Subota, 23 Maja, 2026

Muftija Ziljkić OŠTRO ODGOVORIO Numanoviću: “Nepriznavanje Bošnjaka van Sandžaka je udar na ljudsko dostojanstvo”

0

Izjave visokog funkcionera SPP-a, Edina Numanovića, koje su odjeknule u političkoj sferi Sandžaka, izazvale su duboke reakcije i gnjev među Bošnjacima širom Srbije. Optuživši Sandžačku demokratsku partiju (SDP) da je na izborima za Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV) dobila glasove od Bošnjaka van Sandžaka, Numanović je indirektno doveo u pitanje identitet i postojanje Bošnjaka koji žive izvan ovog regiona, nazivajući ih, u suštini, “takozvanim Bošnjacima”.

Ovakva izjava nije samo politički neprimjerena – ona je i opasna, jer pogađa u samu srž ljudskog, vjerskog i nacionalnog dostojanstva Bošnjaka koji se svakodnevno bore da očuvaju svoj identitet u sredinama gdje su apsolutna manjina. Uspješno održavanje nacionalnog identiteta u takvim uvjetima zahtijeva izuzetnu snagu i posvećenost, a ovakve tvrdnje samo dodatno otežavaju taj proces.

Muftija vojvođanski, Muhamed Ziljkić, oštro je reagovao na ove izjave, koristeći svoj Facebook profil kao platformu za odgovor. Njegove riječi nisu samo odgovor Numanoviću, već i snažna podrška Bošnjacima izvan Sandžaka. Prenosimo njegov status u cijelosti:

“Apolitičan sam, ali gospodine Numanoviću, izrekli ste notornu laž da unutar Srbije i AP Vojvodine ne postoje Bošnjaci koji tamo žive. Za vašu informaciju, lično Vam kao neko ko već 15 godina živi u Novom Sadu i ko je imao priliku obići mnoga mesta i mnoge bošnjačke porodice. Iznenadit ćete se ako Vam kažem da lično u svojoj evidenciji kao članove muftijstva vojvođanskog imam evidentirano 530 bošnjačkih porodica, to je samo mali deo, a šta je sa Bošnjacima u Bačkom Novom Selu, Subotici, Pančevu, Banatskom Brestovcu i da ne nabrajam jer bi se začudili koji je to broj, samo su zaboravljeni i evo kao što vi to radite, sa podsmehom asimilirani. Ali ne zavisi to od vas, niti bilo koje političke opcije da li će oni postojati ili ne! Postojaće uz Allahovu pomoć dok je nas koji se borimo za njihova kako verska tako i nacionalna prava. Protiv Vas ništa lično nemam, ali nisam mogao da prećutim ovu neistinu. Mahsuz selam, jedan mali nepostojeći Bošnjak iz Novog Sada…”

Ovaj odgovor muftije Ziljkića nije samo replika Numanoviću, već glas stotine Bošnjaka širom Srbije koji se svakodnevno suočavaju s izazovima očuvanja svog identiteta. Njegove riječi odzvanjaju kao podsjetnik da ne smijemo zaboraviti na našu braću i sestre koji žive van Sandžaka, i da ne smijemo dopustiti da politička retorika ugrozi njihov položaj i dostojanstvo.

Ovakve izjave, nažalost, stvaraju duboke podjele i udaljavaju nas od zajedničkog cilja – očuvanja bošnjačkog identiteta i kulturnog naslijeđa, bez obzira na geografsku lokaciju. Umjesto da se bavimo podjelama, potrebno je raditi na jedinstvu i solidarnosti, kako bismo zajedno očuvali ono što nam je najdragocjenije – našu vjeru, kulturu i nacionalni identitet.

Nadam se da će ovaj slučaj biti opomena svim političarima da budu oprezni u svojim izjavama, jer riječi imaju moć da liječe, ali i da povrijede. A povrede nanesene na čast i dostojanstvo Bošnjaka širom Srbije ne mogu se lako izliječiti.

