Nedjelja, 7 Juna, 2026

ŠOK U NOVOM PAZARU: Poznata estetičarka pred sudom, koristila OTROVNE SUPSTANCE!

0

NOVI PAZAR – Osnovno javno tužilaštvo u Novom Pazaru podiglo je optužni prijedlog protiv poznate estetičarke Andrijane Ć. zbog sumnje da je stavljala u promet proizvode koji mogu biti štetni po zdravlje ljudi. Kako je saopćeno iz Tužilaštva, optužni prijedlog je Osnovnom sudu u Novom Pazaru podnesen 31. marta 2026. godine, a optužena se tereti za krivično djelo iz člana 256 stav 1 Krivičnog zakonika, koje se odnosi na proizvodnju i stavljanje u promet štetnih proizvoda.

Javni tužilac Samir Bakić naveo je da prikupljeni dokazi ukazuju na postojanje osnovane sumnje da je Andrijana Ć. učestvovala u prometu preparata za koje postoji sumnja da su mogli predstavljati rizik po zdravlje korisnika, zbog čega je protiv nje pokrenut krivični postupak. Slučaj je već duže vrijeme predmet interesovanja javnosti, budući da su se u pojedinim medijima ranije pojavljivale tvrdnje da je osumnjičena godinama obavljala estetske tretmane bez potrebnih dozvola i stručnih licenci, te da je koristila preparate čije porijeklo i način uvoza nisu bili u potpunosti regulisani.
Iako je optužni prijedlog podignut, važno je naglasiti da će o eventualnoj krivičnoj odgovornosti odlučivati nadležni sud nakon sprovedenog postupka i izvođenja svih dokaza.

Predstojeće sudsko ročište trebalo bi da rasvijetli okolnosti pod kojima su sporni proizvodi korišteni, kao i da li je njihov promet zaista mogao ugroziti zdravlje klijenata koji su se podvrgavali estetskim zahvatima. Ovaj predmet izazvao je veliku pažnju javnosti u Novom Pazaru i širom Sandžaka, posebno zbog sve većeg broja neregistrovanih estetskih salona i osoba koje pružaju medicinsko-estetske usluge bez odgovarajućih dozvola i stručnog nadzora.

Mještani Vučje Lokve: Put smo gradili za život, a ne za švercerske rute!

0

VUČJA LOKVA – Mještani nekada živog pazarskog sela Vučja Lokva ponovo su uputili apel nadležnim institucijama da hitno zaštite seoski put koji su, kako navode, prije nekoliko decenija vlastitim sredstvima i radom izgradili kako bi povezali svoja domaćinstva, njive, pašnjake i šume. U saopštenju koje su dostavili javnosti ističu da put kroz Vučju Lokvu nikada nije građen kao regionalna ili tranzitna saobraćajnica, već isključivo kao životna veza stanovnika sa njihovim imanjima.

„Taj put nisu napravili ni država ni opština. Prije 30 do 40 godina probili su ga i održavali sami mještani kako bi mogli doći do svojih kuća i imanja. Nikada nije asfaltiran niti projektovan za intenzivan saobraćaj teških vozila“, navode mještani.

  • Iseljeno svih 72 domaćinstva

Mještani podsjećaju da je upravo loša putna infrastruktura bila jedan od ključnih razloga zbog kojih se tokom godina iz Vučje Lokve iselilo svih 72 domaćinstva. Iako danas u selu nema stalnih stanovnika, brojni vlasnici imanja tokom proljeća i ljeta dolaze kako bi obrađivali zemlju, kosili livade, održavali kuće i brinuli o stoci. Međutim, posljednjih godina situacija se dodatno pogoršala zbog učestalog prolaska teretnih kombija i drugih teških vozila, koja prema riječima mještana ozbiljno uništavaju put.

„Dok su ga koristili ljudi kojima je zaista bio potreban, put se nekako održavao. Danas nakon svake zime ostaju duboka oštećenja, a upravo mještani i ljudi iz dijaspore moraju izdvajati novac za sanaciju štete“, ističe se u saopštenju.

