Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
U beogradskom naselju Savski venac dogodila se teška nesreća u kojoj je muškarac star 45 godina zadobio povrede opasne po život nakon pada s krova ljetnikovca.
Prema dostupnim informacijama, N. S. se popeo na krov objekta kako bi očistio crijep pomoću vode, ali je pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima izgubio ravnotežu i pao s visine od oko tri metra. Pad je bio silovit, a posljedice izuzetno ozbiljne.
Na lice mjesta ubrzo je stigla ekipa hitne pomoći, koja je povrijeđenog muškarca transportovala u Urgentni centar, gdje su mu ljekari konstatovali teške tjelesne povrede opasne po život.
Kako saznajemo, pacijent je zadržan na liječenju u jedinici intenzivne njege, gdje medicinski tim ulaže maksimalne napore da stabilizuje njegovo stanje. Njegovo zdravstveno stanje i dalje je kritično.
Okolnosti koje su dovele do ove nesreće biće predmet dalje istrage, a nadležni apeluju na građane da budu izuzetno oprezni prilikom obavljanja radova na visini, posebno bez adekvatne zaštitne opreme.
TRAGEDIJA U Berlin: Djevojčica (14) izgubila život nakon sudara na romobilu, druga teško povrijeđena
Berlin je potresla teška saobraćajna nesreća u kojoj je život izgubila četrnaestogodišnja djevojčica, dok se njena vršnjakinja bori s teškim povredama. Tragedija se dogodila u gradskoj četvrti Neukölln, kada je automobil udario dvije maloljetnice koje su se zajedno vozile na električnom romobilu.
Prema informacijama njemačke policije, nesreća se dogodila u petak oko 20:45 sati na ulici Buckower Damm. Djevojčice su, kako se navodi, prošle kroz crveno svjetlo i ušle na kolovoz, nakon čega je došlo do direktnog sudara s vozilom kojim je upravljao 42-godišnji muškarac.
Vozač nije uspio na vrijeme reagovati i zakočiti, a od siline udara djevojčice su odbačene nekoliko metara. Jedna od njih preminula je tokom transporta u bolnicu, dok je druga zadobila teške povrede glave i zadržana je na intenzivnoj njezi. Prema posljednjim informacijama, njeno stanje je stabilizirano i više nije životno ugrožena.
Policija je odmah pokrenula istragu, a dodatnu sumnju izazvalo je stanje vozača. Naime, službenici su posumnjali da je bio pod utjecajem alkohola, zbog čega mu je uzet uzorak krvi radi daljnje analize.
Ova tragedija ponovo je otvorila ozbiljna pitanja o sigurnosti u saobraćaju, posebno kada je riječ o električnim romobilima koje sve češće koriste maloljetnici. Stručnjaci upozoravaju da nepoštivanje osnovnih saobraćajnih pravila, poput prolaska kroz crveno svjetlo, može imati kobne posljedice.
Građani Berlina, ali i šire javnosti, potreseni su ovim događajem koji još jednom podsjeća koliko su sekunde nepažnje dovoljne da promijene živote zauvijek. Iskrena sućut porodici nastradale djevojčice.
U sarajevskom naselju Širokača sinoć je spriječen pokušaj krađe u džamiji Terzibašina, zahvaljujući brzoj reakciji mještana i džematlija koji su zatekli muškarca u trenutku obijanja objekta. Prema informacijama s terena, riječ je o osobi koja je i ranije dovođena u vezu s obijanjem vjerskih objekata na ovom području, što je dodatno uznemirilo lokalnu zajednicu. Građani navode da su ga prepoznali, a pojedini tvrde da se radi o višestrukom počiniocu sličnih djela.
Nakon što je uhvaćen, muškarac je snimljen kako se obraća prisutnima, vidno uznemiren i kroz suze priznaje da je u više navrata obijao džamije, čak i tokom vjerskih praznika. Snimak koji se pojavio na društvenim mrežama izazvao je brojne reakcije javnosti.
