Nedjelja, 7 Juna, 2026

SRETAN KRAJ POTRAGE U BERLINU: Pronađen brat Rama Talovića, dijaspora odahnula nakon višesatne neizvjesnosti

0

BERLIN – Nakon višesatne neizvjesnosti koja je uznemirila bošnjačku dijasporu širom Evrope, stigle su lijepe vijesti iz Njemačke. Brat Rame Talovića, za kojim se jučer tragalo nakon što je nestao u Berlinu, pronađen je živ i zdrav. Vijest koja je obradovala stotine ljudi koji su pratili potragu objavljena je na društvenim mrežama, gdje se prvi oglasio upravo Ramo Talović.

„Obavještenje da je moj brat pronađen, hvala svima na podršci“, napisao je Talović.

Podsjetimo, nestali muškarac doputovao je iz Bosne i Hercegovine u Berlin, gdje je trebao stići na adresu svog brata. Međutim, nakon što mu se ispraznila baterija na telefonu, izgubio je kontakt sa porodicom i nije uspio pronaći odredište na koje je krenuo. Njegov nestanak izazvao je veliku zabrinutost među članovima porodice, prijateljima i brojnim građanima koji su putem društvenih mreža dijelili apel za pomoć. U potragu se uključio veliki broj ljudi iz Njemačke, Austrije, Švicarske i drugih evropskih zemalja, dok su mnogi nudili pomoć i smještaj ukoliko ga sretnu.

Dijaspora pokazala veliko srce

Objava o nestanku za samo nekoliko sati proširila se desetinama grupa okupljajući ljude iz cijele Evrope. Komentari podrške, dove i poruke ohrabrenja pristizali su sa svih strana. Nakon objave da je pronađen, uslijedio je novi talas reakcija.

„Hvala dragom Allahu da je pronađen živ i zdrav“, „Hvala Allahu Uzvišenom“, „Neka je živ i zdrav“, samo su neke od stotina poruka koje su preplavile društvene mreže.

Mnogi su istakli kako ih je cijeli slučaj podsjetio koliko je važno držati kontakt sa porodicom, posebno kada se prvi put dolazi u veliki grad poput Berlina. Iako su sati neizvjesnosti bili teški za porodicu Talović, cijela priča završila je na najbolji mogući način. Nestali muškarac pronađen je bez povreda i ponovo je sa svojom porodicom.

Ovaj događaj još jednom je pokazao snagu zajedništva među ljudima iz Bosne i Hercegovine u dijaspori, koji su u kratkom roku uspjeli proširiti apel i organizovati veliku potragu. Najvažnija vijest na kraju jeste da je potraga završena uspješno – mladić je pronađen živ i zdrav.

Nusret Orovčanin: „Nekad su se nevjeste prosile neviđeno, ali su ostajale – danas se viđaju pa odmah napuštaju“

0

Životna mudrost čovjeka koji je ostao vjeran svom kraju

Poznati pjevač Nusret Orovčanin iz okoline Novog Pazara, čovjek kojeg publika pamti po vedrom duhu, iskrenosti i ljubavi prema sevdalinci, u razgovoru se prisjetio vremena kada su svadbe trajale po tri dana, kada se živjelo sporije i skromnije, ali, kako kaže, mnogo složnije nego danas. Govoreći o svojim muzičkim počecima, Nusret priznaje da ga nije plašilo pjevanje, već nastup uz muziku.

„Znao sam da mogu iznijeti pjesmu, ali nisam bio navikao pjevati uz muziku. To mi je predstavljalo najveći problem. Volio sam sevdalinke jer odgovaraju mom glasu, a ove kraće pjesme nikada mi nisu ležale“, kaže Orovčanin.

Njegove interpretacije teških sevdalinki donijele su mu veliku podršku publike, a upravo narod smatra najvećim sudijom.

„Narod najbolje zna da ocijeni. Mene nije progurao žiri, mene je progurao narod. To je najveća potvrda za svakog čovjeka“, ističe on.

Nije bilo samo pjevanje, bio je i životni šou

Kako kaže, publika nije pratila samo njegov glas.

„To nije bilo samo pjevanje. Gledala se priča, šala, ponašanje. Narod voli iskrenost i voli da se nasmije“, govori Nusret.

Kroz osmijeh se prisjetio i reakcije svoje supruge na njegovu popularnost.

„Ona je od početka bila protiv toga. Možda se plašila da ne zavedem neku drugu ženu“, našalio se Orovčanin.