  • Dijaspora godinama finansira popravke

Posebno naglašavaju da su najveći teret održavanja puta godinama nosili ljudi porijeklom iz Vučje Lokve koji danas žive u inostranstvu, kao i vlasnici imanja koji nisu željeli dozvoliti da selo bude potpuno odsječeno.

Prema tvrdnjama mještana, put je posljednjih godina toliko devastiran da su upravo oni kojima je najpotrebniji bili prinuđeni angažovati mehanizaciju kako bi ga ponovo osposobili za prolazak.

  • Sporna dionica preko privatnih imanja

Jedan od najvećih problema predstavlja dionica kroz Ograđenik, za koju mještani tvrde da prolazi preko privatnih parcela i da nije riječ o javnom putu.

„Tim putem svakodnevno prolaze vlasnici zemljišta kako bi stigli do svojih kuća, bašti i imanja. Bez njega mnogi ne bi mogli ni da priđu svojoj zemlji“, navode oni.

Istovremeno upozoravaju da prelaz kod Beberistanske vodenice nije zvanični granični prelaz, zbog čega se sve češće postavljaju pitanja o svrsi prolaska vozila koja nemaju nikakvu vezu sa selom.

„Ako neko automobilom ili kombijem dolazi od Negotinca prema Vučjoj Lokvi, nema imanje u selu i ne ide nikome u goste – logično je pitanje šta tamo traži“, poručuju mještani.

Mještani naglašavaju da nemaju namjeru da ulaze u bilo kakve sukobe niti da preuzimaju nadležnosti državnih organa, ali smatraju da imaju puno pravo da traže zaštitu svoje imovine i infrastrukture koju su decenijama gradili i održavali. Sve više porodica, dodaju, želi obnoviti stare kuće i vratiti život u Vučju Lokvu, ali bez očuvanja puta takvi planovi postaju gotovo nemogući.

„Ne tražimo mnogo. Tražimo samo da put koji su naši očevi i djedovi gradili za život sela ne bude uništen od onih kojima Vučja Lokva ništa ne znači“, zaključuje se u saopštenju mještana.

Sandžak danas: Sijeno umjesto automobila okupiralo saobraćajnicu

0
  • PLAST SIJENA ZAVRŠIO NA KOLOVOZU: Nesvakidašnji prizor u Sandžaku nakratko zaustavio saobraćaj

BIJELO POLJE – Stanovnici jednog bjelopoljskog naselja danas su svjedočili nesvakidašnjoj situaciji kada je veliki plast sijena završio nasred kolovoza, privremeno ometajući odvijanje saobraćaja i izazivajući pažnju prolaznika. Prema riječima mještana, do incidenta je najvjerovatnije došlo usljed nepažnje prilikom transporta sijena. Tokom vožnje, teret je ispao sa prikolice ili vozila i ostao na putu, zbog čega su vozači morali usporiti ili privremeno zaustaviti svoja vozila.

Fotografija sa mjesta događaja brzo se proširila društvenim mrežama, gdje su brojni građani kroz šalu komentarisali da je „selo stiglo u grad“, dok su drugi upozorili da ovakvi slučajevi mogu predstavljati ozbiljnu opasnost za učesnike u saobraćaju. Srećom, prema dostupnim informacijama, u ovom događaju nije bilo povrijeđenih osoba niti je pričinjena veća materijalna šteta. Nakon kraćeg zastoja, sijeno je uklonjeno sa kolovoza, a saobraćaj normalizovan.

Ovaj događaj još jednom podsjeća na važnost pravilnog osiguranja tereta tokom transporta, posebno u ljetnim mjesecima kada su radovi na poljoprivrednim imanjima intenzivirani, a traktori i prikolice sa sijenom česta pojava na putevima širom Sandžaka.

Mještani ističu da je prizor bio neobičan, ali i da je mogao imati mnogo ozbiljnije posljedice da je do incidenta došlo na prometnijoj saobraćajnici ili pri većoj brzini kretanja vozila. Zato apeluju na sve vozače i poljoprivrednike da dodatno obrate pažnju na sigurnost tereta kako bi se izbjegle slične situacije.

