Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
UHAPŠEN ROŽAJAC zbog sumnje da je putem društvenih mreža uputio prijetnje ministru pravde Srbije i glavnom javnom tužiocu u Beogra
UHAPŠEN ROŽAJAC nakon što je, prema navodima nadležnih i srbijanskih medija, preko društvene mreže Iks navodno uputio prijetnje smrću ministru pravde Nenadu Vujiću i glavnom javnom tužiocu Višeg javnog tužilaštva u Beogradu Nenadu Stefanoviću.
Muškarac inicijala G. D. (60), porijeklom iz Rožaja, a nastanjen u Zemunu, uhapšen je zbog sumnje da je preko društvene mreže Iks uputio ozbiljne prijetnje dvojici visokih predstavnika pravosuđa Srbije.
Prema informacijama koje je objavio Newsmax Balkans, osumnjičeni je uhapšen po nalogu Posebnog odjeljenja za visokotehnološki kriminal Višeg javnog tužilaštva u Beogradu. U njegovom pronalasku i hapšenju učestvovali su pripadnici Uprave kriminalističke policije i Odjeljenja za posebne akcije MUP-a Srbije.
Policiji prethodno naređeno da pronađe autore prijetnji
Više javno tužilaštvo prethodno je naložilo policiji da identifikuje i uhapsi autore spornih objava u kojima su prijetnje upućene glavnom javnom tužiocu Nenadu Stefanoviću i ministru pravde Nenadu Vujiću. RTS je objavio da je nalog izdat nakon što su se na društvenoj mreži pojavile poruke koje su sadržavale prijetnje njihovim životima.
Srbijanski mediji navode da bi se G. D. mogao teretiti za krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, ali će konačna pravna kvalifikacija zavisiti od odluke nadležnog tužilaštva i rezultata daljeg postupka.
Puno ime osumnjičenog do sada nije zvanično saopšteno. Zbog toga se u javnosti navode samo njegovi inicijali, uz napomenu da se smatra nevinim dok se njegova odgovornost ne utvrdi pravosnažnom sudskom presudom. Pogledajte video ispod teksta
UHAPŠEN ROŽAJAC zbog prijetnji ministru pravde Srbije i beogradskom tužiocu, a policija ga je pronašla i privela u Zemunu. pic.twitter.com/BFjq7mv2lW
Sandžačku vunu koju je nekada mogao dobro prodati, stočar Hido Rahić iz Trijebina kod Sjenice danas baca i zakopava jer nema organizovanog otkupa ni zainteresovanih kupaca.
Vunu koja je nekada bila tražena i donosila značajnu zaradu, stočar Hido Rahić iz sela Trijebine kod Sjenice danas nema kome prodati, pa je primoran da je baca i zakopava. Uprkos brojnim problemima i sve praznijim sandžačkim selima, ovaj vrijedni domaćin ne namjerava odustati od posla koji voli.
Hido Rahić iz Trijebina godinama se bavi poljoprivredom i stočarstvom. Na svom imanju uzgaja oko 250 ovaca i približno 70 konja, a svakodnevni rad na selu za njega nije samo način zarade već i životna navika.
– Nije ni teško ni lako, ali nešto se mora raditi. Nisam navikao da ležim. Volim ovaj posao i imam merak da ga radim – govori Rahić.
Dio imanja ogradio je za konje, dok o ovcama brine uz pomoć čobana. Kaže da dvojica njegovih sinova žive u Švedskoj i Njemačkoj, dok je jedan ostao uz njega kako bi pomagao u poslovima.I sam je svojevremeno pokušao živjeti u Njemačkoj, ali se ubrzo vratio u rodni kraj.
– Vidio sam da mi se takav život ne sviđa i vratio sam se kući. Ovdje radim za sebe, niko me ne tjera niti mi naređuje – objašnjava domaćin.