Posebno emotivno govorio je o nekadašnjim svadbama na Pešteri i u Sandžaku. Prema njegovim riječima, domaćini su jedni drugima ustupali kuće i prostor kada bi organizovali veselje, a svadbe su trajale i po tri dana.

„Pjevalo se, igralo, veselilo. Jelo se ono što je Bog dao, narod se okupljao, upoznavala se rodbina i slavilo se zajedništvo“, prisjeća se Nusret.

Najveću pažnju privukla je njegova priča o nekadašnjim ženidbama.

„Ljudi su se prosili preko posrednika. Dešavalo se da se mladoženja i nevjesta prije svadbe nikada nisu ni vidjeli. Ali kad bi nevjesta došla u kuću, uglavnom bi ostala cijeli život“, kaže Orovčanin.

Zatim dodaje rečenicu koja je izazvala mnogo komentara:

„Nekad su se nevjeste prosile neviđeno, ali su ostajale. Danas se vide, upoznaju i opet brzo napuštaju brak. Šta je uzrok, ne znam.“

„Ja sam bio malo moderniji“

Za razliku od mnogih svojih vršnjaka, Nusret kaže da je svoju suprugu ipak vidio prije vjenčanja.

„Žena mi je iz Reževića. Prijatelj me upoznao s njenom porodicom. Nisam se oženio a da je nisam vidio. Bio sam malo moderniji“, govori kroz smijeh.

Iako je imao prilike da živi u većim sredinama, nikada nije poželio napustiti svoj kraj.

„U Beogradu ne bih mogao živjeti ni za kakve pare“

Orovčanin ističe da ga privlače mir, priroda i jednostavan život.

„Ovdje nema buke, nema gužve, nema tijesnih ulica. Ja volim da hodam. Iz Štitara mogu pješke doći nekoliko kilometara bez problema. Danas ljudi sjednu u auto i za najmanju stvar. Poslije kažu da imaju problema sa srcem“, kaže on.

Posebno naglašava da mu život u velikim gradovima nikada nije odgovarao.

  • „Ja u Beogradu ne bih mogao živjeti ni za kakve pare. Drugi je ritam života, gužva, buka, vozila na svakom koraku. Ovdje imam svoj mir i to ne bih mijenjao.“

Na kraju razgovora, u svom prepoznatljivom stilu, Nusret je još jednom pokazao vedar duh koji ga je proslavio među narodom. Na pitanje da li može trpjeti šefa ili direktora, kratko je odgovorio:

  • „Ja sam šef. Ja sam direktor.“

Saznajemo: Brza reakcija posle odlaska Lalatovića, Novi Pazar ima prva pojačanja

0
FK Novi Pazar
photo: Pedja Milosavljevic / STARSPORT

NOVI PAZAR – Fudbalski klub Novi Pazar ubrzano slaže kockice za sezonu koja će biti jedna od najvažnijih u historiji kluba. Nakon rastanka sa trenerom Nenadom Lalatovićem, uprava plavo-bijelih radi paralelno na dovođenju novog šefa stručnog štaba i pojačanja koja bi trebalo da odgovore izazovima na domaćoj i evropskoj sceni.

Prema informacijama do kojih su došli regionalni sportski mediji, prvi novajlija Novog Pazara mogao bi biti brazilski fudbaler Žoni Robert, koji trenutno nastupa za malteški Hamrun Spartans. Pregovori su, prema dostupnim saznanjima, u završnoj fazi i očekuje se da posao bude ozvaničen u narednim danima. U Novom Pazaru smatraju da je pred klubom izuzetno zahtjevna sezona, te se ne želi gubiti vrijeme kada je riječ o formiranju konkurentnog sastava. Brazilac je već duže vrijeme bio na radaru sportskog sektora, a sada su pregovori ušli u završnu fazu.

https://xdn.tf.rs/2026/05/29/profimedia-1096392385-173889-830x553.webp

Istovremeno, sve je izvjesnije i pitanje novog trenera. Kako prenose izvori bliski klubu, na korak od preuzimanja klupe Novog Pazara nalazi se Strahinja Pandurović, mladi stručnjak koji je najveći dio svoje dosadašnje karijere gradio u sistemu Partizana.

