Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
U svijetu gdje religija često dijeli ljude, priča o Irfanu Omerčiću i njegovom bratu Goranu Nuhanoviću svjedoči o složenosti porodičnih odnosa i snazi srodstva. Irfan Omerčić, sljedbenik vehabijskog pokreta, i njegov brat Goran, pravoslavni đakon u manastiru Rakovica u Beogradu, predstavljaju dva potpuno različita duhovna puta, ali su povezani krvlju i porodicom.
Irfan je sin majke čiji je otac, zakleti komunista i pripadnik partizanskog pokreta, imao dubok uticaj na njihovu porodicu. Djed, u svojoj posvećenosti komunističkoj ideologiji, zapalio je sve islamske knjige, uključujući i Kuran, što je ostavilo dubok trag na Irfanovu majku i širu porodicu. Uprkos tom činu, porodica je ostala povezana, ali s različitim ideološkim i vjerskim pogledima.
Goran, Irfanov brat od daidže sin, odabrao je potpuno drugačiji put. Njegov otac otišao je u Beograd, gdje se oženio Srpkinjom, a njegov sin je po[ao majkinim stopama i postao pravoslavni đakon. Njegov put ka duhovnosti odveo ga je u bogosloviju, gdje je našao svoj poziv u službi crkvi.
Irfan govori o svom odnosu prema bratu Goranu, ističući da, iako su vjerski i ideološki različiti, njihova bratska veza ostaje jaka.
“Bratstvo po vjeri i bratstvo po srodstvu i krvi su dvije različite stvari, ali ne moraju biti u sukobu,” kaže Irfan. “Goran i ja smo različiti, ali smo braća, i to je ono što je najvažnije.”
Porodična historija je puna kontrasta. Irfanova majka je odrasla u domu gdje je religija bila odbačena zbog ideoloških uvjerenja, dok je njegov daidža otišao potpuno drugačijim putem, vodeći svog sina Gorana ka pravoslavlju.
“Moj djed je imao dva sina i jednu kćerku, moju majku,” objašnjava Irfan. “Moj daidža je otišao u Beograd, oženio Srpkinju, i njihov sin je krenuo u bogosloviju.”
Irfanova priča o bratskoj ljubavi i porodici pokazuje kako, uprkos različitim vjerama i ideologijama, krvne veze mogu ostati jake. Njegova ispovijest, puna emocija i kontradikcija, svjedoči o tome kako različiti putevi ne moraju nužno voditi ka razdvajanju, već mogu biti most između dva svijeta.
Pogledajte cijelu ispovijest na video linku:[Video Link
Novi Pazar se ponovo našao u centru sportskih dešavanja zahvaljujući još jednom talentiranom sportisti. Ovog puta, riječ je o mladoj košarkašici Imani Ćosović, koja je na Evropskom prvenstvu za djevojke do 18 godina, održanom u portugalskom gradu Matosinhosu, osvojila bronzanu medalju, predstavljajući Srbiju.
Reprezentacija Srbije ostvarila je značajan uspjeh u borbi za treće mjesto, savladavši Izrael sa uvjerljivih 72:56. U ovom trijumfu, Jovana Popović je briljirala sa 28 poena, dok su Minja Aranđelović, Angelina Davorija i Jana Vesić dale značajan doprinos sa po 10 i 13 poena. Kod izraelske reprezentacije, jedine dvocifrene poenterke bile su Gal Raviv sa 16 i Majan Koen sa 12 poena.
Imani Ćosović, koja trenutno brani boje Partizana, postala je ponos svog grada i još jedan u nizu mladih talenata iz Novog Pazara koji postižu vrhunske rezultate na međunarodnoj sceni. Njeno ime već sada se izgovara s poštovanjem među ljubiteljima košarke, a njen uspjeh služi kao inspiracija mnogima.
Čestitamo Imani na ovom velikom uspjehu i želimo joj još mnogo medalja i postignuća u budućnosti. Nova evropska bronza zasijala je u Novom Pazaru, a svi s nestrpljenjem očekujemo njene naredne korake na parketu.
U prostorijama Gradske uprave Novog Pazara upriličen svečani prijem za sportiste iz ovog grada koji su predstavljali Srbiju na nedavno održanim Olimpijskim igrama u Parizu. Gradonačelnik Nihat Biševac pozdravio je i odlikovao reprezentativce, čestitajući im na izvanrednim postignućima.
