• Redakcija Sandžak Danas

Tu oko nas, u Novom Pazaru, žive veliki ljudi skromnih ponašanja. Ljudi koji su, iako ne uvijek u centru pažnje, dali ogroman doprinos razvoju obrazovanja i kulture u našem gradu i širom Sandžaka.

Jedan od takvih ljudi je i mr. Ervin Ćatović, redovni profesor i cijenjeni umjetnik, koji je svojom predanošću i vizijom značajno uticao na razvoj nauke i umjetnosti u Novom Pazaru, aktivno učestvujući u izgradnji dva univerziteta i postavljanju temelja za akademski napredak u regionu.

• Obrazovanje i profesionalna karijera

Rođen 1966. godine u Prištini, Ervin Ćatović je svoj akademski put započeo na Fakultetu umjetnosti Univerziteta u Prištini, gdje je diplomirao 1991. godine, a 1994. godine je završio i postdiplomske studije na katedri za slikarstvo. Njegov umjetnički i pedagoški rad bio je usmjeren ka promociji i razvoju umjetničke scene, ali i ka unapređenju obrazovnog sistema u Sandžaku.

Ervin Ćatović je bio jedan od ključnih intelektualaca koji su doprinijeli osnivanju i razvoju dva univerziteta u Novom Pazaru – Internacionalnog univerziteta i Državnog univerziteta u Novom Pazaru. Njegovo znanje, iskustvo i vizija bili su od presudnog značaja za uspostavljanje ovih institucija, koje danas predstavljaju stubove visokog obrazovanja u Sandžaku. Kao dekan i šef odsjeka na ovim univerzitetima, Ćatović je aktivno radio na unapređenju nastavnog procesa i uspostavljanju standarda koji su omogućili mladim ljudima iz regiona da se obrazuju i napreduju.

• Umjetnički rad i izložbe

Kao vrhunski umjetnik, Ervin Ćatović je izlagao svoja djela na 52 samostalne izložbe u prestižnim galerijama širom svijeta, uključujući galerije u Beogradu, Sarajevu, Podgorici, Prištini, Nišu, Novom Sadu, Berlinu, Parizu i mnogim drugim kulturnim centrima. Njegova umjetnost je prepoznata ne samo u regionu već i na međunarodnoj sceni, što svjedoči o njegovom talentu i kreativnosti.

Posebno se ističe nagrada „Zlatna paleta“ ULUS-a, koju je Ćatović dobio za izvanredna dostignuća u oblasti slikarstva. Ova nagrada, kao i mnoge druge, potvrđuje njegov status kao jednog od najznačajnijih savremenih umjetnika u regionu.

Pored umjetničkog rada, Ćatović je učestvovao u brojnim likovnim kolonijama, gdje je svojim doprinosom unapređivao likovnu kulturu i povezivao umjetnike iz različitih sredina. Njegova posvećenost umjetnosti i obrazovanju doprinosi ne samo estetskom, već i intelektualnom bogatstvu našeg društva.

• Nagrade i priznanja

Ervin Ćatović je kroz svoju bogatu karijeru osvojio mnogobrojne nagrade, koje su potvrdile njegovu izuzetnost u oblasti slikarstva. Među najznačajnijim priznanjima su Nagrada Univerziteta u Prištini (1991), I nagrada na Bijenalu mladih u Novom Pazaru (2000), I nagrada na Međunarodnom bijenalu umjetnosti ‘ARTiJA’ u Kragujevcu (2022), kao i prestižna nagrada „Zlatna paleta“ ULUS-a. Ova priznanja su dokaz ne samo njegove umjetničke izvrsnosti, već i njegovog doprinosa kulturnom razvoju Sandžaka i šire.

• Akademski i stručni doprinos

Kao pedagog, Ervin Ćatović je posvetio svoj život obrazovanju novih generacija umjetnika i naučnika. Njegova predanost radu na univerzitetima u Novom Pazaru i Kosovskoj Mitrovici, kao i njegovo učešće u međunarodnim programima poput ERASMUS+, ostavili su dubok trag u obrazovnoj zajednici. Njegovi studenti, sada priznati umjetnici i akademici, svjedoče o njegovom značaju kao mentora i uzora.

