Četvrtak, 28 Maja, 2026

Mirzet Bogućanin iz Žitnića: “Peštersko mlijeko je najbolje u državi”

0

U srcu Pešterske visoravni, nadomak Sjenice, smjestilo se selo Žitniće – jedno od najvećih i nekada najbogatijih sela ovog kraja. Danas, dok vjetrovi Pešteri nose miris pokošenog sijena i svježine planinskih pašnjaka, mještani ovog sela pokušavaju da sačuvaju ono najvrijednije – život na selu, zajedništvo i tradiciju predaka. Mještanin Žitnića, Mirzet Bogućanin, kroz emotivno kazivanje prisjetio se istorije sela, njegovog nastanka, razvoja i izazova sa kojima se danas suočava.

– Žitniće se pominje još u 17. vijeku pod nazivom Žitnik. Kasnije, oko 1700. godine, ovdje su se doselila brojna plemena. Prvo su došli Bronje, a zatim Bogućani, Fiuljanini, Muratovići, Medovići, Bilalovići, Ganovići i Husovići – priča Mirzet.

Kako kaže, selo je ime dobilo upravo po žitu koje je na ovom području oduvijek izuzetno uspijevalo.

– Ovo je uvijek bilo jedno od najbogatijih sela što se tiče žitarica. Žito je ovdje odlično rađalo, a i stoke je bilo mnogo. Nekada je na ovom području bilo i do 5.000 ovaca, ali danas je taj broj drastično smanjen – govori Bogućanin.

Nekada puno života, danas selo tišine
Žitniće je sedamdesetih i osamdesetih godina brojalo oko 110 domaćinstava i blizu 600 stanovnika. Škola u selu imala je između 80 i 100 učenika, dok danas jedva okuplja dvadesetak djece zajedno sa predškolcima.

– Narod je otišao svuda. Omladine skoro da nema. Ostali su uglavnom stariji ljudi i sve nas je manje – kaže Mirzet dok pokazuje prema školi koja i dalje stoji kao simbol nekadašnjeg života.

Ipak, selo nije ostalo bez razvoja. Asfaltni put stigao je gotovo do posljednje kuće, a mještani se nadaju da će uskoro biti asfaltiran i posljednji kilometar puta prema džamiji. Posebnu vrijednost za mještane predstavlja džamija izgrađena zajedničkim trudom sela.

– Džamiju smo počeli graditi 2012. godine, završena je 2014. Prije nje je postojao mekteb. Svi su učestvovali u izgradnji. Koliko god kuća ima u Žitniću, svi su dali doprinos. Mi smo složno selo i to nam je najveće bogatstvo – ističe Bogućanin.

Džemat već dvije decenije predvodi efendija Mirfat hafiz Fiuljanin, kojeg mještani posebno poštuju. Iako imaju dobar put, vodu, struju i uređenu infrastrukturu, najveći problem ostaje odlazak mladih.

– Omladina je najvažnija. Bez omladine nema života. Ako mladi ostanu, odmah se vidi napredak. Radi se, gradi se, selo živi. Gdje nema omladine, ostaju samo stari ljudi koji čekaju da im neko pomogne – priča Mirzet.

Njegova porodica bavi se stočarstvom i trenutno imaju oko 20 grla goveda. Kaže da je za pripremu zime potrebno napraviti i do 4.000 bala sijena.

– Bez djece i omladine ja to ne bih mogao raditi. Vrlo teško. Tako je u svakoj kući – naglašava on.

Zato smatra da bi spas za sela Pešteri moglo biti otvaranje pogona za preradu domaćih proizvoda.

– Kada bi se otvorile jače mljekare, mesare ili neki pogoni za preradu mesa i mlijeka, to bi mnogo značilo. Da naši proizvodi imaju siguran plasman i da omladina vidi perspektivu ovdje – kaže Bogućanin.

“Peštersko mlijeko je najbolje u državi”
Mirzet otvoreno govori i o teškim godinama kroz koje su prošli stočari.

– Nekad je plasman bio katastrofa. Mlijeko je bilo bezvrijedno. Tele, jagnje, krava – sve se teško prodavalo. Danas je ipak malo bolje. Vjerovatno je manji stočni fond učinio svoje, pa je potražnja porasla – objašnjava.

