SJENICA – Svečano, dostojanstveno i ispunjeno emocijama, maturanti Tehničko-poljoprivredne škole sa domom učenika u Sjenici obilježili su završetak jednog od najljepših životnih perioda. Iako je kiša nakratko zaprijetila da pokvari planove, nije uspjela umanjiti radost, ponos i osmijehe mladih ljudi koji su zablistali u elegantnim odijelima i svečanim haljinama.

U pratnji porodica, prijatelja i brojnih građana, maturanti su prošetali gradom, šaljući snažnu poruku da se trud, znanje i upornost uvijek isplate. Za mnoge od njih ovo nije bila samo maturska večer, već simboličan kraj četvorogodišnjeg školovanja i početak novog životnog puta. Posebno raspoloženi bili su i sami učenici, koji nisu krili zadovoljstvo organizacijom događaja.

„Ova matura je kruna našeg školovanja. Iza nas su četiri godine druženja, učenja i zajedničkog odrastanja. Večeras slavimo sve ono što smo postigli i nosimo sa sobom uspomene koje ćemo pamtiti cijelog života“, poručili su maturanti.

Iako su vremenske prilike donijele poneku kap kiše, atmosfera je ostala vedra i puna pozitivne energije. Organizatori i učenici saglasni su da ih loše vrijeme nije spriječilo da uživaju u jednom od najvažnijih trenutaka mladosti. Direktor škole, Andrija Milinković, istakao je da je ponosan na generaciju koja ove godine završava srednjoškolsko obrazovanje.

„Možda nas vrijeme nije poslužilo onako kako smo željeli, ali to nije umanjilo značaj ove večeri. Naši maturanti zaslužuju sve pohvale. Želim im mnogo uspjeha u daljem školovanju, radu i životu. Zahvalan sam roditeljima na podršci, kao i svojim kolegama i koleginicama koji su učenike, osim obrazovanja, učili i pravim životnim vrijednostima“, rekao je Milinković.

On je naglasio da su profesori kroz godine nastojali da od svojih učenika stvore ne samo dobre stručnjake, već prije svega odgovorne i čestite ljude spremne da se suoče sa izazovima budućnosti. Za neke od maturanata naredni korak biće upis na fakultete i nastavak obrazovanja, dok će drugi krenuti putem zaposlenja i samostalnog života. Bez obzira na izbor, svi oni večeras su zajedno zatvorili jedno poglavlje i otvorili vrata novih mogućnosti. Svečana šetnja ulicama Sjenice još jednom je pokazala ljepotu mladosti i zajedništva. Aplauzi građana, ponosni pogledi roditelja i osmijesi maturanata ostali su kao najljepša slika večeri koja će se dugo pamtiti. Pogledajte video ispod teksta

Izvor Sjeničke novine

SJENICA – Ljubitelji automobilizma, adrenalinske vožnje i motosporta uskoro će u Sjenici dobiti novo mjesto za okupljanje, rekreaciju i druženje. U toku su završni radovi na uređenju savremenog karting centra, projekta koji bi mogao postati jedno od najatraktivnijih mjesta za mlade u ovom gradu.

Ideja o pokretanju karting centra nastala je iz želje da se Sjenici ponudi sadržaj kakav već godinama postoji u mnogim evropskim gradovima. Pokretači projekta ističu da im je cilj da mladima pruže priliku da svoje prve vozačke korake naprave u kontrolisanim i bezbjednim uslovima, ali i da svim generacijama ponude kvalitetan sportsko-rekreativni sadržaj. Jedan od inicijatora projekta, Haris Tahirović, podsjeća da je karting nekada postojao u Sjenici, ali samo sezonski i na otvorenom prostoru.

– Tokom jednog razgovora prisjetili smo se vremena kada je karting bio aktivan u našem gradu. Shvatili smo da takav sadržaj danas nedostaje mladima, pa smo odlučili da pokrenemo novu priču. Želimo mjesto za druženje, sport i zabavu, ali i ozbiljan projekat koji će pratiti evropske standarde. Sjenica jeste manja sredina, ali vjerujemo da će građani prepoznati kvalitet ovog sadržaja – kaže Tahirović.

Posebnu podršku projektu dao je i Dino Lakota, dugogodišnji zaljubljenik u karting i nekadašnji takmičar, koji je godinama bio povezan sa ovim sportom. Prema njegovim riječima, bezbjednost će biti apsolutni prioritet.

– Već je nabavljeno 12 savremenih kartinga sa Honda motorima, namijenjenih kako djeci, tako i odraslima. Staza se uređuje prema standardima koji omogućavaju maksimalnu sigurnost vozača. Zaštitne barijere od guma i jasno definisane zone vožnje smanjuju rizik i omogućavaju da svi uživaju u sportu na siguran način – ističe Lakota.