Prijemu su prisustvovali Hena Kurtagić, istaknuta odbojkašica, Nadia Smailbegović, košarkašica koja je impresionirala svojim nastupima, te atletičar Elzan Bibić, poznat po svojim vrhunskim rezultatima na stazi. Pored sportista, prijemu je prisustvovao i atletski selektor Edin Zuković, koji je svojim stručnim radom doprinio njihovom uspjehu.
Tokom svečanosti, gradonačelnik Biševac je uručio zahvalnice sportistima i selektoru, naglašavajući važnost njihovog doprinosa afirmaciji i predstavljanju Novog Pazara i Srbije na najvišem nivou sporta.
„Vaši uspjesi i trud su ponos našeg grada. Hvala vam što ste nas dostojno predstavljali na globalnoj sceni“, izjavio je gradonačelnik Biševac, ne krijući svoje zadovoljstvo zbog uspjeha koje su postigli.
Sportisti su se zahvalili gradonačelniku na prijemu i podršci koju kontinuirano dobijaju od svoje sredine. Istakli su da im ovakva priznanja daju dodatni motiv za nastavak truda i novih sportskih uspjeha.
Ovaj prijem je još jedan pokazatelj koliko Novi Pazar cijeni svoje sportiste i njihov doprinos ne samo sportu već i promociji grada na međunarodnoj sceni.
10. avgusta u konferencijskoj sali hotela “Dukađini” u Peći, održana je promocija monografije “Snaga Sandžaka” autora Seada Mehovića. Ova monografija predstavlja sveobuhvatan pregled historije Sandžaka, sa posebnim fokusom na Bihorski kraj, ali i detaljno prikazuje historijsku genezu i značaj uglednog sandžačkog bošnjačkog bratstva Mehović.
Promocija, koja je privukla pažnju mnogobrojnih posjetilaca, počela je u 17 časova, a moderator događaja bio je doktorant Ersan Muhović. Promoteri monografije bili su ugledni historičari i intelektualci: predsjednik Društva historičara Sandžaka Esad Rahić, predsjednik skupštine Matice Bošnjaka dr. Dženis Šaćirović, i prof. dr. Jusuf Osmani, arhivista. Na kraju promocije, prisutnoj publici se obratio i sam autor, Sead Mehović.
Monografija “Snaga Sandžaka” je djelo koje se izdvaja ne samo po bogatstvu informacija o bratstvu Mehovića, već i po širem historijskom okviru koji prezentira čitateljima. Djelo pruža obilje podataka o rodoslovlju (genealogiji) pomenutih porodica, prateći njihovo historijsko putešestvije od postanka do današnjih dana. Posebna pažnja posvećena je prikazu historijske prošlosti Bihorskog kraja, Sandžaka i država koje su obuhvatale mjesta prebivališta porodica Mehović.
Autor Sead Mehović detaljno opisuje kako je bratstvo Mehović kroz historiju dalo mnoge istaknute ličnosti, koje su imale značajnu ulogu u društvenom i političkom životu. Monografija takođe naglašava važnost obrazovanja unutar bratstva, ističući doprinos pojedinaca u podizanju nivoa obrazovanja, izgradnji škola i kulturnih ustanova, kao i unapređenju privrednog razvoja u sredinama u kojima su živjeli i radili.
Ovo djelo, osim što pruža genealoški pregled bratstva Mehović, takođe govori o njihovoj humanitarnoj misiji, pomaganju drugim bratstvima i porodicama, ne samo u bihorskom kraju, već i šire.
Migracioni tokovi bratstva Mehović također su detaljno obrađeni, prateći njihovo iseljavanje prema drugim dijelovima Sandžaka, Crne Gore, Kosova, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Zapadne Evrope i Amerike. Kroz monografiju, Mehović nudi i putopisni prikaz rodnog kraja, mjesta u kojima su živjeli Mehovići, upotpunjen bogatim dijapazonom fotografija.
Kroz DNK ispitivanja, autor prikazuje srodstveničke veze Mehovića sa porodicama koje sada nose druga prezimena, dok na kraju upoznaje čitatelje sa najznačajnijim ličnostima bratstva Mehović, kao i njihovim vječnim boravištima.