„Večeras u džamiji Terzibašina je uhvaćen lopov koji je više puta obijao džamiju i priznao da je i druge džamije po Širokači obijao“, izjavio je jedan od očevidaca.
Slučaj je odmah prijavljen nadležnoj policijskoj stanici MUP Kantona Sarajevo – PS Stari Grad, koja će provesti daljnju istragu i utvrditi sve okolnosti ovog incidenta. Pogledajte video ispod teksta.
Novi Pazar je na startu plej-ofa Superliga Srbije doživio jedan od najtežih poraza ove sezone, izgubivši na domaćem terenu od OFK Beograd rezultatom 5:1, čime je dodatno produbljena rezultatska kriza ekipe koju predvodi Nenad Lalatović. Iako su domaći fudbaleri u meč ušli s ambicijama da pred svojim navijačima naprave iskorak u plej-ofu, tok utakmice pokazao je potpuno drugačiju sliku na terenu.
Gosti su poveli u 23. minuti preko Despotovskog, iskoristivši propuste u odbrani domaćina. Ipak, nadu navijačima FK Novi Pazar vratio je Omoregbe, koji je u 38. minuti preciznim udarcem poravnao rezultat na 1:1. Drugo poluvrijeme donijelo je potpuni pad igre domaćih. Silue je u 51. minuti pogodio za novo vodstvo gostiju, da bi Cvetković u 68. minuti povećao prednost na 3:1. U tim trenucima postalo je jasno da će domaćin teško izbjeći poraz.
Završnica susreta pretvorila se u pravi debakl. Nakon ulaska u igru, Marko Gobeljić je najprije asistirao Prucevu za četvrti pogodak, a zatim se i sam upisao u strijelce, postavivši konačnih 5:1 i zapečativši težak poraz Novog Pazara. Ovaj rezultat dodatno komplikuje situaciju za ekipu iz Sandžaka, koja je nakon obećavajućeg početka sada u seriji loših rezultata. Pred stručnim štabom i igračima stoji ozbiljan zadatak da stabilizuju formu i vrate povjerenje navijača u nastavku plej-ofa.
Na prostoru Pešterske visoravni, gdje su generacije Bošnjaka ostavljale tragove života, danas se sve češće susreću slike koje izazivaju tugu i zabrinutost. U svom drugom video zapisu o zaboravljenim bošnjačkim grobljima, humanitarac Hido Muratović ponovo je skrenuo pažnju javnosti na zapuštena mezarja, pozivajući na buđenje savjesti i odgovornosti prema prošlosti.
„Groblja su mjesta tišine, ali i svjedoci života“, poručuje Muratović u svom obraćanju. Na primjeru sela Melaje, na putu ka Ramoševu, zabilježio je prizore koji govore više od riječi – stare nišane prekrivene korovom, nestale staze i mezarja koja su, kako kaže, godinama bez ikakve brige.
Ovaj humanitarac navodi da već više od četiri decenije prolazi pored istog groblja, ali da se stanje nije promijenilo – naprotiv, dodatno je pogoršano. Posebno ističe da je riječ o groblju koje pripada opštini Tutin, što dodatno otvara pitanje institucionalne odgovornosti. U emotivnoj poruci, Muratović apeluje na građane da ne zaborave svoje pretke:
„Svaki nišan nosi svoju priču. Ovo nije samo groblje – ovo je historija jednog naroda“, naglašava on.
Njegova inicijativa ima za cilj da probudi svijest kod ljudi, ali i da motiviše konkretne akcije – čišćenje, uređenje i ograđivanje mezarja. Kako kaže, to nije samo čin brige, već i čin poštovanja prema onima koji su gradili zajednice u kojima danas živimo. Muratović u svom videu ukazuje i na stanje gradskog groblja u Novom Pazaru, koje bi, prema njegovim riječima, trebalo biti primjer uređenosti i brige. Međutim, zabilježeni su prizori porušenih ograda i zapuštenih parcela, što ostavlja snažan utisak nebrige.
