Srijeda, 1 Aprila, 2026

“Halid bi bio s narodom!” – Hana bez zadrške prozvala Dina Merlina zbog reprezentacije BiH

0
Dino Merlin

Historijski plasman fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo donio je euforiju širom zemlje, ali i neočekivane polemike na društvenim mrežama. Dok su hiljade građana slavile uspjeh “Zmajeva”, jedna objava izazvala je posebnu pažnju javnosti. U centru rasprave našli su se Dino Merlin i poznata voditeljka Hana Hadžiavdagić, čiji je komentar pokrenuo lavinu reakcija.

Nakon plasmana reprezentacije, Dino Merlin uputio je emotivnu poruku fudbalerima, ističući ponos i nadu koju su probudili u narodu. U svom obraćanju pozvao ih je da se tokom ljeta okupe na stadionu Koševo, gdje bi zajedno proslavili uspjeh uz pjesmu i zajedništvo. Ipak, upravo taj detalj – mjesto i način proslave – izazvao je negodovanje kod dijela javnosti.

Hana Hadžiavdagić nije krila svoje nezadovoljstvo. Na Merlinovu poruku reagovala je kratko, ali veoma direktno:

“Halid bi ih čekao kod Vječne.”

Ovom rečenicom aludirala je na Vječnu vatru u Sarajevu, simbol okupljanja građana u trenucima velikih uspjeha i emocija, jasno poručivši da smatra kako bi slavlje trebalo biti među narodom, a ne na koncertnoj pozornici.

Dodatnu težinu njenoj izjavi daje i kontekst – prisjećanje na legendarnog Halida Bešlića, kojeg javnost i dalje pamti kao umjetnika bliskog narodu. Hadžiavdagić je ranije isticala da bi Halid, u ovakvim trenucima, bio uz građane na ulicama Sarajeva, dijeleći emocije bez distance.

Bardakči nakon meča s Kosovom: “Naučio sam lekciju, Turčinu je brat samo Turčin” /VIDEO/

0

Defanzivac reprezentacije Turske, Abdulkerim Bardakcı, izazvao je pažnju regionalne javnosti nakon emotivne izjave poslije utakmice protiv Kosova, u kojoj je otvoreno govorio o neprijatnostima koje je njegov tim doživio tokom boravka u Prištini.

Naime, turski reprezentativci su uoči meča bili izloženi vatrometu ispred hotela, dok su tokom intoniranja himne na stadionu Fadil Vokrri Stadium dočekani zvižducima s tribina. Ovi događaji, kako ističe Bardakči, ostavili su snažan utisak na cijeli tim.

„Naučio sam nešto novo – Turčin nema prijatelja osim drugog Turčina. To smo sada jasno vidjeli. Sve to – vatromet, zvižduci tokom himne – bilo je veoma neprijatno iskustvo“, izjavio je Bardakči za turske medije, prenosi Hürriyet.

Posebno je naglasio da ga je ovakav doček iznenadio, imajući u vidu percepciju bliskih odnosa između dva naroda.

„Na kraju krajeva, oni su naša bratska zemlja“, dodao je turski reprezentativac, aludirajući na istorijske i kulturne veze između Turske i Kosova.

Njegova izjava izazvala je brojne reakcije na društvenim mrežama i u medijima, gdje se već vodi rasprava o granicama sportskog rivalstva i poštovanja među narodima, posebno u kontekstu reprezentativnih utakmica koje često nose i dodatni emotivni naboj.

Ostaje da se vidi da li će ovaj incident uticati na buduće odnose između fudbalskih saveza i navijača dvije reprezentacije, ali jedno je sigurno – Bardakčijeve riječi odjeknule su daleko izvan sportskih terena. Pogledajte video ispod teksta.

Novak Đoković slavio plasman BiH –VIDEO koji je oduševio region

0

U noći za pamćenje na stadionu u Zenici, fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine ispisala je novu stranicu istorije plasmanom na Svjetsko prvenstvo, a među onima koji su slavili veliki uspjeh bio je i najbolji teniser svijeta, Novak Đoković. Na stadionu Bilino Polje atmosfera je bila na ivici usijanja. Nakon rezultata 1:1 u regularnom dijelu susreta protiv Italije, odluka je pala poslije dramatične penal-serije. Hladnokrvni izvođači Bosne i Hercegovine bili su precizni, a odlučujući pogodak donio je erupciju oduševljenja na tribinama, ali i u VIP loži.