Dubrovački drum ili Tutinska džada: Priča o starom putu i zaboravljenim ljudima

0

Dio Novog Pazara, iako blizu centra, oduvijek je bio skriven i teško ga je predstaviti. Ovo je priča o teritoriji koja postoji još od osmanskog perioda, a koja je, nakon Drugog svjetskog rata, pretrpjela drastične promjene u izgledu i populaciji. Danas, u ulicama Gradskoj i Višegradskoj, živi tek 15 do 20% potomaka nekadašnjih stanovnika.

Isa Beg Ishaković je 1461. godine započeo gradnju Novog Pazara, prvo podižući Gradsku tvrđavu iznad rijeke Raške, na uzvišici koja je povezivala most na rijeci i Carigradski drum. Prilaz tvrđavi bio je moguć iz više pravaca, a jedan od najvažnijih vodio je prema jugozapadu, prema Hadžetu, Tutinu, dolini Ibra, Metohiji, Albaniji, Crnoj Gori, i dalje prema Dubrovniku. Taj put, poznat kao Dubrovački drum ili Tutinska džada, vijekovima je bio od velikog značaja za grad.

Ova saobraćajnica, koja je prolazila preko Mura, Lukara i drugih sela, dolazila je do Tutina, a zatim se granala prema Ribariću, Kosaninom Polju i Tutinu. Sve do 1939. godine, ovaj krak bio je glavna arterija koja je povezivala Novi Pazar sa ostatkom regije. Tada je izgrađena nova saobraćajnica koja je, preko Selakovca, Dojevića, Pazarišta i Crkvina, spajala Pazar sa Tutinom.

Od stare džade danas je ostalo malo toga. Područje Hadžeta, nekada gradsko groblje i pašnjak, danas je urbano naselje sa više od 30.000 stanovnika. Ovo područje imalo je važan geo-strateški značaj kroz historiju i bilo je mjesto mnogih tragičnih događaja, od savezničkog bombardovanja u Drugom svjetskom ratu do likvidacije više od 2.500 građana Novog Pazara i Sandžaka od strane komunističkih vlasti neposredno nakon rata.

Kroz ulice Gradska i Višegradska prolazio je stari turski vodovod sa česmama, a u ovim ulicama nalazile su se tri pekare, tri džamije i brojni objekti od značaja. Od nekadašnje multietničke zajednice, u kojoj su živjeli Muslimani, Srbi, Jevreji, Albanci, Crnogorci i Rusi, danas je ostalo tek nekoliko porodica. Sudbine ovih ljudi, posebno Jevreja, svjedoče o bolnoj prošlosti grada.

Na osnovu sjećanja i kazivanja, oživljavaju se slike nekadašnjeg Pazara i podsjećanje na porodice koje su tu živjele prije, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Imena kao što su Hasanbegović, Kapetanović, Rožajac, Ivanović, Maljevac i mnogi drugi ostaju zabilježeni u sjećanjima starijih generacija, ali njihov trag u današnjem Pazaru gotovo je izbrisan.

Novi Pazar se mijenjao, širio i razvijao, ali stari drum, nekadašnja Tutinska džada, ostaje simbol jednog vremena koje polako blijedi u zaboravu. Ovo je priča o njemu, ali i o ljudima koji su ga činili živim.

U vremenu kada se sve brzo mijenja, važno je sačuvati sjećanja na prošlost. Naše ulice, putevi, zgrade, ali i ljudi koji su nekada ovdje živjeli, dio su kolektivnog identiteta. Ova priča o Dubrovačkom drumu ili Tutinskoj džadi podsjeća da i dalje nosimo tragove prošlih vremena, iako su oni danas jedva vidljivi. Zbog toga je važno bilježiti i prenositi ovakve priče, jer one čuvaju dušu grada.

Osvrćući se na stare ulice, treba se zapitati ko je nekada tu živio, kakve su bile njihove sudbine i šta nam njihova priča može reći o nama danas.

