Subota, 6 Juna, 2026

Međunarodni uspjeh novopazarskih atletičara: Zlato za Aldina Ćatovića

0
Međunarodni uspjeh novopazarskih atletičara: Zlato za Aldina Ćatovića

ZENICA – Atletičari Atletskog kluba Novi Pazar nastavili su niz sjajnih nastupa na međunarodnoj sceni, a posebno se istakao Aldin Ćatović koji je ostvario veliku pobjedu na međunarodnom atletskom mitingu „Zenica 2026“.

Ćatović je u trci na 3.000 metara pokazao vrhunsku formu i kroz cilj prošao prvi u vremenu od 8:14,33, ostavivši iza sebe snažnu konkurenciju sastavljenu od atletičara iz više zemalja. Njegov trijumf dobija dodatnu težinu kada se uzme u obzir da su drugo i treće mjesto zauzeli predstavnici Turske, dok su među učesnicima bili i kvalitetni kenijski dugoprugaši.

Odličan nastup zabilježio je i Nikola Mijailović, koji je istrčao svoju trku za respektabilnih 8:30,14 i zauzeo četvrto mjesto, potvrdivši da Novi Pazar i dalje ima jednu od najjačih srednjeprugaških i dugoprugaških ekipa u regionu. U konkurenciji na 800 metara uspješan je bio i mladi Kaid Koca, koji je slavio u svojoj kvalifikacionoj grupi rezultatom 1:58,79, pokazujući veliki potencijal za naredna takmičenja.

Sjajan rezultat ostvarila je i Mejra Mehmedović. Ona je u trci na 1.500 metara osvojila bronzanu medalju, istrčavši dionicu za 4:35,22 i još jednom potvrdivši status jedne od najboljih atletičarki Novog Pazara. Takmičenje u Zenici proteklo je u otežanim uslovima zbog snažnog nevremena koje je tokom mitinga izazvalo kvar na elektronskom sistemu za mjerenje vremena. Organizatori su zbog toga bili primorani da rezultate evidentiraju ručno, što nije umanjilo kvalitet nastupa niti značaj ostvarenih rezultata.

Uprkos vremenskim neprilikama, novopazarski atletičari još jednom su pokazali karakter, kvalitet i takmičarski duh, dostojno predstavljajući svoj klub i grad na jednom od najjačih atletskih događaja u regionu. Novi uspjesi Aldina Ćatovića, Nikole Mijailovića, Kaida Koce i Mejre Mehmedović potvrđuju da Atletski klub Novi Pazar nastavlja da stvara vrhunske sportiste koji ravnopravno konkuriraju najboljim atletičarima Balkana i šire.

Sandžak ponosan na svog humanistu: Hajriz Brčvak još jednom pokazao veličinu

0

SANDŽAK – Ime humaniste i uspješnog privrednika Hajriz Brčvak već godinama je sinonim za nesebičnu pomoć ljudima u nevolji. Njegova humanost ostavila je trag u brojnim porodicama širom regiona, a iza njega su stotine akcija kojima je vraćao nadu onima koji su se našli u najtežim životnim iskušenjima. Jedna od priča koja najbolje oslikava veličinu njegovog srca jeste slučaj mladog crnogorskog studenta Filip Dulović, kojem je iznenada pukla arterija, izazvavši teško krvarenje na mozgu. Nakon što je otišao u Sjedinjene Američke Države kako bi radio i gradio svoju budućnost, suočio se sa životnom dramom koja je zahtijevala hitnu operaciju.

Za liječenje je bilo potrebno čak 100.000 dolara. Porodica, prijatelji i brojni humani ljudi brzo su prikupili oko 60.000 dolara, ali je nedostajao značajan dio sredstava bez kojih operacija nije mogla biti obavljena na vrijeme. U trenutku kada je izgledalo da vrijeme neumoljivo ističe, reagovao je Hajriz Brčvak. Preuzeo je odgovornost i uplatio sav preostali iznos potreban za operaciju, omogućivši da se medicinski zahvat obavi bez odlaganja i dajući mladom čovjeku novu šansu za život.