Nekada se od vune moglo kupiti jagnje
Najbolji pokazatelj koliko se položaj stočara promijenio jeste vuna. Nekada se koristila za izradu odjeće, ćilima, čarapa i drugih predmeta, pa je predstavljala vrijedan proizvod svakog domaćinstva. Danas za nju gotovo da nema kupaca.
– Nekada si mogao ošišati 200 ovaca, prodati vunu i kupiti jagnje. Danas je bacam. Nosim je i zakopavam. Eto kakvo je vrijeme došlo – kaže razočarano Rahić.
Troškovi šišanja i rada ostaju, dok zarade od vune nema. Organizovani otkup ne postoji, a stočari su prepušteni sami sebi. Rahić smatra da je neophodno pronaći sistemsko rješenje kako vrijedna sirovina više ne bi završavala pod zemljom.Prisjeća se da je prije tri decenije od proizvodnje sira mogao ostvariti veoma dobru zaradu. Danas su, kako kaže, cijene sira, mesa i jagnjadi niske u odnosu na troškove proizvodnje.Državne subvencije donekle pomažu da gazdinstva opstanu, ali nisu dovoljne da riješe probleme tržišta.
– Da nema pomoći za ovce, krave i ždrebad, malo ko bi se ovim bavio. Država pomaže, ali sa sirom, mesom i vunom sve je stalo – navodi Rahić.
Sandžačka sela ostaju bez mladih
Pored nepostojanja otkupa, veliki problem predstavlja i odlazak stanovništva. Nekada brojna i snažna sela danas su gotovo opustjela, jer su mnoge porodice otišle u inostranstvo.Sve je manje mladih Sandžaklija koji su spremni nastaviti porodičnu tradiciju i baviti se ovčarstvom. Težak fizički rad, neizvjesna zarada i nedostatak sigurnog tržišta dodatno ih udaljavaju od sela.
Rahić ukazuje i na visoke poreske obaveze za zemljište koje je najvećim dijelom kamenito i ne može se obrađivati. Domaćinstva posjeduju desetine hektara, ali samo mali dio predstavlja plodnu zemlju.Ipak, Hido ostaje vjeran rodnom kraju, svojim ovcama i konjima. Njegova priča pokazuje da sandžačko selo još živi zahvaljujući rijetkim domaćinima koji, uprkos svim teškoćama, ne žele napustiti zemlju i posao svojih predaka.Oni ne traže mnogo – sigurniji otkup, pravednije uslove i priliku da od vlastitog rada mogu dostojanstveno živjeti. Bez takve podrške, vuna će nastaviti završavati pod zemljom, a sa njom bi mogla nestati i višestoljetna tradicija ovčarstva na Pešteri.
Prisustvovao sam mučenju zarobljenika iz Vukovara u zatvoru, tvrdi Bejto Sajtović iz Novog Pazara, opisujući ono čemu je, prema vlastitom svjedočenju, prisustvovao u Sremskoj Mitrovici.
Bejto Sajtović, poznat pod nadimkom Beks Amsterdam, iznio je potresno lično svjedočenje o vremenu provedenom u Kazneno-popravnom domu Sremska Mitrovica, tvrdeći da je početkom ratova na prostoru bivše Jugoslavije svjedočio zlostavljanju zarobljenika dovedenih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.Nekada poznat kao jedan od fizički najsnažnijih i najopasnijih momaka sa novopazarskog asfalta, Sajtović je tokom gostovanja u emisiji „Balkan info“ govorio o više od tri decenije provedene po zatvorima širom bivše Jugoslavije i zapadne Evrope. Ipak, najveću pažnju izazvao je dio njegovog svjedočenja koji se odnosi na ratne zarobljenike u Sremskoj Mitrovici.
„Gledao sam šta im rade“
Prema Sajtovićevim riječima, u zatvoru se nalazio u vrijeme kada su, nakon pada Vukovara 1991. godine, u Sremsku Mitrovicu dovedeni hrvatski ratni zarobljenici, među kojima je, kako tvrdi, bilo i žena.Naveo je da su bili smješteni u potpuno izolovanom dijelu zatvora, bez mogućnosti uobičajenog kontakta s drugim zatvorenicima.