On dodaje da je karting idealna škola vožnje za najmlađe, jer omogućava razvijanje osjećaja za upravljanje vozilom, reakciju i poštovanje pravila saobraćaja još od ranog uzrasta. Sličnog mišljenja je i Haris Hamidović, koji smatra da će novi karting centar unijeti dodatnu dinamiku u društveni život Sjenice.

– Donijeli smo iskustva i ideje iz zapadnoevropskih zemalja kako bismo ih prenijeli našem gradu. Vjerujemo da će ovo postati mjesto gdje će se okupljati mladi, sportisti i svi oni koji vole brzinu i dobru zabavu – kaže Hamidović.

Organizatori naglašavaju da će klub raspolagati kompletnom zaštitnom opremom, stručnim nadzorom i jasno propisanim pravilima vožnje. Na taj način karting će biti dostupan svim uzrastima, od početnika do iskusnijih vozača. Otvaranje karting centra očekuje se uskoro, a građani Sjenice i okolnih mjesta već pokazuju veliko interesovanje za ovaj projekat. Ukoliko ispuni očekivanja, novi karting centar mogao bi postati prepoznatljivo mjesto okupljanja, sportskih aktivnosti i porodične zabave na Pešterskoj visoravni.

NOVI PAZAR / ČAŠIĆ DOLAC – Na obroncima između Novog Pazara i Tutina nalazi se selo Čašić Dolac, nekada živahna zajednica puna djece, stoke i obrađenih njiva, a danas mjesto koje od zaborava čuvaju tek četiri domaćinstva. Ipak, i pored iseljavanja, mještani nisu odustali od svojih korijena, imanja i uspomena koje ih vežu za rodni kraj. O životu nekada i danas govorio je mještanin Džemail Mehmedović, koji s ponosom ističe da je Čašić Dolac nekada bio selo puno života.

„Ovdje je nekada živjelo oko 40 domaćinstava. Porodice su bile velike, rijetko je ko imao manje od petoro djece, a mnogi su imali i po desetoro. Živjelo se od poljoprivrede i stočarstva, ali kako su vremena postajala teža, ljudi su počeli odlaziti“, prisjeća se Mehmedović.

Najveći broj stanovnika preselio se u Novi Pazar, dok je tek manji dio otišao prema Tutinu. Danas, prema njegovim procjenama, u Novom Pazaru žive čak 143 domaćinstva čiji korijeni vode upravo iz Čašić Dolca.

Deponija ubrzala iseljavanje

Pored ekonomskih razloga, Mehmedović smatra da je značajan uticaj na odlazak stanovništva imala i deponija koja se nalazi u blizini sela.

„Ljudi su se godinama selili zbog nemogućnosti da od zemlje i stoke obezbijede pristojan život, ali je i deponija dodatno doprinijela tome da mnogi napuste selo“, kaže on.

Nekadašnje porodice koje su činile okosnicu sela bile su Mehmedovići, Halilovići, Bećovići, Ramovići, Muratovići, Latifovići, Halidovići i Husejnovići.

Njive pretvorene u šikare

Iako su stanovnici otišli, većina nije prodala svoja imanja. Zemlja je ostala u vlasništvu porodica koje se tokom ljeta vraćaju kako bi pokosile livade, održavale voćnjake i obrađivale posjede.

„Mnogo toga se još održava, ali ima i parcela koje su potpuno zarasle. Na nekim mjestima gdje se nekada sijalo žito i bralo voće danas čovjek teško može proći. Priroda je uzela svoje“, priča Mehmedović.

Mještani se, ipak, trude da poboljšaju uslove života. Nedavno su vlastitim sredstvima i radom izbetonirali dio puta dug 36 metara, kako bi olakšali pristup kućama i imanjima.

Stočarstvo više nije ono što je bilo

Nekada su okolna brda i pašnjaci hranili hiljade grla stoke iz čak sedam sela. Danas je ta slika potpuno drugačija.

„Ljudi su uglavnom imali između dva i pet hektara zemlje. To nije bilo dovoljno za ozbiljniji razvoj, pa su mnogi krenuli trbuhom za kruhom“, objašnjava Mehmedović.

Porodica Mehmedović svoje posjede i dalje održava, a zemljište ustupa stočarima koji na tom prostoru napasaju velika stada ovaca.

Sloga kao najveće bogatstvo sela

Ono po čemu je Čašić Dolac oduvijek bio poznat jeste međusobna sloga mještana. Džemail ističe da u selu nikada nije bilo ozbiljnijih sukoba i podjela.

