Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
Novi Pazar je ovih dana zavijen u crno. Tuga, nevjerica i bol preplavili su porodicu, prijatelje i sugrađane nakon tragične smrti šesnaestogodišnje Meleke R., čiji je život prerano ugašen u saobraćajnoj nesreći.
Foto Snews
Na dženazi koja je klanjana u Islamskom centru Gazilar okupilo se nekoliko stotina građana – rodbina, prijatelji, komšije, ali i brojni sugrađani koji nisu lično poznavali Meleku, ali su došli da podijele bol sa porodicom. Nakon dženaze, Meleka je ukopana na mezarju u selu Čašić Dolac, gdje su se potresni prizori nastavili u tišini i suzama.
Foto Snews
Posebno emotivan bio je dolazak njenih školskih drugova iz srednje medicinske škole „Dva heroja“ u Novom Pazaru. Mladi ljudi, skrhani tugom, oprostili su se od drugarice čiji je osmijeh, kako kažu, bio prepoznatljiv i iskren.
Foto Snews
Prema dosadašnjim informacijama, do nesreće je došlo u petak, 10. aprila, kada je Meleka zajedno sa drugaricom bila na trotinetu. Na njih je, prilikom preticanja preko pune linije, naletjelo vozilo marke „Golf“, kojim je upravljala S.M. (24). U ovom stravičnom događaju Meleka je izgubila život, dok je njena drugarica zadobila teške povrede.
Foto Snews
Građani koji su prisustvovali dženazi istakli su da ih je ova tragedija duboko potresla.
„Ovo je bol svakog roditelja. Niko ne može ostati ravnodušan kada dijete ovako strada“, kazao je jedan od prisutnih.
Iza Meleke su ostali otac Izet – Ikan, majka Nusreta i sestra, kojima je zajednica uputila riječi podrške i saučešća u najtežim trenucima.
Foto Snews
Istovremeno, nadležni organi pokrenuli su postupak protiv osumnjičene vozačice. Više javno tužilaštvo u Novom Pazaru donijelo je 12. aprila naredbu za sprovođenje istrage protiv S.M. zbog sumnje da je počinila teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja.
Foto Snews
Osumnjičena je saslušana, nakon čega je tužilaštvo predložilo određivanje pritvora. Viši sud u Novom Pazaru prihvatio je prijedlog i odredio joj pritvor u trajanju do 30 dana. Istraga o svim okolnostima ove tragedije je u toku, dok građani Novog Pazara sve glasnije pozivaju na veću odgovornost u saobraćaju, kako se ovakve nesreće nikada više ne bi ponovile.
Na adresu redakcije portala stigao je video snimak koji je izazvao veliku pažnju javnosti, ali i žustru raspravu na društvenim mrežama. Snimak prikazuje vozača automobila koji se tokom vožnje kroz gradske ulice Novog Pazara kreće neuobičajeno – često prelazi iz jedne trake u drugu, ostavljajući utisak nesigurne i potencijalno opasne vožnje. Prema navodima čitaoca koji je dostavio snimak, situacija je bila i ozbiljnija prije nego što je kamera uključena.
“Molim vas objavite, jer je sve vrijeme prije snimanja za malo više puta mogao da udari ljude koji su dolazili iz suprotnog smjera. Kada bi se pregledao snimak sa IC Gazilara, sve bi bilo jasno”, naveo je u poruci.
Objava snimka izazvala je lavinu komentara, a mišljenja građana su oštro podijeljena. Jedan dio korisnika smatra da je riječ o krajnje neodgovornoj vožnji koja je mogla dovesti do tragedije:
“Ovaj što je snimao treba da ga prijavi, a ne samo da snima”
“Ja se nadam da si ga prijavio prije nego što neko strada”
“Pun Pazar ovakvih”
S druge strane, pojedini građani staju u odbranu vozača, tvrdeći da njegovo ponašanje ima drugo objašnjenje:
“Čuva auto, zaobilazi šahte i udubljenja”
“Sigurno ga je sam zaradio, pa pazi”
“Treba da se vozi da sačuva auto, kome smeta neka razmisli”
Ovakvi komentari dodatno su produbili podjele i otvorili pitanje – gdje je granica između opreza i ugrožavanja drugih? Iako stanje puteva često primorava vozače na improvizaciju, stručnjaci iz oblasti saobraćaja upozoravaju da nagle promjene pravca i prelazak u suprotnu traku, čak i na kratko, mogu imati ozbiljne posljedice. Posebno zabrinjava činjenica da se sve dešava u urbanom dijelu grada, gdje je frekvencija vozila i pješaka znatno veća.