– Bili su u potpunoj izolaciji. Niko nije smio da im priđe. Gledao sam kako ih maltretiraju i ponižavaju – ispričao je Sajtović.
Kazao je da je pojedinim zarobljenim ženama, uprkos zabrani, krišom dodavao cigarete i druge sitnice, jer mu je, kako je rekao, bilo žao ljudi koje je svakodnevno gledao iza zatvorskih rešetaka.
– Žao mi je svakog čovjeka, bez obzira na to koje je vjere i kojem narodu pripada – poručio je.
Sajtović tvrdi da je lično vidio fizičko zlostavljanje zarobljenika, ali je naglasio da nije želio ulaziti u političku pozadinu rata niti utvrđivati nečiju krivicu.
– Govorili su da su to neprijatelji i da su činili zločine. Ja u politiku nisam ulazio. Gledao sam čovjeka ispred sebe i bilo mi ga je žao – naveo je.
Spomenuo Vesnu Bosanac i Sulejmana Tihića
U svom svjedočenju Sajtović je rekao da se među zatočenicima navodno nalazila i doktorica Vesna Bosanac, ratna direktorica vukovarske bolnice. Tvrdio je i da je u zatvoru viđao Sulejmana Tihića, kasnijeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.Prema njegovim riječima, Tihića je viđao gotovo svakog jutra, a jednom mu je navodno zatražio hljeb, žaleći se na izuzetno lošu hranu i postupanje kojem je bio izložen.
Sajtović je ispričao da je kasnije dolazio Međunarodni komitet Crvenog krsta, nakon čega je uslijedila razmjena dijela zatočenika.Postojanje zatočenika dovedenih iz Vukovara u Sremsku Mitrovicu zabilježeno je i u dokumentima međunarodnih institucija. Međutim, pojedinačne tvrdnje koje je Sajtović iznio u intervjuu predstavljaju njegovo lično svjedočenje i nisu nezavisno potvrđene u cijelosti.
Od novopazarskog asfalta do zatvora širom Evrope
Sajtović je tokom intervjua govorio i o odrastanju u siromašnom dijelu Novog Pazara. Prema njegovim riječima, već kao četrnaestogodišnjak sukobio se sa zakonom, nakon čega su uslijedile osude zbog razbojništava, teških krađa i nasilničkog ponašanja.Kazne je izdržavao u Nišu, Kragujevcu, Požarevcu, Sremskoj Mitrovici i drugim zatvorskim ustanovama. Tvrdio je da su drugi zatvorenici često pokušavali da ga izazovu i fizički se odmjere s njim, zbog čega je učestvovao u brojnim sukobima.
Njegovo ime kasnije je postalo poznato i u kriminalnim krugovima zapadne Evrope. Nakon odlaska iz tadašnje Jugoslavije živio je u Njemačkoj, gdje je radio kao izbacivač u diskotekama, ali je ubrzo ponovo ušao u svijet kriminala.Govorio je o pljačkama, iznudama i drugim krivičnim djelima zbog kojih je godinama boravio u njemačkim zatvorima. Zbog sukoba i procjene da predstavlja visok bezbjednosni rizik, često je premještan iz jedne ustanove u drugu i držan pod posebnim nadzorom.
Priča bez uljepšavanja burne prošlosti
Iako je godinama važio za strah i trepet u pojedinim krugovima na zapadu Evrope i za čovjeka na kojeg su rijetki smjeli krenuti, Sajtovićevo svjedočenje istovremeno pokazuje život obilježen nasiljem, zatvorima i teškim posljedicama kriminalnih odluka.Od svih priča koje je iznio, najpotresniji ostaje njegov opis zarobljenika u Sremskoj Mitrovici. Kako je poručio, nacionalnost i vjera nisu mogli promijeniti ono što je vidio – ljude koji su bili izolovani, ponižavani i, prema njegovim tvrdnjama, fizički zlostavljani. Pogledajte video ispod teksta.
