Tokom noći u Pančevu je ispisan uznemirujući grafit poruka mržnje i otvorenog negiranja genocida, što je izazvalo ogorčenje građana i snažne reakcije javnosti. Prema informacijama do kojih je došao portal Sandžak Danas, grafit je ispisala grupa maloljetnika, a jedan od njih je priveden u policijsku stanicu radi daljeg postupanja.

Pitanje koje se samo nameće jeste: šta ti mladi ljudi imaju u glavi dok ovo pišu? Još važnije – ko ih je i kako vaspitao da uopšte pomisle da je ovakav čin “duhovit”, “hrabar” ili “patriotski”?

Ovo nije izolovan incident, niti je riječ o pukom vandalizmu. Ovo je posljedica ambijenta u kojem se mržnja normalizuje, u kojem se ratni zločini relativizuju, a nasilje i prostakluk guraju u udarne termine. Vremena u kojima televizijski programi srozavaju elementarnu kulturu, u kojima se skandalozni sadržaji predstavljaju kao zabava, a pjesme i javni diskurs glorifikuju brutalnost i bahatost – stvaraju teren na kojem ovakvi ispadi postaju “dozvoljeni”.

Kada mladi gledaju kako se u javnom prostoru nagrađuje bezobrazluk, kako se institucije povlače pred nasilnicima, a odgovornost prebacuje na “klince” – šalje se jasna poruka: možete sve, proći ćete nekažnjeno. Tako se rađa osjećaj nedodirljivosti, a s njim i hrabrost da se na zidovima gradova ispisuju poruke koje vrijeđaju žrtve i truju društvo.

Posebno je opasna iluzija da neko “odozgo” stoji iza svega i da će vas zaštititi. Verujte: onaj ko vas gura u ovakve stvari ne misli vam dobro. Taj će se, kada zatreba, povući i nestati. Vi nećete pobjeći. Vi ostajete s posljedicama – krivičnim prijavama, mrljom u biografiji i teretom koji se nosi cijeli život.

Zato je odgovornost šira od jednog zida i jedne noći. Odgovornost je na roditeljima, školama, medijima i institucijama. Ako danas ne povučemo jasnu crtu i ne kažemo da je ovo neprihvatljivo, sutra ćemo se pitati kako je mržnja postala svakodnevica.

Portal Sandžak Danas podsjeća: sloboda govora ne znači slobodu da se negira zločin, vrijeđaju žrtve i huška na mržnju. Ovo društvo mora odlučiti da li će odgajati građane ili proizvoditi vandalizam. Izbor je naš – posljedice će platiti oni najmlađi.

Dok se u crnogorskom dijelu Sandžaka i šire u Crnoj Gori podiže glas protiv govora mržnje i otvorne rehabilitacije ratnih zločinaca, u srbijanskom dijelu Sandžaka – muk. Niti jedna bošnjačka politička stranka u Srbiji nije smogla snage da javno osudi sramni novogodišnji program Informer televizija, emitovan uz nesmetani aplauz režimskih struktura i šutnju onih koji se zaklinju da zastupaju interese Bošnjaka.

Za razliku od njih, Bošnjačka stranka Crne Gore reagovala je brzo, jasno i institucionalno, nakon što je Adria televizija prenosila novogodišnji program Informera u kojem su ratni zločinci predstavljani kao „heroji“.

Klub poslanika Bošnjačke stranke Crne Gore uputio je zvanično pismo Vrhovnom državnom tužilaštvu i Agenciji za audiovizuelne medijske usluge, zahtijevajući hitnu reakciju. Povod je bio istup glavnog urednika Informera, Dragan Vučićević, koji je tokom novogodišnjeg programa, bez imalo zadrške, pozdravljao haške osuđenike i osobe direktno povezane s ratnim zločinima.

Takav sadržaj Bošnjačka stranka Crne Gore s pravom je ocijenila kao neprimjeren, opasan i suprotan multietničkom i evropskom karakteru države, upozorivši da se radi o ponavljanju problematičnih obrazaca i normalizaciji zločina.

I sada dolazimo do ključnog pitanja:
Gdje su bošnjačke stranke u Srbiji?
Gdje su njihova saopštenja, protesti, zahtjevi regulatornim tijelima, barem simbolična osuda?

U Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici i cijelom srbijanskom dijelu Sandžaka – ni riječ. Nema reakcije ni od onih koji sjede u parlamentima, ni od onih koji se redovno pozivaju na bošnjački identitet, žrtve i historijsko pamćenje. Ta tišina nije neutralna – ona je politička poruka. I ona boli.

Dok Crna Gora, kroz reakciju Bošnjačke stranke, pokazuje da postoje granice koje se ne smiju prelaziti, bošnjačka politička scena u Srbiji pokazuje nešto sasvim drugo: strah, oportunizam ili svjesno povlačenje pred režimskim narativom.

Ako se danas šuti dok se ratni zločinci slave u udarnom terminu, sutra će se šutjeti i na nove pokušaje ponižavanja, relativizacije genocida i brisanja istine.
A historija je već pokazala koliko takva šutnja može skupo koštati.

Zato ova tema nije samo pitanje jednog novogodišnjeg programa. Ona je ogledalo političke hrabrosti – ili njenog potpunog izostanka – bošnjačkih stranaka u Srbiji.