Da li je vozač zaista ugrožavao druge učesnike ili je samo pokušavao da sačuva svoje vozilo – pitanje je koje će, po svemu sudeći, ostati na vama, pogledajte video ispod teksta i sami procijenite.
Sjenica je ovih dana ostala bez jednog od svojih najiskrenijih ambasadora. Preselio je Senad Salaković, svima poznatiji kao Senko – čovjek čije ime nije bilo vezano samo za ljude, već i za prostor, prirodu i dušu Pešterske visoravni. Njegov odlazak ostavio je prazninu koju riječi teško mogu ispuniti. Bio je, kako kažu oni koji su ga poznavali, vizionar i veliki promoter Sjenice – čovjek koji nije čekao da neko drugi pokaže ljepotu njegovog kraja, već je to činio sam, s osmijehom, energijom i iskrenom ljubavlju.
Čovjek koji je vodio ljude kroz ljepotu Pešteri
jegovu posebnost najbolje potvrđuju riječi ljudi koji su s njim dijelili trenutke na Pešteri. Jedna od njih je i Tatjana Stojčević, koja je u svom zapisu opisala kako je upravo Senko bio vodič kroz skrivene ljepote ovog kraja.
Vodio je goste kroz beskrajne livade, preko krševitih predjela i planinskih vrhova, objašnjavajući svaki detalj – od biljaka i izvora do starih bunara i podzemnih voda. Nije to bilo obično vođenje – to je bila priča, doživljaj i emocija.
„Zeleno, volim te zeleno…“, zapisala je Tatjana, opisujući pejzaže kroz koje ih je Senko vodio. U tim riječima, zapravo, ogleda se i njegov karakter – smiren, topao i duboko povezan s prirodom.
Nakon napornih uspona, nudio bi kahvu, dijelio osmijeh i brinuo o svakome. Bio je domaćin kakav se rijetko sreće – čovjek koji nije samo pokazivao kraj, već ga je živio. Za mnoge, Sjenica je mjesto. Za Senka – ona je bila misija.
Pokazivao je Pešter kao prostor kontrasta: surov i blag u isto vrijeme, pun podzemnih voda, skrivenih jezera i livada prekrivenih cvijećem. Govorio je o zemlji koja „diše“ kroz kamen, o vodama koje izbijaju tamo gdje ih niko ne očekuje. Njegova priča bila je više od geografije – bila je to ljubav prema zavičaju. Na društvenim mrežama nižu se oproštaji, riječi tuge i poštovanja. Prijatelji, poznanici i svi koji su imali priliku upoznati Senka slažu se u jednom – otišao je veliki čovjek.
„Bio je gospodin i veliki čovjek“, „Uvijek spreman pomoći“, „Rijetki su takvi ljudi“ – samo su neke od poruka koje svjedoče o njegovom karakteru.
Dženaza će se obaviti u ponedjeljak, 13. aprila 2026. godine. Polazak je u 12:30 sati od porodične kuće. Dženaza-namaz klanjat će se poslije podne namaza ispred Sultan Valide džamije, dok će ukop biti obavljen na mezarju Baruthana. Iza rahmetli Senada ostali su supruga Jasmina, sin Zećir, kćerka Belma, brat Edib, snaha Ajtana, kao i porodice Salaković, Čerkez i Aidilović, te brojna rodbina i prijatelji.