Posebno je naglašeno da su oštećenja vidljiva još od prethodnih vjerskih praznika, poput Ramazanskog i Kurban-bajrama, kada bi briga o mezarjima trebala biti na najvišem nivou. Poruka ovog humanitarca je jasna – vrijeme je da se reaguje. On poziva sve, od pojedinaca do nadležnih institucija, da pokažu odgovornost i vrate dostojanstvo mjestima koja čuvaju sjećanje na prethodne generacije.
„Ovo radim dobronamjerno – za duše zaboravljenih, ali i za nas žive“, poručuje Muratović.
U vremenu kada se često govori o identitetu i tradiciji, upravo odnos prema prošlosti i precima postaje jedno od ključnih mjerila društvene svijesti. Zaboravljena groblja, kako upozorava ovaj apel, ne smiju ostati nijemi svjedoci zaborava. Pogledajte video ispod teksta.
Između tradicije i savremene medicine – priča o drevnim tehnikama liječenja koje i danas izazivaju podijeljena mišljenja
U vremenu kada su ambulante bile daleko, a ljekari rijetkost, narod Sandžaka oslanjao se na ono što je imao – iskustvo, intuiciju i znanje prenošeno s koljena na koljeno. Među najpoznatijim metodama koje su preživjele do danas izdvajaju se takozvano „podizanje vrata“ i „namještanje pupka“, tehnike koje su mnogi pamtili iz djetinjstva, ali ih rijetko ko danas otvoreno praktikuje.
Ove metode, duboko ukorijenjene u narodu, bile su odgovor na svakodnevne tegobe – od bolova u grlu kod djece do neobjašnjivih bolova u stomaku koje su naši stari nazivali „struna“
„Osjećaj je bio kao da vas dvije igle bodu u grlo. Svaki gutljaj je bio bolan, djeca nisu mogla ni jesti“, prisjeća se jedna sagovornica, opisujući simptome zbog kojih su majke pribjegavale podizanju vrata.
Ova metoda, kako se vjerovalo, primjenjivala se kada dođe do problema sa krajnicima ili upalom grla. Proces je bio jednostavan, ali zahtijevao iskustvo: nakon pranja ruku, koristio se nišador – vrsta kamene soli, koja se smatrala prirodnim dezinfekcionim sredstvom.
Osoba koja izvodi tretman lagano bi opipala područje iza zuba, tražeći „iglicu“, kako su je nazivali. Ukoliko bi se ona osjetila, pristupalo se blagom pritisku i „podizanju“. Djeca bi, prema riječima svjedoka, često bila kratko podignuta za glavu, a tretman se ponavljao najviše tri dana. Za mnoge, to nije bio samo medicinski čin – već spoj brige, vjere i tradicije, često započet riječima „Bismillahirrahmanirrahim“. Druga metoda, poznata kao „namještanje pupka“ ili liječenje strune, bila je odgovor na iznenadne i jake bolove u stomaku.
„Bol je bio oštar, kao žica kroz stomak. Moraš da se saviješ, ne možeš da stojiš uspravno“, opisuju oni koji su to doživjeli.
Dijagnoza se postavljala jednostavnim testom: osoba bi legla na ravnu površinu, a iskusna žena bi prstom provjeravala pupak. Ako bi osjetila pulsiranje van centra, smatralo se da je pupak „pomjeren“. Terapija je uključivala masažu stomaka, ruku, pa čak i pritisak na određene tačke na šaci – što danas podsjeća na principe akupresure. Nakon tretmana, stomak bi se povezivao maramom kako bi se „stanje stabilizovalo“.
Iako savremena medicina danas nudi precizne dijagnoze i efikasne terapije, ove metode nisu nestale. One i dalje žive u pričama, sjećanjima i, povremeno, u praksi – naročito u ruralnim sredinama. Stručnjaci upozoravaju da se ovakve tehnike ne mogu smatrati zamjenom za medicinsku pomoć, ali mnogi ističu da one imaju kulturnu i psihološku vrijednost.