Povratak u rodni grad: Emina Jahović napušta Istanbul i seli se u Novi Pazar

0

Poznata pjevačica Emina Jahović, koja je nakon razvoda od Mustafe Sandala nastavila živjeti u luksuznom penthausu s pogledom na Bosfor, odlučila je napraviti korak koji će iz temelja promijeniti njen život. Selidba iz turske prijestolnice u rodni Novi Pazar postala je stvarnost koju je, kako saznajemo, dugo planirala.

Novi dom, koji je gotovo u potpunosti završen, postao je simbol njenog povratka korijenima. Vila, koja svojom elegancijom podsjeća na scene iz turskih serija, vrijedna je nekoliko miliona i izgrađena je po Emininim specifikacijama. Angažirani su najbolji arhitekti iz Srbije i Turske kako bi svaki detalj bio savršen.

Iako je više puta naglašavala da se više ne vidi u Beogradu ili Novom Pazaru, već tamo gdje su njena djeca, Emina je tokom rada na novom albumu i uređenju vile shvatila da je rodni grad idealna baza za njene buduće projekte. Na ovaj način, lakše će balansirati između porodičnih obaveza i karijere, uz mogućnost čestih povrataka u Istanbul.

Nova Eminina vila u Novom Pazaru
Nova Eminina vila u Novom Pazaru

Njeni sinovi, Jaman i Javuz, oduševljeni su promjenom, dok Emina u Srbiji pronalazi nove stručnjake, uključujući ortopeda koji će joj pomoći u rehabilitaciji povreda koje su je mučile proteklih mjeseci.

Unutrašnje uređenje nove vile je sljedeći korak, a Emina pažljivo bira svaki komad namještaja koji će ispuniti njen novi dom. Iako se vraća korijenima, Turska će i dalje biti njen drugi dom, a često će putovati između Istanbula i Novog Pazara, kako bi održala balans između privatnog i profesionalnog života.

Odluka o povratku u Novi Pazar nije bila laka, ali Emina vjeruje da je upravo ovaj korak ključan za njen povratak na muzičku scenu, kao i za sreću njene porodice.

MLAĐA SESTRA I OTAC SU MU UMRLI PRED OČIMA – SIN GLEDAO SMRTI U OČI I PREŽIVIO

0
  • Porodica Fehratović u velikoj tragediji: Mlađa sestra i otac preminuli pred očima sina

Novopazarska porodica Fehratović doživjela je stravičnu tragediju na povratku s odmora u Sarajevu, kada su se sudarili s vozilom koje je vozio mladić iz Sjenice. Ova saobraćajna nesreća, koja se dogodila na putu Sjenica – Prijepolje, odnijela je živote dvoje članova porodice, dok se majka i starija sestra bore za život.

Na zadnjem sjedištu automobila marke “Audi”, nalazile su se dvije maloljetne kćerke i sin, dok su roditelji bili naprijed. Na njihovo vozilo direktno je naletio mladić Dženan Korać u automobilu marke “Mercedes”, izazvavši silovit sudar u kojem su na licu mjesta preminuli otac Hasredin Fehratović i mlađa kćerka.

Sin preživio tragediju, ali gledao smrt bližnjih

Sin, koji je jedini prošao bez fizičkih povreda, svjedočio je strahoti koja se odigrala pred njegovim očima. Nakon sudara, pokušao je pružiti pomoć svojoj porodici, ali su mu otac i sestra izdahnuli pred njim. Uprkos tome što je prošao bez fizičkih povreda, mladić je pretrpio tešku psihološku traumu.

“Ne mogu ni zamisliti kroz šta prolazi, gledao je kako mu najbliži umiru, dok je on ostao potpuno svjestan i fizički nepovrijeđen,” rekla je komšinica ove porodice. “Jučer je sahranio oca i sestru, dok se njegova majka i druga sestra bore za život u bolnici.”

Majka i starija sestra kritično, porodica u molitvama

Zbog ozbiljnosti povreda, majka i starija sestra su hitno prebačene iz bolnice u Novom Pazaru za Beograd. Obe se nalaze u kritičnom stanju, a prijatelji i porodica neprestano se mole za njihov oporavak.