Senko nije bio samo vodič kroz Pešter – bio je vodič kroz vrijednosti: gostoprimstvo, skromnost i ljubav prema svom kraju. Njegov osmijeh, riječ i energija ostaju u sjećanjima svih koji su s njim prošli makar jedan put kroz livade Sjenice. Jer neki ljudi ne odu – oni ostanu u pričama, u pejzažima koje su voljeli i u srcima ljudi kojima su značili. Rahmet mu duši i vječni smiraj.
Sjenica i Pešterska visoravan ponovo su pokazale zašto važe za jedan od najposebnijih krajeva Srbije. U emisiji Agro karavan predstavljen je širok mozaik života na ovom prostoru – od vrijednih stočara i čuvenih pešterskih specijaliteta, do prirodnih ljepota, sportskog potencijala i velikih razvojnih planova koji ovu opštinu sve više pozicioniraju kao važno mjesto poljoprivrede i turizma.
Na prvi pogled, Sjenica osvaja surovom, ali veličanstvenom prirodom. Poznata kao jedna od najhladnijih opština nekadašnje Jugoslavije, ona istovremeno nosi epitet kraja dobrih, vrijednih i gostoljubivih ljudi. Smještena na prostranoj Sjeničko-pešterskoj visoravni, ova opština sa više od stotinu naselja i površinom većom od 1.000 kvadratnih kilometara predstavlja jedan od najvećih i najvažnijih ruralnih prostora u Srbiji.
Posebno mjesto u priči o Sjenici zauzimaju stočari, a među njima se izdvajaju braća Kurtagić, poznata po najvećem stadu ovaca na Balkanu, sa više od 1.500 grla. Njihova priča nije samo primjer uspješnog porodičnog gazdinstva, već i dokaz da se tradicija, znanje i upornost i dalje mogu pretvoriti u ozbiljan i održiv posao. Oslonjeni na sjeničku pramenku, rasu prilagođenu surovoj pešterskoj klimi, Kurtagići godinama razvijaju proizvodnju, uz jasnu računicu da bez subvencija i planskog rada takav poduhvat ne bi bio moguć.
Njihovo iskustvo potvrđuje i Irfan Kurtagić, koji naglašava da ovaj posao nije lak i da traži i volju i snagu, ali i ljubav prema stoci i zemlji. Upravo ta posvećenost čini okosnicu pešterskog života – gdje se ništa ne dobija preko noći, ali se upornim radom mogu ostvariti ozbiljni rezultati.
Da se u Sjenici može pristojno živjeti od poljoprivrede, pokazuje i domaćinstvo Grbović iz sela Štavalj. Rajko Grbović već godinama bilježi zapažene rezultate u mlečnom govedarstvu, uzgajajući simentalska grla i proizvodeći stotine litara mlijeka dnevno. Uz sopstvenu zemlju i dodatno zakupljene površine, porodica Grbović uspijeva održati stabilnu proizvodnju, a kako sami ističu, državne premije i subvencije imaju presudnu ulogu u opstanku i razvoju ovakvih gazdinstava.
Važan segment identiteta Sjeničko-pešterskog kraja jesu i njegovi gastronomski specijaliteti. Među njima posebno mjesto zauzima ovčija stelja, autentični delikates zaštićen geografskim porijeklom, koji se proizvodi isključivo od sjeničke pramenke. U domaćinstvu Majunović ova proizvodnja je višedecenijska tradicija, a sam proces zahtijeva posebnu vještinu, preciznost i strpljenje. Od pažljivog odvajanja kostiju, preko suhog soljenja morskom solju, do višednevnog sušenja na bukovom drvetu – sve u pripremi ovog specijaliteta govori o spoju iskustva i poštovanja prema naslijeđu.
Pešter je nadaleko poznat i po jagnjetini, a pečenjara kod Benka u Dugoj Poljani već decenijama čuva ugled mjesta na koje se gosti vraćaju zbog ukusa koji ne zaboravljaju. Pečenje pripremljeno na bukovom drvetu, domaća lepinja i salata od kiselog kupusa za mnoge predstavljaju pravi gastronomski doživljaj ovog kraja.