Upravo tamo, Novak Đoković je zajedno s prisutnima slavio istorijski uspjeh. Snimci sa lica mjesta pokazuju kako se grli sa navijačima i dijeli emocije sa svima koji su svjedočili ovom trenutku. Uzvici “Idemo, Nole!” odjekivali su stadionom, dok je publika pozdravljala njegov dolazak ovacijama.

Prije dolaska na utakmicu, Đoković je boravio u Visoko, gdje je posjetio poznati kompleks tzv. bosanskih piramida zajedno sa istraživačem Semir Osmanagić. Taj dio posjete ostavio je snažan utisak na tenisera.

Govoreći o svom iskustvu, Đoković je istakao da se radi o jedinstvenom mjestu koje, kako je naveo, donosi unutrašnji mir i posebnu energiju. Uporedio je doživljaj sa boravkom na planini Rtanj, naglašavajući da rijetko gdje osjeća takvu vrstu ispunjenosti. Nakon Visokog, kratko je boravio i u Sarajevo, gdje je, prema navodima lokalnih medija, uživao u tradicionalnim bosanskim jelima, prije nego što je stigao u Zenicu na ključni meč.

Kada je lopta završila u mreži za konačnu pobjedu, Zenica je eksplodirala. Navijači, igrači i gosti slavili su zajedno, a prizori zagrljaja i suza radosnica brzo su se proširili društvenim mrežama. Đoković je tom prilikom dobio i dres reprezentacije Bosne i Hercegovine sa svojim imenom i brojem 1, što je dodatno oduševilo prisutne i simbolično povezalo jednog od najvećih sportista današnjice sa istorijskim uspjehom bh. fudbala.

Ova noć u Zenici ostat će upamćena ne samo po plasmanu na Mundijal, već i po jedinstvenoj energiji zajedništva – gdje su sport, emocije i poštovanje prema vrhunskim sportistima spojili cijeli region u jednom trenutku. Pogledajte video ispod tekst.

Kosovo: Žena i svastika pretukle muškarca – i policija reagovala

0
uhapsena zena

U Gračanici je rasvijetljen slučaj nasilja u porodici koji je šokirao lokalnu zajednicu, a prema najnovijim informacijama, iza napada na muškarca stoje njegova supruga i njena sestra. Kako je potvrđeno iz Policija Kosova, dvije žene su privedene i ispitane 31. marta 2026. godine zbog sumnje da su još 30. januara fizički napale muškarca, državljanina Kosova.

Prema dostupnim saznanjima, riječ je o porodičnom incidentu u kojem su učestvovale supruga žrtve i njena sestra (svastika), što je i razlog da se slučaj vodi kao nasilje u porodici. Navodno je do sukoba došlo unutar porodičnog okruženja, a motivi za sada nisu zvanično saopšteni.

Iako je incident star više od dva mjeseca, policija je tek krajem marta uspjela prikupiti dovoljno dokaza za identifikaciju i ispitivanje osumnjičenih, nakon čega je o svemu obaviješten nadležni tužilac. Odlukom tužilaštva, predmet je upućen u redovnu proceduru, što znači da će dalji tok slučaja biti vođen pred sudom, bez određivanja pritvora u ovoj fazi postupka.

Za sada nema zvaničnih informacija o težini povreda koje je zadobio muškarac, niti o eventualnim ranijim prijavama nasilja u ovoj porodici. Istraga se nastavlja, a više detalja očekuje se tokom sudskog postupka.

Selman Hasanović iz Rasna: “Sad svi hoće da su gospoda, ne bih u grad ni za vilu”

0

Na prostranstvima Pešterske visoravni, gdje vjetar nosi priče starijih generacija, život je nekada imao drugačiji ritam. U selu Rasno, jedan od onih koji pamti to vrijeme je Selman Hasanović – čovjek koji je kroz decenije rada, odricanja i borbe izgradio svoj život, ali i svjedočio tihoj promjeni Sandžaka.

