to prvenstveno za njegovo dobro – ispričala je Jasmina.
Od vrijednog čovjeka do potpunog sloma
Svog supruga pamti kao sposobnog i vrijednog čovjeka koji je znao obavljati brojne poslove. Radio je kao građevinar, pekar i konobar, upravljao različitim mašinama i trudio se da porodici osigura pristojan život.Nakon odlaska na rad u Hrvatsku 2019. godine, kaže Jasmina, počela je primjećivati velike promjene u njegovom ponašanju. U početku nije znala njihov uzrok, ali su s vremenom postajale sve izraženije: povlačenje od porodice, nespavanje, nervoza, agresivnost i nestajanje novca.
Pokrenuo je vlastiti građevinski posao i jedno vrijeme dobro zarađivao. Međutim, prema njenom svjedočenju, droga je postepeno preuzela kontrolu nad njegovim životom. Počeo je rasprodavati imovinu, upadati u probleme i povezivati se s osobama iz kriminalnog okruženja.Jasmina priznaje da je dugo skrivala istinu od porodice i okoline, vjerujući da će ga ljubavlju i podrškom uspjeti izvući iz ovisnosti.
– Sve sam pokušavala zadržati unutar naša četiri zida. Bila sam uvjerena da ćemo ga ljubavlju spasiti – kazala je.
Policiju pozvala iz straha, ali i nade da će se liječiti
Kako se stanje pogoršavalo, atmosfera u kući postajala je sve teža. Jasmina tvrdi da je suprug postao agresivan i da su se ona i djeca počeli osjećati nesigurno. Zbog ozbiljnosti navoda i zaštite porodice, detalje porodičnog nasilja nećemo prenositi.Kada je procijenila da više ne može sama kontrolisati situaciju, obratila se policiji. Iako joj je bilo teško prijaviti čovjeka s kojim je provela gotovo dvije decenije, vjerovala je da je to jedini način da zaštiti djecu, sebe, ali i njega.
Suprug joj se, prema njenim riječima, iz zatvora obraćao pismima i izvinjavao zbog svega što je učinio. Jasmina kaže da ga, uprkos svemu, ne vidi samo kroz njegove najteže postupke, već kao čovjeka kojeg je ovisnost potpuno promijenila.Nada se da će nakon izlaska iz zatvora prihvatiti liječenje i dobiti priliku da ponovo izgradi odnos s djecom.
Petoro djece i pomoć nedovoljna za osnovne potrebe
Dok je njen suprug u zatvoru, Jasmina je ostala sama s četiri kćerke i sinom. Najmlađe dijete ima tek godinu i po.Porodica, kako navodi, mjesečno prima približno 900 konvertibilnih maraka dječjeg dodatka. Taj novac nije dovoljan za hranu, pelene, lijekove, račune, školski prevoz i ostale osnovne potrebe petero djece.
Žive približno deset kilometara od Jajca, a Jasmina nema automobil ni položen vozački ispit. Zbog udaljenosti, ograničenog autobuskog prevoza i činjenice da dvoje najmlađe djece nema ko čuvati, gotovo je nemoguće da pronađe stalno zaposlenje.Pokušala je raditi u jednom restoranu, ali je odustala jer bi joj veliki dio dnevnice odlazio na prevoz. Trenutno, prema svojim riječima, povremeno radi na farmi dva puta sedmično.Posebno je zabrinjava dolazak zime jer jedno kubno metar drva, kako navodi, košta oko 150 maraka.
– Osjećam se kao da sam u kavezu i da su mi ruke svezane. Šta god pokušam, ne vidim izlaz – opisala je svoju situaciju.
Teške optužbe na račun osobe iz institucije
Najšokantniji dio Jasminine ispovijesti odnosi se na iskustvo koje je, kako tvrdi, doživjela dok je pomoć tražila u jednoj instituciji na području Jajca.Prema njenim navodima, osoba koja je po službenoj dužnosti trebala pomoći njoj i djeci slala joj je neprikladne poruke i fotografije te zauzvrat tražila intimni odnos. Jasmina to doživljava kao pokušaj ucjene i zloupotrebu njenog teškog položaja.
Nije javno otkrila identitet te osobe niti naziv ustanove, a njeni navodi za sada nisu nezavisno potvrđeni. Zbog toga je važno da ih nadležni organi ispitaju i utvrde sve činjenice.Nakon tog iskustva, kaže, više nije željela ući u navedenu instituciju, iako bi upravo tamo trebalo da dobije podršku.