Uz poljoprivredu, Sjenica sve snažnije razvija i turistički identitet. O njenim potencijalima govorili su i predstavnici lokalne samouprave i turističkih organizacija, naglašavajući da ova opština ima izuzetne prirodne resurse – od Uvca i Sjeničkog jezera, do Specijalnog rezervata prirode Peštersko polje, Paljevina i Gutavice. Posebnu vrijednost daje činjenica da je riječ o prostoru očuvane životne sredine, čistog vazduha i vode, sa raznovrsnom florom i faunom.
Peštersko polje, kao najveće kraško polje u Srbiji i najviše na Balkanu, važi za jedno od najznačajnijih staništa ptica i biljnih vrsta. Na ovom području evidentirane su brojne rijetke vrste, a posebnu pažnju privlači hranilište za ptice grabljivice i lešinare, koje ima i ekološku i naučnu vrijednost. Sve to čini Pešter destinacijom koja nije važna samo za domaći turizam, već i za razvoj specifičnih oblika ekološkog i istraživačkog turizma.
Sjenica se ponosi i svojom multietničkom i multikulturnom tradicijom. U emisiji su predstavljene dvije velike svetinje ovog kraja – džamija Sultan Valide i crkva Svetih apostola Petra i Pavla. Ovi objekti svjedoče o bogatoj prošlosti i zajedničkom životu različitih vjera i kultura, što je jedna od najprepoznatljivijih osobina sjeničkog kraja.
Predsjednik opštine Munib Mujagić istakao je da je Sjenica u prethodnim godinama prošla kroz značajan investicioni ciklus, posebno kada je riječ o putnoj infrastrukturi, obrazovanju i uslovima za život mladih. Izgrađeni putevi, savremena škola i učenički dom dio su šire slike razvoja, dok se budućnost vidi u još snažnijem povezivanju poljoprivrede i turizma. Upravo u toj sinergiji Sjenica traži svoju razvojnu šansu – da kroz autentične proizvode, prirodne ljepote i kvalitetan smještaj privuče goste koji neće samo doći i otići, već ostati i doživjeti ovaj kraj.
U tom pravcu posebnu pažnju privlači hotel Borovi, koji je postao simbol novog turističkog lica Sjenice. Sa modernim smještajem, spa centrom i ponudom tradicionalne hrane sa farme porodice Selek, ovaj hotel spaja luksuz, domaćinsku toplinu i autentičnost Pešteri. Farma u Caričini, iz koje dolaze mliječni i mesni proizvodi za hotelsku kuhinju, dodatno jača priču o zdravoj, organskoj hrani i vezi između turizma i lokalne proizvodnje.
Na kraju, Sjenica nije samo priča o prošlosti i tradiciji. Ona je i prostor sporta, što potvrđuje skijalište Žari i rad sportskog kluba Revuša, gdje treniraju domaći takmičari, ali i reprezentativci u nordijskom skijanju i biatlonu. Na nadmorskoj visini i u klimatskim uslovima idealnim za ove discipline, Sjenica gradi i sportski identitet koji je već prepoznat i izvan granica Srbije.
Sve što je prikazano u ovoj epizodi Agro karavana jasno potvrđuje da je Sjenica mnogo više od mjesta oštrog vremena i duge zime. To je kraj bogate tradicije, velikih domaćina, vrhunskih proizvoda i prirode koja ostavlja snažan utisak. Upravo zato, Pešter i Sjenica sve više postaju simbol onoga što Srbija ima najdragocjenije – autentičnost, čistoću i ljude koji od svog rada stvaraju vrijednost. Pogledajte video ispod teksta.
Boroštica ima svog junaka svakodnevice: Ibrahim Škrijelj dokaz da se od rada, sloge i poštenja na selu i dalje može lijepo živjeti
Na visoravnima Pešteri, gdje su zime duge, a život traži snagu, strpljenje i veliku ljubav prema zemlji, u selu Boroštica živi Ibrahim Škrijelj — domaćin čija priča vraća vjeru u selo, rad i porodične vrijednosti.