Pandurović je od 2018. do 2023. godine radio kao pomoćni trener u stručnim štabovima brojnih poznatih imena srbijanskog fudbala, među kojima su Aleksandar Stanojević, Savo Milošević, Gordan Petrić, Zoran Mirković, Igor Duljaj, Ilija Stolica i Žarko Lazetić. Prvu samostalnu priliku dobio je na klupi Teleoptika, razvojne ekipe Partizana, gdje je ostavio zapažen trag i privukao pažnju fudbalske javnosti. Trenutno je angažovan i u stručnom štabu mlade reprezentacije Srbije do 21 godine kao pomoćnik selektora Zorana Mirkovića.

Posebnu pažnju privlači činjenica da je riječ o sinu nekadašnjeg golmana Partizana Gorana Pandurovića, a eventualni dolazak u Novi Pazar predstavljao bi njegov najveći izazov u dosadašnjoj trenerskoj karijeri.

https://trik.rs/wp-content/uploads/2026/05/IMG-2686.jpeg

Ukoliko ne bude iznenadnih obrta, Novi Pazar bi već narednih dana mogao ozvaničiti dva važna poteza – imenovanje novog trenera i dovođenje prvog pojačanja. Time bi počela nova etapa u kojoj klub želi potvrditi ambicije i dostojno predstavljati Sandžak na domaćoj i međunarodnoj fudbalskoj sceni.

Navijači s nestrpljenjem očekuju zvanične potvrde, dok uprava radi na tome da ekipa spremno dočeka početak priprema za sezonu koja bi mogla ostati upisana kao jedna od najznačajnijih u klupskoj historiji.

Kako su vehabije i porodica Al Saud stvorili Saudijsku Arabiju: Savez koji traje 280 godina

0
  • Autor Suad K Zoranić

Malo je pojava u historiji muslimanskog svijeta koje su izazvale toliko rasprava, podjela, političkih sukoba i ideoloških interpretacija kao što je vehabizam. Za jedne predstavlja pokušaj povratka izvornom islamu prvih generacija muslimana, dok ga drugi vide kao rigidnu i ultrakonzervativnu interpretaciju vjere koja je duboko uticala na političku, društvenu i vjersku sliku Bliskog istoka i brojnih muslimanskih zajednica širom svijeta. Da bi se razumio vehabizam, potrebno je vratiti se gotovo tri stoljeća unazad, u srce Arabijskog poluotoka, u pustinjski Neđd 18. stoljeća, gdje će jedan vjerski reformator pokrenuti proces koji će kasnije dovesti do nastanka Saudijske Arabije i oblikovati vjersku politiku čitavog regiona.

Selefizam i vehabizam nisu isto

U svakodnevnom govoru pojmovi selefizam i vehabizam često se koriste kao sinonimi, međutim između njih postoje značajne razlike. Selefizam predstavlja mnogo širi i stariji pokret unutar sunitskog islama. Njegova osnovna ideja jeste povratak praksi prvih generacija muslimana, poznatih kao selef-us-salih, odnosno pobožnih prethodnika. Selefisti smatraju da su kroz stoljeća u islam uvedene brojne novotarije, filozofska tumačenja i običaji koji nisu postojali u vrijeme Poslanika Muhammeda i njegovih ashaba. Vehabizam je, s druge strane, specifičan pravac unutar selefizma koji se pojavio u centralnoj Arabiji tokom 18. stoljeća. Moglo bi se reći da su sve vehabije selefije, ali nisu sve selefije vehabije. Upravo ta razlika često ostaje zanemarena u javnim raspravama.

Muhammed ibn Abdel Vehab – čovjek koji je pokrenuo revoluciju

Osnivač pokreta, Muhammed ibn Abdel Vehab, rođen je 1703. godine u mjestu Ujajna u centralnoj Arabiji. Poticao je iz porodice islamskih učenjaka. Njegov otac i djed bili su kadije i teolozi hambelijskog mezheba. Već kao dječak naučio je Kur'an napamet i stekao status hafiza. Kasnije odlazi na studije u Meku, Medinu, Basru i druge centre islamskog znanja. Upravo tokom tih putovanja formiraće stavove koji će postati temelj njegovog budućeg pokreta. Poseban uticaj na njega izvršili su radovi Ibn Tejmija i učenjak Muhammed al-Sindi, koji su insistirali na povratku izvornim islamskim tekstovima i odbacivanju običaja povezanih sa kultom svetaca, posjećivanjem turbeta i traženjem zagovorništva umrlih.