Istovremeno je naglasila da je od pojedinih ljudi ipak dobila iskrenu pomoć. Posebno je zahvalila načelniku općine, koji joj je izlazio u susret kada mu se obraćala, kao i Husejnu Husi Ugarku i udruženju „Krajina“, koji su joj pomagali u najtežim trenucima.
Ne traži sažaljenje, već priliku za dostojanstven život
Jasmina smatra da bi smještaj u stanu bliže Jajcu znatno promijenio položaj njene porodice. Djeca bi bila bliže školama, smanjili bi se troškovi prevoza, a ona bi lakše pronašla posao i organizovala boravak najmlađih u vrtiću.Njena ispovijest nije samo priča o jednoj porodici koju je razorila ovisnost. To je i ozbiljno upozorenje institucijama da žene i djeca koji traže zaštitu ne smiju biti prepušteni sami sebi, a posebno ne izloženi ponižavanju i mogućim ucjenama.
Jasmina ne traži luksuz. Traži sigurnost za petero djece, mogućnost da radi i priliku da porodica ponovo živi dostojanstveno. Istovremeno se nada da će suprug jednog dana pobijediti ovisnost i vratiti se svojoj djeci kao čovjek kakvog pamte prije nego što je droga uništila njihov porodični mir.
Napomena: Navodi o ponašanju supruga i pokušaju ucjene predstavljaju Jasminino lično svjedočenje izneseno u videoreportaži. Nadležne institucije i osobe na koje se tvrdnje odnose trebaju dobiti priliku da se o njima izjasne.
Emina Ćatić, djevojka koja se ne stidi sela, svakodnevno brine o više od 20 krava i brojnim drugim životinjama, pomaže porodici i ponosno ističe da je rad na selu častan posao.
Emina Ćatić, vrijedna djevojka iz Zijameta kod Bugojna, svakodnevno brine o velikom domaćinstvu, pomaže porodici i s ponosom pokazuje da život na selu može biti ispunjen i dostojanstven.Dok mnogi mladi budućnost zamišljaju isključivo u gradu, Emina Ćatić iz sela Zijamet, nadomak Bugojna, svojim primjerom pokazuje koliko ljubavi, rada i zadovoljstva može pružiti život na selu.
Na porodičnom imanju uzgajaju više od 20 krava, bikove, konja, ovce, kokoške i patke. Emina učestvuje u gotovo svim poslovima – od brige o životinjama i mužnje do pripremanja sijena i silaže, poljoprivrednih radova te svakodnevnih obaveza u kući.Ljubav prema životinjama, kaže, razvila je još u djetinjstvu, radeći uz oca i ostale članove porodice. Odrastala je uz krave, bikove i konje, pa joj danas većina poslova na imanju ne predstavlja teret.
– Ne stidim se posla na selu. S ponosom to objavljujem jer sam uz sve ovo odrasla. Ne vidim ništa loše u tome – poručila je Emina.
Teški poslovi je nisu udaljili od sela
Iako na imanju uvijek ima obaveza, Emina ističe da su fizički najzahtjevniji poslovi pripremanje i dopremanje sijena i silaže. Ostali svakodnevni zadaci postali su dio porodične rutine.Krave ujutro odlaze na ispašu, a predvečer se same vraćaju. Posebna pažnja posvećuje se njihovom zdravlju, pravilnoj ishrani i redovnim veterinarskim pregledima. Kada se približi vrijeme teljenja, članovi porodice dodatno nadgledaju životinje kako bi mogli pravovremeno reagovati i pomoći.Emina naglašava da se svaki posao može završiti ukoliko se obaveze ne odgađaju.
– Ako posao uradiš na vrijeme, ništa neće kasniti. Kada ostavljaš za sutra ili prekosutra, onda se sve obaveze nagomilaju – objasnila je.
Nikada nije poželjela zamijeniti selo gradom
Na pitanje da li je nekada poželjela napustiti selo i preseliti se u grad, Emina je odgovorila kratko i odlučno – nikada.Posebno je ponosna što se ne odriče svojih korijena i što na društvenim mrežama otvoreno prikazuje život na imanju. Iako je među njenim vršnjacima malo onih koji javno govore o radu na selu, ona smatra da razloga za stid nema.
– Većina nas potiče sa sela i selo nas je odhranilo. Ovo je častan posao – kazala je Emina.