/VIDEO/ Lejla Nikšić: „Uživam da slušam svog muža, ne vjerujem u feministička sranja“

0

Poznati bh. reper Adnan Nikšić, porijeklom iz Novog Pazara, koji danas živi i radi u Sarajevu, u braku je sa Lejlom Nikšić, djevojački Mujović, porijeklom iz Tutina. Ovaj sandžački bračni par već godinama privlači pažnju javnosti, ne samo zbog Sajferove uspješne muzičke karijere, već i zbog stavova koje otvoreno dijele sa svojim pratiocima na društvenim mrežama.

Ovaj sandžački bračni par nerijetko dijeli trenutke iz svakodnevnog života na društvenim mrežama, gdje okuplja veliki broj pratilaca. Međutim, upravo njihovi stavovi o braku i porodičnim odnosima često izazivaju brojne komentare, posebno među ženskim dijelom publike.

Mnogi pratioci zamjeraju Lejli što, kako tvrde, „previše sluša svog supruga“, smatrajući da takav odnos nije u skladu sa savremenim shvatanjima ženskih prava. Ipak, Lejla na takve kritike odgovara bez ustručavanja, ističući da je njen odnos sa suprugom zasnovan na međusobnom poštovanju i razumijevanju. Tokom jednog lajv uključenja na društvenim mrežama, otvoreno je govorila o načinu na koji funkcioniše njihov brak.

„Naravno, ja muža pitam za sve. Ja ga doslovno pitam: ‘Bebo, mogu li sa drugaricama na kafu?’ Ako me pusti, odem. Ako se desi da mu se ne sviđa neki dio moje odjeće i kaže da je nešto prekratko, ja to promijenim bez pogovora. Uživam da slušam svog muža. Ne vjerujem u ta feministička sranja. Smatram da je poštovanje obostrano, isto tako i on mene za sve ispoštuje. Vi me sad razapnite na internetu da nemam slobodu, da sam rob“, poručila je Lejla.

Njena izjava izazvala je burne reakcije na društvenim mrežama. Dok jedni smatraju da je riječ o ličnom izboru i modelu porodičnih vrijednosti koji treba poštovati, drugi tvrde da ovakve poruke šalju pogrešnu sliku mladim ženama.

U Sandžaku, odakle potiču i Sajfer i Lejla, tradicionalne porodične vrijednosti i dalje imaju značajno mjesto u društvu. Mnogi smatraju da se uspješan brak zasniva upravo na međusobnom poštovanju, kompromisu i jasno definisanim ulogama supružnika, dok drugi zagovaraju potpuno ravnopravan pristup bez naglašavanja autoriteta bilo koje strane. Bez obzira na različita mišljenja, jedno je sigurno – Sajfer i Lejla svojim objavama i iskrenim izjavama redovno pokreću rasprave koje prevazilaze granice estrade i otvaraju pitanja o braku, tradiciji i vrijednostima u savremenom društvu. Pogledajte video ispod teksta.

 

Veče za pamćenje: Novi Pazar ispratio maturante Medicinske škole /VIDEO/

0

Novi Pazar je ovih dana ponovo bio u znaku mladosti, elegancije i posebnih emocija. Maturanti Medicinske škole „Dva heroja“ prošetali su gradom u svečanom defileu, privlačeći pažnju brojnih građana koji su izašli da isprate jednu od najljepših večeri u životu ovih mladih ljudi.

Djevojke u raskošnim haljinama i mladići u elegantnim odijelima zablistali su na ulicama Novog Pazara, dok su ponosni roditelji, rodbina i prijatelji bilježili trenutke koji će ostati trajna uspomena. Osmijesi, zagrljaji, fotografisanje i poneka suza radosnica obilježili su veče u kojoj su maturanti simbolično zatvorili jedno važno životno poglavlje. Posebnu pažnju izazvali su brojni kreativni modni izbori maturanata, ali i dostojanstveno ponašanje mladih koji su pokazali da Novi Pazar ima generacije na koje može biti ponosan. Atmosfera je bila ispunjena pozitivnom energijom, a centar grada na nekoliko sati pretvoren je u veliku pozornicu mladosti.