Jer, kako kažu sagovornici, „nije sve bilo u lijeku – nešto je bilo i u ruci koja te liječi“. Na kraju, iza svake od ovih metoda stoji ista priča – majka koja traži način da pomogne svom djetetu.
„Majka će pokušati sve. I kad nema izbora, naći će ga“, poručuje jedna od žena koja je ove tehnike naučila još kao djevojčica.
Možda upravo tu leži odgovor na pitanje zašto ove metode i dalje traju – ne kao zamjena za medicinu, već kao dio identiteta, tradicije i nepokolebljive roditeljske brige. Pogledajte tv prilog ispod teksta.
Nakon zabrinjavajućih navoda koji su izneseni na protestu u Novom Pazaru o mogućoj neispravnosti vode i zdravstvenim problemima stanovništva na području Rogozne, ministar turizma i omladine Husein Memić oglasio se putem društvenih mreža, pozivajući na hitno i transparentno utvrđivanje svih činjenica.
U svojoj Facebook objavi, Memić je naglasio da su građani i aktivisti iznijeli ozbiljne tvrdnje – da voda nije za piće, kao i da se kod pojedinih mještana pojavljuju kožna oboljenja, uključujući lišajeve. Kako je naveo, na samom protestu predstavljeni su i uzorci vode, što dodatno povećava potrebu za hitnom reakcijom nadležnih institucija.
“Javno pozivam Zavod za javno zdravlje, kao i sve nadležne institucije, da najhitnije ispitaju sve navode, da se jasno utvrdi kvalitet uzoraka vode i da se činjenično, na osnovu stručnih i mjerljivih podataka, utvrdi stanje na terenu”, poručio je Memić.
On je posebno insistirao na tome da svi nalazi moraju biti stručno obrađeni, dokumentovani i dostupni javnosti, bez prostora za proizvoljna tumačenja. Prema njegovim riječima, javnost ima pravo da zna istinu, ali isključivo na osnovu zvaničnih i pouzdanih analiza. Ministar je također pozvao na detaljnu provjeru aktivnosti kompanije “Zlatna reka”, s obzirom na sumnje koje su se pojavile u javnosti da bi određene radnje mogle imati negativan uticaj na zdravlje ljudi.
“Pozivam da se ispitaju sve aktivnosti ‘Zlatne reke’, posebno imajući u vidu navode koji mogu ukazivati na moguće ugrožavanje zdravlja ljudi, što predstavlja ozbiljno krivično djelo”, naveo je Memić.
U nastavku obraćanja, ministar je istakao da očekuje uključivanje nadležnog tužilaštva, ali i aktivnu ulogu lokalne samouprave u Novom Pazaru, kako bi se sve okolnosti temeljno ispitale.
“Ukoliko se navodi potvrde, riječ je o teškom krivičnom djelu ugrožavanja zdravlja ljudi koje zahtijeva hitnu reakciju. U suprotnom, mora se utvrditi odgovornost za širenje neprovjerenih informacija koje uznemiravaju javnost”, upozorio je.
Na kraju, Memić je naglasio da je odgovornost prema građanima ključna i da se sve informacije moraju plasirati pažljivo i isključivo na osnovu zvaničnih nalaza. Ova izjava dolazi u trenutku pojačanih tenzija u javnosti, dok građani Rogozne i šireg područja očekuju konkretne odgovore i jasne rezultate analiza koji će potvrditi ili demantovati zabrinjavajuće tvrdnje iznesene na protestu.
Sudbina Muamera iz Rožaje potresla je javnost nakon što je njegova životna priča izašla na vidjelo – priča o nadi, odlasku u inostranstvo i iznenadnom preokretu koji ga je ostavio samog s djetetom u nepoznatoj zemlji.