Dodaje da su sada isplate redovne, premije za mlijeko stižu na vrijeme i situacija je stabilnija nego ranije.

– Ovo naše mlijeko je najbolje mlijeko u državi. Ovdje su čiste trave, nema zagađenja, sve je prirodno. To bi trebalo da bude pravi bio proizvod i da ima cijenu kakvu zaslužuje – poručuje Mirzet.

Na kraju razgovora, dok pogled puca preko beskrajnih pešterskih pašnjaka, ostaje utisak da Žitniće nije samo selo. To je priča o Sandžaku koji se bori da opstane, o ljudima koji i dalje vjeruju u zemlju, stoku, zajedništvo i život pod pešterskim nebom.

“Pešterci su rastjerivali partizane”: Salih Makić iz Baćice opisao ratne dane

0
Skrinshot NPZ

U vremenu kada se uspomene polako gase, a svjedoci minulih epoha nestaju jedan po jedan, priče starijih ljudi ostaju kao živi dokument jednog teškog, ali ponosnog vremena. Upravo takvu ispovijest donosi Salih Makić, poznatiji kao Salko, čovjek rođen 1934. godine, koji je kroz život prošao ratove, glad, siromaštvo i mukotrpan rad, ali je uprkos svemu sačuvao vedar duh i toplinu u glasu.

„Pamtim kao da je jučer bilo“, govori Salih dok se prisjeća dana Drugog svjetskog rata, prolaska partizana kroz selo i straha koji je tada vladao među narodom. Kao dječak, nije ni znao šta znači bježati i skrivati se, pa je, dok su stariji odlazili u šumu, ostao da posmatra kolone vojnika koje su prolazile kraj njegove kuće.

„Bilo je teško, velika kriza, glad i strah. Narod nije znao šta će biti sjutra“, govori Salih na početku svoje priče.

Prisjećajući se Drugog svjetskog rata, kaže da je Pešter tada bila surova za svakoga ko bi tuda prolazio, posebno za vojske koje nisu poznavale teren i teške uslove života.

„Kad su krenuli odozdo prema Sjenici, partizani su prolazili satima. Jedni preko šume, drugi putem. Narod se skrivao, bježalo se u šume čim bi se čula pucnjava“, priča Salih.

Dole u Kostampolju bila je partizanska jedinica, tu im je bio štab sa osnovnim jedinicama, ne četnicima nego partizanima. Nisu se dugo zadržali, jer su ih odozdo napali Pešterci Biko i Deko. Oni su bili civili sa Pešteri. Kad su čuli za bitku i kada su naišli sa svojom vojskom, partizani su se razbježali i povukli. Pamtim to kao da je jučer bilo – gdje je ko bio i šta se dešavalo. Ja sam tada bio mali, imao sam jednog brata starijeg dvije godine.

Posebno mu je ostao urezan trenutak kada mu je jedan partizan, dok je kao dječak čuvao stoku, okrenuo pušku pravo u njega.

„Ja sam bio mali, nisam ni znao šta je strah kako treba. Samo gledam u njega. Onda mu je drugi nešto viknuo i on ode. To nikad nisam zaboravio“, kaže.

U svom kazivanju Salih opisuje i kako su se Pešterci organizovali i branili svoja sela tokom ratnih sukoba. Prema njegovim riječima, teren Pešteri bio je izuzetno težak za partizanske jedinice.

„Pešter je bila surova prema partizanima. Narod je znao svaki kamen i svaku šumu. Kad bi naišli odozdo, mnogi bi se razbježali po visoravni i šumama. Teško su se snalazili po hladnoći i gladi“, prisjeća se.

Govori da su vojske često bile iscrpljene, gladne i promrzle, pa su ulazile po kućama tražeći sklonište i hranu.

„Po velikoj hladnoći održavali su se po kućama. Neko bi se predavao, neko nije smio. Vikali su: ‘Ne bježi, brate!’ To mi je ostalo u sjećanju“, priča Salih.

Ipak, nakon svih ratnih strahota, narod je nastavio dalje.

„Kad se smirilo, počelo je bolje vrijeme. Narod se popravljao, radilo se, živjelo se slobodnije“, kaže ovaj starina.