Napomena: Tvrdnje Bejta Sajtovića prenesene su iz njegovog intervjua i predstavljaju njegovo lično svjedočenje. Navodi o konkretnim osobama, broju zatočenika i pojedinačnim događajima zahtijevaju dodatnu provjeru u sudskim arhivama i dokumentima nadležnih međunarodnih institucija.
SIN DA LEŽI, JA DA TEGLIM CIJELOG ŽIVOTA – poručio je Adem, koji se nakon dugogodišnjeg rada u inostranstvu vratio na djedovinu i posvetio se domaćinstvu, životinjama i proizvodnji hrane.
„Sin DA LEŽI, JA DA TEGLIM CIJELOG ŽIVOTA – NEĆE DA MI JE TRO SIN!“ – poručeno je u razgovoru koji donosi priču o Adamu Većireviću, penzioneru koji se nakon decenija rada vratio na porodično imanje i posvetio životu na selu.
Nakon godina provedenih na gradilištima i poslovima daleko od rodne kuće, Adam Većirević penzionerske dane provodi na djedovini. Umjesto potpunog odmora, svakodnevicu je ispunio brigom o životinjama, obrađivanjem zemlje i druženjem s ljudima.Kako je ispričao, radni vijek proveo je uglavnom na terenu, baveći se poslovima izolacije. Radio je i u Alžiru, a priznaje da je tokom života najmanje vremena provodio u vlastitoj kući. Danas pokušava nadoknaditi propušteno i uživati u miru rodnog kraja.
Na imanju drži oko 200 kokoši, dok jaja najvećim dijelom plasiraju u Sarajevu. Porodica uzgaja i krompir, luk i mrkvu, a Adam brine i o desetak ovaca. U poslovima mu pomaže sin, koji je nabavio potrebnu mehanizaciju i pronašao tržište za domaće proizvode.Iako se približio sedmoj deceniji života, Adam ne miruje. Kaže da uživa u prirodi, životinjama i razgovoru s ljudima, ali priznaje da godine ipak ostavljaju trag.Posebnu pažnju privukla je iskrena i duhovita poruka o odnosu roditelja i sina:
– On da leži, ja da teglim cijelog života – neće da mi je to sin!
Iza šaljivih riječi krije se jasna životna poruka: porodično imanje može opstati samo ako mlađi prihvate odgovornost i zajedno sa roditeljima rade na njegovom očuvanju.Adamova priča pokazuje da povratak na djedovinu ne mora predstavljati korak unazad. Uz trud, podršku porodice i dobru ideju, život na selu Pogledajte video ispod teksta,
Skandalozne izjave Mihajla Ulemeka izazvale su osude nakon što je u javno objavljenom snimku pogrdno govorio o preminulim pjevačima, uz uvrede na nacionalnoj i vjerskoj osnovi.
Snimak nastupa Mihajla Ulemeka, bivšeg pripadnika Srpske dobrovoljačke garde i čovjeka kojeg pojedini mediji predstavljaju kao strica Milorada Ulemeka Legije, izazvao je burne reakcije zbog niza uvredljivih i nacionalističkih izjava.Ulemek, koji posljednjih godina gostuje u različitim televizijskim emisijama i podcastima, u spornom obraćanju govorio je o popularnosti preminulih pjevača Halida Bešlića, Šabana Šaulića i Džeja Ramadanovskog. Umjesto kritike njihovog umjetničkog rada, iznio je niz pogrdnih ocjena, psovki i generalizacija zasnovanih na nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti.
Govoreći o Halidu Bešliću, Ulemek je kazao da ne želi da ga uzdiže jer su tokom rata na njega, kako je naveo, „Halidi pucali“. Takvom formulacijom ime poznatog pjevača poistovjetio je s čitavim narodom i ratnim neprijateljem.Posebno uvredljive riječi uputio je Šabanu Šauliću. Problem mu je, između ostalog, predstavljalo to što je Šaulić sinu dao ime Mihajlo, dok mu se kćerka zove Ilda. Na osnovu toga iznio je tvrdnju da se legendarni pjevač navodno stidio svog muslimanskog porijekla.
