Subota, 7 Marta, 2026

VIDEO iz Hrvatske izazvao raspravu: Haris klanjao ispred crkve za koju tvrdi da je nekada bila džamija

0

Na društvenim mrežama posljednjih dana širi se video snimak koji je izazvao brojne reakcije širom regiona. Na snimku se vidi mladić muslimanske vjeroispovijesti kako obavlja molitvu ispred crkve u hrvatskom gradu Đakovu, tvrdeći da se na tom mjestu nekada nalazila osmanska džamija. Autor snimka je mladi istraživač Haris, koji na društvenim mrežama koristi profil „harristory_“ i koji, kako navodi, putuje Evropom istražujući tragove islamske istorije – posebno džamije koje su kroz istoriju pretvarane u druge objekte.

U objavi uz video Haris navodi da je riječ o Ibrahim-pašinoj džamiji u Đakovu, staroj više od tri i po vijeka, koja je nakon završetka osmanske vlasti krajem 17. vijeka pretvorena u katoličku crkvu.

Prema njegovim riječima, austrijske vlasti su tada uklonile minaret i brojne osmanske arhitektonske elemente, a objekat je kasnije postao Župna crkva Svih Svetih, koja i danas postoji u centru Đakova. Tokom snimanja Haris je dronom prikazao objekat, a zatim je u natkrivenom prostoru ispred crkve obavio molitvu. U videu navodi i da je građevina, prema njegovim istraživanjima, orijentisana prema Meki, što je tipično za islamske bogomolje.

Snimak je izazvao burne reakcije u komentarima. Dio korisnika društvenih mreža osudio je postupak mladića, smatrajući da molitva ispred krsta i crkve može biti shvaćena kao nepoštovanje katoličkog svetilišta. Pojedini komentatori napisali su i poruke poput:

„Idite kući, ne želimo vas ovdje“ ili „Ovo nije mjesto za takve stvari“.

S druge strane, bilo je i onih koji smatraju da u njegovom postupku nema ničeg spornog.

„Svaki prostor može biti mjesto molitve ako je namjera iskrena“, navode pojedini korisnici, ističući da vjerska tolerancija mora postojati među svim religijama.

Šta kaže istorija Đakova?

Istorijski izvori o samom objektu nisu potpuno jedinstveni. Na zvaničnim stranicama Turističke zajednice Đakova navodi se da je Župna crkva Svih Svetih najstarija crkva u gradu, koja se u starijim zapisima pominje kao crkva Svetog Lovre.

Prema tim zapisima, tokom osmanskog perioda crkva je pretvorena u jednu od tri džamije u Đakovu – Ibrahim-pašinu džamiju. Postoje i druga tumačenja prema kojima je džamija sagrađena na prostoru nekadašnje crkve, a potom je nakon povlačenja Osmanlija ponovo pretvorena u crkveni objekat.

Arheološka i arhitektonska istraživanja sprovedena krajem 20. vijeka dodatno su otvorila raspravu o porijeklu objekta. Prema pojedinim naučnim radovima, rezultati istraživanja iz 1988. godine ukazuju na mogućnost da je današnja crkva u Đakovu prvobitno bila građena kao džamija, koja je kasnije prenamijenjena.

Ipak, dio istoričara i dalje smatra da je prije osmanskog perioda na tom mjestu postojala crkva, zbog čega pitanje porijekla ove građevine ostaje predmet rasprava među stručnjacima. Video koji je otvorio staru raspravu

Bez obzira na različita tumačenja istorije, video mladića iz Velike Britanije ponovo je skrenuo pažnju na složenu i često isprepletenu vjersku i kulturnu prošlost Balkana i Evrope. POgledajte dva video snimka ispod teksta

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Haris (@harristory_)

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Haris (@harristory_)

Enes Halilović o romanu „Bekos“ na N1 – Pisac iz Novog Pazara osvaja kritiku i čitaoce

0
  • Autor Suad K Zoranić

Jedan od najznačajnijih savremenih pisaca sa prostora Sandžaka, novopazarski književnik Enes Halilović, gostovao je na televiziji N1 povodom velikog uspjeha svog romana „Bekos“, koji je nedavno ovenčan prestižnom nagradom „Beogradski pobednik“.