Ovo nije prvi put da Brčvak pokazuje koliko mu je stalo do ljudi. Njegova pomoć godinama stiže do bolesnih, siromašnih, studenata, porodica bez krova nad glavom i svih onih kojima je podrška najpotrebnija. Ono što ga izdvaja jeste činjenica da često djeluje tiho, bez želje za publicitetom, vođen isključivo željom da pomogne.

Mnogi u Sandžaku s ponosom ističu da je upravo Hajriz Brčvak jedan od najvećih humanista koje je ovaj kraj iznjedrio. Njegova djela govore više od riječi, a zahvalnost ljudi kojima je pomogao ostaje trajno svjedočanstvo njegove plemenitosti. Dok brojni tragaju za uspjehom mjerenim bogatstvom, Hajriz Brčvak pokazuje da je najveće bogatstvo pomoći čovjeku onda kada mu je pomoć najpotrebnija.

Užas u Sandžaku: Uhapšen V.V. – Pretukao majku i sestru

0
Zatvor
Zatvor

BIJELO POLJE – Još jedan slučaj porodičnog nasilja potresao je Bijelo Polje, nakon što je policija uhapsila muškarca V.V. zbog sumnje da je u porodičnoj kući fizički napao svoju majku i sestru. Kako je saopšteno iz Osnovnog državnog tužilaštva u Bijelom Polju, osumnjičenom je određeno zadržavanje do 72 sata zbog sumnje da je počinio krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici.

Prema navodima iz istrage, incident se dogodio tokom noći između 1. i 2. juna u porodičnom domu. Sumnja se da je V.V. svojim postupcima ugrozio fizički i psihički integritet članova svoje porodice, a jedna od oštećenih osoba tom prilikom zadobila je tjelesne povrede. Nakon privođenja, osumnjičeni je saslušan pred nadležnim državnim tužiocem, koji je donio odluku o njegovom zadržavanju radi nesmetanog vođenja daljeg postupka i prikupljanja svih relevantnih dokaza.

Nadležni organi nastavljaju istragu kako bi se utvrdile sve okolnosti ovog događaja, dok javnost ponovo upozorava na ozbiljnost problema porodičnog nasilja, koje ostavlja teške posljedice po žrtve i njihove porodice. Iz tužilaštva nisu saopšteni dodatni detalji o slučaju, a više informacija očekuje se nakon okončanja istražnih radnji.

Milijarder koji je ljubio Eminu Jahović dobio 2,5 godine zatvora /VIDEO/

0

Tursku javnost posljednjih dana potresa slučaj jednog od najpoznatijih i najuticajnijih poslovnih ljudi u toj zemlji, Sadettin Saran, kojem je izrečena zatvorska kazna od dvije i po godine zbog navodnog reklamiranja ilegalnih kladionica putem medijskih platformi povezanih s njegovom kompanijom.

Prema informacijama koje prenose turski mediji, sud je tokom postupka utvrdio da su na sportskoj platformi „Es Sport“, koja posluje u okviru Saranove poslovne grupacije, emitovani sadržaji povezani s nezakonitim klađenjem. Nakon višemjesečnog procesa donesena je presuda koja je izazvala burne reakcije širom Turske.

Odluka suda podijelila je javnost. Dok jedni smatraju da zakon mora biti jednak za sve bez obzira na društveni status, drugi tvrde da biznismen nije direktno odgovoran za sporni sadržaj i da je kazna prestroga. Na društvenim mrežama pokrenute su brojne rasprave, a podršku Saranu pružile su i pojedine poznate ličnosti iz svijeta sporta, medija i biznisa. Sadettin Saran godinama važi za jednog od najuspješnijih turskih poduzetnika. Njegovo ime posebno je poznato i na Balkanu, ne samo zbog poslovnih uspjeha, već i zbog veze s popularnom pjevačicom Emina Jahović nakon njenog razvoda od Mustafa Sandal.