„Nekad se živjelo u slozi, ljudi su jedni drugima pomagali. Danas se sve gleda kroz interes“, započinje svoju priču Hasanović, prisjećajući se vremena kada su porodice ljeti odlazile na bačiluke, u kolibe koje su nazivali plotare. Tamo su čuvali stoku, muzli ovce i živjeli u skladu s prirodom.

Hasanovićev život nije bio lak. Nakon povratka iz vojske, porodica se podijelila, a imanje koje su nekada zajedno obrađivali razdvojeno je. Ipak, nije odustajao. Radio je širom bivše Jugoslavije – od Makedonije do Crne Gore, hvatajući svaku priliku za zaradu. Počeo je skromno, sa konjima i sitnim poslovima, ali je imao san – kupiti traktor.

„Kad sam to rekao, ljudi su se smijali. Nismo imali ništa, ali malo po malo – ostvarilo se“, kaže on.

Kupovina traktora bila je prekretnica. Zemlju je obrađivao, kupovao nove parcele i širio imanje. Kako sam kaže, sve što je stekao, stekao je svojim rukama. Posebno naglašava razliku između nekadašnjeg i današnjeg života.

„Ranije, kad ti stane kamion, ljudi trče da pomognu. Danas – niko neće ni da pogleda“, govori Hasanović.

Smatra da je nestanak sloge među ljudima jedan od ključnih razloga zašto sela danas odumiru. Mladi odlaze u gradove ili inostranstvo, a kuće ostaju prazne.

„Napravili su vile, ali u njima niko ne živi. Dođu samo na odmor. To nije život“, dodaje.

Iako priznaje da je danas život materijalno lakši, Hasanović smatra da je izgubljeno ono najvažnije – zajedništvo.

„Ne bih otišao u grad ni da mi poklone kuću. Ovdje imam svoj mir, svoju zemlju. To se ne može kupiti“, kaže odlučno.

Svoju zemlju, šume i imanje danas polako prepušta mlađima, ali sa zebnjom posmatra kako i oni odlaze.

„Unuk mi radi u Budvi. Ima zemlje ovdje, ali opet ide. Takvo je vrijeme došlo“, priča Hasanović.

Na kraju, njegova priča nije samo lična ispovijest – to je slika cijelog jednog kraja. Pešter, nekada simbol stočarstva i života u skladu s prirodom, danas se suočava s tihim nestajanjem sela. Ostaju stariji, sjećanja i prazne kuće koje svjedoče o nekim drugim vremenima.

„Treba čovjek da ostane uz porodicu i zemlju. Sve drugo prolazi“, poručuje Hasanović, gledajući prema livadama koje su ga hranile cijeli život.

Preminuo Biba Struja – život i nevjerovatna priča Slaviše Pajkića

0

Slaviša Pajkić, u javnosti poznat kao Biba Struja, preminuo je u 69. godini života, potvrđeno je iz porodičnih izvora. Kako je naveo njegov sin, Pajkić je preminuo u nedjelju, dok je sahrana obavljena juče na groblju u rodnoj Poljani kod Požarevca. Rođen 1957. godine, Pajkić je tokom života stekao gotovo kultni status zahvaljujući neobičnoj sposobnosti da provodi električnu energiju kroz svoje tijelo bez vidljivih posljedica. Upravo ta sposobnost učinila ga je jednim od najprepoznatljivijih fenomena sa ovih prostora, ali i šire.

Njegova priča počinje još u mladosti, dok je radio kao šegrt u bravarskoj radionici. Tada je, gotovo slučajno, otkrio da kontakt sa naponom od 220 volti ne izaziva bol niti povrede. Ovaj neobičan trenutak označio je početak puta koji će ga kasnije dovesti do svjetske pažnje, ali i brojnih televizijskih gostovanja i javnih eksperimenata.

Tokom decenija, Biba Struja je demonstrirao svoje sposobnosti u raznim emisijama, gdje je bez straha dolazio u kontakt sa električnom energijom, ostavljajući publiku u nevjerici. Njegovi nastupi često su balansirali između nauke i spektakla, a upravo ta kombinacija donijela mu je veliku popularnost. Posebnu pažnju izazvali su i njegovi rekordi. Godine 1983. upisan je u Ginisova knjiga rekorda kao osoba koja može podnijeti električni napon od najmanje 220 volti. Iako su se u javnosti često pojavljivale tvrdnje o mnogo većim naponima, zvanični podaci ostali su u okvirima potvrđenih naučnih mjerenja.