Knjiga koja je postala manifest pokreta

 

Nakon povratka u Arabiju, Ibn Abdel Vehab piše svoje najpoznatije djelo „Kitab al-Tawhid“ – Knjigu monoteizma. U njoj je insistirao na apsolutnoj Božijoj jednoći i oštro osuđivao sve što je smatrao oblikom širka, odnosno pridruživanja partnera Bogu. Posebno su mu smetali običaji poput:

  • posjećivanja grobova radi traženja pomoći,
  • vjerovanja u posebne moći pojedinih stabala,
  • prinošenja žrtava svetim ljudima,
  • dozivanja umrlih evlija,
  • podizanja raskošnih mauzoleja,
  • određenih narodnih religijskih običaja.

Po njegovom mišljenju, jedini izlaz iz društvene i političke krize tadašnje Arabije bio je povratak „čistom islamu“ prvih muslimanskih generacija. U početku je Ibn Abdel Vehab uglavnom propovijedao i pozivao ljude da prihvate njegove ideje. Međutim, tokom 1740-ih njegov pristup postaje mnogo radikalniji. Rušeni su mauzoleji, sječena stabla koja su lokalni stanovnici smatrali svetima, zabranjivane određene društvene navike, muzika i duhan. Takvi postupci izazvali su snažan otpor stanovništva i lokalnih vlasti. Na kraju je bio prisiljen napustiti Ujajnu. Upravo tada dolazi do događaja koji će promijeniti historiju Arabije.

Savez koji je stvorio Saudijsku Arabiju

Godine 1744. Ibn Abdel Vehab stiže u Diriju, sjedište porodice Al Saud. Tamo sklapa historijski savez sa Muhammed ibn Saud. Taj sporazum bio je jednostavan:

  • Ibn Saud dobija vjerski legitimitet za političko i vojno širenje.
  • Ibn Abdel Vehab dobija vojnu zaštitu i političku moć za širenje svog učenja.

Time nastaje savez religije i politike koji će postati temelj prve saudijske države. Porodica Al Saud preuzela je političku i vojnu vlast, dok su potomci Ibn Abdel Vehaba postali vrhovni vjerski autoriteti. Taj odnos opstao je više od dva i po stoljeća.

Osvajanja u ime vjerske reforme

Nakon sklapanja saveza počinje period saudijske ekspanzije. Tokom narednih decenija Saudijci osvajaju veliki dio centralne Arabije, a vehabijska interpretacija islama postaje službena ideologija nove države. Protivnici pokreta često su proglašavani nevjernicima, a džihad je postao sredstvo političkog i teritorijalnog širenja. Posebno kontroverzni bili su napadi na sveta mjesta šiitskog islama. Godine 1802. saudijsko-vehabijske snage napale su Karbala, opljačkale svetišta i ubile veliki broj stanovnika. Nedugo zatim osvajaju Meku i Medinu, gdje uklanjaju brojne mauzoleje i uvode stroga pravila ponašanja. Takvi postupci izazvali su ogroman bijes širom muslimanskog svijeta.

Sukob sa Osmanskim carstvom

Za Osmansko carstvo gubitak Meke i Medine predstavljao je težak udarac političkom i vjerskom autoritetu. Sultan u Istanbulu naredio je egipatskom namjesniku Muhamed Ali Paša da uništi saudijsko-vehabijsku državu. Nakon višegodišnjeg rata osmansko-egipatske snage osvojile su Medinu, Meku i konačno Diriju 1818. godine. Prva saudijska država je uništena, a njen vladar pogubljen u Istanbulu. Ipak, ideja nije nestala.

Povratak Saudijaca i stvaranje moderne države

Početkom 20. stoljeća porodica Al Saud ponovo jača. Nakon osvajanja Rijada, zatim Hidžaza, Meke i Medine, Abdulaziz Ibn Saud uspijeva ujediniti najveći dio Arabijskog poluotoka. Godine 1932. proglašena je moderna Saudijska Arabija. Vehabizam postaje službena vjerska doktrina nove države, dok potomci Ibn Abdel Vehaba ostaju ključni religijski autoriteti. Pravi globalni uspon vehabizma počinje nakon naftnog buma sredinom 20. stoljeća. Ogromni prihodi Saudijske Arabije omogućili su finansiranje:

  • džamija,
  • islamskih centara,
  • univerziteta,
  • medresa,
  • humanitarnih organizacija, širom Azije, Afrike, Evrope i Amerike.

Vehabijske ideje širile su se u Pakistanu, Maleziji, zemljama Afrike, ali i među muslimanskim zajednicama na Balkanu. Tokom ratova u Bosni i Hercegovini i Čečeniji pojavili su se dobrovoljci povezani sa vehabijskim krugovima, što je dodatno povećalo pažnju javnosti prema ovom pokretu.