Njihova emotivna veza svojevremeno je bila jedna od najpraćenijih tema regionalnih i turskih medija. Ipak, nakon raskida oboje su zadržali dostojanstven odnos, bez javnih prozivki i medijskih sukoba. Emina je u nekoliko navrata isticala da su se razišli sporazumno i ostali u korektnim odnosima. Uprkos pravnim problemima s kojima se trenutno suočava, Saran je i dalje veoma aktivan u poslovnom svijetu i na društvenim mrežama. Redovno dijeli fotografije sa putovanja, poslovnih sastanaka i sportskih aktivnosti, a pratioci često komentarišu njegovu posvećenost zdravom načinu života i fizičkoj kondiciji.

S druge strane, Emina Jahović nastavlja graditi uspješnu muzičku karijeru. Pjevačica je posljednjih godina fokusirana na nove projekte i nastupe, dok privatni život uglavnom drži daleko od očiju javnosti. Iako je mediji povremeno povezuju s novim partnerima, Emina je više puta naglasila da su joj trenutno prioritet porodica, muzika i profesionalni angažmani. Slučaj Sadettina Sarana nastavlja privlačiti pažnju turske javnosti, a ostaje da se vidi hoće li pravni tim poznatog biznismena uložiti žalbu na izrečenu presudu i pokušati promijeniti njen ishod u narednom periodu.

1925. godine stigli iz Novog Pazara u Tursku: Ramo Fazlić čuva uspomenu na Sandžak

0

VELIKA (BALABAN), TURSKA – U bošnjačkom selu Velika, danas poznatom kao Balaban, smještenom među šumama i rijekama sjeverozapadne Turske, već više od jednog vijeka žive potomci iseljenika iz Sandžaka. Među njima je i Ramo Fazlić, potomak porodice iy Novog Pazara koja je 1925. godine napustila rodni kraj i započela novi život u Turskoj. Iako se u porodici generacijama prenose priče o teškom putu i novom početku, ljubav prema Sandžaku, bosanskom jeziku i bošnjačkom identitetu ostala je sačuvana do danas.

Ramo ističe da su njegovi preci u Balaban stigli kao siromašni doseljenici, bez imovine i sigurnosti, ali sa željom da izgrade novi život. Kao i mnoge druge porodice iz Sandžaka, tražili su mjesto koje ih podsjeća na zavičaj – kraj bogat šumama, izvorima vode i plodnom zemljom. Upravo zato su izabrali područje današnjeg Balabana, gdje i danas žive njihovi potomci. Dok sjedi sa suprugom Šefikom i sinom u porodičnom restoranu, Ramo priča priču koja je istovremeno i priča hiljada sandžačkih porodica rasutih širom Turske.

„Naši su došli ovdje prije više od sto godina. Djed mi je bio beba kada je stigao u ovo selo. Došli su bez ičega, nisu znali jezik, nisu poznavali zemlju, ali su imali volju da rade i opstanu“, prisjeća se Ramo.

Njegova porodica nosi prezime Fazlić, a korijeni vode do Sandžaka. Kao i mnogi drugi doseljenici, tražili su mjesto koje ih podsjeća na zavičaj – šume, rijeke i prirodu kakvu su ostavili iza sebe.

„Kad su ih pitali gdje žele živjeti, tražili su šumu i vodu. Govorili su da bez šume i vode nema života. Tako su pronašli ovo mjesto i ovdje ostali“, priča Ramo.

Od sjekire i šume do uspješnih porodica

Početak nije bio lak. Prve generacije radile su najteže poslove, uglavnom u šumarstvu. Sjekli su drva, obrađivali zemlju i uzgajali stoku kako bi prehranili porodice.

„Veliku smo muku teglili dok smo došli do ovoga što danas imamo. Nije bilo lako. Radilo se u šumi, ljeti i zimi. Drugog posla gotovo da nije bilo“, kaže Ramo.

Danas je slika potpuno drugačija. Potomci doseljenika postali su uspješni privrednici, doktori, inženjeri i ugledni građani Turske. I sam Ramo radi u tekstilnoj industriji u Istanbulu, gdje živi sa porodicom, dok u Balaban dolazi za Bajram i druge važne prilike.

Jezik koji se čuva generacijama

Jedna od najvećih vrijednosti koju su sačuvali jeste bosanski jezik. Iako su prve generacije imale problema u školi jer nisu govorile turski, u svojim domovima nastavili su govoriti jezik svojih predaka.

