Subota, 23 Maja, 2026

Kako je Emir Kusturica izneverio oca – Sin heroja pjeva pjesme četničkom vođi Draži Mihailoviću

0

Murat Kusturica, otac čuvenog reditelja Emira Kusturice, bio je jedan od hrabrih partizanskih prvoboraca koji su se borili protiv fašizma i domaćih izdajnika tokom Drugog svjetskog rata. Fotografija iz 1944. godine, nastala u Vršcu, svjedoči o njegovom angažmanu kao pripadnika OZNE, organizacije koja je neumorno radila na čišćenju preostalih četničko-kolaboracionističkih grupa koje su sarađivale s nacistima i Italijanima.

OZNA, kao organ unutrašnje bezbjednosti, bila je ključna u neutralizaciji snaga koje su prijetile narodnooslobodilačkoj borbi i njenim postignućima. Murat Kusturica, poput mnogih drugih boraca, dao je sve od sebe da sačuva oslobođene teritorije i omogući miran život novoj Jugoslaviji. Svjedočanstvo Abdulaha Sidrana o ovom periodu ukazuje na težinu i značaj zadatka koji su preuzeli na sebe pripadnici OZNE, među kojima je bio i Murat.

Međutim, ono što stvara gorčinu u današnjim danima jeste činjenica da sin Murata Kusturice, Emir Kusturica, umjetnik svjetskog renomea, stoji rame uz rame sa Miloradom Dodikom na obalama Drine i pjeva pjesme koje veličaju lik i djelo Draže Mihailovića, vođe četničkog pokreta koji je u historiji ostao upamćen po svojim zločinima nad civilnim stanovništvom, posebno nad muslimanima u Sandžaku i Bosni.

Ova kontradiktornost između očevog naslijeđa i sinovljeve današnje politike nije samo moralna dilema, već predstavlja duboko ponižavanje borbe svih onih koji su svoje živote rizikovali i davali za ideju slobode i bratstva među narodima Jugoslavije. Draža Mihailović, čije se ime danas uzdiže kroz pjesme na Drini, bio je simbol kolaboracije sa okupatorom i nacionalističke politike koja je težila stvaranju homogene srpske države po cijenu tuđih života.

Murat Kusturica je bio čovjek sa idealima, čovjek koji se borio za budućnost oslobođenu mržnje i podjela. S druge strane, njegov sin Emir, čini se, zaboravlja te vrijednosti u svojoj podršci Dodikovoj politici i veličanju historijskih ličnosti koje predstavljaju sve suprotno od onoga za šta se njegov otac borio.

Ova fotografija iz 1944. godine podsjeća nas na časne ljude poput Murata Kusturice, ali nas istovremeno tjera da se zapitamo kako se historija može tako lako iznevjeriti i kako se porodice, nekada simboli borbe protiv fašizma, danas nalaze na potpuno suprotnim stranama moralnog kompasa. Da li je to cijena umjetničke slobode ili jednostavno zaborav prošlosti? Bilo kako bilo, ovakvi momenti nas uče da je potrebno stalno podsjećati na pravu istinu i vrijednosti za koje su mnogi dali svoje živote.

Hasanbegović: Pritrčao sam da pomognem direktoru, ubica me odgurnuo

0

U pucnjavi koja se danas u jutarnjim satima dogodila u objektu Gimnazije u Sanskom Mostu, ubijeni su direktor ove obrazovne ustanove, Nijaz Halilović, sekretarica Nisveta Kljunić i profesorica engleskog jezika, Gordana Midžan.

Njih troje je iz automatske puške ubio Mehemed Vukalić, domar, a zatim je pokušao počiniti samoubistvo tako što je sebi pucao u prsa.

Prema poslednjim informacijama, ubica je teško ranjen, nakon što je primljen u hitnu pomoć Doma zdravlja u Sanskom Mostu, transportovan je u Univerzitetsko klinički centar u Banjaluci i ljekari se bore za njegov život.