Cijeli život proveo je radeći na zemlji, čuvajući stoku i hraneći porodicu svojim rukama. Nikada nije radio kod gazde, osim što je dvije godine služio vojsku u Beogradu. Danas je posebno ponosan na svojih šest sinova, koji su život nastavili širom svijeta – od Njemačke do Amerike, gdje mu jedan sin radi kao imam u džamiji.

„To mi je najveće bogatstvo“, kaže Salih.

Iako priznaje da ga godine sustižu i da mnogo toga zaboravlja, najteži trenuci iz mladosti ostali su duboko urezani u njegovo pamćenje.

„Ono što je bilo teško, to čovjek nikad ne zaboravi“, zaključuje Salih Makić.

VIDEO: U Zvečanu skinuta ćirilična tabla sa objekta srpske željeznice, kosovske vlasti preuzele željezničke objekte

0

Na sjeveru Kosova jutros je sprovedena nova akcija kosovskih institucija, tokom koje su preuzete prostorije srpske željeznice u Zvečanu, a sa objekta je uklonjena ćirilična tabla sa nazivom mjesta i oznakama srpske infrastrukture. Umjesto nje postavljena je nova tabla sa obilježjima institucija Kosova i logoom kompanije INFRAKOS.

Na licu mjesta bili su prisutni ministrica ekonomije Kosova u tehničkom mandatu Artane Rizvanolli, ministar unutrašnjih poslova Xhelal Sveçla, kao i ministar infrastrukture Liburn Aliu, dok su radnici uklanjali staru ćiriličnu oznaku sa objekta željeznice u Zvečanu. Nova tabla sada nosi natpis: „Republika Kosovo – Željeznička infrastruktura Kosova (INFRAKOS) – Zvečan“, uz zastavu Kosova i zvanični logo kosovske željezničke infrastrukture.

Ovaj potez izazvao je veliku pažnju javnosti, posebno zbog činjenice da se dogodio na prvi dan zvanične kampanje za prijevremene parlamentarne izbore na Kosovu, zakazane za 7. jun. Mnogi ovaj događaj tumače kao nastavak procesa institucionalnog preuzimanja objekata koji su ranije funkcionisali u sistemu Republike Srbije. Govoreći pred novinarima, Sveçla je poručio da se radi o „uspostavljanju reda i zakona na cijeloj teritoriji Kosova“.

– Ovo je jedna od posljednjih institucija koja je djelovala u okviru paralelnih struktura Srbije. Nastavićemo djelovati gdje god postoje nelegalne institucije – izjavio je on.

Prema riječima predstavnika kosovskih vlasti, nadležnost nije preuzeta samo nad objektom u Zvečanu, već i nad drugim objektima željezničke infrastrukture na sjeveru Kosova. Podsjetimo, željeznički saobraćaj na ovom području već godinama praktično ne funkcioniše, dok su objekti ostali simbol institucionalnog prisustva Srbije na sjeveru Kosova. Fotografije i video snimci sa terena prikazuju trenutak skidanja ćirilične table, dok okupljeni građani i zvaničnici posmatraju akciju koja je izazvala brojne reakcije na društvenim mrežama i u političkim krugovima širom regiona. Pogledajte video ispod teksta.

FILMSKA PLJAČKA U NJEMAČKOJ: Braća Enes i Mervan odnijela milione iz sefa firme za transport novca

0

Okružni sud u Berlinu izrekao je višegodišnje zatvorske kazne trojici državljana Bosne i Hercegovine zbog spektakularne pljačke čak 5,3 miliona eura iz firme za transport novca u berlinskoj četvrti Lihtenberg. Sud je zaključio da su dvojica braće i njihov rođak mjesecima planirali akciju koja je potresla njemačku javnost, a dio ukradenog novca ni do danas nije pronađen.

Najstrožu kaznu dobio je 29-godišnji muškarac, zaposlen kao šef smjene u kompaniji, koji je imao pristup sefu i mogućnost njegovog otvaranja. On je osuđen na pet i po godina zatvora. Njegov godinu mlađi brat dobio je kaznu od pet godina i tri mjeseca, dok je njihov 37-godišnji rođak osuđen na četiri godine i tri mjeseca zatvora. Predsjedavajući sudija Alexandar Masuh tokom obrazloženja presude rekao je da su optuženi „djelovali organizovano i profesionalno, poput pravih kriminalaca“, naglašavajući da je riječ o porodično isplaniranom zločinu.