„Majka, babo, svi su govorili bosanski. Tako su i djeca učila. Danas nova djeca više govore turski, ali mi se trudimo da sačuvamo naš jezik“, objašnjava Ramo.

U selu Velika (Balaban) gotovo svi stanovnici imaju bošnjačko porijeklo, a mnogi i danas međusobno razgovaraju na bosanskom jeziku.

„Ovo je naša mala Bosna“

Posebnu emociju izaziva način na koji Ramo govori o mjestu u kojem živi.

„Svima kažem da je ovo naša mala Bosna. Volimo Bosnu i Sandžak, a ovo selo nas podsjeća na kraj iz kojeg su naši došli. Za nas je ovo mala Bosna u Turskoj“, kaže on s ponosom.

Iako nikada nije posjetio rodni kraj svojih predaka, želja postoji. Kaže da često razgovara sa prijateljima iz Bosne i Sandžaka koji ga pozivaju da dođe.

„Volio bih otići. Imam mnogo prijatelja tamo. Nadam se da će doći vrijeme da obiđem zemlju svojih predaka i pokažem sinu odakle su naši korijeni“, govori Ramo.

Ljubav, porodica i budućnost

Ramo i njegova supruga Šefika upoznali su se u istanbulskoj četvrti Bajrampaša, poznatoj po velikom broju porodica porijeklom iz Sandžaka.  Danas već 12 godina grade zajednički život, odgajaju sina i nastavljaju tradiciju koju su im ostavili preci.nNjihova priča svjedoči da se domovina može nositi u srcu i nakon jednog vijeka. U selu Velika (Balaban), među šumama i rijekama koje podsjećaju na Sandžak, još uvijek se čuje bosanska riječ, čuva uspomena na pretke i prenosi ljubav prema zavičaju na nove generacije.

Došli iz Tutina na golu ledinu 1925. godine, danas su ponos Turske

0

BALABAN (VELIKA), TURSKA – Davne 1925. godine desetine bošnjačkih porodica iz tutinskog kraja napustile su svoja ognjišta i krenule put Turske. Stigli su u tada gotovo nenaseljeno područje Trakije, na golu ledinu bez puteva, infrastrukture i osnovnih uslova za život. Uprkos tome, vrijednim radom i slogom uspjeli su izgraditi selo koje će nazvati Velika, po mjestu koje ih je podsjećalo na zavičaj, a koje danas nosi turski naziv Balaban. Gotovo jedan vijek kasnije, njihovi potomci i dalje govore bosanskim jezikom, čuvaju običaje svojih predaka i s ponosom ističu porijeklo iz Tutina i Sandžaka.

„Naši su ostavili zemlju, stoku i imanja. Na leđima su nosili samo ono najosnovnije. Došli su pješice, sa djecom, tražeći mjesto gdje će živjeti u miru i slobodno prakticirati svoju vjeru“, prisjeća se Ibrahimović.

Napustili djedovinu zbog potrage za slobodom

Prema njegovim riječima, mnoge muslimanske porodice tada nisu osjećale sigurnost niti slobodu da žive prema svojim vjerskim običajima.

„Željeli su da mogu klanjati, učiti Kur'an i živjeti bez straha. To je bio jedan od glavnih razloga zbog kojih su krenuli na put bez povratka“, kaže Ibrahimović.

Dolaskom u Tursku zatekli su sela napuštena nakon odlaska bugarskog stanovništva. Mnogi krajevi bili su bez puteva, infrastrukture i osnovnih uslova za život, ali doseljenici nisu odustajali.

„Ovdje nije bilo ničega. Šume, stoka i težak rad bili su jedini način da se preživi. Naši ljudi nisu čekali da im neko nešto pokloni. Radili su i gradili svojim rukama“, priča sagovornik.

Vrijedni ljudi koji su stvarali od ničega

U selu Balaban danas gotovo svi znaju priče o generacijama koje su izgradile kuće, puteve i imanja vlastitim trudom. Mnogi su se bavili šumarstvom, stočarstvom i poljoprivredom, dok su kasnije pokretali vlastite poslove. Esad Ibrahimović posebno ističe da su Bošnjaci bili poznati kao vrijedni radnici.