Bez ikakvih dokaza pogrdno je govorio i o Džeju Ramadanovskom, nazivajući ga „šibicarom“ i „lopovom“, a osporio je i odluku da poznati pjevači budu sahranjeni u Aleji zaslužnih građana. Da podsjetimo da je i Džej bio musliman kojem je posljednja želja bila da ga ukopaju po muslimanskim običajima.
Nacionalna pripadnost važnija od umjetnosti
Ulemek je tvrdio da mjesta u Aleji zaslužnih građana treba da pripadaju prvenstveno doktorima i akademicima. Međutim, takav stav potisnut je uvredama kojima je omalovažio živote, porijeklo i višedecenijski rad pjevača čije su pjesme povezivale publiku širom bivše Jugoslavije.
Kritika kriterija prema kojima se nekome dodjeljuje mjesto u Aleji zaslužnih građana legitimna je tema javne rasprave. Nacionalno etiketiranje, kolektivno optuživanje i vrijeđanje preminulih ljudi, međutim, ne predstavljaju argumentovanu raspravu.U istom snimku iznio je i pogrdne generalizacije o Albancima, koristeći izraz koji se smatra uvredljivim, čime je njegovo obraćanje dodatno dobilo obilježja šovinističkog govora.
Rat kao opravdanje za mržnju
Posebno zabrinjava pokušaj da se ratno iskustvo koristi kao opravdanje za netrpeljivost prema cijelom narodu. Odgovornost za ratna djela uvijek je individualna i ne može se pripisivati ljudima samo zbog njihovog imena, vjere ili nacionalnosti.Halid Bešlić, Šaban Šaulić i Džej Ramadanovski pripadali su generacijama izvođača čiju je muziku slušala publika bez obzira na granice i porijeklo. Njihov umjetnički značaj može biti predmet kritike, ali porijeklo ne može biti razlog za ponižavanje. Pogledajte skandalozni video ispod teksta.
Skandalozne izjave Mihajla Ulemeka izazvale su burne reakcije: vrijeđao je Halida Bešlića, Šabana Šaulića i Džeja Ramadanovskog te iznosio nacionalističke poruke. pic.twitter.com/TL9PMjwJqz
PROPALO je angažovanje Nejtana Asijimvea i Džona Rajnharda Fabiša, koji prema dostupnim informacijama poslije probe neće potpisati ugovore s Novim Pazarom.
Fudbalski klub Novi Pazar, prema informacijama portala Tri K, neće potpisati ugovore sa Nejtanom Asijimveom i Džonom Rajnhardom Fabišem, koji su prethodnih dana boravili na probi u redovima plavo-bijelih.Dvojica fudbalera stigla su sa namjerom da se kroz treninge nametnu stručnom štabu i izbore za angažman. Nakon što su procijenjene njihove trenutne mogućnosti, navodno je odlučeno da se saradnja ipak ne realizuje.
Asijimve je 21-godišnji desni bek i reprezentativac Ugande. U dosadašnjoj karijeri bio je povezan s nekoliko engleskih klubova, među kojima su Charlton, Hartlepool, Walsall i Wimbledon. Od njega se očekivalo da poveća konkurenciju na desnoj strani odbrane, ali do potpisivanja ugovora neće doći.Na probi je bio i 24-godišnji vezista Džon Rajnhard Fabiš, sin pokojnog njemačkog stručnjaka Rajnharda Fabiša, koji je tokom trenerske karijere predvodio reprezentacije Kenije, Zimbabvea i Benina.