“Jutros nešto prije deset sati policija je dobila dojavu od građana koji žive u blizini objekta Gimnazije o pucnjavi i na lice mjesta upućena je policijska patrola. U objektu zgrade pronađena su tri beživotna tijela, radi se o ditrektoru škole N.H., sekretarici N.K. i profesorici G.M., a zatečeno je i četvrto lice koje je počinilac trostrukog ubistva. On je nanio sam sebi teške ozljede pucajući u prsa i prevezen je u Univerzitetsko klinički centar u Banjaluci. Na lice mjesta su upućeni policijski timovi kako bi se izvršile uviđajne radnje zbog utvrđivanja okolnosti ovoga nemilog događaja”, kazao je Adnan Beganović, portparol MUP-a USK.

Prema njegovim riječima, u ovome trenutku policija ne može potvrditi da li je u trenutku zločina u školi bilo učenika, budući da su u toku popravni ispiti, ali se zna da su u momentu pucnjave bili drugi profesori Gimnazije i Mješovite srednje škole, budući da ove obrazovne ustanove dijele isti objekat. Istakao je kako je u toku istraga o motivima ovoga događaja.

Prema nezvaničnim informacijama, ubica je noseći automatsku pušku u ruci ušao u objekat Gimnazije i nije nasumično pucao po školi, već je po kabinetima tražio tačno određene osobe u koje je potom pucao i lišio ih života. U trenutku kada je ušao u kabinet direktora, u blizini se zadesio pomoćni radnik koji nije želio da mu pominjemo ime.

“Bilo je zaista stravičan prizor, jer je u direktora pucao i ranio ga. Pritrčao sam da mu pomognem, ali me je u tom trenutku odgurnuo i ispalio još nekoliko metaka u njega”, kaže očevidac ovoga događaja u izjavi za “Nezavisne novine”.

O motivima zločina se još ne zna ništa pouzdano, ali se nagađa kako je ubica sa ubijenima od ranije imao određene razmirice koje se tiču određenih disciplinskih sankcija kojima je bio izložen zbog neizvršavanja radnih zadataka.

  • Navodno im je i ranije upućivao verbalne prijetnje.

Inače, za Vukalića kažu kako je bio miran i povučen, sudjelovao je u proteklom ratu, a oni koji su ga bolje poznavali tvrde da je bio psihički labilna osoba.

U nekoliko navrata žalio se lokalnim novinarima kako je navodno izložen mobingu na radnom mjestu. Ovaj događaj je duboko potresao javnost Sanskog Mosta, jer su svi ubijeni bili ugledni građani i omiljeni profesori. Načelnik Općine Sanski Most, Faris Hasanbegović je istakao kako je ovo događaj kakav se ne pamti u novijoj istoriji ovoga grada.

“Ovo je šokantan događaj i teško je u ovome trenutku naći i uputiti riječi utjehe porodicama ubijenih. Izgubili smo živote naših dragih sugrađana koji su mnogo značili našoj lokalnoj zajednici i iskreno se nadamo da se ovako nešto više nikada neće dogoditi”, istakao je Hasanbegović.

Nezavisne novine

/VIDEO/ Nahla Ramović objavila snimak mezara: Senad Ramović Becan ukopan u šumi

0

Profil TikTok korisnice Nahle Ramović objavio je video snimak na kojem se vide zajedničke fotografije Senada Ramovića Becana, kao i snimak mezara rahmetli Becana, koji se podudara sa fotografijom prethodno objavljenom. Senad Ramović Beca, koji je likvidiran nakon što je ispalio četiri metka na policiju u naselju Hotkovo kod Novog Pazara, ukopan je na neobičnom mjestu, duboko u šumi u blizini tog naselja. Njegovi sledbenici su preuzeli odgovornost za dženazu, obilježivši grobno mjesto samo kamenom, u skladu sa seoskim običajima.

Potraga za Ramovićem trajala je pedeset dana, nakon što je postao jedan od glavnih osumnjičenih za vrbovanje i radikalizaciju Miloša Žujovića.

Žujović je 29. juna iz samostrela teško ranio žandara ispred ambasade Izraela u Beogradu, što je izazvalo široku potragu za Ramovićem, koji se nakon toga najprije sklonio na teritoriju Kosova, a potom vratio u svoje rodno selo, smješteno na brdu s kojeg se pruža pogled na Novi Pazar.