„Turci su često govorili da naši ljudi rade više od drugih. Nismo gledali ko je koje nacije ili porijekla. Pomagali smo svakome kome je pomoć trebala“, kaže on.

Tokom života radio je i u Bugarskoj, gdje je upravljao velikim timovima radnika. Prisjeća se da je upravo pošten odnos prema zaposlenima bio razlog zbog kojeg su ga svi poštovali.

Jezik koji je preživio gotovo stotinu godina

Jedna od najzanimljivijih činjenica jeste da stanovnici sela i danas govore bosanskim jezikom, iako su njihove porodice prije gotovo sto godina napustile Sandžak.

„Djeca su učila od roditelja i nana. Zato se jezik sačuvao. Dugo vremena u selu gotovo da nije bilo drugih naroda, pa smo sačuvali naš govor“, objašnjava Ibrahimović.

Upravo zbog toga mnogi posjetioci ostaju iznenađeni kada u turskim selima čuju autentični sandžački govor koji se prenosi s koljena na koljeno.

Porodične vrijednosti kao najveće bogatstvo

Sagovornik ističe da je nekadašnja porodica bila stub društva. Više generacija živjelo je pod istim krovom, a poštovanje prema roditeljima i starijima bilo je neupitno.

„Do posljednjeg dana sjedio sam sa ocem za istom sofrom. Živjeli smo zajedno i poštovali jedni druge. To su vrijednosti koje ne smijemo izgubiti“, poručuje on.

„Neka se Bošnjaci ne zaborave“

Na kraju razgovora Ibrahimović je uputio selame svim ljudima u Sandžaku i na prostoru bivše Jugoslavije, izražavajući želju da se veze među ljudima nikada ne prekinu.

„Selam šaljem svima. Ako Bog da, da se opet viđamo i družimo. Čovjek bez čovjeka ne može“, poručio je ovaj vremešni Bošnjak iz turskog sela Balaban.

Njegova životna priča još jednom potvrđuje da su Bošnjaci, ma gdje živjeli, uspjeli sačuvati svoj identitet, vjeru, jezik i osjećaj pripadnosti, prenoseći ih na nove generacije daleko od rodnog Sandžaka.

Tužna vijest za Novi Pazar: Zauvijek nas napustio ćevabdžija Aljo sa vrha čaršije

0

Postoje ljudi čiji odlazak ne rastuži samo porodicu i prijatelje. Postoje ljudi čiji odlazak zaboli cijeli grad. Upravo takva vijest pogodila je Novi Pazar ovog četvrtka, poput groma iz vedra neba – vijest da je na Ahiret preselio Alija Rašljanin, svima poznatiji kao Aljo, čovjek čije je ime decenijama bilo sinonim za vrhunski ćevap, ljudskost i osmijeh koji nikada nije silazio s lica. Nakon kraće i teške bolesti, dijagnosticirane prije svega nekoliko mjeseci, bolest je neumoljivo napredovala i ugasila život čovjeka kojeg su generacije Novopazaraca smatrale prijateljem. Imao je 63 godine.

Njegova ćevabdžinica na vrhu stare pazarske čaršije nije bila samo mjesto gdje se dolazilo na ručak. Bila je mjesto susreta, razgovora, smijeha i uspomena. Mnogi će reći da su Aljovi ćevapi bili među najboljima u gradu, ali oni koji su ga poznavali znaju da tajna nije bila samo u receptu. Tajna je bila u čovjeku. Aljo je svakog gosta dočekivao kao prijatelja. Njegov vedri duh, blaga riječ i iskren osmijeh bili su zaštitni znak jednako kao i miris ćevapa koji se širio čaršijom.

Ipak, malo ko zna koliko je tuge nosio u sebi. Prije mnogo godina Aljo i njegova supruga doživjeli su tragediju od koje se roditeljsko srce nikada ne oporavi. Njihov najstariji sin izgubio je život sa svega devet godina, nakon što ga je, dok je vozio bicikl, usmrtio kamion. Bila je to rana koja nikada nije zarasla. Kasnije je na Ahiret preselila i njegova supruga, ostavljajući Alja da nastavi život noseći breme bola koje bi malo ko mogao izdržati.