Nakon godina teškog života kao podstanar u rodnom gradu, Muamer je, poput mnogih iz regiona, odlučio okušati sreću u inostranstvu. Prema savjetu prijatelja, uputio se u Njemačka, gdje je planirao zatražiti azil i započeti novi život sa suprugom i djetetom.
Porodica je stigla u Braunschweig, grad u blizini Hannover. Međutim, ono što je trebalo biti novi početak, pretvorilo se u dramatičan i bolan rasplet.
Prema dostupnim informacijama, svega osam dana nakon dolaska i smještaja u azilantski kamp, Muamerova supruga ga je napustila. U jednoj prodavnici upoznala je muškarca turskog porijekla, s kojim je ubrzo započela novi život, ostavljajući iza sebe muža i dijete.
Muamer je tako ostao sam u kampu, suočen s teškom realnošću – bez podrške, bez mogućnosti da radi i obezbijedi osnovne uslove za život, jer nema kome povjeriti brigu o djetetu. Njegova situacija dodatno je otežana boravkom u azilantskom sistemu, gdje su mogućnosti zapošljavanja ograničene, a svakodnevica neizvjesna.
U potrazi za izlazom iz ove teške situacije, Muamer se obratio ljudima dobre volje, nadajući se da će pronaći podršku u zajednici. Kako navodi, svaka pomoć – bilo savjet, podrška ili konkretna asistencija – za njega i njegovo dijete znači mnogo.
Azilantski kamp u kojem se trenutno nalazi smješten je na adresi Boeselagerstraße 4 u Braunschweigu. Njegova priča još jednom podsjeća na teške sudbine ljudi koji u potrazi za boljim životom napuštaju svoje domove, ali i na nepredvidive izazove koji ih mogu zadesiti daleko od kuće. Ostaje pitanje – hoće li Muamer u tuđini pronaći ruku spasa i šansu za novi početak?
Slučaj iz Živinica, u kojem je otac Adnan Sinanović ostao sam sa tri maloljetne djevojčice nakon što ih je, prema navodima iz medija, napustila majka, izazvao je burne reakcije i otvorio niz pitanja koja se ne mogu ignorisati. Prema dostupnim informacijama, majka je porodični dom napustila upravo na dan rođendana jedne od kćerki, a ubrzo potom zasnovala novi brak. Ova činjenica dodatno je uzburkala javnost, jer su tri djevojčice ostale bez majčinske brige – što je za mnoge građane neprihvatljivo i teško shvatljivo.
Dodatnu pažnju izaziva i podatak koji se širi društvenim mrežama – da je svega dvije sedmice prije odlaska, Admira na svom Facebook profilu objavljivala zajedničke fotografije sa Adnanom i djecom, na kojima porodica djeluje skladno i bez naznaka ozbiljnih problema. Upravo taj detalj dodatno produbljuje sumnje i nedoumice u javnosti.
U brojnim komentarima koji su preplavili društvene mreže, građani postavljaju jedno ključno pitanje: ako je otac, kako se tvrdi, bio “loš čovjek”, zbog čega su mu povjerena tri maloljetna djeteta na cjelodnevnu brigu?
Ovakva kontradikcija, kako navode mnogi, baca dodatnu sumnju na cijeli slučaj i otvara dilemu o stvarnom stanju u porodici. Dio javnosti ide i korak dalje, povlačeći paralelu sa majkama u najtežim životnim uslovima, koje, uprkos ratu, siromaštvu i opasnostima, ne napuštaju svoju djecu.
“Majke ne ostavljaju svoju djecu bez brige i hrane ni jedan jedini dan”, jedan je od najčešćih komentara koji se može pročitati, uz poruku da djeca ne smiju biti žrtve odluka odraslih.
Stručnjaci upozoravaju da, ukoliko se navodi potvrde, napuštanje djece predstavlja ozbiljno kršenje zakona i zahtijeva hitnu reakciju nadležnih institucija. Istovremeno, postavlja se pitanje da li su centri za socijalni rad i druge nadležne službe na vrijeme reagovale i da li su učinile sve kako bi zaštitile maloljetnike.