Iako su njihovi dolasci izazvali pažnju navijača, procjena stručnog štaba je, prema navodima izvora, bila da u ovom trenutku ne predstavljaju rješenja koja su potrebna ekipi.Novi Pazar će zbog toga nastaviti potragu za igračima koji bi mogli odmah odgovoriti zahtjevima kluba i pojačati ekipu tokom ljetnog prijelaznog roka. Javnost sada očekuje nove poteze uprave, posebno na pozicijama na kojima je timu potrebna dodatna konkurencija.Klub se o ovoj odluci za sada nije zvanično oglasio.
Izraelci pretučeni u Budvi nakon što su grupi mladića kazali odakle dolaze – jedan turista zadobio je prelom vilice, dok je drugi izgubio svijest.
Izraelci pretučeni u Budvi nakon što su grupi mladića kazali odakle dolaze – jedan turista operisan, dok o slučaju zasad nema javno dostupnog saopštenja crnogorske policije. Grupa izraelskih turista tvrdi da je tokom noći između subote i nedjelje, 11. i 12. jula, napadnuta na šetalištu pored plaže u Budvi. Prema njihovim svjedočenjima, incident je počeo nakon što su ih četvorica mladića na engleskom jeziku pitala odakle dolaze. Kada su odgovorili da su iz Izraela, mladići su ih, kako tvrde, počeli vrijeđati i uzvikivati parole podrške Palestini. Grupa se potom udaljila, ali se navodno ubrzo vratila sa još mladića. Jedan od napadnutih izjavio je za izraelski javni servis KAN da ih je tada okružilo između 10 i 15 osoba, starosti oko 20 godina.
קבוצת ישראלים הותקפה באלימות קשה ביום שבת האחרון בעיר בודווה שבמונטנגרו. אחד מחברי הקבוצה סיפר לכאן חדשות: “יותר מעשרה צעירים קיללו אותנו, בעטו בנו וזרקו עלינו כיסאות”. הוא ציין כי לאחד הישראלים נשברה הלסת, ואחר התעלף כתוצאה מהמכות הקשות שספג@ela1949
– Počeli su nas vrijeđati i prijetiti. Nismo odgovarali. Udarali su nas i gađali stolicama, pa smo počeli bježati i razdvojili se – ispričao je turista.
Prema njegovim riječima, jedan član grupe zadobio je prelom vilice i morao je biti operisan, dok je drugi tokom incidenta izgubio svijest. Još nekoliko turista navodno je zadobilo povrede.
Napadnuti Izraelci tvrde i da su nakon incidenta pokušali zatražiti pomoć od policajaca koje su sreli, ali da njihova prijava u tom trenutku nije ozbiljno razmotrena. Ovo je, međutim, njihova verzija događaja, jer crnogorska policija zasad nije objavila saopštenje kojim bi potvrdila okolnosti napada ili odgovorila na navode o postupanju službenika.
Turisti su se potom obratili predstavnicima izraelske ambasade, nakon čega je većini organizovan raniji povratak u Izrael. Jedan povrijeđeni državljanin navodno je ostao u Crnoj Gori zbog bolničkog liječenja i operacije. Izvještaj o incidentu prvi je objavio izraelski javni servis KAN, dok su ga kasnije prenijeli The Jerusalem Post i više medija iz Crne Gore i regiona. KAN je objavio svjedočenja dvojice učesnika, dok The Jerusalem Post navodi da je fotografija uz njihovu vijest ilustrativna.
Bizarna smrt potresla Srbiju nakon što je 39-godišnjeg muškarca u Vinči napao roj osa kada je pomjerio komad namještaja u čijoj blizini se nalazilo gnijezdo.
Tridesetdevetogodišnji N. M., suprug i otac troje djece, preminuo je nakon što ga je u Prizrenskoj ulici u Vinči napao roj osa, prenijeli su beogradski mediji.Prema dosad objavljenim informacijama, tragedija se dogodila kada je muškarac pomjerio komad namještaja, ne znajući da se u njegovoj blizini nalazi osinje gnijezdo. Uznemireni insekti izletjeli su iz skrovišta i napali ga, nanijevši mu veliki broj uboda, naročito u predjelu glave i vrata.