“Sve nas je pogodila ova tragedija. Čuli smo da je starija sestra u komi zbog povreda glave, dok je majka zadobila prelome obe noge i brojne unutrašnje povrede,” dodala je sagovornica. “Svi čekamo nove informacije sa strepnjom.”

  • Zajednica u šoku: “Molimo se za Hasredina i njegovu kćerku”

Porodica Fehratović bila je poznata i voljena u Novom Pazaru. Njihovi prijatelji i sugrađani još uvijek su u šoku zbog tragedije koja ih je zadesila.

“Radiš, mučiš se, gradiš porodicu i onda neko nepromišljeno vozi i oduzme živote onih koje voliš,” napisao je jedan od sugrađana na društvenim mrežama. “Molimo se za našeg Hasredina i njegovu kćerku. Allah da im podari Džennet.”

Ova nesreća ostavila je duboke ožiljke u srcima onih koji su poznavali porodicu Fehratović, a tragedija koja ih je zadesila potresla je cijelu zajednicu.

Izvor Kurir/Sandzak Danas

Faris Fejzić na ulici prodaje domaće proizvode kako bi pomogao svojim roditeljima /VIDEO/

0

U srcu Sarajeva, na jednom od kutova u blizini stadiona Asim Ferhatović, stoji improvizovani štand prepun domaćih proizvoda. No, ovaj štand nije običan – za njim stoji dvanaestogodišnji dječak s osmijehom koji zrači toplinom i odlučnošću. Faris Fejzić, dječak iz Zavidovića, postao je simbol borbe i saosjećanja, jer svakog dana prodaje domaće proizvode kako bi pomogao svojim bolesnim roditeljima.

Farisov život nije bio jednostavan. Njegovi roditelji se već godinama bore s teškim bolestima, a njihova svakodnevna borba postala je i Farisova borba. Umjesto da se igra s vršnjacima ili provodi vrijeme u bezbrižnom djetinjstvu, Faris je odlučio uzeti stvari u svoje ruke i pomoći svojoj porodici na jedini način koji može – prodajom domaćih proizvoda.

Na štandu koji je sam postavio, Faris prodaje razne proizvode, od domaćeg meda i sirupa do ručno pravljenih sapuna i drugih rukotvorina. Prolaznici ga već dobro poznaju, a mnogi dolaze upravo njemu kako bi podržali njegov trud i napore. Njegova priča je postala poznata ne samo u Sarajevu, već i širom Bosne i Hercegovine, te je inspirisala mnoge ljude da se uključe i pomognu na razne načine.

Podrška Farisu dolazi sa svih strana. Lokalna zajednica, pa čak i ljudi iz drugih gradova, redovno kupuju njegove proizvode ili mu doniraju sredstva kako bi olakšali tešku situaciju u kojoj se nalazi njegova porodica. No, i pored svih izazova, Faris ostaje skroman i zahvalan. Svaki zarađeni novčić usmjerava na liječenje svojih roditelja, nadajući se da će im na taj način olakšati patnju.

Ovaj dječak, koji je još u osnovnoj školi, pokazuje nevjerovatnu zrelost i saosjećanje. Njegova priča je primjer svima nama – da, bez obzira na godine, možemo biti velika podrška onima koje volimo. Farisova odlučnost i ljubav prema roditeljima treba biti inspiracija svima da nikada ne odustajemo i da uvijek tražimo načine kako pomoći onima kojima je to najpotrebnije.
.

Novopazarski kralj šipurka—Od korova do tri tone godišnje proizvodnje šipurka

0

Novi Pazar – U svijetu poljoprivrede, gdje su tradicionalne kulture često dominantne, jedan čovjek iz sela Drežina, kraj Novog Pazara, napravio je neočekivan zaokret. Danko Jolović je, prije šest godina, odlučio da zasadi šipurak—biljku koju su mnogi smatrali samo korovom. Danas, ovaj inovativni poljoprivrednik uzgaja i prerađuje tri tone šipurka godišnje, potvrđujući da hrabrost i trud mogu dovesti do uspjeha čak i u ruralnim predjelima Srbije.