Policija je pretražila njegovu kuću odmah nakon napada u Beogradu, gdje su pronašli sablje, noževe i zastavu Islamske države. Uprkos intenzivnoj potrazi, Ramović je uspijevao da izbjegne hapšenje sve dok pripadnici BIA nisu dobili informaciju da se vratio sa Kosova i da boravi u kući svog zeta u Hotkovu.

Operacija hapšenja uključivala je Specijalnu antiterorističku jedinicu, koja je brzo reagovala nakon što je potvrđeno da je Ramović odbio da se preda i pucao na pripadnike MUP-a. Ministar unutrašnjih poslova, Ivica Dačić, potvrdio je da je Ramović pružio otpor prilikom hapšenja, ispalivši nekoliko metaka na specijalce, nakon čega je likvidiran.

Dačić je istakao da je akcija bila zajednički poduhvat BIA, MUP-a i Višeg javnog tužilaštva u Novom Pazaru.

Prema nezvaničnim informacijama, do Ramovića su pripadnike BIA doveli njegovi najbliži saradnici, od kojih je jedan sledbenik pokazao policiji kuću u kojoj se Ramović skrivao.

Ovaj incident, koji je doveo do eskalacije napetosti u regionu, završio je dženazom koja je ostala pod velom tajne, sa simboličnim obilježjem koje nagovještava složenost slučaja i misteriju koja okružuje lik i djelo Senada Ramovića Becana. Pogledajte video snimak ispod teksta, pri kraju video snimka može se vdjeti mezar rahmetli Senada Ramovića.

@nahla.ramovic3🤍♬ Al Qawlu Qawlus Sawarim Original

Novopazarac A.N. (34) pokušao pobjeći policiji – Zaplijenjena mu roba vrijedna 3,4 miliona

0
hapsenje
hapsenje

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova u Kraljevu, u koordinaciji s Upravom kriminalističke policije i Službom za suzbijanje kriminala, uspjeli su zaplijeniti cigarete čija vrijednost dostiže 3,4 miliona dinara. U ovoj akciji uhapšen je A.N. (34) iz Novog Pazara.

Prema dostupnim informacijama, policijska patrola zaustavila je vozilo marke Mercedes u mjestu Progorelica, nadomak Kraljeva, kojim je upravljao osumnjičeni. Tokom detaljne kontrole vozila, otkriveno je 20 paketa s ukupno 10.000 paklica različitih vrsta cigareta. Zaplijenjena roba predata je Poreskoj policiji u Kraljevu radi daljnje istrage.

Incident je eskalirao kada je A.N. ignorisao naređenje policije da zaustavi vozilo, nakon čega je izazvao saobraćajnu nezgodu u kojoj je zadobio lakše povrede. Uprkos pokušaju bijega, policija ga je brzo savladala i privela.

Osumnjičenom je određeno zadržavanje do 48 sati zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivična djela nedozvoljenog prometa akciznih proizvoda i ometanja službenog lica u vršenju dužnosti. On će uz krivičnu prijavu biti priveden Osnovnom javnom tužilaštvu u Kraljevu na daljnje procesuiranje.

Senad Ramović Becan tajno ukopan u šumi: Mezar obilježen samo kamenom

0

Senad Ramović Becan, koji je likvidiran nakon što je ispalio četiri metka na policiju u naselju Hotkovo kod Novog Pazara, ukopan je na neobičnom mjestu, duboko u šumi u blizini tog naselja. Njegovi sledbenici su preuzeli odgovornost za dženazu, obilježivši grobno mjesto samo kamenom, u skladu sa selfijskim običajima.

Potraga za Ramovićem trajala je pedeset dana, nakon što je postao jedan od glavnih osumnjičenih za vrbovanje i radikalizaciju Miloša Žujovića.

Žujović je 29. juna iz samostrela teško ranio žandara ispred ambasade Izraela u Beogradu, što je izazvalo široku potragu za Ramovićem, koji se nakon toga najprije sklonio na teritoriju Kosova, a potom vratio u svoje rodno selo, smješteno na brdu s kojeg se pruža pogled na Novi Pazar.

Policija je pretražila njegovu kuću odmah nakon napada u Beogradu, gdje su pronašli sablje, noževe i zastavu Islamske države. Uprkos intenzivnoj potrazi, Ramović je uspijevao da izbjegne hapšenje sve dok pripadnici BIA nisu dobili informaciju da se vratio sa Kosova i da boravi u kući svog zeta u Hotkovu.