Kako je izvedena milionska pljačka

Prema navodima suda, braća su 21. decembra 2025. godine tokom smjene iz firme iznijela ogromne količine gotovine. Novac je prethodno spakovan u torbe, a zatim prebačen u unaprijed pripremljeno vozilo za bijeg, gdje ih je čekao njihov rođak. Istraga je pokazala da su i drugi članovi porodice bili uključeni u logistiku, čekajući u blizini mjesta pljačke kako bi novac kasnije rasporedili u više automobila i sakrili ga na različitim lokacijama u Berlinu i brandenburškom gradu Bad Freienwaldeu.

Sud je posebno istakao ulogu 29-godišnjaka, koji je kao šef smjene imao potpuni pristup sigurnosnom sistemu i sefu. Nakon izvršene krađe, braća su sa po 50.000 eura pobjegla u Bosnu i Hercegovinu, dok je njihov rođak ostao u Njemačkoj kako bi brojio i skrivao ostatak novca.

Milioni i dalje bez traga

Njemački istražitelji su sredinom januara pronašli dio plijena – čak 2,15 miliona eura skrivenih u podrumu jedne stambene zgrade u Berlinu. Međutim, više od tri miliona eura još uvijek nije pronađeno, zbog čega se vjeruje da dio novca i dalje kruži kroz skrivene kanale ili je premješten na nepoznate lokacije. Tokom suđenja sva trojica optuženih priznala su učešće u pljački i pokušala pokazati kajanje pred sudom.

„Zaposleni su često maštali o tome kako bi izgledao život kada bi imali makar milion eura iz tog sefa. Prepustio sam se tim mislima“, rekao je 29-godišnjak preko svog advokata.

Njegov 37-godišnji rođak tvrdio je da je samo preuzeo torbe pune novca od braće, ali da ne zna gdje je završio ostatak miliona.

Krili se u Bosni i Hercegovini

Mjesec dana nakon pljačke 37-godišnji rođak se sam predao njemačkoj policiji. Braća su gotovo dva mjeseca provela skrivajući se u Bosni i Hercegovini prije nego što su se vratila u Njemačku, gdje su ubrzo uhapšena. Od trenutka hapšenja sva trojica se nalaze u istražnom pritvoru. Njemačko tužilaštvo tražilo je kazne između tri i po i šest i po godina zatvora, dok su advokati odbrane insistirali na blažim kaznama od po tri i po godine. Presuda još uvijek nije pravosnažna, a očekuje se nastavak pravne borbe pred višim instancama.

Tri imena ostala u trci za klupu Novog Pazara – Ko nasljeđuje Lalatovića?

0
FK Novi Pazar
photo: Pedja Milosavljevic / STARSPORT

Fudbalski klub Novi Pazar nalazi se pred jednom od najvažnijih odluka uoči nove superligaške sezone – izborom novog šefa stručnog štaba nakon odlaska Nenada Lalatovića, koji je klub zvanično napustio 25. maja po isteku ugovora. Kako saznaju mediji bliski klubu, uprava intenzivno pregovara sa više stručnjaka, a konačna odluka o novom treneru mogla bi biti donesena već do kraja ove sedmice. Prema informacijama iz izvora bliskih klubu, prvobitna lista sadržavala je čak osam kandidata, ali je nakon višednevnih analiza i razgovora broj sveden na samo tri imena.

U Novom Pazaru žele da naprave pažljiv izbor, bez ishitrenih poteza, svjesni da klub ulazi u novu fazu razvoja nakon dvije veoma uspješne sezone u Superligi Srbije. U upravi poručuju da traže trenera koji će se uklopiti i sportski i finansijski u ambicije kluba, ali i nastaviti prepoznatljiv stil igre koji je Novi Pazar učinio jednim od najatraktivnijih timova lige.

Prema nezvaničnim informacijama, među kandidatima se nalaze i iskusni stručnjaci sa ozbiljnim superligaškim iskustvom, ali i mlađi treneri koji preferiraju moderan, ofanzivan fudbal i rad sa mladim igračima. Upravo takav profil, kako se može čuti u sportskim krugovima oko kluba, sve više dobija na značaju.