Za većinu maturanata ovo nije samo kraj srednjoškolskog obrazovanja, već i početak novih izazova – studija, zaposlenja i ostvarenja životnih ciljeva. Mnogi od njih već planiraju nastavak školovanja na medicinskim, farmaceutskim i drugim fakultetima, noseći sa sobom znanje i iskustva stečena tokom školovanja. Defile maturanata Medicinske škole još jednom je pokazao koliko su ovakvi događaji važni za cijelu zajednicu. Oni nisu samo proslava završetka škole, već i podsjetnik da svaka generacija donosi novu energiju, nove ideje i nadu u budućnost. pogledajte video ispod teksta.

IZNENAĐUJUĆI PODACI IZ AUSTRIJE: U bečkim školama 42 odsto učenika muslimani

0

Beč – Najnoviji podaci Direkcije za obrazovanje u Beču pokazuju značajne promjene u vjerskoj strukturi učenika javnih škola, potvrđujući dugogodišnje demografske trendove u austrijskoj prijestonici. Prema objavljenim statistikama za školsku godinu 2025/26, muslimanski učenici sada čine oko 42 odsto djece koja pohađaju javne osnovne, srednje i stručne škole u Beču.

Istovremeno, broj učenika katoličke vjeroispovijesti pao je na oko 17 odsto, dok pravoslavci čine približno 14 odsto školske populacije. Oko 23 odsto učenika izjasnilo se kao bez vjerske pripadnosti, dok ostatak otpada na druge religijske zajednice. Ovi podaci ne odnose se na ukupno stanovništvo Beča, već isključivo na učenike javnih škola, ali jasno ukazuju na duboke promjene koje se odvijaju u jednom od najvažnijih evropskih gradova.

Posljedica migracija i promjene društva

Beč je već decenijama jedna od najpoželjnijih destinacija za doseljenike iz jugoistočne Evrope, Turske, Bliskog istoka i drugih dijelova svijeta. Veliki broj porodica iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i drugih zemalja Balkana danas živi upravo u austrijskoj prijestonici. Zbog toga ne iznenađuje činjenica da među učenicima raste udio djece iz porodica muslimanske i pravoslavne tradicije, dok broj katolika opada usljed nižeg nataliteta i procesa sekularizacije koji je prisutan širom zapadne Evrope.

  • Novi izazovi za obrazovni sistem

Stručnjaci upozoravaju da ovakve demografske promjene donose nove izazove za škole. Među najvažnijim pitanjima nalaze se organizacija vjeronauke, integracija djece različitog kulturnog porijekla, učenje njemačkog jezika i očuvanje društvene kohezije u multietničkom okruženju. Austrijske vlasti naglašavaju da obrazovni sistem mora odgovoriti na potrebe sve raznovrsnije školske populacije, uz istovremeno očuvanje zajedničkih vrijednosti i kvalitetnog obrazovanja za svu djecu.

  • Beč kao ogledalo buduće Evrope

Mnogi analitičari smatraju da Beč danas predstavlja svojevrsni model onoga što će brojni evropski gradovi postati u narednim decenijama. Različite kulture, jezici i religije već su sastavni dio svakodnevnog života austrijske prijestonice. Najnoviji podaci iz škola pokazuju da se promjene ne događaju tek u budućnosti – one su već prisutne među najmlađim generacijama koje će oblikovati društvo Austrije u godinama koje dolaze.

Šaha Hasanović iz Sjenice dva puta rodila blizance i odgojila sedmero djece: „Vodu sam nosila iz potoka, a djecu vozila na konjskim kolima“

0

DUBNICA/SJENICA – U vremenu kada se mnogi žale na svakodnevne obaveze i ubrzan način života, priča Šahe Hasanović iz sela Dubnica kod Sjenice podsjeća na godine kada se živjelo mnogo teže, ali se, kako kaže, nije odustajalo od rada, porodice i borbe za bolji život. Ova vrijedna Pešterka danas ima 73 godine, sedmero djece i čak šesnaestoro unučadi. Iza nje je život ispunjen odricanjem, radom i nevjerovatnom snagom žene koja je gotovo sama nosila teret porodice dok je suprug radio u rudniku.