Operacija hapšenja uključivala je Specijalnu antiterorističku jedinicu, koja je brzo reagirala nakon što je potvrđeno da je Ramović odbio da se preda i pucao na pripadnike MUP-a. Ministar unutrašnjih poslova, Ivica Dačić, potvrdio je da je Ramović pružio otpor prilikom hapšenja, ispalivši nekoliko metaka na specijalce, nakon čega je likvidiran.

Dačić je istakao da je akcija bila zajednički poduhvat BIA, MUP-a i Višeg javnog tužilaštva u Novom Pazaru.

Prema nezvaničnim informacijama, do Ramovića su pripadnike BIA doveli njegovi najbliži saradnici, od kojih je jedan sledbenik pokazao policiji kuću u kojoj se Ramović skrivao.

Ovaj incident, koji je doveo do eskalacije napetosti u regionu, završio je dženazom koja je ostala pod velom tajne, sa simboličnim obilježjem koje nagovještava složenost slučaja i misteriju koja okružuje lik i djelo Senada Ramovića Becana.

Foto Alo
Foto Alo

Izvor Alo

Opširnije o stravičnom trostrukom ubistvu u Gimnaziji – Radnik se žalio na diskriminaciju

0

**Stravičan zločin u Sanskom Mostu: Pomoćni radnik ubio troje kolega, jedna osoba u kritičnom stanju**

Jutros je Sanski Most potresla nezapamćena tragedija u kojoj su tri osobe izgubile život, dok se jedna bori za život u bolnici. Prema nezvaničnim informacijama, osumnjičeni za ovaj jezivi zločin je pomoćni radnik škole, koji je nakon napada pokušao da sebi oduzme život.

Incident se dogodio u zgradi koju zajednički koriste Mješovita srednja škola Sanski Most i Gimnazija Sanski Most. Kako saznajemo, među stradalima su direktor Gimnazije, profesorica engleskog jezika i sekretarica škole. Pomoćni radnik, koji je navodno već duže vrijeme bio u konfliktu s rukovodstvom škole, ušao je u zgradu s namjerom da pronađe članove disciplinske komisije koja je protiv njega vodila postupak.

Izvori bliski istrazi navode da je pomoćni radnik dugo osjećao nezadovoljstvo zbog, kako je tvrdio, diskriminacije na radnom mjestu. Disciplinski postupak protiv njega dodatno je pogoršao situaciju, a navodno je osumnjičeni već duže vrijeme imao psihičke probleme.

Nakon što je počinio ubistva, pokušao je sebi oduzeti život, ali je u teškom stanju prevezen u bolnicu, gdje se ljekari bore za njegov život.

Ovaj tragičan događaj šokirao je Bosnu i Hercegovinu, a škola je odmah zatvorena dok traje istraga. Očekuje se da će nadležne institucije uskoro iznijeti više detalja o ovom stravičnom zločinu.

Profesor u Gimnaziji pucao: Ubijeni direktor i sekretarica, više osoba ranjeno

0
Pucnjava-pistolj
Pucnjava-pistolj

U Sanskom Mostu se danas dogodila stravična pucnjava u Mješovitoj srednjoj školi, u kojoj su najmanje dvije osobe izgubile život, dok je više njih ranjeno.

Prema nezvaničnim izvorima, među ubijenima su direktor škole i sekretarica, što je potvrdila i policija. Među ranjenima se nalazi i jedna prosvjetna radnica na koju je napadač otvorio vatru.

Napadač, koji je zaposlenik škole, izazvao je paniku i haos u obrazovnoj ustanovi. Policija je potvrdila njegov identitet, ali još uvijek nije zvanično potvrdila u kakvom je stanju – da li je uhapšen, u bijegu ili mrtav.

Nezvanične informacije ukazuju na to da je napadač pokušao da izvrši samoubistvo pucajući sebi u glavu. Prema tim informacijama, on je u teškom stanju prevezen u bolnicu.

Ovaj tragični incident potresao je cijelu Bosnu i Hercegovinu, a policija intenzivno radi na rasvjetljavanju svih okolnosti i motiva koji su doveli do ovog zločina.