Halilovićev roman već je doživio veliko interesovanje čitalačke publike – u knjižarama je objavljeno treće izdanje, što govori o snažnom odjeku koji je ovo djelo izazvalo među ljubiteljima književnosti.

U razgovoru sa novinarkom Tamarom Stojanović, Halilović je govorio o nastanku romana, njegovim temama i složenoj strukturi koja se oslanja na tri ispovijesti ispričane kroz audio poruke – dvije pripadaju psihijatrima, a treća glumcu. Iza tih ispovijesti, kako kaže autor, nazire se portret jednog razorenog podneblja u kojem su lične i kolektivne traume duboko isprepletene.

Naslov romana, enigmatična riječ „Bekos“, upućuje na jednu od ključnih ideja djela – da je čovjek biće koje mora govoriti, čak i kada pokušava sakriti istinu o sebi. Halilović ističe da priča u njegovom romanu ima dvostruku funkciju.

„Bekos je roman o priči – o potrebi da se nekad sakrijemo iza priče, ali i da kroz nju otkrijemo ono što jesmo“, objasnio je pisac.

Prema njegovim riječima, pričanje ima i iscjeljujuću dimenziju, jer ljudi često moraju govoriti o sebi da bi razumjeli vlastite traume i iskustva.

Autor je otkrio da je na romanu radio godinama, proučavajući sudske spise, dokumenta, policijske izvještaje i stvarne događaje, posebno one iz turbulentnih devedesetih godina.

„Stvarnost je ponekad toliko zanimljiva da piscu nije potrebno mnogo mašte – dovoljno je ispričati događaj iz drugog ugla“, kazao je Halilović.

U romanu se pojavljuju motivi kriminala, podzemlja i društvenih lomova, ali i dublja razmišljanja o ljudskoj sudbini, identitetu i moralnim dilemama. Jedna od snažnih tematskih linija romana, kako autor naglašava, jeste priča o djeci i odrastanju bez ljubavi i pažnje.

„Mislim da zapravo nema potpuno odraslih ljudi – svi u sebi nosimo dijete koje je oblikovalo naš život“, rekao je Halilović.

Zbog toga je, kako ističe, važno da čitaoci njegove junake ne posmatraju crno-bijelo, već sa razumijevanjem za njihove slabosti i životne okolnosti.

Na kraju razgovora Halilović je iznio misao koja, prema mnogima, najbolje opisuje njegov književni pogled na svijet.

„Umjetnost je način da podnesemo svijet u kojem živimo“, poručio je pisac.

Upravo zato „Bekos“ nije samo roman o događajima i sudbinama pojedinaca, već i duboka refleksija o društvu, moralnim dilemama i ljudskoj potrebi da bude saslušan.t

Enes Halilović već godinama važi za jednog od najvažnijih savremenih autora sa Balkana, a njegovo stvaralaštvo prepoznato je i u regionu i u međunarodnim književnim krugovima.

Njegova djela karakterišu snažna filozofska pitanja, kompleksna struktura i duboko razumijevanje ljudske prirode, zbog čega ga mnogi smatraju jednim od najznačajnijih živućih pisaca koji dolaze iz Novog Pazara i Sandžaka. Upravo zato uspjeh romana „Bekos“ ne predstavlja samo lični trijumf autora, već i važan trenutak za književnost regiona iz kojeg potiče. Pogledajte intervju ispod teksta.