Kroz svoje aktivnosti na polju nauke i obrazovanja, Ćatović je doprinosio razvoju intelektualnog potencijala Sandžaka, inspirišući mlade ljude da se posvete nauci, umjetnosti i kulturi. Njegova vizija obrazovanja kao ključnog faktora za razvoj društva, postala je temelj na kojem počiva budućnost našeg regiona.

• Učešće u stručnim udruženjima

Mr. Ervin Ćatović je aktivan član nekoliko prestižnih umjetničkih udruženja, uključujući ULUS, ULUKiM, SULU i ULUCG. Njegov angažman u ovim organizacijama dodatno potvrđuje njegovu posvećenost unapređenju umjetnosti i kulture u regionu, kao i njegovu neprestanu težnju ka podizanju standarda u umjetničkoj praksi i obrazovanju.

Ervin Ćatović je, bez sumnje, jedna od najznačajnijih ličnosti koja je svojim radom i doprinosom obilježila kulturnu i naučnu scenu Novog Pazara i Sandžaka. Njegova djela i postignuća nastavit će da inspirišu i oblikuju buduće generacije, ostavljajući neizbrisiv trag u historiji našeg regiona.

U svom naučnom radu pod nazivom „Trgovačke i saobraćajne veze Novog Pazara 1461-1521“, objavljenom u Novopazarskom zborniku, istaknuti istoričar Bogumil Hrabak iznosi fascinantan podatak o osnivanju prvog transportnog preduzeća u Novom Pazaru. Prema njegovim istraživanjima, 15. juna 1502. godine trgovac Radoman Berišić iz Novog Pazara, zajedno sa Petrom, vojvodom Rudana, Dautom, Turčinom iz Carigrada, i Isakom Latonom, portugalskim Jevrejinom iz Dubrovnika, potpisali su ugovor u Dubrovniku.

Ovaj ugovor predviđao je isporuku konja za transport robe, čime je započet organizovani transportni posao na relaciji Dubrovnik – Novi Pazar – Solun.

Prema ovom zapisu, upravo je ovo preduzeće iz Novog Pazara najvjerovatnije prvo organizovano transportno preduzeće u svijetu. Njihov sporazum obuhvatao je isporuku 80 konja u Dubrovnik do 22. avgusta iste godine, nakon čega su planirali kontinuirano slanje dodatnih konja za prenos robe u Solun. Ono što ovu kompaniju čini izuzetnom jeste njen multinacionalni sastav, u kojem su učestvovali trgovci iz različitih kulturnih i religijskih pozadina.

Ovaj datum, 15. jun 1502. godine, može se smatrati početkom organizovanog transporta u Novom Pazaru, a možda i na globalnom nivou. S obzirom na to da se u narednim godinama u Novom Pazaru pojavljuju i druge slične organizacije, ovaj događaj označava važnu prekretnicu u istoriji trgovine i saobraćaja, ne samo u Novom Pazaru, već i u cijelom svijetu.

Izvor BINKU

Autor Suad K Zoranić

U doba kada je odanost svom porijeklu i identitetu ključna za očuvanje kulturnog i historijskog nasljeđa, neki Bošnjaci u Crnoj Gori biraju put sramote i kukavičluka. Izdajući vlastitu krv, oni se bez stida pokušavaju redefinisati kao Crnogorci muslimanske vjere ili se čak pišu kao Muslimani s velikim “M”, nastojeći time pobjeći od svog stvarnog identiteta. Ova sramotna izdaja sopstvene prošlosti i tradicije nije ništa drugo do pljuvanje po grobovima predaka koji su krvlju platili očuvanje bošnjačkog imena.

Kolašin, Bijelo Polje — Šećo Kolić, rođen 1867. godine u Kolašinu, bio je poznati epski pjevač koji je svojim djelom ostavio neizbrisiv trag u bošnjačkoj narodnoj epici. Njegova priča, iako vođena prije gotovo jednog vijeka, i dalje predstavlja prvorazredni dokaz svijesti Bošnjaka o njihovom narodnom imenu i identitetu. Za nastavak čitanja teksta obavezno poslušajte kratku izjavu Šeća Kolića. Prije nego što nastavite sa čitanjem, obavezno poslušajte kratku izjavu Šeća Kolića.”

