Prijepolje je ovih dana zavijeno u tugu kakva se rijetko pamti. Vijest o preseljenju na Ahiret Admira Kozice, među sugrađanima poznatog kao “Prle”, potresla je cijelu čaršiju uz Lim – grad koji pamti i radost i bol, ali najteže podnosi odlazak onih koji su tek trebali živjeti.

Admir je preselio u 41. godini života, u naponu snage, u vremenu kada je trebao biti oslonac svojoj porodici i radost svojoj djeci. Iza njega su ostali otac Sakib, supruga Merima, sin Maid, kćerke Naida i Maida, kao i brojna porodica i prijatelji – ali i praznina koju ništa ne može ispuniti.

Dženaza-namaz klanjana je 26. marta 2026. godine u Velikoj Župi, gdje je Admir i ukopan, ispraćen suzama, dovama i nijemom nevjericom. Prijepolje je tog dana utihnulo – svako je imao svoju uspomenu na “Prleta”, ali i isto pitanje: zašto najbolji odlaze prerano?

Društvene mreže preplavile su poruke tuge, ali i svjedočanstva o kakav je čovjek Admir bio. U svakom komentaru provlači se ista riječ – dobrota. Njegovi prijatelji i poznanici opisuju ga kao insana koji nikada nije odbio pomoći, koji je imao osmijeh za svakoga i koji je živio tiho, ali ostavio dubok trag.

“Bio je oličenje dobrote”, stoji u jednoj od poruka. U drugoj se dodaje: “Ne mogu da vjerujem… naš Prle. Allah da mu podari Džennet, a porodici sabur.”

Posebno potresne su riječi onih koji podsjećaju na njegovu djecu – nevinu i prerano suočenu sa životom bez oca. “Tuga velika, djeca ostadoše bez svog oca”, napisala je jedna sugrađanka, u rečenici koja je možda najbolje opisala bol cijelog grada.

U Sandžaku se uvijek posebno osjeti kada ode mlad insan. Ali kada iza njega ostanu djeca – tuga postaje dublja, tiša i teža. To je bol koja ne prolazi, već ostaje u svakodnevnim trenucima, u praznoj stolici, u tišini doma i u uspomenama koje bole.

Prijepolje pamti Admira kao dobrog čovjeka, komšiju i prijatelja. Njegov odlazak nije samo porodična tragedija, već gubitak za cijelu zajednicu koja je u njemu imala iskrenog i plemenitog čovjeka.

U desetinama poruka koje su preplavile društvene mreže ponavlja se ista dova – da mu Allah podari Džennet, a njegovoj porodici snagu da izdrži ono što se riječima teško može opisati. Jer u ovakvim trenucima, ništa drugo ne ostaje osim vjere, dove i nade da će bol jednog dana biti lakša, a sjećanje na njega vječno.

Novi Pazar u suzama: Danas dženaza Irfanu Tafiloviću – grad se oprašta od mladića koji je prerano otišao

Novi Pazar danas ne liči na sebe. Tuga se osjeća na svakom koraku, u tišini ulica, u pogledima ljudi i u riječima koje teško izlaze. Grad se oprašta od Irfana Tafilovića, mladića koji je, nakon teške nesreće u naselju Šutenovac, prerano preselio na ahiret – u svojoj 33. godini života.

Sve se desilo u nekoliko trenutaka koji su promijenili sve. Tokom istovara zemlje, kamion se, zbog mekog i nestabilnog tla, iznenada prevrnuo. U borbi za život, Irfan je pokušao iskočiti iz vozila, ali sudbina je bila brža – kabina ga je zahvatila i teško prignječila.

Iako je hitno prebačen u Beograd, gdje su se ljekari borili za njegov život, povrede su bile jače. Vijest o njegovoj smrti proširila se brzinom munje i ostavila za sobom šok, nevjericu i bol.

Društvene mreže preplavljene su oproštajnim porukama, fotografijama i dovama. Svaka riječ nosi istu težinu – tugu zbog odlaska čovjeka kojeg su mnogi opisivali kao dobrog, tihog i uvijek spremnog pomoći.

„A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan…“

Jedan od njegovih prijatelja napisao je:

„Ne postoje riječi koje mogu opisati ovu prazninu. Otišao si prerano, a ostavio si trag koji se ne briše. Bio si čovjek koji je znao šta znači biti insan. Neka ti Allah podari Džennet, brate.“

Dženaza-namaz će se klanjati sutra, nakon džuma-namaza, ispred Muhadžer (Nikšićke) džamije na Hadžetu, dok će ukop biti obavljen na mezarju Gazilar. Hatari se primaju u porodičnoj kući u ulici Hadžet broj 263, gdje će porodica i najbliži primati saučešće.

Irfanov odlazak nije samo lična tragedija njegove porodice i prijatelja – to je gubitak za cijeli grad. Njegova sudbina podsjetnik je koliko je život krhak i kako se sve može promijeniti u jednom trenutku. Danas, Novi Pazar ne ispraća samo jednog čovjeka. Ispraća osmijeh, dobrotu i jednog od svojih.Irfan iza sebe ostavlja neutješnu porodicu:

• Majku Naksiju, oca Ismeta, sinove Emana i Kabira, kćerke Lemanu i Ajlinu, suprugu Elzanu, brata Nihada, sestre Belkisu i Anisu, braću Irhada i Tarika, sestru Havu, amidže, hale, porodicu Tafilović, kao i mnogobrojnu rodbinu, prijatelje i komšije. Njihova bol danas je bol cijelog grada.

„Inna lillahi wa inna ilayhi raji'un.“