“Snaga Sandžaka” nije samo historiografsko djelo, već i poetski doživljaj kroz koji autor prenosi emocije i sjećanja, obogaćujući ga svojim pjesmama.
Ova monografija predstavlja vrijedno djelo koje će ostaviti dubok trag, ne samo među članovima bratstva Mehović, već i u širem historijskom kontekstu Sandžaka. Preporučuje se svima koji žele dublje razumjeti historiju Sandžaka i doprinose bošnjačkih bratstava.
Esad Rahić je istakao da je ovo djelo najbolji hajrat koji je Sead Mehović ostavio iza sebe bratstvu Mehović, pozivajući sve da pročitaju ovu vrijednu monografiju.
Postoje oni hrabri pojedinci koji se rode jednom u vijeku da zablistaju svojom dobrotom, humanom misijom i posvećenošću. Ti pojedinci svojim djelima, više nego riječima, grade mostove između ljudskih srca, donoseći svjetlost tamo đe vlada tama i nadu tamo đe su svi izgubili vjeru. Jedan od tih velikana našeg vremena je humanista Hajriz Brčvak, čovjek čija je misija pomoći onima u potrebi postala primjer kako jedan pojedinac može promijeniti svijet. Na otvaranju Šehidske džamije 27. jula 2024. godine, imao sam tu čast i privilegiju da upoznam Hajriza Brčvaka. Njegova prisutnost bila je kao sunčeva svjetlost koja grije dušu a njegov osmijeh prenosi poruku ljubavi i mira. No, ono što ga čini posebnim nije samo njegova skromnost, već duboka i istinska predanost humanitarnom radu koja nadmašuje sve granice, ne samo geografske, već i one ljudske, emocionalne.
Njegova djela, vođena vjerom i saosjećanjem, nisu motivisana slavom ili priznanjem, već istinskom željom da pomogne onima koji su u potrebi. Svaki njegov korak, svaki njegov doprinos, dolazi iz dubokog uvjerenja da je pomaganje drugima dužnost svakog čovjeka. Hajriz Brčvak je više od običnog filantropa. On je simbol humanosti u njenom najčišćem obliku, oličenje onih riječi iz Kur'ana: “Najbolji među ljudima je onaj koji ljudima najviše koristi.”
Sdesna Munira Subašić, Hajriz Brčvak, Snežana Didanović i Božidar Proročić
Kroz Hajrizove projekte, koji obuhvataju pomoć teško bolesnim osobama-, naglašavam nezavisno o vjersku i nacionalnu pripadnost, učešće u izgradnje džamija, domova za studente, škola, do pružanja pomoći siromašnim i ugroženim. Time humanista Brčvak dokazuje da se prava vrijednost čovjeka mjeri njegovom sposobnošću da mijenja živote drugih nabolje.
Na ceremoniji otvaranja Šehidske džamije, osjećalo se duboko poštovanje i divljenje prema ovom čovjeku. Njegova filantropija nije ograničena na jednu zajednicu, već obuhvata ljude svih vjera i nacija. To je humanost u njenom najširem smislu – jer Hajriz Brčvak vjeruje da je svaka osoba dostojna pomoći, bez obzira na njeno porijeklo ili vjerovanje. Ono što posebno impresionira kod Hajriza Brčvaka jeste njegova sposobnost da motiviše druge. „One koji budu vjerovali i dobra djela činili smjestićemo u džennetske odaje, ispred kojih će rijeke teći, u njima će vječno boraviti. Kako će divna biti nagrada onima koji su se trudili.“ (Kur'an, sura ‘Ankabut, 58).
Ovaj kur'anski ajet odražava Hajrizov životni put, đe se nesebično dijeljenje smatra najvišom vrlinom. Njegovi postupci motivišu druge da se uključe, da daju svoj doprinos i da prepoznaju važnost zajedništva i solidarnosti. Hajriz Brčvak je primjer kako jedna osoba, vođena vjerom, može donijeti promjene u svijet. Njegova posvećenost i njegova dobrotvorna djela su svjetionik nade za sve nas, pokazujući da, iako možda ne možemo promijeniti cijeli svijet, možemo promijeniti svijet jedne osobe. I to je dovoljno. Njegovo ime će ostati zapisano u srcima mnogih, kao što su njegova djela zapisana u nebeskim knjigama, jer on živi po principima koja su zapisana u svetoj knizi Kur'an. I zaista, kroz njegova djela, svijet je postao malo bolji a mi smo postali svjesniji naše odgovornosti prema drugima.