U emisiji Naš lijepi Sandžak, gledatelji su još jednom imali priliku zaviriti u domaćinstvo čovjeka koji ne traži mnogo, ali koji je svojim rukama i zajedno sa suprugom stvorio mnogo. Ibrahim, poznatiji kao Ibro, jedan je od onih ljudi koji ne govore glasno o svom radu, ali iza kojih ostaju pune štale, uređeno imanje, zalihe za zimu i poštovanje cijelog kraja.
Već na prvi pogled jasno je da se u ovom domaćinstvu ništa ne prepušta slučaju. Sve je pripremljeno na vrijeme — drva, sijeno, zimnica, stoka, pa čak i nova tura domaće pršute koja, kako kaže, već za nekoliko dana ide na sušenje. Ibro ne krije zadovoljstvo onim što je ove godine postigao. Žitarice su dobro rodile, uzorci usjeva zadovoljili su i stručnjake koji su dolazili iz više gradova, a njegov trud, čini se, ponovo je prepoznat.
Ali ono po čemu se Ibrahim posebno izdvaja nije samo vrijednoća, već i način na koji govori o životu. Bez razlike među ljudima, bez oholosti i bez velike filozofije, Ibro jednostavno kaže da voli da sarađuje sa svakim. Za njega je to, zapravo, suština života na selu — pošten odnos, otvorenost i spremnost da čovjek pruži ruku drugome.
Njegovo domaćinstvo danas broji 20 krava i dvije bivolice, a svakodnevica počinje rano. On i supruga ustaju u zoru, dijele poslove, muzu stoku, prodaju mlijeko i puštaju krave na pašu. Posao traje satima, ali u njegovim riječima nema žaljenja. Naprotiv, osjeća se mir čovjeka koji zna zašto radi i kome radi.
„Složno se radi, složno se troši, pa ostane i za školovanje i za život“, poručuje Ibrahim, govoreći o porodici, djeci i troškovima koje nosi savremeni život. Jedan sin završio je fakultet i sprema master studije, drugi se također školuje, a najmlađi je nedavno bio na ekskurziji u Turskoj. Sve to, kaže, finansira se upravo iz rada na imanju, iz truda, trgovine i domaćinskog raspolaganja onim što imaju.
Posebno mjesto u ovoj priči zauzima i Ibrahimova domaća pršuta, za koju tvrdi da nastaje isključivo od pešterske stoke. Ne kupuje, kaže, meso „sa strane“, već koristi ono što je ovdje uzgojeno, prirodno, bez hemije i sa pašnjaka. Upravo zbog toga kupci prepoznaju kvalitet. Jedan čovjek, koji je prvobitno došao po 10 kilograma, na kraju je kupio čak 55 kilograma pršute. To nije samo priča o prodaji, već i o povjerenju koje se godinama gradi radom i kvalitetom.
Ibrahim ne krije da selo danas više nije ono što je nekada bilo. Poslovi su lakši zahvaljujući mehanizaciji, kuće su opremljenije, a tehnologija je promijenila svakodnevicu. Ipak, ono što nedostaje jesu ljudi. Mnogo je kuća u Boroštici zatvoreno, mnogi su otišli u inostranstvo, a mnogi se vraćaju tek povremeno ili planiraju povratak tek u starosti.
I sam je kratko boravio u Njemačkoj, ali je brzo shvatio da takav život nije za njega. Kaže da više voli biti svoj gazda nego živjeti po tuđem satu, u ritmu u kojem se i doručak i odmor mjere minutama. Za njega, sloboda na svom imanju, među svojom stokom i na svojoj zemlji, nema cijenu.
U njegovim riječima nema osude za one koji su otišli, ali ima jasne poruke da selo još ima smisla — posebno ako se radi pošteno, domaćinski i sa vjerom da trud donosi nafaku. Djeci želi obrazovanje i posao u gradu, ali ne i da zaborave selo. Ne moraju, kaže, držati stoku, ali treba da znaju odakle su i da se svom ognjištu vraćaju.