 

Sandžaklija (21) uhapšen u Njemačkoj: Pokušao prevariti Njemicu za 20.000 eura, policija ga čekala u zasjedi

0
njemacka policija
  • Mladić osumnjičen da je dio organizovane grupe koja starije osobe vara lažnim telefonskim pozivima

Policija u Njemačkoj uhapsila je 21-godišnjeg državljanina Srbije, porijeklom iz Sandžaka, zbog sumnje da je učestvovao u pokušaju prevare starice od koje je pokušao iznuditi čak 20.000 eura. Prema informacijama koje prenose njemački mediji, incident se dogodio u gradu Kvikborn, gdje je 91-godišnja žena početkom sedmice primila uznemirujući telefonski poziv. Muškarac koji ju je kontaktirao predstavio se kao njen rođak i ispričao dramatičnu priču kako bi od nje zatražio hitnu novčanu pomoć.

Starica je, vjerujući da razgovara sa članom porodice u nevolji, pristala da pripremi traženi novac i preda ga osobi koja će doći na njena vrata. Međutim, policija je u međuvremenu dobila informaciju da u tom području djeluje organizovana grupa prevaranata koja cilja starije građane. Nakon što su saznali da je planirana primopredaja novca, istražitelji su organizovali zasjedu.

Kada je osumnjičeni mladić stigao po novac, policijski službenici su ga uhapsili na licu mjesta, čime je spriječena prevara teška 20.000 eura. Istraga je pokazala da se radi o dobro uhodanoj metodi prevare. Prevaranti često telefonom kontaktiraju starije osobe, predstavljaju se kao rođaci u nevolji ili čak kao policajci, te od žrtava traže novac pod izgovorom hitne pomoći ili “osiguranja” njihove ušteđevine.

Njemačka policija ponovo je uputila apel građanima, posebno starijim osobama, da budu izuzetno oprezni prilikom telefonskih poziva u kojima se traži novac.

„Ukoliko dobijete sličan poziv, prekinite razgovor i odmah obavijestite policiju ili članove porodice“, poručili su istražitelji.

Skandal u strogom centru Novog Pazara: Ogromna rupa u Kačaničkoj ulici prijeti tragedijom

0

U samom centru Novog Pazara, u Kačaničkoj ulici, koja povezuje naselja Parice i Bukreš, građani već duže vrijeme upozoravaju na ozbiljan infrastrukturni problem koji bi mogao imati teške posljedice. Asfalt na jednom dijelu ove ulice je vidno propao, a pored puta se otvorila velika rupa i klizište, što predstavlja realnu opasnost za pješake, posebno za djecu i majke koje prolaze s kolicima.

Problem je dodatno izražen zbog velikog nagiba terena. Na ovom dijelu puta nalazi se strma padina koja vodi prema ulici Rifata Burdžovića, a zbog propalog asfalta i urušenog dijela ivice puta postoji realna opasnost da neko izgubi ravnotežu i sklizne u duboku rupu. Mještani upozoravaju da je situacija posebno opasna u večernjim satima ili tokom kišnih dana, kada je kolovoz klizav, a vidljivost smanjena.

„Ovdje svakodnevno prolaze djeca koja idu u školu, stariji ljudi i majke s kolicima. Jedan pogrešan korak dovoljan je da neko završi u rupi. Ovo je pitanje vremena kada će se dogoditi nesreća“, kaže jedan od stanovnika ovog dijela grada.

Osim urušenog asfalta, problem dodatno komplikuje i nagomilani otpad, kao i oštećena drvena ograda i urušeni potporni zid, koji su nekada štitili padinu pored puta. Danas su ostaci ograde polomljeni i nagnuti, a prostor uz put pretvoren je u improvizovanu deponiju. Takva slika, kako ističu građani, ne priliči strogom centru grada.

Stanovnici Kačaničke ulice pozivaju nadležne gradske službe da hitno izađu na teren i saniraju oštećenje, prije nego što se dogodi ozbiljna nesreća. U gradu koji se stalno razvija i gradi, kažu građani, nedopustivo je da jedna od ulica u centru postane potencijalna zamka za pješake.

„Nije pitanje hoće li se neko povrijediti – nego kada. Ovakve stvari moraju se riješiti odmah“, poručuju mještani.