Dvije decenije kasnije, 2003. godine u Švedskoj, postavio je još jedan rekord – zagrijao je malu količinu vode koristeći sopstveno tijelo kao provodnik električne energije, što je dodatno učvrstilo njegovu reputaciju jedinstvenog fenomena.

Naučna istraživanja pokušala su objasniti njegovu neobičnu otpornost. Prema dostupnim podacima, Pajkićevo tijelo imalo je karakteristike povezane s rijetkim stanjem poznatim kao Ektodermalna displazija, koje utiče na strukturu kože i odsustvo znojnih žlijezda. Upravo ta specifičnost omogućavala je veću električnu otpornost – čak višestruko veću od prosjeka – što je smanjivalo rizik od povreda prilikom izlaganja električnoj energiji.

Njegova neobična životna priča inspirisala je i filmske autore. O njemu je 2012. godine snimljen dokumentarni film pod nazivom Biba Struja Battery Man, koji dodatno svjedoči o fascinaciji javnosti ovim nesvakidašnjim čovjekom.

Smrt Bibe Struje zatvara jedno posebno poglavlje domaće i regionalne popularne kulture. Bio je više od atrakcije – bio je simbol radoznalosti, hrabrosti i granice između nauke i neobjašnjivog.

Dizel se vraća, a električni stagniraju? Evo šta stoji iza toga

0
elektricni automobil

U trenutku kada su naslovnice počele govoriti o „padu električne revolucije“, a pojedini proizvođači najavili povratak dizel modelima, činilo se da je euforija oko električnih automobila splasnula. Međutim, stvarnost je daleko složenija – i mnogo zanimljivija. Umjesto kraja jedne ideje, svjedočimo njenom sazrijevanju, procesu koji ne ide pravolinijski, već kroz uspone, zastoje i prilagođavanja.

Auto-industrija je u posljednjih desetak godina uložila ogromna sredstva u razvoj električnih platformi, fabrike baterija i transformaciju proizvodnje. Ipak, usporavanje rasta prodaje i smanjenje državnih subvencija u pojedinim zemljama pokazali su da tranzicija nije jednostavna niti brza. Proizvođači su danas prinuđeni da paralelno održavaju dvije skupe tehnologije – klasične motore koji i dalje donose profit i električne modele koji tek treba da postanu potpuno isplativi bez pomoći države. Zato povremeni povratak dizel motora ne predstavlja odustajanje od elektrifikacije, već prilagođavanje tržištu, posebno u segmentima gdje električni pogon još nema ekonomsku prednost, poput dugih relacija i transporta.

Iako je električni automobil mehanički jednostavniji od klasičnog, njegova ključna komponenta – baterija – i dalje određuje cijenu, domet i dostupnost. Cijene litijum-jonskih baterija jesu pale u odnosu na ranije periode, ali nestabilnost tržišta sirovina i dalje predstavlja izazov. Industrija ulaže velike nade u razvoj novih tehnologija poput solid-state baterija, koje bi mogle donijeti značajno poboljšanje performansi, ali te inovacije još nisu spremne za masovnu upotrebu.

Jedan od ključnih problema nije sam automobil, već infrastruktura koja ga prati. U državama sa razvijenom mrežom brzih punjača električni automobili postaju logičan izbor, dok u regionima sa slabijom infrastrukturom ostaju ograničeni na urbanu vožnju. Upravo zbog tog nesklada između tehnologije i okruženja često se stvara utisak da tržište stagnira, iako je u pitanju samo neujednačen razvoj.

Elektrifikacija saobraćaja u velikoj mjeri zavisi i od političkih odluka. Subvencije, poreske olakšice i regulative, poput planiranih zabrana prodaje vozila sa unutrašnjim sagorijevanjem, snažno utiču na tempo promjena. Kada se ti uslovi promijene, tržište reaguje gotovo trenutno. Zbog toga se danas sve više govori o brzini tranzicije, a ne o njenoj opravdanosti.