„Kada sam prije šest godina odlučio da posadim šipurak na 70 ari zemlje, mnogi su me gledali s čuđenjem i pitali zašto mi treba korov. Nisam se obazirao na skeptike, već sam se posvetio radu. Danas se ponosim svojom odlukom i nikada nisam zažalio,“ kaže Danko, sa osmijehom na licu.

Njegov uspjeh nije došao preko noći. Zahvaljujući stručnim savjetima iz Stručne savjetodavne službe i posvećenosti, šipurak na njegovoj zemlji raste kao iz vode. „Svake godine prinos raste, ali neka optimalna količina je oko tri tone godišnje. Šipurak je izuzetno otporan na bolesti i gotovo da ne zahtijeva nikakvu hemijsku zaštitu. Sve što je potrebno jeste redovno uklanjanje trave između redova,“ objašnjava Danko.

Berba šipurka, koja se odvija u jesen, nije toliko naporna kao što se može činiti, posebno zbog sorte koju Danko uzgaja, koja nema mnogo bodlji.

„Najveći izazov je pronaći radnike za berbu, ali to rješavamo svake godine. Srećom, berba šipurka počinje u septembru, kada je većina drugog voća već obrana,“ dodaje on.

Osim vlastitog šipurka, Danko otkupljuje i divlji šipurak, koji se otkupljuje po cijeni od 100 do 150 dinara po kilogramu. Nakon berbe, Danko nastavlja proces proizvodnje, plasirajući na tržište bazu za džem i gotov džem od šipurka. Njegovi proizvodi, napravljeni po tradicionalnoj recepturi, vrlo su traženi.

„Savjetujem svima koji se dvoume da li da započnu s proizvodnjom da preuzmu rizik i krenu u nove poslovne izazove. S mnogo rada i malo sreće, uspjeh je moguć,“ poručuje Danko, dajući primjer kako se i u ruralnim sredinama može razviti uspješan posao.

Prva muslimanka sa velom koja je osvojila olimpijsku medalju

0

Olimpijske igre nisu samo sportsko takmičenje, već i platforma koja okuplja ljude iz svih krajeva svijeta, bez obzira na njihovu vjeru, boju kože ili kulturološku pripadnost. Na Olimpijskim igrama u Parizu 2024, svjedočili smo jednom od najinspirativnijih trenutaka u istoriji modernih igara. Sarah Al Shaeri, mlada sportistkinja iz Belgije, postala je prva Muslimanka koja je osvojila olimpijsku medalju u Evropi noseći vel. Njeno ime sada je zauvijek ispisano zlatnim slovima u historiji sporta, a njen put do medalje je priča o hrabrosti, odricanju i posvećenosti.

Sarah Al Shaeri je rođena 2005. godine u Belgiji, od oca Marokanca i majke Belgijanke. Već u ranoj mladosti pokazivala je izuzetan sportski talent, ali je tekvondo postao njen životni put. Sa samo 19 godina, Sarah je već svjetska prvakinja i broj jedan u svojoj kategoriji ispod 67 kilograma, što je neverovatan uspeh za tako mladu sportistkinju.

Ali, ono što Sarah čini još posebnijom nije samo njena sportska izvrsnost, već i činjenica da je ona odlučila da nosi vel na svom putu do sportskih visina. U društvu koje često nameće stereotipe i predrasude, Sarah je odlučila da prkosi očekivanjima i dokazuje da ženama koje nose vel nema prepreka na putu ka sportskom uspehu. Njen uspjeh na Olimpijskim igrama u Parizu simbolizuje ne samo njenu ličnu pobjedu, već i pobjedu svih žena koje se bore za svoja prava i jednakost.

Osvojiti medalju na Olimpijskim igrama je san svakog sportiste. Za Sarah, ta bronzana medalja je mnogo više od priznanja za sportsku izvrsnost. To je simbol borbe, truda i vjere u sebe. Sarah je pokazala da žene mogu biti uspješne i ostvariti svoje snove bez obzira na prepreke koje im društvo nameće.