Dragan Bursać o skandiranju Ratku Mladiću u Novom Pazaru: „To nije navijanje, to je politička poruka“

0

Kolumna novinara i publiciste Dragan Bursać izazvala je snažne reakcije u javnosti jer se bavi događajima sa utakmice između FK Novi Pazar i FK Crvena zvezda, gdje su navijači beogradskog kluba skandirali ime ratnog zločinca Ratko Mladić. Bursać taj događaj ne tumači kao izolovani incident, već kao dio šire političke i ideološke matrice koja traje decenijama.

U tekstu objavljenom na portalu Radiosarajevo.ba, autor iznosi oštru kritiku srpskog nacionalizma i uloge navijačkih grupa u političkom životu Srbije, uz posebno naglašavanje simboličke poruke koju, prema njegovom tumačenju, takvo skandiranje šalje Sandžaku i bošnjačkom stanovništvu. Bursać centralni događaj opisuje veoma oštro. On tvrdi:

„Ono što se desilo na utakmici Crvene zvezde i Novog Pazara nije sport. To je politički četnički performans.“

Prema njegovom viđenju, stadion je pretvoren u prostor demonstracije ideološke moći i zastrašivanja. Autor smatra da skandiranje imena Ratka Mladića predstavlja simboličku poruku dominacije i podsjećanje na ratnu politiku iz devedesetih.

U analizi kolumne jasno je da Bursać posmatra sportske tribine kao produžetak političke borbe. On smatra da se kroz navijačke parole šalju političke poruke, posebno prema sredinama koje se ne uklapaju u nacionalistički narativ. Jedna od glavnih teza kolumne jeste historijska veza između navijačkih grupa i nacionalističkih projekata. Bursać podsjeća na period ratova devedesetih, kada su pojedine navijačke grupe bile povezane sa paravojnim formacijama.

Autor navodi primjer Željko Ražnatović Arkan, koji je regrutovao borce za svoju paravojnu jedinicu upravo među navijačima. Po njegovom tumačenju, taj model mobilizacije nikada nije potpuno nestao – promijenio je samo oblik. U današnjem kontekstu, Bursać tvrdi da se navijačke grupe često koriste za političke provokacije, zastrašivanje ili demonstraciju nacionalističke moći.

Poseban dio kolumne posvećen je pitanju zašto se ovakvi incidenti događaju upravo u Novom Pazaru. Bursać smatra da je razlog politička i kulturna specifičnost tog grada. On naglašava da je Novi Pazar sredina sa većinskim bošnjačkim stanovništvom i snažnim civilnim društvom koje se često suprotstavlja nacionalističkim politikama. Upravo zbog toga, tvrdi autor, grad postaje simbolična meta provokacija.

U kolumni se navodi da takve poruke imaju cilj psihološkog pritiska i demonstracije moći nad prostorima koji se ne uklapaju u dominantni nacionalistički narativ. Bursać je posebno kritičan prema reakciji institucija Srbije. On tvrdi da država često ignoriše ili minimizira ovakve incidente, što prema njegovom mišljenju stvara utisak prećutne tolerancije prema glorifikaciji ratnih zločinaca.

Autor iznosi tvrdnju da navijačke grupe u Srbiji već godinama funkcionišu kao neformalna politička infrastruktura vlasti – bilo kroz pritiske na opoziciju, proteste ili demonstracije nacionalističke mobilizacije. Ovakva ocjena predstavlja jedan od najkontroverznijih dijelova kolumne, jer direktno dovodi u vezu političku vlast sa navijačkim strukturama.

U završnom dijelu teksta Bursać naglašava simboličku dimenziju Sandžaka. On smatra da ovaj region predstavlja dokaz multietničke i politički različite Srbije, što ga čini posebno osjetljivim u kontekstu nacionalističkih narativa. Autor zaključuje da skandiranje ratnim zločincima ne pokazuje snagu, već duboku krizu društva koje i dalje nije raskrstilo sa nasljeđem ratova.