Ali upravo tu leži veličina ovog čovjeka. Nikada nije dozvolio da njegova tuga postane teret drugima. Dok je u sebi nosio nezamislivu bol, druge je dočekivao osmijehom. Dok su ga lomile životne nedaće, nastavljao je da širi pozitivnu energiju i vedrinu. Mnogi nisu ni slutili kakve je oluje preživio čovjek koji ih je svakodnevno posluživao i srdačno pozdravljao. Zato danas Novi Pazar ne oplakuje samo jednog ćevabdžiju. Grad se oprašta od čovjeka koji je pokazao kako se dostojanstveno nosi životna sudbina, kako se bol pretvara u dobrotu i kako se, uprkos svemu, ostaje čovjek među ljudima.

Iza Alja su ostali sin Hasan, kćerke Emina, Lejla i Elzina, sestre Bena i Izeta, unučad i brojna rodbina, ali i hiljade Novopazaraca koji će ga pamtiti po toploj riječi, gostoprimstvu i ljudskosti. Njegovo mjesto u čaršiji teško će biti popunjeno. Njegov osmijeh će nedostajati. Njegov glas će utihnuti, ali uspomene na njega nastaviće da žive među ljudima kojima je uljepšao svakodnevicu.

Prema informacijama koje je objavila porodica, dženaza-namaz rahmetli Aliji Rašljaninu – Alju klanjat će se danas, u petak 5. juna 2026. godine, na Velikom groblju u Novom Pazaru. Dženaza će krenuti od Bukreške džamije nakon džuma-namaza, dok će se hatar primati u porodičnoj kući u Biserovačkoj ulici broj 64.

  • Porodica, prijatelji, komšije i brojni Novopazarci danas će ispratiti na vječni počinak čovjeka koji je decenijama bio dio svakodnevice ovog grada. Mnogi će posljednji put doći da odaju počast Alju, čovjeku čiji su osmijeh, dobrota i gostoprimstvo ostavili neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga poznavali.
  • Neka ti Uzvišeni Allah podari najljepše mjesto u Džennetu, a porodici sabur. Rahmet ti duši, naš dragi Aljo.

Tutin traži zelenilo: Građani predstavili viziju modernijeg i humanijeg trga

0

TUTIN – Dok se centralni gradski trg ponovo nalazi u procesu rekonstrukcije i uređenja, među građanima se sve češće čuju prijedlozi kako bi ovaj prostor mogao izgledati ljepše, funkcionalnije i prijatnije za život. Jedna od ideja koja je privukla pažnju javnosti jeste inicijativa za povećanje zelenih površina u samom centru grada i smanjenje dominacije betonskih i kamenih ploha. Prema prijedlogu koji kruži među građanima, najveći problem trga nije samo izgled, već i činjenica da na velikim površinama gotovo da nema zelenila koje bi ublažilo visoke temperature tokom ljeta i doprinijelo ljepšem ambijentu.

„Previše je betona, a premalo prirode. Tutinu treba više zelenila, više hlada i više prostora koji će biti prijatan za šetnju i odmor građana“, poručuju zagovornici ove ideje.

  • Kritike na račun dosadašnjih rješenja

Posebne kritike upućene su na kvalitet izvedenih radova na trgu. Građani ukazuju na pucanje kamenih ploča i betonskih površina, naročito u dijelovima gdje se nalazi podzemna garaža. Prema njihovom mišljenju, jedan od razloga za takva oštećenja može biti nedostatak dilatacionih fuga koje omogućavaju prirodno širenje i skupljanje materijala usljed temperaturnih promjena i pomjeranja tla.

„Dovoljno je pogledati kako su pojedini dijelovi trga ispucali i izlomljeni. Takve stvari ne bi smjele da se dešavaju na novouređenom prostoru“, smatraju građani.