Priča Ibrahima Škrijelja nije samo priča o jednom domaćinu iz Boroštice. To je priča o Pešteri kakvu mnogi vole da vide — radnu, toplu, gostoprimljivu i dostojanstvenu. U vremenu kada se selo često prikazuje kao prostor odricanja i težine, Ibrahim pokazuje da ono može biti i mjesto mira, slobode, poštene zarade i porodične sreće. Na kraju, možda je upravo u tome snaga ove priče: u čovjeku koji nije odustao od svog kraja, koji je na zemlji svojih predaka izgradio i život i dom, i koji i danas, sa osmijehom i vjerom, dočekuje svakog gosta. Pogledajte tv prilog ispod teksta.
BIJELO POLJE – Službenici Uprava policije Crne Gore lišili su slobode maloljetnika starog 16 godina zbog sumnje da je počinio teško krivično djelo silovanja nad također maloljetnom osobom.
Prema informacijama iz policije, sumnja se da se incident dogodio 6. aprila, nakon čega je osumnjičeni navodno uputio prijetnje oštećenoj s ciljem da je zastraši i spriječi da slučaj prijavi nadležnim organima.
Po nalogu tužioca iz Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju, maloljetnik je lišen slobode i uz krivičnu prijavu priveden nadležnom tužiocu u zakonskom roku, gdje će se odlučivati o daljim koracima u postupku.
Iz policije podsjećaju da se u slučajevima koji uključuju maloljetna lica primjenjuju posebne mjere zaštite, kako bi se očuvala njihova prava i dostojanstvo. To podrazumijeva obavezno učešće zakonskih zastupnika i stručnih lica tokom postupka, kao i vođenje procesa uz maksimalnu diskreciju. Također, naglašava se da je zakonom strogo zabranjeno objavljivanje identiteta maloljetnih osoba u medijima, kako osumnjičenih, tako i oštećenih, s ciljem njihove dodatne zaštite.
Novi Pazar – Viši sud u Novom Pazaru odredio je pritvor do 30 dana osumnjičenoj S.M., zbog sumnje da je izazvala tešku saobraćajnu nesreću u kojoj je stradala maloljetna djevojčica, dok je druga zadobila teške tjelesne povrede.
Prema informacijama do kojih su mediji došli, S.M. je 12. aprila 2026. godine saslušana u Višem javnom tužilaštvu u Novom Pazaru. Tereti se za krivično djelo teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja.
Istraga je pokrenuta zbog sumnje da je 10. aprila, na području Banjske petlje, došlo do nesreće u kojoj su učestvovale dvije djevojčice na trotinetu i putničko vozilo kojim je upravljala osumnjičena. Nesreća je izazvala veliku pažnju javnosti, naročito nakon što se na društvenim mrežama pojavio uznemirujući snimak samog trenutka sudara.
Nakon sprovedenog saslušanja, tužilaštvo je Višem sudu podnijelo prijedlog za određivanje pritvora, koji je sud i prihvatio. Razlozi za pritvor nisu zvanično saopšteni, ali se u ovakvim slučajevima najčešće uzimaju u obzir težina krivičnog djela i mogućnost uticaja na svjedoke ili ponavljanja djela. Podsjećamo, u ovoj tragediji život je izgubila šesnaestogodišnja djevojčica, dok je druga povrijeđena djevojka zbrinuta i nalazi se na daljem liječenju.
Ovaj slučaj izazvao je snažne reakcije građana Novog Pazara i šire javnosti, uz brojne pozive na odgovornost, ali i na hitno unapređenje bezbjednosti u saobraćaju, posebno kada su u pitanju mladi učesnici poput vozača trotineta. Istraga o svim okolnostima nesreće je u toku, a javnost očekuje da nadležni organi utvrde punu istinu i odgovornost za ovu tragediju koja je zavila Novi Pazar u crno.
Bivši profesor Državni univerzitet u Novom Pazaru, Senad Ganić, u gostovanju u podcastu Neposlušni podcast iznio je niz ozbiljnih tvrdnji o pritiscima unutar akademske zajednice, otkrivajući da je bio svjestan da će zbog svog angažmana ostati bez posla – ali da se zbog toga ne kaje.