Kada mu je naglo pozlilo, N. M. je hitno prevezen u Dom zdravlja u Kaluđerici. Ljekari su pokušali da mu spase život, ali je, uprkos njihovim naporima, ubrzo preminuo.
Jedan ubod može biti koban
Stručnjak za uklanjanje opasnih insekata Vladica Stanković objasnio je da ose, kada osjete da im je gnijezdo ugroženo, mogu istovremeno krenuti u odbranu kolonije. Nakon prvog uboda oslobađaju se hemijski signali koji mogu privući druge jedinke, zbog čega napad vrlo brzo postaje masovan.
Posebno su opasni ubodi kod osoba alergičnih na otrov insekata. Kod njih može nastupiti anafilaksija – teška alergijska reakcija praćena otežanim disanjem, oticanjem jezika ili grla, osipom, vrtoglavicom i naglim padom krvnog pritiska. Takva reakcija može se razviti za svega nekoliko minuta.Broj uboda nije jedini pokazatelj opasnosti. Kod izrazito alergične osobe čak i jedan ubod može izazvati životno ugrožavajuću reakciju, dok kod nealergičnih osoba veliki broj uboda također može biti ozbiljan zbog ukupne količine otrova.
Ne čekati da simptomi prođu
U slučaju otežanog disanja, oticanja lica ili grla, slabosti ili gubitka svijesti potrebno je odmah pozvati Hitnu pomoć na broj 194 ili 112. Osobe kojima je ljekar ranije propisao adrenalinski autoinjektor treba da ga upotrijebe prema dobijenom medicinskom uputstvu.Antihistaminik može pomoći kod blažih alergijskih simptoma, ali ne može zamijeniti adrenalin niti hitnu medicinsku pomoć kod anafilaksije. Građanima se savjetuje da pronađeno gnijezdo ne pomjeraju niti uništavaju samostalno, već da pozovu stručnu službu.
Važna ispravka činjenica
U dostavljenom materijalu i dostupnim medijskim navodima govori se o roju osa, a ne pčela. Tvrdnju da je napad počeo nakon pomjeranja komada namještaja zasad treba pripisati medijskim izvještajima, jer nisam pronašao javno dostupno zvanično saopštenje policije ili zdravstvene ustanove koje potvrđuje sve pojedinosti događaja. Zbog toga su formulacije u članku namjerno oprezne.
Kineski solarni roboti autonomno pripremaju zemljište, postavljaju i zalijevaju sadnice, čime Kina ubrzava borbu protiv širenja pustinja.
Kineski solarni roboti sade šume u pustinji, pretvarajući nepregledna pješčana prostranstva u zeleni pojas koji bi trebalo da uspori širenje pustinja i ublaži posljedice pješčanih oluja.
Kina je započela novu fazu borbe protiv dezertifikacije koristeći autonomne robote koji energiju dobijaju od sunca. Ove napredne mašine rade u surovim pustinjskim predjelima na sjeveru zemlje, gdje širenje pijeska ugrožava poljoprivredno zemljište, infrastrukturu i lokalne zajednice. Prema izvještaju kineske agencije Sinhua, roboti su opremljeni GPS navigacijom, senzorima za ispitivanje tla i preciznim sistemima za sadnju. Zahvaljujući tome mogu samostalno da se kreću kroz teško pristupačne predjele i određuju najpogodnija mjesta za svaku novu sadnicu.
Na rubu pustinje Mu Us, na području Unutrašnje Mongolije, testiraju se autonomne mašine druge generacije koje rade bez neposrednog upravljanja operatera. Robot najprije pripremi zemljište, zatim postavi sadnicu, zalije je i na kraju sabije zemlju. Prema navodima iz projekta, kompletan postupak traje približno pet sekundi po biljci.