Posebno zanimljiv detalj njene životne priče jeste činjenica da je čak dva puta rodila blizance, što je rijetkost i danas, a kamoli u vrijeme kada nije bilo ni osnovnih uslova za život.

„Imala sam sedmoro djece. Nije bilo vode, nije bilo struje. Išla sam na potok, zahvatala vodu, prala i nosila. Zimi bi se ruke sledile, a trebalo je kazane i kofe iznijeti na glavi uz brdo“, prisjeća se Šaha.

Dok je suprug radio daleko od kuće, na njoj je ostajalo gotovo sve – od podizanja djece do najtežih poljoprivrednih poslova.

„Jednog u naručje, ostalu djecu na mala konjska kola pa u livadu, u šumu, na njivu. Orala sam, kopala, kosila, plastila sijeno. Borila sam se da ih podignem i izvedem na pravi put“, priča ona.

Najteže joj je bilo kada su blizanci bili mali. U kući su istovremeno bile po dvije bešike koje je satima ljuljala.

„Sjednem između dvije bešike i ljuljam, ljuljam dok mi ruke ne utrnu. Tako sam ih odgojila. Hvala Bogu, danas su svi zdravi i svoji ljudi“, kaže s ponosom.

Iako je život bio surov, Šaha ne pamti da se žalila. Dok su djeca rasla, svakodnevno je čuvala krave, obrađivala zemlju, tkala ćilime i brinula o domaćinstvu. Prisjeća se da su upravo ćilimi koje je tkala sa sestrom pomogli porodici da kupi nova imanja.

„Osmi dan nakon poroda skidala sam ćilim s razboja. Tkale smo i prodavale, pa se od toga kupovala zemlja. Tako se nekad živjelo“, govori.

Danas sa osmijehom gleda na godine pune odricanja. Djeca su se poženila i poudavala, unuci rastu, a ona uživa u njihovoj blizini. Ipak, ne krije da sa čuđenjem posmatra današnje vrijeme.

„Sad je sve na dugme. Ima svega. Kad čujem da se neko žali zbog jednog djeteta, samo se nasmijem. Ja sam nosila dvije bešike, radila u polju i odgajala sedmero djece. Nisam ni osjećala koliko je teško“, kaže Šaha.

Njena priča nije samo priča jedne žene. To je svjedočanstvo generacije pešterskih majki koje su svojim rukama gradile domove, odgajale porodice i čuvale ognjišta u najtežim uslovima. Danas, dok u 73. godini života uživa među djecom i unucima, Šaha Hasanović ostaje simbol jedne epohe, vremena kada se rad nije brojao, a snaga žene mjerila djelima, a ne riječima.

Bahtijar Bajrović iz Koniča: „Nikada nisam poželio Njemačku, moje mjesto je na Pešteri“

0

U vremenu kada brojna pešterska sela ostaju bez stanovnika, a mladi svoju budućnost sve češće vide u evropskim zemljama, priča Bahtijara Bajrovića iz sela Koniče na Donjoj Pešteri predstavlja pravo osvježenje i podsjetnik da ljubav prema rodnom kraju ne može zamijeniti nijedna adresa u svijetu. Dok mnogi sanjaju odlazak u Njemačku, Bahtijar bez razmišljanja kaže da svoje mjesto vidi upravo tamo gdje je rođen.

„Ja volim Koniče, ne Njemačku. Ovdje sam se rodio, ovdje živim i ovdje mi je najljepše“, kaže ovaj vrijedni domaćin dok pokazuje svoje imanje i stoku koja mu već decenijama predstavlja izvor života.

Njegova porodica je brojna. Odrastao je u kući sa čak jedanaestoro djece. Danas i sam ima veliku porodicu, a s ponosom govori o slozi među braćom, sestrama, djecom i komšijama.

„Nekada smo svi slušali roditelje. Što kaže majka i otac, to je bio zakon. Radili smo, čuvali ovce i krave, pomagali jedni drugima. To su bila najljepša vremena“, prisjeća se Bahtijar.