Ovaj slučaj ponovo otvara širu društvenu temu – sve češće izbjegavanje roditeljskih obaveza i slabosti sistema koji bi morao djelovati preventivno, a ne tek kada posljedice postanu javne.
Slučaj iz Živinica nije samo porodična drama – on je ogledalo društva i sistema. Jer, kako poručuje javnost, nijedno dijete ne smije ostati bez brige, zaštite i sigurnosti.
U vremenu kada sve više mladih ljudi napušta ruralne krajeve u potrazi za sigurnijim poslom i stabilnijim prihodima, iz Polimlja stiže priča koja vraća vjeru u drugačiji izbor – ostanak i uspjeh na vlastitom imanju. Ljubisav Gojaković iz Brodareva, nakon završenog školovanja u Beogradu, donio je odluku koja se danas sve rjeđe viđa – da se vrati na dedovinu i razvija sopstvenu poljoprivrednu proizvodnju.
Na više od dva hektara pod plastenicima, ovaj mladi proizvođač danas vodi pravu “fabriku pod vedrim nebom”, gdje se svakodnevno proizvode hiljade sadnica različitih povrtarskih kultura. Njegovi proizvodi nalaze put do kupaca na pijacama u Brodarevu i Priboju, ali i širom prijepoljskog kraja.
„Sve zavisi od temperature, naročito noćne. Ako su noći hladne, a dani topli, biljka doživi šok i sporije napreduje. Kada se temperature ujednače, onda bukvalno ‘eksplodira’ i krene da raste“, objašnjava Gojaković.
U plastenicima je ovih dana pun intenzitet rada. Na hiljade sadnica paradajza, krastavca, paprike, tikvica, dinja i lubenica spremno je za tržište. Samo u jednom plasteniku nalazi se i do 6.000 biljaka, što jasno pokazuje obim proizvodnje. Iako tržište sve više traži hibridne sorte, Ljubisav ne odustaje ni od tradicionalnih, domaćih vrsta. Dio sjemena nabavlja iz poljoprivrednih apoteka, ali značajan dio i sam proizvodi, pažljivo birajući najbolje plodove za narednu sezonu.
„Imamo somborku, ajvarku, ‘slonovo uvo’ i druge sorte koje ljudi traže. Trudimo se da sačuvamo ono što je naše, ali i da pratimo tržište“, kaže ovaj mladi poljoprivrednik.
Osim rasada, Gojaković širi proizvodnju i na druge kulture. Ove godine zasadio je oko 2.000 sadnica ranog kupusa, a planira dodatno proširenje. U njegovoj proizvodnji nalaze se i krompir, tikve, tikvice i bundeve. Ipak, kao i većina poljoprivrednika, suočava se sa ozbiljnim izazovima – prije svega nedostatkom vode tokom ljetnih mjeseci. Sušni periodi, koji su sve učestaliji, zahtijevaju dodatna ulaganja i snalažljivost.
„Ako ne bude vode, planiram da pumpama dovodim vodu iz rijeke Lim. Moramo se snalaziti, nema drugog izbora“, ističe on.
Uprkos svemu, Ljubisav ne krije zadovoljstvo svojim izborom. Iako priznaje da se od poljoprivrede ne može lako obogatiti, naglašava da ovaj posao donosi ono što mnogima nedostaje – slobodu.
„Ovo je moj posao, moja plata. Nisam bogat, ali sam svoj gazda. Ne moram nikome da odgovaram – radim na svom imanju i to je najveća vrijednost“, kaže Gojaković.
Njegova priča dolazi kao snažan podsjetnik da selo nije nužno simbol odlaska, već može biti i mjesto povratka, rada i dostojanstvenog života. U vremenu kada mnogi odlaze, primjeri poput Ljubisavovog pokazuju da se uz trud, znanje i upornost može uspjeti i ostati tamo gdje su korijeni najdublji.