Istovremeno poručuje da takvi incidenti ne mogu promijeniti identitet i društvenu realnost Sandžaka, koji opisuje kao prostor različitosti i otpora nacionalističkoj homogenizaciji.

Zaključak novinarske analize

Kolumna Dragana Bursaća predstavlja oštru političku interpretaciju događaja na utakmici u Novom Pazaru. Autor incident na tribinama ne vidi kao sportski problem, već kao simbol šire ideološke borbe koja, prema njegovom mišljenju, traje još od ratova devedesetih.

Kroz tekst Bursać povezuje navijačke grupe, nacionalističku ideologiju i političku moć, uz snažnu poruku da Sandžak ostaje prostor koji se opire takvim narativima. Kolumnu procitajte na ovom linku!

Maloljetnici brutalno pretukli dječaka (14) na putu prema džamiji, napad snimala djevojčica

0

Mostar je ovih dana potresen još jednim slučajem brutalnog vršnjačkog nasilja koji je izazvao ogorčenje javnosti širom Bosne i Hercegovine. Četrnaestogodišnji dječak teško je pretučen u mostarskom naselju Kočine, a cijeli napad snimala je starija maloljetnica dok su ostali okupljeni navijali i posmatrali nasilje.

Kako je potvrđeno iz policije, incident se dogodio 2. marta 2026. godine, a prijava je zaprimljena u Policijskoj upravi Mostar – Policijska stanica Jug. Glasnogovornica MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona Ilijana Miloš potvrdila je da je u napadu učestvovalo više maloljetnih osoba.

“Dana 2. mARTA 2026. godine zaprimljena je prijava da je 14-godišnjak fizički napadnut od strane više mlađih muških osoba. Policijski službenici su poduzeli mjere iz svoje nadležnosti i svi sudionici događaja su identificirani. Radi se o maloljetnim osobama”, navela je Miloš.

O cijelom slučaju obaviješten je i dežurni tužilac Županijskog tužilaštva u Mostaru, pod čijim nadzorom policija nastavlja daljnje aktivnosti. Prema informacijama do kojih su došli mediji, napadnuti dječak je te večeri zajedno s prijateljima krenuo na teravih-namaz u džamiju. Međutim, na putu su ih presreli stariji maloljetnici koji su, prema svemu sudeći, unaprijed pripremili zasjedu.

Na snimku koji je kružio društvenim mrežama vidi se kako grupa mladića opkoljava dječaka, obara ga na tlo i počinje brutalno udarati i šutirati. U pozadini snimka čuju se uznemirujući komentari.

“Hoće li frcati krv?”, čuje se glas jednog od dječaka, nakon čega se začuje smijeh okupljenih.

Dok je dječak ležao na zemlji i pokušavao se zaštititi, napadači su ga nastavili šutirati. Jedan od njih je, prema snimku, vikao:

“Šta dosta, šta dosta…”, dok su udarci trajali.

Napad je, prema svemu sudeći, prekinut tek kada je neko iz grupe upozorio da bi se mogla pojaviti druga osoba.

“Nemoj, izaći će neko”, čuje se na snimku, nakon čega se nasilje prekida.

Nakon brutalnog napada dječak je zadobio teške tjelesne povrede te je zbrinut u Kantonalnoj bolnici “Dr. Safet Mujić” u Mostaru. Posebno zabrinjava činjenica da tokom napada niko od prisutnih nije pokušao pomoći žrtvi. Naprotiv, prema navodima medija, dio okupljenih je navijao i podsticao napadače.

Snimak koji je napravila maloljetna djevojčica ubrzo je počeo kružiti društvenim mrežama, gdje su ga pojedini učesnici i svjedoci napada dijelili na svojim profilima.

Ovaj incident ponovo je otvorio pitanje sve prisutnijeg vršnjačkog nasilja među mladima u Bosni i Hercegovini. Ironično, samo sedmicu prije ovog događaja u Mostaru je obilježen Dan ružičastih majica – međunarodni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja.