U radu nije sama. Uz nju su otac, brat i sestra, pa se obaveze na velikom domaćinstvu zajednički obavljaju. Među brojnim životinjama posebno mjesto zauzima krava Gara, koja je ostala kao uspomena na Emininu rahmetli nenu. Priča Emine Ćatić podsjeća da vrijednost života ne određuje adresa, već odnos prema porodici, radu i mjestu iz kojeg potičemo. Njena svakodnevica predstavlja primjer mladima da se od poljoprivrede i stočarstva može pristojno živjeti, ali i da ljubav prema selu može biti snažnija od svih njegovih izazova. Cijelu reportažu o Emini Ćatić pogledajte na YouTube kanalu Srednja Bosna Danas.
Zejnepa Bihorac iz Zaječića prisjetila se života bez vode, napornog tkanja i podizanja porodice, poručujući da danas najveću sreću pronalazi u svom rodnom kraju, među djecom, unučadima i praunučadima.
U sjeničkom selu Zaječiće živi Zejnepa Bihorac, žena čija životna priča svjedoči o vremenu u kojem se mnogo radilo, skromno živjelo i strpljivo gradila porodica. Iako pamti godine bez vode i savremenih uslova, danas kaže da je zadovoljna onim što ima – posebno brojnom porodicom koja predstavlja njeno najveće bogatstvo. Zejnepa je rođena 1943. godine. Govoreći o mladosti, prisjetila se vremena kada su žene morale same izrađivati gotovo sve što je bilo potrebno za domaćinstvo. Jedan od najvažnijih poslova bilo je tkanje, koje je tada bilo sastavni dio života gotovo svake kuće.
– Najprije se tkalo. Naučila sam i mnogo tkala. Uzimala se pređa i sve se ručno radilo. Mučilo se, ali žene su znale i morale raditi – prisjeća se Zejnepa.
U novi dom došla je 1970. godine. Sa posebnom toplinom govori o suprugovoj porodici, naročito o svekrvi Derviši, koja je, prema njenim riječima, bila nadaleko poznata kao dobra žena.
– Moji djeverovi bili su takvi da se to ne može opisati. Imala sam i čuvenu svekrvu Dervišu. Sa njom sam kasnije prešla ovdje. Lijepo sam živjela – priča Zejnepa.
Tokom života podizala je djecu, udavala kćerke i ženila sina, a danas je okružena brojnom porodicom. Kaže da ima više od dvanaest unučadi, oko sedamnaest praunučadi, ali i jednu čukununučad. Dok pokušava da ih sve prebroji, kroz osmijeh poručuje da je porodica toliko narasla da je brojke teško pratiti. Jedna kćerka živi u Njemačkoj, dok su ostali članovi porodice rasuti po Sandžaku i drugim krajevima. Posebno je ponosna na unučad, među kojima ima i prosvjetnih radnika.
Život u Zaječiću nekada je bio neuporedivo teži. Zejnepa se sjeća vremena kada u domaćinstvima nije bilo vode, pa se po nju odlazilo do rijeke. Dolazak vode 1963. godine značio je ogromnu promjenu za cijelo selo.
– Išlo se do rijeke i voda se donosila. Kasno je stigla, tek 1963. godine. A sada, hvala Bogu, imamo sve – govori ona.
Prošla vremena ne želi da uljepšava niti da im se vraća. Kaže da se nekada mnogo više radilo i mučilo, dok su današnji uslovi života neuporedivo bolji.
– Ono vrijeme i ovo danas daleko su jedno od drugog. Ne volim ni da ponavljam kako je tada bilo. Ništa nije bilo, a sada je, hvala Bogu, sve dobro. Nikada se ne bih vraćala u ono vrijeme – iskrena je Zejnepa.
Nakon zdravstvenih problema sa vidom, porodica joj je pomogla da ode na liječenje u Kraljevo. Zahvaljujući zahvatu, ponovo je progledala i danas može samostalno obavljati svakodnevne poslove. Jedino joj, kako kaže, poteškoće stvaraju noge, ali uprkos tome ne gubi vedrinu.
– Hvala Bogu, sada vidim. Mogu sve osnovno da vidim i da radim. Dobro mi je ovdje, imam svoju djecu i unučad – kaže Zejnepa.
Njena priča nije priča o bogatstvu koje se mjeri novcem, već o porodici, zahvalnosti i zadovoljstvu životom u rodnom kraju. Zejnepa Bihorac pokazuje da su ljudi najveće bogatstvo Sandžaka i da se istinska sreća često krije upravo u malim stvarima – domu, zdravlju i blizini onih koje volimo.
