Amra Dautović rasplakala London emotivnim govorom na komemoraciji posvećenoj žrtvama genocida u Srebrenici, poručivši da stoji „iz inata“ onima koji su pokušali iskorijeniti njen narod.
- Potresno svjedočenje Bosanke koja je kao šestogodišnja djevojčica preživjela rat izazvalo je snažne emocije na centralnoj britanskoj komemoraciji posvećenoj žrtvama genocida u Srebrenici
Snažan i emotivan govor Amre Dautović, Bosanke koja je ratne strahote doživjela još kao dijete, obilježio je centralnu britansku komemoraciju posvećenu žrtvama genocida u Srebrenici, održanu u Londonu.Pred okupljenima je govorila o izgubljenim članovima porodice, razdvajanju od roditelja, životu pod opsadom Sarajeva i novom početku u Engleskoj. Njeno svjedočenje predstavljalo je poruku otpora, dostojanstva i nade, ali i upozorenje da se zločini i patnje žrtava nikada ne smiju zaboraviti.
Dautović je imala samo šest godina kada je otišla u Foču kako bi s rodbinom proslavila Bajram. Početak rata potpuno je promijenio njen život, a od roditelja, koji su ostali u Sarajevu, bila je odvojena gotovo godinu i po.Prisjećajući se noći u kojoj je počeo bijeg, opisala je trenutak kada je komšija upozorio porodicu da više nisu sigurni i da moraju odmah napustiti kuću.
„Sjećam se hladnoće i kiše. Ponijeli smo samo ono što smo mogli nositi. Jedan od mojih amidža odlučio je ostati. Tada smo ga posljednji put vidjeli, a njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni“, ispričala je Dautović.
Kazala je da je njena porodica tokom bijega pukom srećom izbjegla smrt. Nisu uspjeli ući u jedan autobus, a kasnije su, prema njenim riječima, saznali da su njegovi putnici ubijeni.Nakon dugog i iscrpljujućeg pješačenja preko planina, porodica se u novembru 1993. godine ponovo okupila u opkoljenom Sarajevu. Ipak, povratak roditeljima nije značio i kraj straha.
Život u opkoljenom Sarajevu
Govoreći o životu tokom opsade, Dautović je podsjetila na dane bez struje i vode, nestašicu hrane i svakodnevnu opasnost kojoj su bili izloženi stanovnici Sarajeva.Posebno bolan trenutak za njenu porodicu bilo je ubistvo tetke Hajre, žene koju je Amra doživljavala kao drugu majku.
„Moja tetka Hajra ubijena je dok je čekala u redu za hranu. Smrt je tada bila dio naše svakodnevice“, kazala je.
Tokom obraćanja spomenula je i navode poznate pod nazivom „Sarajevo Safari“, prema kojima su pojedini bogati stranci plaćali da s položaja oko opkoljenog grada pucaju na civile.Nakon što je njen otac teško ranjen, porodica je evakuisana u Englesku. U novoj zemlji morali su ponovo graditi život, noseći sa sobom sjećanja na rat, izgubljene članove porodice i domovinu koju su bili prisiljeni napustiti.
„Stojim ovdje iz inata“
Dautović je naglasila da su njeni roditelji, uprkos svemu što su preživjeli, djecu učili da se obrazovanjem, radom i dostojanstvom bore za svoju budućnost.Studirala je forenzičku psihologiju, a danas obavlja jednu od rukovodećih funkcija u britanskoj humanitarnoj organizaciji „Waythrough“.
Ipak, ratne rane nastavile su pratiti njenu porodicu i decenijama kasnije. Na dan vjenčanja njene sestre stigla je vijest da su, nakon dvadeset godina, identifikovani posmrtni ostaci njenog djeda i amidže.Završni dio njenog govora izazvao je posebno snažne emocije među prisutnima. Dautović je objasnila značenje bosanskog izraza „inat“, poručujući da njeno postojanje, uspjeh i identitet predstavljaju odgovor onima koji su pokušali uništiti njen narod.
„Stojim ovdje iz inata onima koji su nas pokušali iskorijeniti. Ponosna sam muslimanka, rođena u Bosni, a Engleska je moj dom. Preživjeli smo, ponovo smo izgradili svoje živote i nastavit ćemo biti dokaz da dostojanstvo i nada mogu opstati“, poručila je.
Nakon posljednjih riječi, salom se prolomio dugotrajan aplauz. Potresno svjedočenje Amre Dautović još jednom je pokazalo zbog čega su glasovi preživjelih nezamjenjivi u očuvanju kulture sjećanja na genocid u Srebrenici. Njena životna priča istovremeno je svjedočanstvo o stradanju, ali i o snazi čovjeka da, uprkos izgubljenom djetinjstvu i porodičnim tragedijama, ponovo izgradi život.