Tada je ministar unutrašnjih poslova HNK Marijo Marić upozorio da iza svake statistike stoji dijete koje treba zaštitu.

“Moram priznati da se u posljednjih nekoliko godina nešto dešava. Ne bih rekao da je vršnjačko nasilje u porastu, ali ga svakako ima”, kazao je Marić.

Međutim, niz nedavnih incidenata pokazuje da problem nije izolovan. U protekloj godini javnost je svjedočila više slučajeva brutalnog nasilja među djecom u Mostaru – od napada na Staklenoj banci, gdje je djevojčica tukla drugu djevojčicu dok su ostali snimali, do slučaja u Rodoču, gdje su djevojčice napale i čupale vršnjakinju. Također je zabilježen i slučaj u kojem učenici jednog razreda osnovne škole tjednima nisu dolazili na nastavu zbog vršnjačkog nasilja.

Učinio je to zbog islama: Dejan Dragojević usred rata otišao na umru

0

Odlazak poznate javne ličnosti Dejana Dragojevića na Bliski istok ponovo je izazvao snažne reakcije na društvenim mrežama i u javnosti. Vijest da se pobjednik rijalitija „Zadruga“ nalazi u Meki, gdje obavlja hadž, pokrenula je brojne komentare, ali i interesovanje javnosti za njegov lični i duhovni put.

Posebnu pažnju izazvalo je to što je Dragojević na put krenuo u trenutku kada je situacija na Bliskom istoku veoma napeta zbog sukoba i političkih tenzija u regionu. Ipak, ispostavilo se da je razlog njegovog odlaska duboko lične i vjerske prirode.

Prema informacijama koje su objavljene, Dragojević je otputovao u Saudijsku Arabiju kako bi obavio umru – jedno od najvažnijih vjerskih hodočašća u islamu. Hadž predstavlja obavezu koju muslimani, ukoliko su zdravstveno i finansijski u mogućnosti, nastoje obaviti barem jednom u životu.

Za Dragojevića ovo nije prvi boravak u Saudijskoj Arabiji. Prema dostupnim informacijama, riječ je o njegovoj trećoj posjeti toj zemlji, što govori o kontinuitetu njegovog interesovanja za vjeru i duhovni život.

Tokom boravka u Meki, Dragojević se obratio i svojim pratiocima putem društvenih mreža. U kratkoj poruci pokušao je opisati emocije koje doživljava tokom boravka na ovom svetom mjestu.

„Allah najbolje zna. Kada bih vam opisao dolazak ovdje, teško biste mogli da vjerujete. Očigledno je da ništa nije slučajno“, poručio je Dragojević.

Odlazak u Saudijsku Arabiju dogodio se u periodu pojačanih tenzija na Bliskom istoku, gdje su sukobi između regionalnih i svjetskih sila podigli nivo zabrinutosti u međunarodnoj javnosti.

U pojedinim dijelovima regiona zabilježeni su i incidenti koji uključuju raketne i dron napade, što dodatno komplikuje bezbjednosnu situaciju. Ipak, saudijske vlasti godinama primjenjuju stroge bezbjednosne mjere kako bi osigurale sigurno održavanje vjerskih hodočašća.

Uprkos napetoj političkoj situaciji, svakodnevni život u Meki nastavlja se pod strogim nadzorom sigurnosnih službi, a vjernici iz cijelog svijeta nastavljaju pristizati kako bi obavili svoje vjerske obaveze.

Dragojević je i ranije u javnim nastupima govorio o tome koliko mu je vjera promijenila pogled na život. Njegove objave na društvenim mrežama često sadrže poruke o strpljenju, iskušenjima i duhovnom razvoju. Zbog toga mnogi njegovi pratioci s velikim interesovanjem prate svaki korak tokom njegovog boravka u Meki, očekujući nove utiske i poruke sa ovog putovanja.