U vremenima kada materijalistički interesi nadvladavaju sve a kada pate naša braća i sestre širom Palestine, Ukrajine i svijeta, Hajriz Brčvak predstavlja često usamljeni svetionik čija svjetlost dopire do najudaljenijih tačaka ljudske civilizacije, đe god se čuje glas i vapaj nevinih, postradalih, gladnih, bolesnih i siromašnih. Njegovo prisustvo i njegova djela stoje kao podsjetnik da ljudskost i saosjećanje još uvijek postoje, uprkos silama koje ih žele potisnuti. Kao što je Šehidska džamija jedinstvena u Vojnom selu u Plavu, tako je na ovom svijetu-dunjaluku i jedan jedini čovjek – insan, čije ime i znači darežljivost i milosrdnost. Njegovo srce, ispunjeno vjerom, zrači snagom koja prelazi granice i dolazi do onih kojima je najpotrebnija i zaista, njegova djela su odraz te vjere, svjedočanstvo o dubokoj ljubavi prema čovječanstvu. U svijetu prepunom tame, Hajriz Brčvak je hrid dobrote koja nas podsjeća na to da su ljubaznost, milosrđe i saosjećanje vrijednosti koje prevazilaze sve granice. Njegova misija nije samo u okvirima Crne Gore, Sandžaka, Bosne i Hercegovine, već globalna, povezujući nas sve kroz zajednički osjećaj odgovornosti prema onima koji su u potrebi. On je jedan od onih rijetkih ljudi koji, vođeni vjerom i ljubavlju prema ljudima, svojim djelima oblikuju bolji svijet za sve nas.
Ako se Crna Gora sa nečim može ponositi, onda je to sa njegovim imenom i prezimenom. Hajriz Brčvak je čovjek čija djela ostavljaju neizbrisiv trag, ne samo u Crnoj Gori, već širom svijeta. On je oličenje onih vrijednosti koje nadilaze sve materijalno i prolazno i zato bi Crna Gora trebala prepoznati i cijeniti njegov doprinos. Iskreno bih volio da ga sama država uvaži onako kako to zaista zaslužuje. Njegov rad ne traži novac, privilegije, poklone, niti prijeme. On ne traži priznanja za sebe, jer njegova djela govore dovoljno. Ono što mu zaista treba jeste uvažavanje – da bude priznat i uvažen kao jedinstveni primjer humanosti i milosrđa, kao čovjek koji je svojom dobrotom i nesebičnošću učinio Crnu Goru boljim mjestom. Njegovo IME treba biti SINONIM za dobrotu, a njegovo PREZIME simbol ČASTI i POŠTOVANJA. Hajriz Brčvak zaslužuje da bude upamćen ne samo kao filantrop, već kao moralni STUB društva, kao onaj koji je svjetlom svoje dobrote osvijetlio put mnogima. Da bi se Crna Gora mogla sa ponosom dičiti svojim ljudima, mora prepoznati veličinu onih koji su svoj život posvetili služenju drugima a Hajriz Brčvak je bez sumnje jedan od takvih ljudi.
Razmišljao sam o Hajrizu Brčvaku i često se pitam, kada ga mnogi sretnu i požale mu se na svoje brige, poglede, razmišljanja i nevolje, ko je tu da sasluša njega? Da li se iko zapita, na kraju tog dugog i napornog radnog dana, ima li neko da se obrati Hajrizu Brčvaku sa jednostavnim pitanjem: „Kako si? Da li te muče brige?“ On, koji neumorno pruža podršku i utjehu drugima, koji je uvijek tu da sasluša, da pomogne, da ponudi nadu, možda i sam nosi teret koji rijetko ko vidi. Njegovo srce je veliko, ali i velika srca ponekad trebaju predah, razumijevanje i onu istu empatiju koju on tako nesebično pruža drugima.
