Vijest o iznenadnoj smrti Mitka, među prijateljima poznatog kao „Šampione“, potresla je Sjenicu, dijasporu i brojne ljude koji su ga poznavali širom Evrope. Društvene mreže preplavljene su porukama tuge, nevjerice i oproštaja od čovjeka kojeg su mnogi opisivali kao iskrenog prijatelja, velikog čovjeka i osobu čiji je osmijeh osvajao na prvi susret. Posebno emotivnu poruku uputio je njegov dugogodišnji prijatelj Nerminko-Peppi Halilović, koji je otkrio da su razgovarali samo dan prije nesreće.
„Šampione. Bio si mi šurak, bio drug i brat. Pričali smo dan prije nesreće. Šalili se. Govorio si da ćeš završiti papire i doći u Sjenicu poslije 30 godina. Volio si Sjenicu najviše na svijetu. Čudni su putevi Gospodnji. Neka ti dragi Allah olakša na boljem svijetu. Neka ti je vječni rahmet, dobri moj Mitko Šampione“, napisao je Halilović.
Te riječi pogodile su mnoge. Jer iza njih nije stajalo samo prijateljstvo, već i jedna neostvarena želja – povratak u rodni kraj koji je, prema riječima prijatelja, nosio u srcu sve ove godine. Mnogi se prisjećaju njegove dobrote i ljudskosti. Pjevač Ringo Hamidović podijelio je uspomenu koja najbolje govori kakav je čovjek bio.
„Prije dvije-tri godine gostovao sam u njegovom gradu. Napustio je posao da bi mi pravio društvo, jer mi se avion vraćao tek za tri dana. Još mi je u glavi njegov simpatični osmijeh, koji je bio dio njegovog karaktera“, napisao je Hamidović.
Posebno dirljiv detalj podijelio je ponovo Halilović, prisjećajući se Mitkove velike ljubavi prema golubovima.
„Toliko godina je gajio i držao golubove u Njemačkoj. To mu je bila ljubav iz mladosti. Puštao bi ih i satima gledao u nebo. Sad ćeš ih gledati sa neba. Bio si i ostao legenda.“
U desetinama komentara prijatelji, rodbina i poznanici opraštaju se od njega riječima „El-Fatiha“, moleći Uzvišenog Allaha da mu podari lijepi džennet, a porodici sabur u ovim teškim trenucima.
„Ode brat moj, ljudina, drug do neba“, napisao je jedan od njegovih prijatelja.
Nekada je potrebno samo nekoliko rečenica da se opiše nečiji život. Za Mitka su to bile riječi koje se najčešće ponavljaju u porukama oproštaja – prijatelj, ljudina, osmijeh, dobrota i Sjenica. A možda najtužnija ostaje činjenica da je sanjao povratak u svoj kraj nakon tri decenije. Sudbina je, međutim, imala drugačije planove.
Iza njega ostale su uspomene, prijatelji koji ga neće zaboraviti i priče o čovjeku koji je, gdje god da je živio, nosio Sjenicu u srcu. Neka mu dragi Allah podari najljepše mjesto u Džennetu, a porodici, prijateljima i svima koji ga vole podari sabur. El-Fatiha.