Safet Osmanlić iz Rastenovića: “Složni smo kao porodica – Nekada 3.000 ovaca, danas rasne krave”

0

Na prostranoj i surovoj, ali veličanstvenoj Pešterska visoravan, gdje vjetrovi oblikuju krajolik, a ljudi čuvaju tradiciju, smjestilo se selo Rastenoviće. Upravo tu živi i radi vrijedni domaćin Safet Osmanlić, čovjek koji najbolje svjedoči o promjenama koje su zadesile ovaj kraj – od teškog života nekada do današnjeg vremena kada dijaspora obnavlja svoja ognjišta.U posljednjim godin ama selo doživljava novu sliku. Mnogi mještani rade u inostranstvu, ali vezu sa zavičajem nikada nisu prekinuli. Novac zarađen u Austriji, Njemačkoj ili Tirolu sve češće se ulaže upravo u rodni kraj.

„Izgradile su se lijepe kuće, omladina je otišla u inostranstvo, ali ulažu u selo. Dolaze ljeti, popravljaju kuće, štale, obilaze roditelje i rodbinu. Nisu zaboravili svoj kraj“, kaže Osmanlić.

Iako mnogi mladi rade širom Evrope, posebno u Austriji, svake godine se vraćaju na Pešter – barem na nekoliko sedmica. Tada selo ponovo oživi: dvorišta se uređuju, polja obrađuju, a stare kuće dobijaju novi sjaj. Pešter je decenijama bio poznat po stočarstvu. U nekim selima, pa i u Rastenovićima, nekada su se brojala i po nekoliko hiljada ovaca.

„Ranije je bilo najmanje tri hiljade ovaca u selu, a sada ih je mnogo manje. Danas se više drže krave, posebno rasne. Mlijeko se redovno otkupljuje, a žene prave sir za porodicu i prijatelje“, objašnjava Osmanlić.

Nekada su se ogromne površine zemlje obrađivale ručno. Sijalo se žito, krompir i povrće, a prinosi su bili veliki jer je svaka porodica obrađivala desetine dunuma zemlje. Danas je slika drugačija – život na selu postao je lakši zahvaljujući mehanizaciji, ali je proizvodnja manja jer su mnogi otišli u gradove ili inostranstvo.Stariji mještani pamte vremena kada je svaki posao bio fizički napor.

„Nekada se kosilo ručno, radilo se mnogo i teško. Danas imaju mašine, voda je blizu, život je mnogo lakši nego prije“, prisjeća se Osmanlić.

I pored svih promjena, u selu i dalje vlada snažan osjećaj zajedništva.

„Kod nas se svi pomažu – u radosti i u žalosti. Složni smo, komšije smo jedni drugima kao porodica“, dodaje.

Iako selo ima mladu populaciju, djecu i prirodni priraštaj, mještani ističu da bez bolje infrastrukture nema pravog razvoja. Najveć problem je put.

„Godinama se obećava asfalt. Pred izbore svi obećavaju, ali poslije izbora ništa. To je ono što nam najviše nedostaje“, kaže Osmanlić.

Rastenoviće danas predstavlja sliku mnogih sela na Pešteri – ljudi odlaze u svijet, ali srce ostaje u rodnom kraju. Kuće se obnavljaju, porodice rastu, a sela i dalje čuvaju tradiciju. Uprkos izazovima, Pešter i dalje ima ono najvažnije – složne ljude koji ne zaboravljaju svoje korijene.Pogledajte tv prilog ispod teksta.

Ramo Turković iz Dolića: “Sandžaklije su kao vukovi” /VIDEO/

0

Na prostranim pašnjacima Pešterske visoravni, gdje priroda određuje ritam života, a čovjek se svakodnevno bori sa surovim klimatskim uslovima, nalazi se selo Doliće – jedno od mjesta gdje tradicija stočarstva još uvijek živi. Upravo tu živi Ramo Turković, čovjek koji je čitav svoj život proveo na planini, uz stoku, porodicu i običaje koji se prenose generacijama.