Da li smo mi, u našoj svakodnevnoj trci sa sopstvenim problemima, dovoljno skromni i dovoljno pažljivi da zastanemo, da pogledamo tog čovjeka i zapitamo ga: „Kako si zaista, Hajrize? Šta tebi treba?“ Možda je najveći dar koji možemo ponuditi čovjeku poput Hajriza Brčvaka upravo to – trenutak naše pažnje, naše zahvalnosti i našeg iskrenog interesovanja za njegovo blagostanje. Jer, kao što on neumorno nosi svjetlost nade drugima, možda i on ponekad traži samo jedan tračak te iste svjetlosti, ponuđen kroz iskren razgovor, riječ podrške, ili jednostavno kroz tiho razumijevanje. Da li smo spremni da mu ponudimo ono što on tako nesebično daje svima nama – pažnju, poštovanje i saosjećanje? U tome leži prava snaga ljudske povezanosti i možda upravo tu možemo učiniti najviše za čovjeka koji čini toliko za sve nas.
Na kraju, što da kažem čovjeku-insanu koji je simbol dobrote a da to ne bude patetično, već iskreno i originalno? Dragi Hajrize, neka na ovom svijetu-dunjaluku tvoje časno ime bude upisano zlatnim slovima, ne samo u knjigama i pričama, već u srcima onih kojima si svojim djelima promijenio život. Neka tvoja svjetlost nastavi da sija, vodeći nas sve primjerom nesebične ljubavi i humanosti. Neka te svaki korak koji činiš ka dobru i svako srce koje dotakneš podsjeti da tvoja misija nije uzaludna, već da ostavlja tragove koji će trajati vječno, daleko izvan naših granica i vremena. Iz moje časne misije prema tebi, ja ti od srca poklanjam pjesmu koja je tebi posvećena. Neka svaka riječ u njoj odjekuje kao izraz zahvalnosti i poštovanja, kao odraz tvog velikog srca i tvojih nebrojenih dobrih djela. Neka te pjesma prati na tvom putu, kao tihi podsjetnik da si ti za mnoge ne samo simbol nade, već i ideal čovjeka-insana. Tvoj život, obasjan svijetlom plemenitosti, ostaje melodija koja će se vječno trajati u dušama svih koji su imali sreću da osjete toplinu tvoje dobrote.
INSAN – ČOVJEK
(Hajrizu Brčvaku)
Na ovom dunjaluku-svijetu, rode se sinovi
čija djela sjaje jače od zvijezda,
i ostavljaju tragove na dinama Evrope
u borbama između dobra i zla.
Dok mnogi prolaze on ostaje
da pruži ruku utjehe
u svijetu surovih podjela
insan-čovjek je to
što korača sa siromašnima.
Njegove misli su molitve u tišini
njegova djela su mostovi nade
on raskiva lance predrasuda
pred kojima robujemo.
Insan-čovjek je to
što na putevima
slabih i poraženih
prelazi granice
u rukama noseći
milosrđe i nadu.
**Novi Pazar** – U noći između petka i subote, stan Belkise Crnovršanin, bivše supruge ragmetli muftije Muamera Zukorlića, bio je meta pokušaja provale u stambenoj zgradi u centru Novog Pazara.
Incident se dogodio dok je vlasnica stana bila prisutna, čime je izbjegnuta potencijalno ozbiljna opasnost.
– Kada je čula nepoznate zvukove na ulaznim vratima, vlasnica je odmah pozvala policiju. Provalnik je, čuvši razgovor sa policijom iz stana, odmah pobjegao u nepoznatom pravcu, saznaje agencija RINA.
Policija je ubrzo stigla na lice mjesta i obavila uviđaj. Potraga za nepoznatim počiniocem je u toku.
Nakon što je Edin Numanović javno odgovorio na Facebooku na optužbe muftije vojvođanskog Muhameda Ziljkića, muftija nije ostao dužan. Ziljkić je ponovo reagovao, iznoseći svoj stav o tvrdnjama Numanovića i dodatno produbljujući polemiku.