Ganić, koji je prošao sva akademska zvanja do vanrednog profesora, ističe da je njegov profesionalni put prekinut očekivano – onog trenutka kada mu je istekao ugovor. „Bio sam svjestan da će se to desiti. Nisam imao iluzije“, poručio je, naglašavajući da je njegov angažman bio vođen principima, a ne ličnim interesom.
Prema njegovim riječima, ključni trenutak bio je formiranje sindikata na univerzitetu, što je, kako tvrdi, izazvalo snažan otpor uprave. Formiranje sindikata krajem 2023. godine, uz podršku oko 40 zaposlenih, označeno je kao početak otvorenog sukoba sa upravom.
Ganić tvrdi da je ideja sindikalnog organizovanja dočekana sa neprijateljstvom, jer predstavlja mehanizam kontrole i borbe protiv, kako kaže, nepravilnosti i kršenja zakona.
„Nismo se organizovali zbog benefita, već isključivo zbog borbe za univerzitet“, istakao je.
Nakon osnivanja sindikata, kako navodi, uslijedili su pritisci na članove – posebno administrativne radnike, kojima su mijenjani poslovi i otežavani uslovi rada. Ganić se osvrnuo i na studentske proteste, ocijenivši ih kao ključan trenutak koji je, prema njegovom mišljenju, donio „nedostajuću ideologiju“ borbi za promjene.
On smatra da je prostor Sandžaka i dalje specifičan jer, kako tvrdi, nije došlo do dubokih podjela među ljudima, što vidi kao važnu društvenu vrijednost. Jedna od najoštrijih poruka iz intervjua odnosi se na samu instituciju:
„Nekome ne odgovara da univerzitet u Novom Pazaru postoji“, rekao je Ganić, aludirajući na, kako tvrdi, sistemske probleme i opstrukcije.
Iako nije precizirao na koga konkretno misli, njegove riječi otvaraju ozbiljna pitanja o stanju visokog obrazovanja u ovom dijelu Srbije. Ganić je naglasio da su profesori godinama pokušavali rješavati probleme unutar institucije, bez iznošenja u javnost.
Tek kada su, kako kaže, iscrpili sve interne mehanizme, odlučili su da se obrate medijima i građanima.
„Nismo željeli da se univerzitet ‘mahalizira’, ali smo bili prinuđeni“, poručio je.
Priča profesora Senada Ganića otvara niz pitanja o transparentnosti, pravima zaposlenih i autonomiji univerziteta. Njegov slučaj pokazuje koliko cijena javnog istupa i borbe za promjene može biti visoka – ali i koliko je, prema njegovim riječima, važna. Pogledajte cijeli intervju ispod teksta.
Pešterska visoravan, jedno od najljepših prirodnih bogatstava Sandžaka, ovog aprila postaje poprište velike ekološke akcije pod nazivom „Za čistu Pešter“, koja ima za cilj uklanjanje nelegalnih deponija i podizanje svijesti građana o očuvanju životne sredine. Koordinator akcije, Eldin Pepić, istakao je da je stanje na terenu alarmantno i da su pojedine lokacije ponovo zatrpane smećem, uprkos ranijim čišćenjima.
„Kao što vidite, suočavamo se sa nelegalnim divljim deponijama koje ćemo se potruditi da očistimo i saniramo. Ovo nije prvi put – prije nekoliko godina smo već radili sličnu akciju i tada je sve bilo potpuno uređeno, ali danas situacija ponovo izgleda zabrinjavajuće“, poručio je Pepić.
Akcija počinje već prvog vikenda aprila, a planirano je da se čišćenje odvija kontinuirano svake subote i nedjelje tokom mjeseca. Prve lokacije obuhvataju putne pravce:
Leskova prema Tutinu
Leskova prema Sjenici
Već narednog vikenda aktivnosti se šire prema Dugoj Poljani i drugim selima na Pešteri, gdje su takođe zabilježene velike količine otpada. Prema riječima organizatora, očekuje se učešće između 70 i 90 volontera, među kojima dominira omladina koja je, kako ističu, pokazala izuzetnu spremnost da se uključi u očuvanje prirode.