Ekološki aspekt ostaje jedan od najjačih argumenata u korist električnih vozila, posebno kada je riječ o smanjenju zagađenja u urbanim sredinama. Ipak, šira slika pokazuje da njihov uticaj zavisi od načina proizvodnje električne energije i procesa proizvodnje baterija. Ako se energija dobija iz obnovljivih izvora, električni automobili imaju značajnu prednost, dok u suprotnom njihova korist postaje relativna. Time se jasno pokazuje da ova tehnologija nije izolovano rješenje, već dio šire energetske transformacije.

U cijeloj priči sve češće se pominje i vodonik kao alternativa, zbog brzog punjenja i velikog dometa. Međutim, visoki troškovi proizvodnje i nedostatak infrastrukture za sada ga drže na marginama, kao tehnologiju budućnosti koja tek treba da dobije svoju šansu.

Kada se sve sabere, jasno je da električni automobili nisu prolazni trend, ali ni revolucija koja će se dogoditi preko noći. Realniji scenario podrazumijeva dug period u kojem će različite tehnologije koegzistirati – električna vozila u gradovima, hibridi kao prelazno rješenje, te unaprijeđeni benzinski i dizel motori tamo gdje su i dalje praktični.

Ova tranzicija više liči na evoluciju nego na revoluciju. Budućnost jeste električna, ali će do nje voditi sporiji, složeniji i mnogo realniji put nego što se donedavno vjerovalo.

Sara nasmrt izbola komšiju koji je pokušao da siluje njenog sina!

0

Jedna potresna i kontroverzna priča iz istočnog Londona i danas izaziva podijeljene reakcije javnosti – između razumijevanja majčinskog očaja i osude zbog oduzimanja života. Te kobne jesenje večeri 2014. godine, Sara Sends izašla je iz svog doma odlučna da se suoči s čovjekom za kojeg je vjerovala da predstavlja ozbiljnu prijetnju njenom djetetu. U rukama je nosila kuhinjski nož. Nekoliko minuta kasnije, njen komšija, 77-godišnji Majkl Plisted, ležao je mrtav.

Plisted je već bio poznat policiji kao osuđivani seksualni prestupnik, a u trenutku tragedije suočavao se s novim optužbama za uznemiravanje dječaka u naselju Silvertown. Prema riječima Sare, uznemirujuće glasine ubrzo su dobile potvrdu kada joj je sin ispričao da ga je stariji komšija pokušao dodirivati i ljubiti. Dodatni šok uslijedio je kada je čula da je i drugo dijete bilo meta sličnog ponašanja.

Kako su dani prolazili, strah se pretvorio u bijes. Situacija je, prema njenim tvrdnjama, kulminirala kada joj je sin rekao da ga je Plisted jurio oko zgrade i upućivao mu prijetnje. U tom trenutku, Sara je odlučila da više ne čeka.

Te noći otišla je do njegovog stana. Snimci nadzornih kamera kasnije su pokazali njen dolazak. U sudnici je ispričala da nije imala namjeru da ubije.

„Htela sam da ga natjeram da prizna šta je uradio i da poštedi djecu traumatičnog svjedočenja. Kada je rekao da lažu – sve se u meni slomilo“, kazala je.

U naletu bijesa, izbola ga je više puta. Plisted je preminuo od zadobijenih povreda. Nekoliko sati kasnije, Sara se sama predala policiji – sa nožem i krvavom odjećom.Sud je utvrdio da je riječ o ubistvu iz nehata, uz obrazloženje da je optužena djelovala u stanju gubitka kontrole.

Osuđena je na tri i po godine zatvora. Tokom suđenja, brojne majke iz naselja stale su u njenu odbranu, svjedočeći o ranijem uznemiravanju djece i strahu koji je vladao među roditeljima.Sara je 2019. godine puštena na slobodu. Iako priznaje da je napravila grešku, i danas ostaje pri stavu da se ne kaje.

„Znam da sam uradila lošu stvar, ali nisam loša osoba. Uradila sam ono što bi svaka majka učinila da zaštiti svoje dijete“, izjavila je.

Dodaje da je godinama postojala sumnja u ponašanje njenog komšije, ali da su dokazi došli prekasno.Danas, kaže, pokušava da nastavi život sa sinom, daleko od tragedije koja ju je obilježila.