U svom odgovoru, muftija Ziljkić je napisao:
“Edine Numanoviću, ja kada sam izneo ove činjenice uradio sam to, ne iz razloga što nekoga volim ili mrzim, već što bolje znam kakva je situacija u mojoj avliji, ali te nisam nazvao ni para ovaj, ni para onaj. Tvoj odgovor govori o tebi i ne bih se spuštao na tvoj nivo. Glupost je iznositi da zastupam interese drugih partija, uopšte ne! Ali eto, odmah lepi etiketu. Sa takvim kao ti, daleko je vaš slogan o pravdi i pomirenju… prije će biti o nepravdi i nepomirenju…”
Ziljkić je oštro kritikovao Numanovića zbog njegovog tona i optužbi, naglašavajući da nikada nije bio optuživan za pristrasnost dok je sarađivao sa liderima SPP-a. Takođe je istakao da Bošnjaci u Vojvodini ponosno održavaju svoj identitet i da će nastaviti to činiti bez obzira na političke pritiske.
Muftija je zaključio svoje obraćanje rečima:
“Nego kako to da me tvoj lider nije nazvao parahodžom kada sam mu čestitao ministarsku funkciju i kada smo se složili da treba raditi na jedinstvu Islamske zajednice, tada nisam bio parahodža i kako ti u skorašnjem videu kažeš Islamske zajednice a ne parazajednica!
No, za mene si nebitan lik i još jedan dokaz kakvi se kadrovi kuju i rađaju među vama. Sretan vam put i samo pravo….Zbog takvih kao što si ti, Bošnjaci idu putem kojim idu. Ja nisam imao nameru da te uvredim, ali to je vaše pravilo, ako ne misliš kao ja, odmah si neprijatelj i parahodža. Sram da te bude.”
Ovim odgovorom, Ziljkić je jasno stavio do znanja da neće tolerisati dalje napade na svoj rad i identitet Bošnjaka u Vojvodini.
Polemika koja je započela između muftije vojvođanskog Muhameda Ziljkića i visokog funkcionera SPP-a Edina Numanovića nastavlja se nakon što je Numanović izneo svoje viđenje situacije. Naime, nakon Ziljkićevih tvrdnji o postojanju značajnog broja Bošnjaka u Vojvodini, Numanović je odgovorio oštrom kritikom, dovodeći u pitanje motive muftije i ukazujući na nepravilnosti tokom izbora za Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV) 2022. godine.
Na svom Facebook profilu, Numanović je izneo sledeći stav:
“Parahodža” koji bezumno brani interese SDP-a ne zaslužuje odgovor, ali zarad istine, želim da istaknem činjenice. Na izborima za Bošnjačko nacionalno vijeće 2022. godine, u nekoliko mjesta u Vojvodini zabeležena je izlaznost od 100%, sa dominantnom podrškom SDP listi. Posebno zabrinjava to što je ova podrška došla iz mjesta gdje, prema popisu stanovništva, Bošnjaci ne žive. Jedino logično objašnjenje za ovu situaciju jeste gruba izborna krađa i upisivanje ne-Bošnjaka u poseban birački spisak.
Numanović je istakao da Bošnjaci u Vojvodini imaju punu zaštitu i snažnog branioca svojih interesa u Stranci Pravde i Pomirenja (SPP) i Islamskoj zajednici u Srbiji (IZUS). On je izrazio nadu da će doći do brzog ujedinjenja Islamske zajednice, kako bi se izbegle političke zloupotrebe “odbjeglih imama”.
Na kraju svog odgovora, Numanović je pozvao Ziljkića da koristi bosanski jezik kao način jačanja bošnjačke zajednice, čime je dodatno naglasio razlike u pristupima i stavovima između njih dvojice.
Sjenica – U jeku političkih i društvenih nemira koji trenutno potresaju Srbiju, događaji poput onog koji se nedavno desio u sjeničkom selu Štavalj dodatno podgrijavaju tenzije. Naime, 10. avgusta ove godine, u selu naseljenom pravoslavnim stanovništvom, Srbi iz Štavlja doveli su guslara iz Nikšića, Milomira Miljanića, koji je na svom Facebook profilu objavio pjesmu koja otvoreno propagira mržnju prema bošnjačkom stanovništvu.
Guslarska pjesma, koja pjeva o pokolju crnogorskih Bošnjaka, koristi terminologiju koja vrijeđa i ponižava cijelu jednu zajednicu. U pjesmi, Bošnjaci se nazivaju “Turci”, a bošnjačke žene “bule”, što su izrazi puni predrasuda i mržnje. Tekst pjesme iznosi sljedeće stihove:
“Od glave Zete do grada Spuža,
Krvavi lanac vojske se pruža.