„Naši mladi su se odazvali u velikom broju, što nas posebno raduje. To je znak da postoji svijest i želja da se nešto promijeni“, naglasio je Pepić.
Organizatori su uputili snažan apel svim mještanima Gornje Pešteri, ali i putnicima koji prolaze ovim krajem:
da ne odlažu smeće na nelegalnim lokacijama
da ne zagađuju prirodu uz putne pravce
da pokažu odgovornost prema prostoru koji pripada svima
„Pozivamo sve da ne bacaju smeće i da čuvaju prirodu. Ono što očistimo zajedno, moramo zajedno i sačuvati“, poručeno je iz organizacije.
Ova akcija nije samo čišćenje otpada – ona predstavlja pokušaj da se vrati dostojanstvo jednom od najvažnijih prirodnih područja u regionu. Pešter nije samo prostor, već simbol života, tradicije i opstanka ljudi koji tu žive. Ako se ovakav tempo nastavi i ako se svijest građana podigne na viši nivo, „Za čistu Pešter“ bi mogla postati primjer kako zajednica može udruženim snagama mijenjati stvarnost. Pogledajte tv prilog ispod teksta.
U vremenu kada su svakodnevne brige često dovoljne da slome i najjače, iz jednog doma na selu dolazi priča koja vraća vjeru u ljudskost. U porodici Garović, jedno malo tele dobilo je šansu za život – ne u štali, već u toplini porodičnog doma. Rođeno slabo, gotovo bez nade, ovo tele nije moglo ni da stoji, ni da diše kako treba. U prvim trenucima života borilo se za svaki dah, gušeći se u plodovoj vodi. Hladno vrijeme dodatno je pogoršalo situaciju, pa je odluka bila brza i jasna – život se mora spasiti.
„Bukvalno kao da sam imala još jednu bebu“, priča majka koja stoji iza ove nesvakidašnje priče. Noći bez sna, stalna briga i strah da li tele diše – sve je to postalo dio njene svakodnevice. U prvim danima, tele je imalo ozbiljne probleme – nije moglo da kontroliše pokrete, glava bi mu padala unazad, prijetila je opasnost od gušenja. Uprkos svemu, odustajanje nije bilo opcija.
„Kad sam se već trudila i borila do sada, bilo bi mi žao da ga pustim. Ne daj Bože da ugine“, govori ova hrabra žena.
Iza brige o teletu stoji mnogo veća životna priča. Majka sedmoro djece, koja svakodnevno vodi domaćinstvo, brine o porodici i upravlja imanjem sa desetinama životinja. U njenom dvorištu nalazi se blizu 40 govedi i oko 50 ovaca. Dan počinje rano – priprema doručka za djecu, odlazak u školu, a zatim rad u štali, mužnja, hranjenje stoke. Nakon toga slijedi ručak, pa opet obaveze – i tako iz dana u dan.
Ono što ovu priču čini još snažnijom jeste činjenica da ova žena ne pravi razliku između „muških“ i „ženskih“ poslova.
„Kad nešto zacrtam – to mora da bude. Radim i ono što mnogi smatraju muškim poslom. Nije mi strano ništa“, kaže, dodajući da je čak i pločice u kući sama postavljala.
U velikoj porodici, kako kaže, svi imaju svoju ulogu. Starija djeca pomažu oko mlađih, čuvaju ih dok ona obavlja poslove na imanju. Upravo ta zajednička snaga čini da sve funkcioniše.
„Lijepo je kad nas ima puno. Htjela sam da i moja djeca imaju takvo djetinjstvo“, ističe.
Ova priča počinje kao borba jednog malog teleta za život, ali prerasta u mnogo više. Ona je podsjetnik na vrijednosti koje često zaboravljamo – toplinu doma, nesebičnu brigu i snagu žene koja ne odustaje. U svijetu koji se brzo mijenja, ovakvi primjeri vraćaju vjeru da humanost i dalje živi – tamo gdje je najtiše, ali i najiskrenije. Pogledajte tv prilog ispod teksta.