Osim što je svjetska prvakinja i olimpijska medaljašica, Sarah je i student medicine. Njena ambicija nije ograničena samo na sport. Uspješno balansira između napornih treninga i studija, što je čini uzorom ne samo za mlade sportiste, već i za sve mlade ljude koji žele da ostvare svoje snove u različitim poljima.

Sarah Al Shaeri je inspiracija za sve nas. Njena priča nas podsjeća da je moguće ostvariti svoje snove bez obzira na izazove sa kojima se suočavamo. Njena posvećenost, snaga i odlučnost su primjeri kako se upornošću i vjerom može prevazići svaka prepreka.

Sestra Seke Aleksić, Ajsela Malkić, osvajala svojim glasom: Priča o dvije pjevačice iz iste porodice

0

Pjevačica Seka Aleksić više od dvije decenije gradi svoju karijeru na estradi, stvorivši ime koje je sinonim za uspjeh u muzičkoj industriji. No, malo je poznato da Seka ima sestru koja također dijeli njenu strast prema muzici i koja je već godinama aktivna na muzičkoj sceni.

Ajsela Malkić, Sekina starija sestra, rođena je u Tuzli i danas živi u Bosni. Za razliku od Seke, koja je izgradila impozantnu karijeru s brojnim hitovima i koncertima širom regiona, Ajsela se okrenula drugačijem muzičkom putu. Već godinama unazad, ona nastupa po lokalima u Bosni, izvodeći repertoar narodnih pjesama, i na taj način gradi svoju muzičku karijeru.

Njihova sestrinska povezanost bila je neupitna i u posljednjem susretu koji je izazvao interesovanje javnosti. Naime, Ajsela je na svom Instagram profilu podijelila nekoliko fotografija sa Sekom, ali i snimak koji je zabilježila Aleksićeva, prikazujući kako se sestri simpatično podsmjehuje dok hoda u štiklama nizbrdo po šljunku.

„Ovako mene moja Seka zeza i snima nizbrdo u štiklama po šljunku. Zauvijek,” napisala je Ajsela ispod objavljenog snimka, dodatno istaknuvši bliskost i humor koji dijele.

Ovaj susret je još jednom pokazao koliko su Seka i Ajsela bliske, unatoč različitim životnim i karijernim putanjama. Javnost je rijetko imala priliku da vidi ovu sestrinsku vezu na djelu, ali čini se da Ajsela, iako manje eksponirana u medijima, uživa u svojoj muzičkoj karijeri i sestrinskoj podršci.

Dok Seka Aleksić nastavlja da dominira na muzičkoj sceni, Ajsela Malkić nastavlja da gradi svoju karijeru, pokazivajući da talenat i ljubav prema muzici teku kroz njihove vene. Njihov susret bio je podsjetnik na važnost porodice i podrške, bez obzira na put kojim idete.

Zukorlićevi najveći rezultati: Sastanci sa kolegama ministrima

0

Svi ministri predstavili su svoje najveće rezultate u prvih 100 dana rada nove Vlade Srbije. Većina ministarstava pohvalila se grandioznim projektima koje su realizirali, vrijednim više miliona eura. Ipak, bilo je i onih ministara koji nisu imali čime posebno da se pohvale.

Najbolji primjer za to je Usame Zukorlić, ministar bez portfelja zadužen za pomirenje, regionalnu saradnju i društveni dijalog. Kako je sam naveo u svom izvještaju o radu, jedan od njegovih najvećih uspjeha bio je sastanak sa Markom Đurićem, ministrom vanjskih poslova Srbije, kao i razgovor sa svojim koalicionim partnerom, Tomislavom Žigmanovim, koji vodi resor za ljudska i manjinska prava.

Kao jedan od svojih najvećih rezultata u dosadašnjem radu, Zukorlić navodi i svoje prvo obraćanje u svojstvu ministra. Pored toga, u njegovom izvještaju su pobrojana i putovanja u Banja Luku i Ankaru.