Pritisli Srbi turske livade,
Turcima u Spuž zadaju jade.
A serdar Vule s visoke kule,
Džeferdar pali, kukaju bule.
Leleču Turci, kukaju bule,
Oj lele lele, evo ga Vule.
A serdar Janko sa sabljom maše,
Udrite braćo, srpstvo je naše!”
Ova sramna pojavljivanja i javna podrška ovakvom sadržaju izazvala su burne reakcije, ne samo među Bošnjacima, već i među samim Srbima širom Srbije. Na društvenim mrežama, Miljanić je naišao na val osuda, gdje ga čak i njegovi sunarodnici kritikuju zbog širenja mržnje i podsticanja nacionalističkih osjećanja u trenutku kada je društvo već dovoljno podijeljeno.
Među komentarima, jedan od korisnika, Dragan Mijailović, piše:
“Kad vas budu poterali biće ko na Kosovu”, na što mu Miljanić odgovara: “Ko će mene da potera. U mene je srce lavlje. Mene vodi Pravoslavlje. Smršaj.”
Ovakve poruke jasno pokazuju koliko su opasne ove poruke mržnje, koje se mogu pretvoriti u fizičko nasilje.
Slično mišljenje dijele i Bošnjaci, Šeherzada Dada Turić, koja ističe da su ovo slike “nesrećnih ljudi”, dok korisnik Gano Jašar podsjeća na historijske kontekste i povezanost između naših naroda. Međutim, ono što posebno pogađa Bošnjake Sandžaka jeste činjenica da ovakve šovinističke stvari i postupci dolaze od njihovih komšija, a ne od srpskog stanovništva koje je izolovano i koje ne živi sa Bošnjacima. To produbljuje osjećaj izdaje i nepovjerenja među našim narodima koji su kroz historiju dijelili zajednički prostor.
Komentar Miljane Marković to dodatno potvrđuje:
“Ne lajkujmo lažove, koji se kriju samo iza nacije, koji vrijeđaju druge, nikakve ličnosti, sramo.”
Ovaj komentar jasno pokazuje koliko su ovakve situacije bolne i frustrirajuće za one koji su svjesni opasnosti širenja laži i mržnje među ljudima.
Drugi bošnjački komentatori, poput Rafeta Suljevića, ukazuju na moralno dno koje su ovakvi postupci dotakli, nazivajući ih “dnom dna”. Slično mišljenje dijeli i Seherzada Dada Turić, koja ističe da su ovo slike “nesrećnih ljudi”. U toj atmosferi, još jedan pravoslavac iz Srbije dodaje:
“E čuj miljana interes samo gleda i lozi lozi narod nedo bog miljana ni u komšiluku,” čime jasno ukazuje na opasnost od manipulacije emocijama ljudi.
Posebno je zabrinjavajuće što ovakvi događaji ne prolaze bez posljedica. Ovakve poruke mržnje lako mogu da dovedu do povratnih reakcija među bošnjačkim stanovništvom, naročito među mladima koji su već podložni uticajima ekstremističkih ideologija. Kada se jednom zlo pusti u društvo, teško ga je kontrolisati, a posljedice mogu biti dalekosežne.
Zato je od ključne važnosti da se ovakve pojave osude, ne samo od strane bošnjačke zajednice, već i od strane svih pravoslavaca i drugih građana Srbije koji cijene mir i suživot. Zlo ne poznaje granice, i ako se jednom pusti, može da uništi i one koji su ga stvorili.
U vremenu kada Srbiju potresaju demonstracije i politički nemiri, ovakve pojave su posljednje što nam kao mješovitoj sredini treba. Umjesto širenja mržnje, potrebna nam je solidarnost i razumijevanje, kako bi smo svi zajedno radili na boljoj budućnosti za sve građane našeg Sandžaka.
Ostaje nam da se nadamo da će razum prevladati, i da će ovakvi ispadi mržnje biti suzbijeni na vrijeme, prije nego što naprave još veću štetu našem društvu. Pogledajte sramni video snimak ispod teksta.