Razgovor sa Šećom Kolićem, vođen 1935. godine, svjedoči o tome kako je običan narod bio svjestan svog imena i identiteta, uprkos svim poteškoćama i izazovima s kojima su se suočavali. Kolić, koji je zbog političkih prilika bio protjeran iz Kolašina, naselio se u Bijelo Polje gdje je nastavio njegovanje bošnjačke epske tradicije.

Ovaj razgovor je jedan od mnogih u zbirci Milmana Parryja i Alberta B. Lorda, koji su svojim radom dali nemjerljiv doprinos proučavanju bošnjačke epike. Kroz razgovor sa Šećom Kolićem, istraživači su došli do dragocjenih saznanja o narodnom identitetu Bošnjaka, koji su, uprkos teškim uslovima, jasno pokazali svijest o svom imenu i kulturnom nasljeđu.

• Svijest o Bošnjačkom identitetu: Svjedočanstvo Šeće Kolića iz 1935. godine

Iako se danas nastoji problematizirati svijest Bošnjaka o njihovom narodnom imenu, razgovor iz 1935. godine sa Šećom Kolićem ostaje neosporan dokaz koji jasno potvrđuje tu svijest. Ovo svjedočanstvo je od izuzetnog značaja jer pokazuje da su Bošnjaci bili itekako svjesni svog identiteta i da su ga aktivno čuvali i njegovali.

Šećo Kolić, sa svojim čvrstim stavom i nepokolebljivom lojalnošću prema bošnjačkom identitetu, stavlja u oštar kontrast one koji su se odmetnuli od svog porijekla. Njegova beskompromisna predanost bošnjaštvu ne ostavlja prostora za izgovore onima koji se stide svog nasljeđa. Takvi ljudi, koji su prodali svoju čast i dostojanstvo za lažni osjećaj pripadnosti nečemu što nisu, ne samo da sramote sami sebe, već blate cijelu generaciju koja je stoljećima branila i očuvala bošnjački identitet u najtežim vremenima.

Danas, kada se mnogi Bošnjaci u Crnoj Gori odriču svog identiteta, pokušavajući se redefinisati kao Crnogorci muslimani ili Muslimani sa velikim “M”, Šećo Kolić svojim riječima i djelima predstavlja stid za sve one koji su se odrekli svog porijekla. Njegova jasna i neupitna identifikacija sa bošnjačkim imenom i nasljeđem oštro osuđuje one koji su se stidjeli da se nazovu onim što jesu – Bošnjaci. Takvi pojedinci, koji su zaboravili žrtve i trud svojih predaka, time ne samo da nanose nepravdu svojoj historiji, već i ponižavaju sjećanje na sve one koji su kroz stoljeća branili i očuvali bošnjački identitet.

Nema opravdanja za one koji okreću leđa svom imenu i porijeklu. Njihova izdaja je izdaja svih Bošnjaka, i njihov pokušaj skrivanja iza tuđih imena ne može izbrisati sramotu koja ih prati. Ovakvi razgovori, poput onog sa Šećom Kolićem, zauvijek će biti gorki podsjetnik na sramotu onih koji su se odrekli vlastite historije. I neka im je na savjest – ako je uopšte imaju.

Cijeli razgovor sa Šećom Kolićem, koji je dio “Milman Parry Collection of Oral Literature” pri Harvard University, možete pogledati na YouTube kanalu ove prestižne institucije, ili na linkovima ispod našeg teksta. Ovaj audio zapis predstavlja neprocjenjiv dio bošnjačkog kulturnog nasljeđa i svjedoči o trajnoj svijesti Bošnjaka o svom narodnom imenu, čak i u vremenima kada su bili primorani napustiti svoje domove.

Nema opravdanja za zaborav onoga što jesmo, niti za pokušaj da se sakrijemo iza tuđih imena i identiteta.

Video snimke možete pogledati ispod teksta.