“Donijeta je odluka o izradi strategije politike pomirenja našeg kabineta,” naveo je Zukorlić.

Drugim riječima, on i njegovi saradnici iz kabineta donijeli su odluku da rade svoj posao.

Zukorlić se također pohvalio da je uspio formirati svoj kabinet, odnosno, da angažuje nove saradnike, kao i time da je opredijeljeno milion eura za projekte pomirenja.

S druge strane, gotovo svi drugi ministri pohvalili su se kapitalnim projektima koje su realizirali širom Srbije. Oni redovne sastanke sa drugim ministrima nisu navodili kao svoje rezultate i uspjehe, vjerovatno zato što su u prvih 100 dana rada nove Vlade postigli mnogo značajnije i kapitalnije rezultate.

Dvostruka ostavka Selme Kučević: Šta to znači za SDA u Tutinu i Sandžaku?

0

Selma Kučević, dosadašnja predsjednica ogranka SDA Sandžaka u Tutinu i narodna poslanica u Skupštini Srbije, povukla se sa obje funkcije, što je izazvalo niz pitanja i komentara unutar političkih krugova u Sandžaku. Ova odluka, koja je donekle iznenadila javnost, došla je nakon što je Kučević izabrana za predsjednicu opštine Tutin.

Odluka Selme Kučević da se povuče s pozicije narodne poslanice i predsjednice ogranka SDA u Tutinu nije samo formalnost koja proizilazi iz nespojivosti funkcija prema Statutu Stranke demokratske akcije Sandžaka. Ovo je signal da SDA u Sandžaku prolazi kroz turbulentno razdoblje promjena i prilagođavanja novim izazovima.

Imenovanje Milhada Hota, doktora ekonomskih nauka i uspješnog privrednika, na čelo ogranka SDA Sandžaka u Tutinu pokazuje jasnu namjeru stranke da zadrži stabilnost i kontinuitet u vođenju lokalne politike. Hot, kao trenutni predsjednik Skupštine opštine Tutin, nije novo ime na političkoj sceni, već figura sa iskustvom i autoritetom koji može unijeti novu energiju u rad SDA u ovom regionu.

Međutim, dvostruka ostavka Selme Kučević otvara i neka šira pitanja. Prvo, jer je ona ćerka Šemsudina Kučevića? Drugo, koliko će ovaj potez uticati na političku dinamiku u Tutinu? Treće, šta ovo znači za njenu političku karijeru na državnom nivou? I četvrto, kako će se SDA Sandžaka nositi s izazovima koji dolaze sa promjenama u rukovodstvu?

SDA Sandžaka već godinama balansira između lokalnih interesa i šireg političkog djelovanja na nivou sandžaka i Srbije. Promjene u vodstvu, posebno na lokalnom nivou, uvijek sa sobom nose rizik destabilizacije stranke, ali i mogućnost za novi početak i redefiniranje političkih ciljeva. Milhad Hot, sa svojim obrazovanjem i iskustvom, svakako predstavlja opciju koja može osigurati kontinuitet i stabilnost, ali i pružiti novi zamah stranci u Tutinu.

Selma Kučević se povukla iz parlamenta Srbije u trenutku kada je Sandžak u fokusu zbog niza političkih i društvenih pitanja. Njeno povlačenje ne znači povlačenje iz politike, već prelazak na novu, možda još odgovorniju funkciju. Kao predsjednica opštine Tutin, Kučević će biti u poziciji da direktno utiče na život i razvoj svog grada, što je možda i veći izazov od dosadašnje uloge poslanice.

Na kraju, ostaje da se vidi kako će se ovi potezi odraziti na dugoročno stanje u SDA Sandžaka i njihov uticaj na političku scenu Sandžaka. Jedno je sigurno – promjene su neizbježne, a kako će ih SDA i njeno rukovodstvo iskoristiti, ostaje da se vidi.

U svakom slučaju, politička scena u Tutinu i Sandžaku ulazi u novu fazu, a ostaje da se vidi hoće li ovaj prelazak biti miran i uspješan ili će donijeti nove izazove i turbulencije.