„Da ne volimo ovaj život, ne bismo ovdje ni bili“, kaže Turković, dok pokazuje prostrane pašnjake na nadmorskoj visini od oko 1.400 do 1.600 metara, gdje njegova porodica uzgaja stoku. Uprkos teškim uslovima, kaže da sloboda i priroda imaju posebnu vrijednost koju je teško naći u gradovima.

Turkovići na planini drže desetine grla goveda, konje i drugu stoku, a radni dan počinje rano ujutro. Već oko šest sati domaćinstvo je na nogama – najprije se namiruje stoka, a potom slijede brojni poslovi na imanju. U svemu mu pomažu sin, snaha i unuci, koji su, kako kaže, prihvatili da nastave porodičnu tradiciju stočarstva.

„Mi im pomognemo koliko možemo. Oni rade, a mi stariji smo tu da pomognemo i prenesemo iskustvo“, govori Turković.

Ipak, život na Pešteri nije jednostavan. Jedan od najvećih problema je nedostatak vode tokom sušnih perioda, kada pašnjaci presuše, a stoka ostaje bez dovoljno napajanja.

„Kad zasuši, onda je veliki problem. Mora se snalaziti“, objašnjava.

Doliće je nekada bilo mnogo življe selo. Prema riječima mještana, u prošlosti su pašnjaci bili puni čobana i radnika.

„Gdje god pogledaš, vidio si čobanina. Danas moraš hodati kilometrima da bi nekoga sreo“, prisjeća se Turković.

U selu danas ima tridesetak do četrdesetak domaćinstava, ali mnogi su otišli u gradove ili u inostranstvo u potrazi za lakšim životom.Jedna od posebnosti ovog domaćinstva je i ljubav prema konjima, koja se u porodici prenosi s koljena na koljeno. Turković kaže da je to tradicija koju je naslijedio od svojih predaka.

„To je ljubav koja se prenosi. Moj djed je držao konje, moj otac, a evo i mi danas.“

Za njega je život na planini više od posla – to je način života i dio identiteta.Na kraju razgovora, Turković kaže rečenicu koja najbolje opisuje mentalitet ljudi ovog kraja:

„Sandžaklije su kao vukovi – navikli na planinu, na borbu i na slobodu.“

U toj jednostavnoj rečenici sadržana je cijela filozofija života na Pešterskoj visoravni – surov, ali ponosan život ljudi koji su naučili da opstaju u teškim uslovima i da čuvaju tradiciju svojih predaka. Pogledajte tv prilog ispod teksta.

Tragedija na sjeveru Crne Gore: Mladić (22) poginuo u stravičnoj nesreći

0
CREATOR: gd-jpeg v1.0 (using IJG JPEG v62), quality = 85

Teška saobraćajna nesreća dogodila se tokom noći na magistralnom putu Kolašin – Mojkovac, u mjestu Drijenak, gdje je život izgubio 22-godišnji mladić iz Kolašina, dok su još dvije osobe povrijeđene.

Prema prvim informacijama iz istrage, u vozilu su se nalazile tri osobe. Tragičan epilog ove nesreće potvrdila je rukovoditeljka Osnovnog državnog tužilaštva u Kolašinu Maja Šćepanović, koja je navela da je jedna osoba stradala na licu mjesta, dok su dvije povrijeđene.

Povrijeđeni putnici nakon nesreće hitno su transportovani u Klinički centar Crne Gore, gdje im je ukazana medicinska pomoć. Za sada nema zvaničnih informacija o stepenu njihovih povreda.

Prema dosadašnjim saznanjima, do nesreće je došlo kada je automobil, iz još neutvrđenih razloga, sletio sa kolovoza, potom udario u stablo pored puta i prevrnuo se. Policija i nadležni organi obavili su uviđaj na licu mjesta kako bi se utvrdile sve okolnosti koje su dovele do ove tragedije.

Ova nesreća još jednom je potresla građane sjevera Crne Gore, podsjećajući na opasnosti koje vrebaju na regionalnim putevima, posebno tokom noćnih sati i u uslovima smanjene vidljivosti. Istraga o uzrocima nesreće je u toku.