Iako su pojedini članovi njegove porodice otišli u Njemačku, veza sa rodnim selom nikada nije prekinuta. Mnogi od njih su izgradili nove kuće upravo u Koniču, potvrđujući da korijeni ostaju tamo gdje su prvi put načinjeni životni koraci. Koniče danas ima džamiju, asfaltirane puteve, uređenu infrastrukturu i brojne nove kuće. Ono što nedostaje nisu objekti, već ljudi.

„Imamo sve, samo nemamo naroda. Selo se mnogo iselilo“, kaže Bajrović sa dozom tuge.

Stanovnici ovog kraja uglavnom se bave stočarstvom i poljoprivredom. Na pešterskoj visoravni uspijevaju krompir, luk, paprika i paradajz, dok domaćinstva proizvode vlastiti sir, maslo, kajmak i druge tradicionalne proizvode.

„Imamo sve što nam treba za život. Naše mlijeko, sir, maslo, meso. Kad čovjek radi, može pristojno da živi“, ističe on.

Posebno naglašava da je zadovoljan odnosom lokalne samouprave prema selu i zahvaljuje Opštini Tutin na pomoći koju pruža mještanima.

„Asfaltirani su putevi, mnogo je lakše živjeti nego nekada. Zahvaljujemo se opštini koliko može da pomogne“, kaže Bajrović.

Njegova životna filozofija jednostavna je i iskrena – čovjek treba da bude zadovoljan onim što ima, da čuva porodicu i komšiluk i da ne zaboravi odakle potiče.

Dok mnogi u potrazi za boljim životom odlaze hiljadama kilometara daleko, Bahtijar Bajrović ostaje simbol jednog drugačijeg pogleda na sreću. Za njega se ona ne nalazi u velikim gradovima i stranim državama, već među pešterskim brdima, porodičnim ognjištem i uspomenama koje ga vežu za Koniče.

„Ovdje sam svoj na svome. Imam porodicu, komšije, selo koje volim. Šta mi više treba?“ – poručuje Bahtijar, čovjek koji je dokaz da se istinsko bogatstvo ne mjeri kilometrima udaljenosti od rodnog kraja, već ljubavlju prema mjestu iz kojeg potičemo.

Katastrofa nadomak centra Tutina: „Ovdje se može snimati horor film“

0

PEČONICA I DALJE ČEKA RJEŠENJE: Mještani ogorčeni zbog zapuštenog korita i kanalizacije koja se uliva u rijeku

TUTIN – Iako se problem riječnog korita Pečonice nalazi svega nekoliko stotina metara od centra Tutina, njegovo trajno rješavanje još uvijek nije na vidiku. Na to već godinama upozoravaju mještani ovog dijela grada, a među najglasnijima je Ito Kurtanović, koji tvrdi da već više od decenije vodi borbu kako bi nadležni konačno reagovali.

Na poziv stanovnika naselja uz rijeku Pečonicu, medijska ekipa obišla je teren i zatekla prizore koji, prema riječima mještana, godinama narušavaju kvalitet života. Zapušteno korito obraslo je rastinjem, a dodatni problem predstavljaju kanalizacione vode koje se, kako tvrde stanovnici, direktno ulivaju u rijeku. Kurtanović navodi da je prvi zvanični zahtjev lokalnoj samoupravi podnio još 2013. godine, te da od tada redovno dokumentuje i prijavljuje problem.

„Ovo nije problem od jučer. Korito nije uređivano decenijama, a kanalizacija se stotinama metara uliva direktno u rijeku. Sve zahtjeve sam podnosio uredno i dokumentovano, ali konkretnih rezultata nema“, kaže Kurtanović.

Posebno ističe da tokom ljetnih mjeseci stanovnici osjećaju posljedice neuređenog korita i neprijatnih mirisa koji dolaze iz rijeke. Prema njegovim riječima, neophodno je hitno čišćenje korita, uklanjanje rastinja i izgradnja kolektora koji bi spriječio dalje zagađenje vodotoka. Kurtanović je pozvao predsjednicu Opštine Tutin Selmu Kučević i njene saradnike da obiđu lokaciju i razgovaraju sa građanima na terenu.

„Ne tražimo nemoguće. Potrebno je izaći među ljude, vidjeti stanje na licu mjesta i napraviti plan rješavanja problema. Ovo pitanje ne tiče se samo jednog naselja, već svih građana koji žele čistiji i uređeniji Tutin“, poručio je.