  • Terase skratiti, a ne potpuno uklanjati

U fokusu prijedloga nalazi se i pitanje ugostiteljskih terasa. Građani podržavaju namjeru lokalne samouprave da oslobodi više prostora za pješake, ali smatraju da potpuno uklanjanje terasa nije najbolje rješenje. Umjesto toga, predlažu da se postojeće terase povuku unazad i smanje za približno polovinu sadašnje površine. Na taj način bi, kako navode, vlasnici lokala zadržali mogućnost rada, smanjili bi se troškovi prilagođavanja, a istovremeno bi građani dobili više prostora za nesmetano kretanje.

„Tri do četiri reda stolova uz lokale sasvim su dovoljna. Sve preko toga zauzima javni prostor koji pripada svim građanima“, smatraju predlagači.

  • Zeleni pojas od centra prema Rafetovoj mesari

Najzanimljiviji dio prijedloga odnosi se na formiranje kontinuiranog zelenog pojasa od centralnog dijela trga prema pravcu Rafetove mesare. Prema skici koju su predstavili građani, na više mjesta bile bi uređene zelene površine širine oko 2,5 metra i dužine do 7,5 metara, povezane pješačkim stazama koje bi omogućavale nesmetano kretanje kroz trg. Takvo rješenje, osim estetske vrijednosti, imalo bi i praktičnu funkciju jer bi omogućilo prirodno odvođenje oborinskih voda i smanjilo opterećenje na popločanim površinama.

  • Vrijeme za više zelenila

Tutin je posljednjih godina doživio značajne infrastrukturne promjene, ali mnogi građani smatraju da je došlo vrijeme da se više pažnje posveti zelenim površinama. Drvoredi, cvjetne površine i uređeni zeleni pojasevi nisu samo ukras grada, već i važan faktor za kvalitet života, naročito tokom ljetnih mjeseci kada temperature u urbanim sredinama postaju sve više.

„Ne tražimo luksuzne projekte i velika ulaganja. Tražimo malo više zelenila i malo manje betona. To bi uljepšalo centar grada i učinilo ga ugodnijim za sve generacije“, poručuju građani.

Hoće li nadležni razmotriti ovakve prijedloge ostaje da se vidi, ali jedno je sigurno – rasprava o budućem izgledu centra Tutina tek je počela.

I kamen bi zaplakao: Potresne riječi oca rahmetli Ilhana Muratovića slamaju srca cijelom Sandžaku

0
  • „Ne bješe tako davno taj 16. februar 1998. kada si došao na svijet. Ne sluteći da ćeš samo protrčati njime…“

Nekada je dovoljno nekoliko rečenica da se opiše bol koju nijedna knjiga ne može objasniti. Upravo takve riječi objavio je Ismet Muratović, otac rahmetli Ilhana Muratovića iz Žitnića, mladića koji je nakon kraće bolesti preselio na Ahiret u svojoj 28. godini života. Njegova objava na društvenim mrežama rasplakala je Pešter, Sandžak i brojne prijatelje porodice koji su u tim riječima prepoznali ono najteže što čovjek može doživjeti – da isprati svoje dijete na posljednji put.

„Ne bješe tako davno taj 16. februar 1998. kada si došao na svijet. Ne sluteći da ćeš samo protrčati njime. Danas u 28. godini Allah te uzeo Njemu. Allah Džennet neka ti podari…“, napisao je neutješni otac.

Te riječi odjeknule su među stotinama ljudi koji su se oprostili od Ilhana, ostavljajući poruke tuge, dove i podrške porodici. Mnogi ga pamte kao mladića vedrog duha, poštenog karaktera i velikog srca. Njegovi školski drugovi i prijatelji ističu da je iza sebe ostavio trag dobrote koji se ne može izbrisati.

„Moj školski drug, momak kojeg ćemo pamtiti po njegovoj dobroti, poštenju i lijepom odnosu prema ljudima. Bio je izuzetno dobar čovjek“, napisao je jedan od njegovih prijatelja.

Drugi su ga opisivali kao mladića kakvog bi svaki roditelj poželio.

„Bio je evlad kakav se samo poželjeti može. Pošten, vrijedan i duhovit. Ulivao je radost u srca ljudi pri svakom susretu i tako ćemo ga pamtiti“, stoji u jednoj od brojnih poruka podrške.