Uprava FK Novi Pazar posljednjih dana detaljno analizira dosadašnje rezultate kandidata, njihov način rada, stil igre, ali i sposobnost da izdrže pritisak sredine kakva je Novi Pazar – grada u kojem se fudbal ne igra samo na terenu, već i u srcima navijača.

Podsjetimo, Novi Pazar je prethodnih sezona ostvario historijske rezultate. Klub je sezonu 2024/25 završio na visokom trećem mjestu i izborio plasman na evropsku scenu, dok je ove godine završio peti, ostavivši iza sebe brojne favorizovane timove iz vrha srpskog fudbala.

Iako ove sezone nije izboren izlazak u Evropu, u klubu vlada uvjerenje da je Novi Pazar danas stabilniji i organizovaniji nego prethodnih godina. Zbog toga izbor novog trenera nije samo tehničko pitanje, već odluka koja bi mogla odrediti pravac razvoja kluba u narednom periodu.

Interesovanje za klupu Novog Pazara, prema tvrdnjama izvora bliskih pregovorima, veoma je veliko. Mnogi treneri u Superligi vide Novi Pazar kao sredinu sa strašnom energijom, punim tribinama i ogromnim potencijalom za sportski iskorak. Navijači sada sa nestrpljenjem čekaju rasplet, a jedno je sigurno – odluka koja bude donesena do kraja sedmice mogla bi obilježiti narednu sezonu plavo-bijelih.

EKSKLUZIVAN VIDEO: Firmi Enesa Z. iz Novog Pazara lopov na Kosovu ukrao 4.000 eura iz kamiona

0
  • Lopov sa kačketom ukrao 4.000 eura iz kamiona firme iz Novog Pazara – Sandžak Danas objavljuje snimak krađe iz Drenasa

Prava drama dogodila se na području Drenasa na Kosovu, gdje je, prema informacijama do kojih je došla redakcija Sandžak Danas, iz parkiranog kamiona firme “Internorma DOO” iz Novog Pazara ukradeno čak 4.000 eura.

Sandžak Danas objavljuje ekskluzivne snimke i fotografije nadzornih kamera na kojima se vidi muškarac sa crnim kačketom kako prilazi kamionu, otvara vrata vozila i bez mnogo zadržavanja uzima novac iz unutrašnjosti. Nakon krađe, osumnjičeni se udaljava bijelim automobilom.

Prema javno dostupnim podacima, oštećena firma “INTERNORMA DOO NOVI PAZAR” registrovana je na adresi Relje Krilatice 16 u Novom Pazaru i posluje od 1999. godine. Vlasnik kompanije je Enes Zahirović, firma se bavi trgovinom građevinskim materijalom i sanitarnom opremom, a prema finansijskim podacima za 2025. godinu ostvarila je prihode veće od 850 miliona dinara.

Nakon objave video-snimka na društvenim mrežama uslijedila je prava lavina komentara građana sa Kosova, a mnogi tvrde da prepoznaju muškarca sa snimka.

Jedan od komentatora naveo je:

“Isti čovjek i isti automobil viđeni su prije tri mjeseca u Kramoviku kod Rahovca.”

Drugi korisnici tvrde da lopov nije mogao znati gdje se nalazi novac bez pomoći iznutra:

“Neko je morao znati da se novac nalazi u kamionu. Moguće je da je informacija procurila od nekoga ko poznaje vozača ili firmu.”

Pojedini komentari sugerišu da je riječ o osobi koja je i ranije povezivana sa krađama:

“Kažu da je osumnjičen za više krađa automobila i drugih teških krađa.”

Neki građani izražavali su sumnju zbog činjenice da je novac ostavljen u vozilu:

“Ko danas ostavlja toliko novca u kamionu?”

Dok drugi smatraju da je krađa bila unaprijed isplanirana:

“Ovakve stvari teško mogu biti slučajne. Neko je znao gdje je novac.”

Na društvenim mrežama pojavili su se i brojni apeli da kosovska policija hitno reaguje i identifikuje muškarca sa snimka. Redakcija Sandžak Danas apeluje na nadležne organe na Kosovu da što prije rasvijetle ovaj slučaj i pronađu počinioca, kako bi ukradeni novac bio vraćen vlasnicima, a odgovorni procesuirani u skladu sa zakonom. Građani koji imaju informacije o muškarcu sa snimka ili bijelom automobilu mogu se obratiti najbližoj policijskoj stanici. Pogledajte video ispod teksta.