Mašine istovremeno bilježe položaj svake sadnice i raspoređuju ih prema unaprijed određenom obrascu. Cilj takvog načina sadnje jeste efikasnije zadržavanje pijeska, smanjenje erozije i postepeno učvršćivanje tla.
Tehnologija u službi „Velikog zelenog zida“
Ovaj projekat nije usmjeren samo na povećanje površine pod šumama. Novi zeleni pojasevi trebalo bi da doprinesu ublažavanju pješčanih oluja i proširenju kineskog projekta poznatog kao „Veliki zeleni zid“, pokrenutog radi zaustavljanja prodora pustinja.Kompanija Jintaiming Technology Group, koja razvija ove robote, posjeduje prava intelektualne svojine nad njihovim dizajnom i najavljuje povećanje proizvodnih kapaciteta.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da sama tehnologija nije dovoljna. Za uspješno obnavljanje pustinjskih područja potrebno je pažljivo birati biljne vrste, racionalno koristiti ograničene količine vode i dugoročno pratiti razvoj novog ekosistema.Ukoliko testiranja daju očekivane rezultate, solarni roboti mogli bi znatno ubrzati pošumljavanje teško dostupnih područja i postati važan alat u globalnoj borbi protiv širenja pustinja i posljedica klimatskih promjena.
Melisa iz Sandžaka osvaja Njemačku svojim humorističnim i poučnim snimcima, njegujući porodične vrijednosti, tradiciju i snažnu povezanost s rodnim krajem.
Sandžaklijka Melisa DUraković, porijeklom iz Bijelog Polja, inače često u video snimcima govori da je iz Sandžaka, izgradila je veliku popularnost u Njemačkoj zahvaljujući humorističnim i poučnim snimcima, ali i otvorenom njegovanju sandžačke tradicije.
Melisa, na društvenim mrežama poznata pod imenom Die Melo, postala je jedna od zapaženijih influenserki porijeklom iz Sandžaka. Iako godinama živi u Njemačkoj, gdje podiže sina, često naglašava da Sandžak ostaje važan dio njenog identiteta, kulture i načina života.
Pažnju publike privukla je spontanim humorom, britkim komentarima i pričama iz svakodnevice. Njeni snimci, međutim, često nose i poučnu poruku o porodici, međusobnom poštovanju, dostojanstvu i očuvanju vlastitih korijena.
Za razliku od brojnih influensera koji popularnost grade na provokativnim sadržajima, Melisa se opredijelila za drugačiji pristup. U svojim objavama ne nosi kratku i provokativnu odjeću niti otkriva tijelo, već nastoji pokazati da pažnju publike mogu privući humor, iskrenost i prepoznatljiv karakter.
Iako je odrasla u Njemačkoj, govori da nikada nije potpuno prihvatila tamošnji način života. U njenim objavama zato se često mogu prepoznati sandžački običaji, način govora, porodični odnosi i situacije dobro poznate ljudima iz dijaspore.
Melisa iza sebe ima jedan brak, a nakon razvoda nastavila je samostalno odgajati sina. O iskustvu iz bivšeg braka govori otvoreno, ali iznosi svoje lično viđenje događaja. Navodi da je nekadašnjem suprugu pomogla da dođe u Njemačku i riješi potrebnu dokumentaciju, ali da je, prema njenim riječima, kasnije iznevjerio njeno povjerenje.
Danas kaže da se ne želi ponovo udavati samo da ne bi bila sama, naglašavajući da joj, kako se slikovito izrazila, „nesposoban muškarac više ne treba“. Njene izjave često izazivaju brojne reakcije, posebno žena koje u njenim nastupima prepoznaju iskustvo samostalnog roditeljstva i života nakon razvoda.
Popularnost influenserke Die Melo pokazuje da na društvenim mrežama postoji prostor i za sadržaj bez vulgarnosti i pretjerane provokacije. Upravo su humor, neposrednost i snažna povezanost sa Sandžakom postali njen zaštitni znak, zahvaljujući kojem je stekla naklonost pratilaca širom dijaspore i rodnog kraja.