Gimnazija u kojoj je izvršen zločin
Gimnazija u kojoj je izvršen zločin

Izvor klix.ba

U Ulici Ismeta Krasnićija Nezmija M. UBILA DEVERA sa šest hitaca, pa se predala policiji

0
NAJNOVIJA VIJEST
NAJNOVIJA VIJEST
  • U Prištini se sinoć dogodio tragičan incident u kojem je jedna žena usmrtila svog devera ispalivši u njega šest metaka iz vatrenog oružja, javlja Teve1. Prema izveštajima, ubistvo se desilo oko 19:20 sati u ulici Ismeta Krasnićija.

Sinoć se u Prištini dogodio tragičan zločin kada je Nazmije Milaku (58) ubila svog devera, Dževdeta Milakua (60), ispalivši u njega šest metaka iz vatrenog oružja. Nakon počinjenog zločina, osumnjičena se predala policiji, potvrdila je portparolka Kosovske policije za region Prištine, Fljora Ahmeti.

“Ubistvo se dogodilo oko 19.20 sati u ulici Ismeta Krasnićija. Policija je odmah reagovala, izašla na lice mjesta i započela istragu”, izjavila je Ahmeti za Gazetu blic.

Prema dostupnim informacijama, motivi ovog zločina još uvijek nisu potpuno razjašnjeni. Policija je započela detaljno saslušanje osumnjičene kako bi se utvrdile sve okolnosti koje su dovele do ovog tragičnog događaja.

Lokalni mediji su izvijestili da se zločin dogodio u porodičnoj kući, ali tačni razlozi sukoba između snaje i devera ostaju predmet istrage.

Ovaj slučaj šokirao je građane Prištine, a policija je u međuvremenu obezbijedila mjesto zločina i nastavila prikupljanje dokaza kako bi se što prije rasvijetlile sve okolnosti ovog teškog zločina.

Tijelo ubijenog je preneseno na Institut za sudsku medicinu radi obdukcije, dok je Nazmije Milaku zadržana u policijskom pritvoru, gdje će biti zadržana do daljnjeg.

Sjenica: Zaboravljena kula u Brnjici – Simbol propadanja bošnjačke kulturne baštine

0
brnjica kula
brnjica kula

Na putu između Duge Poljane i Sjenice, u pitomom predjelu smještenom među brdima, nalazi se monumentalna kula u selu Brnjici. Ova kula, koja već stoljećima odolijeva zubu vremena, predstavlja značajan spomenik prošlosti, iako je sada na ivici potpunog propadanja.

Mještani i istoričari imaju različita mišljenja o njenom porijeklu. Neki tvrde da je izgrađena krajem 18. ili početkom 19. vijeka, od strane najčuvenije begovske porodice Čavić iz Sjenice. Čavići su tada bili najmoćniji i najbogatiji sjenički begovi, upravljajući velikim feudalnim posjedima koji su se protezali od Sjenice, preko Štavlja i Brnjice, sve do Ivanjice. Brnjica i okolna sela su bila u vlasništvu ove porodice, a vjeruje se da im je sjedište bilo u selu Raspoganče, odakle su kontrolisali okolne posjede.

Prema drugim izvorima, kula u Brnjici je pripadala begovima Zekićima, dok treći izvori tvrde da su je izgradili begovi Alija i Avdulah Imzibegović iz Đakovice, tokom osme decenije 19. vijeka. Bez obzira na tačno porijeklo, činjenica je da je kula sada u vlasništvu srpske porodice Spasojević i mještani je nazivaju “kula Spasojevića”.

Brnjica je do sredine tridesetih godina prošlog vijeka bila bošnjačko selo. Međutim, Bošnjaci su tada bili prisiljeni napustiti svoje domove, a tragovi njihove kulture i prisustva polako nestaju. Danas, samo oronula, napuštena i zapuštena kula, čiji je krov gotovo potpuno propao, posljednji ostaci muslimanskog mezarja i nekoliko bivših muslimanskih kuća u kojima sada žive srpske porodice, svjedoče o nekadašnjoj bošnjačkoj zajednici.

Nekadašnja džamija u Brnjici nije preživjela prolazak vremena – ni kamena nije ostalo od nje.