Istovremeno, pohvalio je pojedine aktivnosti koje su prethodnih mjeseci sprovedene na uklanjanju određenih infrastrukturnih problema u ovom dijelu grada, ali smatra da su to tek početni koraci i da je potrebno sistemsko rješenje. Tokom obraćanja naglasio je da pitanje zaštite životne sredine ne bi smjelo biti predmet političkih podjela te je pozvao predstavnike svih političkih stranaka da zajednički podrže projekte koji će doprinijeti razvoju Tutina.

„Sve što se uradi za Tutin ostaje građanima Tutina. Nije važno koja je stranka pokrenula projekat, važno je da se problemi rješavaju“, istakao je.

Mještani očekuju da nadležne službe u narednom periodu preduzmu konkretne korake kako bi se saniralo korito Pečonice, uklonio otpad i spriječilo dalje zagađenje rijeke. Kako poručuju, nakon više od jedne decenije čekanja, vrijeme je da obećanja budu zamijenjena konkretnim radovima na terenu. Dok Pečonica i dalje protiče kroz srce Tutina, stanovnici ovog kraja nadaju se da će umjesto zapuštenog i zagađenog korita uskoro dobiti uređenu riječnu obalu koja će biti na ponos cijelom gradu.

Sjeničaci nekad strah i trepet Jugoslavije: Poslije pogibije Mitka Šampiona sa fotografije je ostao samo jedan živ

0

Ponekad jedna stara fotografija vrijedi više od hiljadu riječi. Na njoj nisu samo lica petorice mladića iz nekog davnog vremena. Na njoj je jedna epoha Sjenice, jedno prijateljstvo, jedna mladost i generacija koja je ostavila dubok trag u svom gradu. Nakon tragične smrti Mitka „Šampiona“, koji je izgubio život nakon pada sa skele u Njemačkoj, među njegovim prijateljima i poznanicima pojavila se fotografija koja je probudila lavinu emocija. Za mnoge Sjeničake ona predstavlja pravo historijsko blago.

Na fotografiji stoje ljudi čija su imena nekada bila poznata daleko izvan granica Pešteri. Gornji red čine rahmetli Fiko Bihorac, Haso Hodžić i rahmetli Etko Pedalj, dok su u donjem redu rahmetli Cako Toković i rahmetli Mitko „Šampion“.

Danas, kada se pogleda ova fotografija, srce zaboli zbog jedne činjenice – od petorice prijatelja ostao je živ samo Haso Hodžić, koji danas živi i radi u Sarajevu.mNekada su bili simbol jedne generacije. Mladi, snažni, hrabri i prepoznatljivi gdje god bi se pojavili. Njihova imena izgovarala su se sa poštovanjem, a ponekad i sa dozom strahopoštovanja. Bili su sjenički mangupi iz vremena kada su riječ, obraz i prijateljstvo vrijedili više od bilo kakvog bogatstva.

Posebno emotivna postala je ova fotografija nakon vijesti o smrti Mitka „Šampiona“. Njegovi prijatelji danima se opraštaju od njega, prisjećajući se čovjeka koji je više od tri decenije proveo radeći u Njemačkoj, ali koji nikada nije zaboravio svoj rodni kraj. Govorio je kako jedva čeka da završi papire i vrati se u Sjenicu nakon 30 godina. Sudbina je, međutim, odlučila drugačije.

Danas su Fiko, Etko, Cako i Mitko ponovo zajedno – makar na ovoj fotografiji koja je preživjela vrijeme, odlazak ljudi i prolaznost života. Ostala je kao nijemi svjedok jedne generacije koja je obilježila Sjenicu. Možda upravo zato ova fotografija vrijedi više od zlata. Jer ne prikazuje samo pet mladića. Prikazuje mladost koja se ne može vratiti, prijateljstvo koje smrt nije ugasila i uspomene koje će živjeti dok god ih Sjenica pamti. A Haso, posljednji među njima, danas nosi sjećanje na svoje prijatelje i jedno vrijeme koje se više nikada neće ponoviti.