Ispod objave nizali su se komentari ispunjeni tugom, nevjericom i dovama. Ljudi su molili Uzvišenog Allaha da rahmetli Ilhanu podari najljepše mjesto u Džennetu, a njegovoj porodici sabur da izdrži iskušenje koje je pogodilo njihov dom.

Posebno potresne bile su riječi onih koji su ga poznavali od djetinjstva. Mnogi nisu mogli da prihvate činjenicu da je mladić, koji je tek zakoračio u život i imao budućnost pred sobom, tako rano napustio ovaj svijet. U selu Žitniće danas vlada muk. Komšije, rodbina i prijatelji prisjećaju se Ilhana kroz lijepe uspomene, dok njegova porodica prolazi kroz najteže trenutke koje jedan roditelj može doživjeti.
Jer, kako kažu mještani, nema veće tuge od one kada otac oplakuje sina.

Rahmetli Ilhan iza sebe je ostavio neutješne roditelje, braću, sestru, rodbinu i veliki broj prijatelja koji će ga pamtiti po osmijehu, dobroti i ljudskosti.
Danas Pešter ne oplakuje samo jednog mladića. Danas Pešter oplakuje jedan prekinuti san, jednu mladost koja je prerano završena i jednog sina čiji će nedostatak zauvijek ostati u srcima njegovih najmilijih.

  • Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiah. Neka mu Allah dž.š. podari najljepše mjesto u Džennetu, a njegovoj porodici sabur i snagu u ovim teškim trenucima.

Tutin ugostio stotine mladih istraživača: Završen Deveti festival nauke

0

TUTIN – Nakon dva dana ispunjena eksperimentima, prezentacijama i naučnim radionicama, u Tutinu je uspješno završen Deveti festival nauke – „Tutin Fest 2026“, jedna od najznačajnijih obrazovnih manifestacija koja se tradicionalno održava u okviru Dana opštine Tutin. Festival je okupio oko 150 učenika i mentora iz Beograda, Novog Sada, Leskovca, Vlasotinca, Vrnjačke Banje, Sjenice i Tutina, koji su kroz brojne postavke i zanimljive oglede predstavili svoje znanje, kreativnost i istraživački duh.

Tokom manifestacije, posjetioci su imali priliku da se upoznaju sa eksperimentima iz biologije, hemije, fizike i drugih naučnih oblasti. Posebnu pažnju privukla je demonstracija izdvajanja DNK iz jagode, kao i niz atraktivnih hemijskih eksperimenata koji su pokazali da nauka može biti istovremeno edukativna i veoma zanimljiva.

Festival je svečano otvorila predsjednica Opštine Tutin, Selma Kučević, koja je tom prilikom istakla da će lokalna samouprava nastaviti da podržava projekte koji podstiču obrazovanje, inovacije i razvoj mladih. Organizatori ističu da je ovogodišnje izdanje još jednom potvrdilo značaj festivala kao mjesta susreta učenika, nastavnika i ljubitelja nauke iz različitih krajeva Srbije. Pored predstavljanja naučnih projekata, učesnici su imali priliku da razmijene iskustva, steknu nova prijateljstva i unaprijede saradnju među školama.

Direktor Gimnazije Tutin i jedan od pokretača festivala, Vahidin Ramičević, ocijenio je da manifestacija iz godine u godinu raste i potvrđuje svoju vrijednost. Svoj doprinos festivalu dala je i Turistička organizacija Tutin, koja je gostima predstavila turističke potencijale opštine i bogatu prirodnu i kulturnu ponudu ovog kraja.

Velika posjećenost, bogat program i entuzijazam mladih učesnika obilježili su i ovogodišnji Festival nauke, koji je još jednom pokazao da Tutin zauzima značajno mjesto na mapi naučnih i obrazovnih manifestacija u Srbiji. Organizatori su na kraju izrazili zadovoljstvo odzivom učesnika i posjetilaca, uz poruku da će naredni jubilej – deseti Festival nauke – biti prilika za još sadržajniji program i nova naučna otkrića.