Kula je građena kao zgrada s prizemljem, u kojem je bila štala, i spratom na kojem se stanovalo. Prizemlje i sprat su bili povezani unutrašnjim stepeništem. Osnova kule je kvadratna, zidovi su građeni od kamena, a četvoroslivni krov je bio pokriven šindrom.

Nažalost, ova kula danas ima više vlasnika i nasljednika koji ne žive u selu, zbog čega je objekat napušten i u veoma lošem stanju. Iako je 25. maja 2011. upisana u centralni registar pod brojem SK 2099, te 29. septembra 2010. stavljena pod zaštitu Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kraljevo kao nepokretno kulturno dobro i spomenik kulture, stvarnost je daleko od idealne. Kula je prepuštena zaboravu i propadanju, iako bi trebala biti zaštićena kao dio bošnjačke kulturne baštine.

Ovo je još jedan u nizu spomenika koji, iako zvanično proglašen za spomenik kulture, ostaje prepušten neumitnom propadanju. Ako se ništa ne preduzme, uskoro će postati ničiji spomenik kulture – simbol prošlosti koja polako nestaje dok svi nijemo posmatraju.

Esad Rahić

Suad Zoranić: “KATOLIČKI LIST” i zapisi Bošnjacima iz 1879. godine – SVI NARODI, JEDNO IME

0
bosnjaci
bosnjaci

Često se u javnim raspravama o identitetu i pripadnosti Bošnjaka postavlja pitanje kada i kako su se formirali pojmovi “Bošnjak,” “Bosanski Hrvat,” i “Bosanski Srbin.” Pitanja o tome šta znači biti Bošnjak i kome pripada to ime, čini se, nikada nisu prestala biti aktualna. Ali jedno historijsko svjedočanstvo iz 19. stoljeća, koje nam dolazi iz “Katoličkog lista,” može baciti svjetlo na to pitanje.

U broju “Katoličkog lista” objavljenom 30. januara 1879. godine u Zagrebu, jedan članak jasno svjedoči o Bošnjacima kao narodu u Bosni, i to bez obzira na vjersku pripadnost. Naime, u tekstu se navodi kako u Bosni žive Bošnjaci triju vjera – islamske, katoličke i pravoslavne. U tom periodu, u Zagrebu očito nije bilo govora o posebnim “bosanskim Hrvatima” ili “bosanskim Srbima.” Svi stanovnici Bosne, bez obzira na vjeru, bili su poznati pod jednim imenom – Bošnjaci.

Posebno je zanimljivo da autor članka u “Katoličkom listu” ističe kako Bošnjaci, bez obzira na vjerske razlike, međusobno pokazuju veliki stepen poštovanja. U članku se naglašava da je gotovo nemoguće čuti kako Bošnjak, ma koje vjere bio, vrijeđa pripadnika druge vjere, čak i kroz psovke. Ovakav nivo međusobnog poštovanja i uvažavanja među Bošnjacima tri vjere teško je pronaći u tadašnjem društvu, a posebno u tom vremenu kada su identitetska pitanja postala ključno oružje u političkim bitkama.

Ovo svjedočanstvo iz 1879. godine nudi nam historijsku lekciju o tome kako je Bosna, sa svim svojim različitostima, bila jedinstvena u svojoj raznolikosti. Bošnjaci su, bez obzira na vjeru, živjeli u međusobnom skladu, uvažavajući jedni druge kao ravnopravne članove zajedničke domovine. U vremenu kada se identiteti često zloupotrebljavaju za podjele i sukobe, ovo svjedočanstvo podsjeća nas na istinski duh Bosne – duha zajedništva i međusobnog poštovanja.

Danas, kada su identitetske rasprave u Bosni i Hercegovini, ali i šire, i dalje aktualne, ovakvi historijski izvori mogu nam pomoći da se prisjetimo kako su naši preci doživljavali svoj identitet. Možda je vrijeme da se vratimo tom duhu zajedništva i uvažavanja, bez obzira na sve razlike koje nas mogu dijeliti.

U Zagrebu 1879. godine očito se dobro znalo tko su Bošnjaci i što to ime znači. Možda je vrijeme da se i mi danas prisjetimo toga.

Autor Suad K Zoranić