„Uvijek smo živjeli kao dobre komšije. Danas se ljudi možda rjeđe obilaze nego nekada, ali poštovanje i briga jednih za druge nisu nestali“, kaže on.

Posebno naglašava važnost porodičnih okupljanja za Bajrame, dženaze i druge značajne događaje, ističući da se tradicija prenosi i na mlađe generacije.

Džamija kao simbol opstanka

Iako selo danas nema stalni džemat, mještani su zajedničkim snagama izgradili džamiju koja predstavlja simbol vjere i zajedništva. U njenoj izgradnji značajnu ulogu imali su uspješni privrednici porijeklom iz ovog kraja, među kojima se posebno izdvajaju Kemo Mehmedović, Numan Bajramović i Amir Bećević.

„Džamija je danas ukras sela. U njoj se klanjaju bajram-namazi i obavljaju dženaze. Ona nas podsjeća da nismo zaboravili svoje korijene“, govori Mehmedović.

Selo bogato hajratima i vodom

Čašić Dolac poznat je i po brojnim hajratima i izvorima vode koje su mještani gradili decenijama. Više porodica podiglo je česme i izvore kao trajna dobra za putnike namjernike i stanovnike sela.

„Naši ljudi uvijek su gledali da ostave nešto korisno iza sebe – bilo da je to put, voda ili neki drugi hajrat. To je dio naše tradicije i vjere“, ističe Mehmedović.

Iako danas u Čašić Dolcu živi tek nekoliko porodica, njegovi nekadašnji stanovnici rasuti širom Novog Pazara i svijeta i dalje ga smatraju svojim domom. Upravo zahvaljujući njima, selo koje polako nestaje sa demografske mape još uvijek čuva tragove nekadašnjeg života, rada i zajedništva koje je generacijama bilo njegov najveći ponos.

KALESIJA – Životne priče ponekad nadmaše i najtužnije filmske scenarije. Takva je i sudbina Dževada Dedića, poznatijeg kao Kobra iz kalesijskog naselja Memići, čovjeka koji je svoju majku prvi put vidio tek u poznim godinama života, a oca upoznao sasvim slučajno – na pijaci, dok je pokušavao prodati kozu.

Dževadova životna priča počinje teškim rastankom. Još kao malo dijete ostao je bez majke, koja je, prema njegovim riječima, otišla daleko od rodnog kraja, dok su njega i brata odgajali djed i nana. Godine su prolazile, a pitanje gdje su mu roditelji ostajalo je bez odgovora. Tek mnogo decenija kasnije, zahvaljujući upornosti rodbine, uspio je pronaći majku. Susret koji je čekao cijeli život dogodio se kada je već imao svoju porodicu, unuke i iza sebe decenije teškog rada.

„Tad sam prvi put vidio mater. Imao sam već svoju djecu i unučad. Prvi put u životu“, prisjeća se Dževad.

Međutim, još nevjerovatnija je priča o susretu sa ocem. Jednog dana otišao je na pijacu u Živinicama kako bi prodao kozu. Nije ni slutio da će tog dana upoznati čovjeka čije je ime nosio cijelog života, a kojeg nikada ranije nije vidio. Dok je razgovarao s poznatim trgovcima na pijaci, jedan od njih prepoznao je nevjerovatnu sličnost između njega i muškarca koji je stajao nedaleko.

„Rekao je: ‘Znaš li ti ko je ovo? Ovo ti je sin.’ Čovjek je preblijedio, a zatim zaplakao. Tako smo se upoznali“, prisjeća se Dževad.

Susret je bio emotivan i za oca i za sina. Godine razdvojenosti nisu se mogle vratiti, ali su otvorile vrata novim porodičnim vezama. Dževad je kasnije upoznao polubraću i polusestru, a posebno mu je bilo važno da se upoznaju i njihova djeca kako bi znala svoje porijeklo i rodbinske veze. Iako ga je život vodio kroz brojne teškoće – od čuvanja ovaca još kao dječaka, preko rada u inostranstvu, do borbe sa siromaštvom i teškim životnim uslovima – Dževad nije izgubio vjeru u ljude.

Danas živi skromno sa suprugom narušenog zdravlja, oslanjajući se na pomoć dobrih ljudi koji su mu pomagali da obnovi kuću i obezbijedi osnovne uslove za život. Njegova priča nije samo priča o potrazi za roditeljima. To je priča o čovjeku koji je cijelog života tražio svoje mjesto pod suncem, a najvažnije odgovore pronašao sasvim slučajno – na jednoj običnoj pijaci, pored koze koju je doveo na prodaju. Pogledajte video ispod teksta.