TUGA! Poznat termin dženaze tragično nastradalog Tarika Hadžiabdića

0

Ne postoji veća bol za roditelja od trenutka kada ispraća svoje dijete, a upravo takvu tragediju danas proživljava porodica Hadžiabdić iz Modriče. Nakon stravične saobraćajne nesreće u mjestu Skugrić, u kojoj je život izgubio 20-godišnji Tarik Hadžiabdić, Modriča se oprašta od mladića kojeg su mnogi poznavali kao tihog, kulturnog i uvijek nasmijanog momka.

Posebno potresna činjenica koja je slomila srca građana jeste da je Tarik bio jedinac svojih roditelja, sin jedinac kojem su bili posvećeni svi snovi, ljubav i životne nade njegove porodice.
Umjesto bajramske radosti i porodičnog veselja, kuća porodice Hadžiabdić ovih dana ispunjena je jecajima, suzama i nevjericom. Društvene mreže preplavljene su fotografijama nastradalog mladića, uz poruke tuge i oproštaja koje diraju i najtvrđa srca.

Prema podacima sa umrlice, Tarik Hadžiabdić, sin Mersida, preselio je na Ahiret 26. maja 2026. godine u 20. godini života. Dženaza polazi ispred porodične kuće u ulici Svetosavska 7a u četvrtak, 28. maja 2026. godine u 16:30 sati, dok će se dženaza-namaz klanjati nakon ikindije namaza u 16:50 sati ispred Srednje džamije u Modriči. Ukop će biti obavljen u Karabegovića haremu.

Podsjećamo, tragedija se dogodila na magistralnom putu Modriča – Gradačac, kada je automobil “Golf 6”, u kojem su se nalazila trojica mladića, iz još neutvrđenih razloga sletio sa ceste i silovito udario u ogradu privatnog dvorišta.
Tarik je od zadobijenih povreda preminuo na mjestu nesreće, dok su druga dvojica mladića zadobila teške tjelesne povrede i zadržani su na liječenju.

Posebno emotivne scene dolaze iz Modriče, gdje prijatelji i poznanici ističu da je Tarik bio omiljen među društvom, uvijek spreman na šalu, razgovor i pomoć drugima.

“Tužan je ovo dan koji nikada nećemo zaboraviti. Odrastali smo zajedno i niko nije mogao ni zamisliti da ćemo se ovako rano opraštati od njega”, napisao je jedan od njegovih prijatelja.

Ožalošćeni su majka Šejla, otac Mersid, djed Jasmin, nene Senada i Jasminka, amidža Menadin sa djecom, porodice Hadžiabdić, Beširović, Sarajlić, Gušić, Ganibegović, Hadžidedić, Dodik, Šehić, Muratbegović, kao i brojna rodbina, prijatelji i komšije.

Modriča danas ne ispraća samo jednog mladića – ispraća jedan ugašeni osmijeh, jednu mladost i jednu porodicu kojoj je u trenutku srušen cijeli svijet.

Uhapšen osumnjičeni za brutalno ubistvo biznismena Ismeta Kadića u Berlinu

0

Istraga brutalnog ubistva bosanskog preduzetnika i biznismena Ismeta Kadića (51) dobila je novi dramatičan obrt nakon što su njemački mediji objavili da je policija uhapsila prvog osumnjičenog za ovaj zločin koji je potresao Njemačku i region.

Prema pisanju njemačkog lista Bild, hapšenje je izvedeno još 11. maja u berlinskom okrugu Špandau, a riječ je o muškarcu starom 40 godina. Dan kasnije istražni sudija izdao je zvanični nalog za pritvor, dok njemačke vlasti za sada ne otkrivaju više detalja o identitetu osumnjičenog niti o njegovoj mogućoj ulozi u likvidaciji Ismeta Kadića.

Portparol javnog tužilaštva Mihael Pecold odbio je da komentariše detalje slučaja, navodeći da je istraga i dalje u toku i da bi prerano iznošenje informacija moglo ugroziti dalji rad istražitelja.

Podsjetimo, Ismet Kadić otet je 23. aprila ove godine u berlinskom naselju Vajdmanslust, u opštini Rajnikendorf. Prema dosadašnjim informacijama iz istrage, grupa nepoznatih muškaraca nasilno ga je ugurala u bijeli kombi i odvezla u nepoznatom pravcu, nakon čega mu se izgubio svaki trag.

