Mještani Prijepoljske ulice u Sjenici upozoravaju da se godinama suočavaju s nestašicom vode, a tokom ljetnih vrućina situacija postaje gotovo nepodnošljiva. Tvrde da vodu imaju tek iza ponoći i traže hitnu reakciju nadležnih.
Mještani Prijepoljske ulice u Sjenici očajni zbog nestašice vode: “Po vodu ustajemo iza ponoći, ovako se više ne može živjeti”
Dok tropske temperature dodatno otežavaju svakodnevni život, stanovnici Prijepoljske ulice i okolnih viših dijelova Sjenice upozoravaju da se već godinama bore s ozbiljnim problemima u vodosnabdijevanju. Kako tvrde, tokom dana iz slavina gotovo da ne poteče ni kap vode, dok se normalan pritisak pojavljuje tek iza ponoći, kada su primorani da pune kante, balone i cisterne kako bi narednog dana imali minimum vode za osnovne potrebe.
Njihovo nezadovoljstvo dodatno je poraslo nakon nedavnih problema s odvozom otpada i ekološkom krizom u gradu, zbog čega smatraju da je krajnje vrijeme da se riješi još jedan dugogodišnji komunalni problem.
Prema riječima mještana, bez urednog vodosnabdijevanja ostaju Prijepoljska ulica, Pekoviće brdo, Šanac, dio industrijske zone, područje prema Domu zdravlja, Novoj osnovnoj školi, Musića mahali i brojna druga naselja koja se napajaju s istog vodovodnog pravca.
Šerif Bihorac, koji kaže da u ovom naselju živi više od sedam decenija i da je među prvim stanovnicima ovog dijela grada, podsjeća da su nekada sami gradili vodovod.
“Sedamdesetih godina sami smo doveli vodu u naselje. Sve je funkcionisalo dok nisu mijenjane cijevi. Od tada stalno kuburimo s vodom. Danas nemamo ni za piće ni za osnovne potrebe. Sreća pa postoji bunar koji je kao hajrat ostavio doktor Emro Bihorac. Da njega nema, morali bismo svakodnevno kupovati vodu”, kaže Bihorac.
On ističe da problem ne pogađa samo domaćinstva već i brojne privredne subjekte.
“Ovdje žive stari ljudi, porodice s djecom, ali rade i klaonice, tehnički pregledi i drugi objekti kojima je voda neophodna za rad. Godinama slušamo ista obećanja, a ništa se ne mijenja. Ako se problem hitno ne riješi, organizovat ćemo se i tražiti svoja prava.”
Bihorac izražava i zabrinutost zbog kvaliteta vode koja nakon dugih prekida konačno stigne do domaćinstava.
“Kada voda dođe, pritisak je slab, a sumnjamo i u njenu ispravnost. Nadležni bi trebalo da uzmu uzorke i provjere kakva voda zaista dolazi do naših kuća.”
I ostali stanovnici potvrđuju da su tokom ljeta primorani potpuno prilagoditi život rasporedu dolaska vode.
“Dok se u centru grada zalijevaju bašte, cvjetnjaci i peru dvorišta, mi u jedan ili dva sata poslije ponoći punimo kante i balone da bismo tokom dana mogli normalno funkcionisati. To nije život.”
Poseban problem predstavljaju kućne pumpe koje zbog slabog pritiska rade pod velikim opterećenjem.
“Pumpe ne mogu izdržati toliki napor i često pregore. Bez njih voda uopće ne može stići do naših kuća.”
Stanovnici koji imaju stoku kažu da se snalaze pomoću cisterni, ali ni to nije trajno rješenje.
“Imamo dvije cisterne od po hiljadu litara, ali se voda tokom vrelih dana zagrije i nije pogodna ni za domaćinstvo ni za stoku. Potrebno nam je trajno rješenje, a ne svakodnevno snalaženje.”
Direktor JKP “Vrela” Nermin Ljajić, koji nije bio u mogućnosti dati izjavu pred kamerama, u telefonskom razgovoru je naveo da je preduzeće preduzelo sve mjere koje su u njegovoj nadležnosti. Kao glavni uzrok problema istakao je povećanu i nenamjensku potrošnju vode tokom ljetnih mjeseci, zbog čega dolazi do pada pritiska u mreži, a viši dijelovi Sjenice ostaju bez urednog vodosnabdijevanja.
Mještani, međutim, smatraju da se isti problem ponavlja iz godine u godinu i poručuju da više ne žele obećanja, već konkretne radove koji će im omogućiti da vodu imaju onda kada je najpotrebnija – tokom dana, a ne tek poslije ponoći.