/VIDEO/ Novak Đoković dočekan kao Princ od Bosne: Pogledajte kako je pozdravljen velikan

0

Zenica je večeras bila centar fudbalske euforije, ali i mjesto gdje je jedan od najvećih sportista svijeta, Novak Đoković, doživio izuzetno srdačan doček tokom utakmice baraža između Bosne i Hercegovine i Italije. Na prepunom stadionu Bilino Polje, gdje su hiljade navijača bodrile reprezentaciju Bosne i Hercegovine u jednoj od najvažnijih utakmica posljednjih godina, pažnju publike privukla je i pojava slavnog tenisera u VIP loži.

U trenutku kada se Đoković pojavio na tribinama, uslijedile su ovacije i dugotrajan aplauz. Navijači su ga pozdravili kao velikog sportskog ambasadora regiona, a atmosfera na stadionu dodatno je dobila na intenzitetu. Dolazak najboljeg tenisera svijeta nije bio slučajan. Đoković je u Zenicu stigao kako bi pružio podršku svom dugogodišnjem prijatelju, kapitenu reprezentacije BiH Edin Džeko, ali i cijeloj ekipi u borbi za plasman na Svjetsko prvenstvo.

Osim Đokovića, utakmici su prisustvovale i brojne istaknute ličnosti iz svijeta fudbala. Među njima su bili predsjednik Fudbalskog saveza BiH Vico Željković, kao i predsjednik UEFA Aleksander Čeferin, što dodatno potvrđuje značaj ovog susreta. Zenica je još jednom pokazala zašto važi za jedno od najvatrenijih fudbalskih središta u regionu – spoj emocije, sporta i poštovanja prema velikim imenima rezultirao je prizorima koji će se dugo pamtiti. Pogledajte video ispod teksta.

Skandalozna izjava analitičara na HRT-u pred meč BiH – Italija (VIDEO)

0

Uoči jedne od najvažnijih utakmica fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine u posljednjim godinama, televizijski studio HRT postao je poprište rasprave koja je izazvala pravu buru reakcija širom regiona. Tokom emisije koju je vodio Petar Vlahov, gostovao je sportski novinar Mario Zorko, a razgovor o predstojećem duelu između Bosne i Hercegovine i Italije ubrzo je prerastao u kontroverznu polemiku.

Vlahov je podsjetio na dramatičnu pobjedu reprezentacije Bosne i Hercegovine protiv Velsa nakon izvođenja penala, naglašavajući da su “susjedi” pokazali karakter i izborili plasman u odlučujući meč. S druge strane, Italija je, kako je naveo, djelovala znatno manje uvjerljivo protiv Sjeverne Irske, iako je prošla dalje.

Zorko je priznao da je euforija u Bosni i Hercegovini – posebno u Sarajevu i Zenici – potpuno opravdana, ističući da Zmajeve dijeli još samo jedan korak od plasmana na Svjetsko prvenstvo. Ipak, na pitanje kome daje prednost, otvoreno je rekao da naginje Italiji, prije svega zbog selektora Gennaro Gattuso.

Međutim, upravo dio emisije koji je uslijedio izazvao je najviše pažnje i osuda. Zorko je postavio pitanje kako bi u Bosni i Hercegovini bila dočekana reprezentacija Hrvatske, sugerišući mogućnost neprijateljske atmosfere koja, kako je insinuirao, prelazi granice sporta. Ova izjava naišla je na brojne kritike na društvenim mrežama i u medijima, gdje su mnogi ocijenili da je riječ o neprimjerenom i zapaljivom komentaru.

Dodatno, Zorko je izrazio uvjerenje da Italija neće propustiti još jedno veliko takmičenje, te da bi eventualna grupa sa selekcijama poput Kanade, Katara i Švicarske bila “izuzetno slaba”, što je takođe izazvalo različita tumačenja u javnosti. U emisiju se kasnije uključio i poznati novinar Zdravko Reić, koji je zauzeo znatno umjereniji stav, jasno poručivši da priželjkuje uspjeh reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Cijela situacija dodatno je podgrijala atmosferu pred odlučujući duel, koji već nosi ogroman sportski značaj, ali sada i dodatnu dozu medijske i emotivne tenzije. U danima koji slijede, jasno je da se borba neće voditi samo na terenu, već i u javnom prostoru, gdje svaka izgovorena riječ ima težinu veću nego ikad. Pogledajte video ispod teksta.