Njemačka policija sedmicama je tragala za biznismenom porijeklom iz Bosne i Hercegovine, sve dok sofisticirana analiza podataka sa njegovog mobilnog telefona nije dovela istražitelje do šumskog područja u blizini Potsdama.

Tijelo Ismeta Kadića pronađeno je prošlog petka zakopano u improvizovanom grobu na dubini od gotovo jednog metra. Pored tijela pronađena su njegova lična dokumenta, kao i nekoliko stotina eura gotovine, što je dodatno pojačalo sumnje da motiv ubistva nije bila pljačka.

Prema navodima Bilda, obdukcija je pokazala da je Ismet Kadić najvjerovatnije ubijen brutalnim udarcima u predjelu glave i vrata. Istražitelji vjeruju da je riječ o unaprijed planiranom i profesionalno izvedenom zločinu, a u javnosti se sve više spekuliše o mogućim vezama sa organizovanim kriminalom i mafijaškim obračunima.

Njemački mediji navode da policija sada pokušava utvrditi da li je uhapšeni muškarac direktni izvršilac ubistva ili dio šire kriminalne mreže povezane sa otmicom i likvidacijom bosanskog građevinskog preduzetnika.

Slučaj je izazvao ogromnu pažnju javnosti u Njemačkoj i Bosni i Hercegovini, a očekuje se da će tužilaštvo narednih dana objaviti nove detalje o istrazi jednog od najjezivijih zločina posljednjih mjeseci u Berlinu.

BAJRAM ZAVIJEN U CRNO: Mladi Tarik poginuo u stravičnoj nesreći

0

Umjesto bajramske radosti i porodičnih okupljanja, Modriču je ovog jutra obavila velika tuga nakon vijesti da je u teškoj saobraćajnoj nesreći život izgubio 20-godišnji Tarik Hadžiabdić. Tragedija koja se dogodila u mjestu Skugrić ostavila je u šoku porodicu, prijatelje i cijelu lokalnu zajednicu. Prema informacijama iz istrage, nesreća se dogodila jučer oko 15:15 sati na magistralnom putu Modriča – Gradačac. Automobil marke „Golf 6“, kojim je upravljao 19-godišnji Adin Mujić iz Vukosavlja, iz za sada neutvrđenih razloga izgubio je kontrolu, sletio sa kolovoza i velikom silinom udario u ogradu privatnog dvorišta.

Na mjestu suvozača nalazio se Tarik Hadžiabdić, koji je od zadobijenih povreda preminuo na licu mjesta. U vozilu je bio i 19-godišnji Boško F. iz Skugrića, koji je zajedno sa vozačem zadobio teške tjelesne povrede i prevezen je u dobojsku bolnicu.

Prema nezvaničnim informacijama, jedan od povrijeđenih mladića bio je u kritičnom stanju i ljekari su ga reanimirali na mjestu nesreće prije transporta u bolnicu.Na mjesto tragedije odmah su izašli policija, hitna pomoć i vatrogasci, koji su izvlačili povrijeđene iz potpuno smrskanog automobila. Uviđajem je rukovodio dežurni tužilac Okružnog javnog tužilaštva Doboj, dok se okolnosti nesreće i dalje utvrđuju.

Posebno potresno djeluju oproštaji koji od sinoć preplavljuju društvene mreže. Prijatelji, školski drugovi i komšije opisuju Tarika kao vedrog, skromnog i uvijek nasmijanog mladića.

„Tužan je ovo dan koji nikada neće biti zaboravljen. Odrastali smo zajedno, dijelili i lijepe i teške trenutke. Rahmet ti duši, prijatelju“, napisao je jedan od njegovih prijatelja.

Drugi se opraštaju riječima da je Tarik bio mladić velikog srca, uvijek spreman pomoći drugima i unijeti pozitivnu energiju gdje god se pojavi.Tragedija je dodatno pogodila građane jer se dogodila uoči Kurban-bajrama, praznika koji simbolizira zajedništvo, porodicu i radost. Umjesto bajramskih čestitki, mnogi su jutros dijelili fotografije nastradalog mladića uz dove i poruke tuge.

Među građanima kruže i informacije da je za volanom bio sin policijskog službenika MUP-a Republike Srpske, kao i tvrdnje da je vozač ranije bio poznat po brzoj vožnji. Ipak, zvanične potvrde tih navoda za sada nema, a konačne okolnosti nesreće biće poznate nakon završetka istrage.Modriča danas tuguje za jednim mladim životom koji je ugašen prerano, dok porodica i prijatelji pokušavaju pronaći snagu da prihvate bolan gubitak.

“Bombona nam je bila veća radost nego danas puni marketi”: Nedžib Mujović iz sela Krće kod Sjenice

0

U selu Krće iznad Sjenica, među brdima i tišinom Pešterske visoravni, još uvijek živi sjećanje na vrijeme kada su se vrata kuća ostavljala otključana, kada je komšija bio bliži od rođaka, a Bajram praznik cijelog sela. Dok danas mnogi odlaze „trbuhom za kruhom“ u Njemačku i druge evropske zemlje, stariji mještani ostaju čuvari uspomena koje polako nestaju. Jedan od njih je i Nedžib Mujović, čovjek koji je pred kamerom otvorio staru seharu sjećanja i ispričao priču koja je dirnula mnoge širom Sandžaka.

– Ovdje je nekad bilo 70-80 kuća punih života. Sad ima možda stotinu kuća, ali u pola njih niko ne živi. Omladina je otišla. Nema više ni momaka za ženidbu – priča Nedžib dok pogledom prelazi preko sela koje je nekad odzvanjalo dječijom grajom.

Njegove riječi nisu samo priča o jednom mjestu. To je slika cijelog Sandžaka, sela koja su nekada hranila porodice, okupljala rodbinu i čuvala običaje, a danas ostaju pusta.

  • “Kuhani krompir bio slađi nego današnje pune sofre”

Sa posebnom emocijom prisjeća se djetinjstva i vremena kada se živjelo skromno, ali sretnije.

– Nekad je jedan kotao kuhanih krompira bio slađi nego danas puni stolovi voća i svega. Danas kupiš dvije kile banana pa pola baciš. Nekad smo kao djeca išli po selu i brali divlje jabuke da ostane za zimu – govori Nedžib.

Prisjeća se kako su djeca trčala po pašnjacima, nosila vruć hljeb sa sirom i ovčarinom, te dijelila sve što imaju.

– Nije se gledalo ko je donio. Donese jedan, pojede se. Donese drugi, opet svi zajedno jedu. Danas toga više nema – kaže on.

  • Bajram kada je cijelo selo mirisalo na halvu i kurban

Posebnu težinu imaju njegova sjećanja na Kurban-bajram u Krću. Nekada su se kurbani dijelili komšijama, siromašnima i svakome ko bi pokucao na vrata.

– U selu se klalo desetine kurbana. Navečer bi se učila Fatiha, kosti se nisu bacale nego bi se zakopavale s poštovanjem. Danas nemaš kome ni da podijeliš meso – priča Mujović.

Kaže da se tradicija u selu još uvijek čuva i da gotovo svaka kuća kolje kurban, ali da se duh zajedništva ipak promijenio.

– Danas meso stoji po godinu dana u zamrzivaču. Omladina neće masno, neće domaće. Sve se izmijenilo – govori s tugom.

“Bombona je nekad vrijedila više nego danas telefon”

Njegove uspomene vraćaju i slike djetinjstva kada su djeca najveću radost nalazila u sitnicama.

– Kad bi za Bajram dobili bombonu ili komad šećera, to je bila sreća. U školi kad dobijemo kesu bombona za Novu godinu, to nam je bilo kao danas ne znam šta – prisjeća se.

Danas, kaže, djecu više ništa ne može iskreno obradovati.

– Imam unuče, ne mogu da ga obradujem ničim. Kupiš igračku, raduje se dvije minute i gotovo. Mi smo pravili loptu od starih krpa i po cijeli dan igrali fudbal – govori Nedžib.

“Ostalo je samo ono lijepo”

Iako godine prolaze, a selo se polako prazni, Nedžib kaže da čovjek u srcu ipak nosi samo lijepe uspomene.

– Najbitnije je što ostane ono lijepo, a ono loše prođe. Da ga se i ne sjećaš – poručuje ovaj skromni domaćin iz Krća.