Jedna od najvećih kontroverzi vezanih za vehabizam jeste pitanje njegove povezanosti sa radikalnim i nasilnim grupama. Brojni istraživači ukazuju da su organizacije poput ISIS, Boko Haram i Al-Shabaab koristile određene elemente vehabijske teologije. Istovremeno, veliki broj savremenih selefija i vehabija odbacuje nasilje i smatra da takve organizacije zloupotrebljavaju religiju za političke ciljeve.

Postvehabijska Saudijska Arabija?

Dolaskom na vlast Mohammed bin Salman pokrenute su značajne reforme. Od 2017. godine ograničena je moć vjerskog establišmenta, otvoreni su bioskopi, organizovani koncerti i sportski događaji, a nacionalni identitet počeo se graditi više na saudijskoj državnosti nego na vehabijskoj ideologiji. Mnogi analitičari danas govore o početku „postvehabijske ere“, iako veza između porodice Al Saud i vjerskog nasljeđa Ibn Abdel Vehaba formalno i dalje postoji.

Vehabizam je mnogo više od običnog vjerskog pokreta. On je historijski fenomen koji je spojio religiju, politiku, vojnu moć i državotvornu ideju. Nastao kao reforma u pustinji Neđda, prerastao je u ideologiju koja je pomogla stvaranju Saudijske Arabije i ostavila dubok trag na savremeni islamski svijet. Njegovi sljedbenici tvrde da predstavljaju povratak čistom monoteizmu i izvornom islamu. Njegovi kritičari smatraju ga pokretom koji je doprinio vjerskoj netoleranciji, političkom radikalizmu i dubokim podjelama među muslimanima. Tri stoljeća nakon što je jedan propovjednik iz centralne Arabije započeo svoju misiju, rasprava o vehabizmu i dalje traje — možda snažnije nego ikada prije

Sandžak je ponosan na Peštersku visoravan: Život Zihnije Sejdovića u Raškoviću

0

Na prostranstvima Gornje Pešteri, u selu Raškoviće, živi Zihnija Sejdović, čovjek čija životna priča oslikava sudbinu mnogih pešterskih domaćina koji su ostali na svojim ognjištima uprkos brojnim izazovima. Njegova svakodnevica ispunjena je radom, brigom o porodici, stočarstvom i dubokom vjerom, a upravo takvi ljudi predstavljaju stub opstanka života na Pešterskoj visoravni. Zihnija je otac petoro djece – tri kćerke i dva sina. Sa ponosom ističe da su njegove kćerke završile medresu, dok je najmlađa nastavila dalje školovanje. Za njega je obrazovanje djece jedna od najvećih životnih pobjeda.

„Petoro djece treba odgojiti i izvesti na pravi put. Najvažnije mi je da nikome nisu zla učinili i da ih selo pamti po dobru“, priča Zihnija.

Dok su njegova braća život potražila u Njemačkoj, on je odlučio ostati u Raškoviću. Kaže da neko mora sačuvati imanje, kuće i porodičnu tradiciju.

„Nisam mogao otići. Nije vrijedno da sve propadne. Oni su tamo, ja sam ovdje. Tako smo podijelili život, ali svi zajedno čuvamo ono što su nam ostavili naši roditelji“, govori domaćin sa Pešteri.

Danas se bavi stočarstvom, ima nekoliko krava, junad i svu potrebnu mehanizaciju za rad na imanju. Iako priznaje da je život na selu težak, vjeruje da je bolje raditi za sebe nego za drugoga.

„Moraš raditi ili svoje ili tuđe. Bolje je svoje. Ono što danas uradiš, ostaje tebi i tvojoj djeci“, kaže Zihnija.

Posebno emotivno govori o svom unuku, priznajući da je tek sada razumio riječi starijih ljudi koji su govorili da se unučad vole više od vlastite djece.

„Kad mi unuk dođe, srce bi dao za njega. Nisam vjerovao starijima kada su to pričali, ali sada znam da je istina“, priča kroz osmijeh.

Život na Pešteri, kaže, ne bi bio moguć bez dijaspore. Mnogi ljudi iz ovog kraja rade u Njemačkoj, Austriji i drugim evropskim zemljama, a upravo njihov trud pomaže da sela i dalje žive.

„Teško bi bilo u Sandžaku da nije naše dijaspore. Oni rade težak posao, vise na građevinama desetinama metara iznad zemlje, ali pomažu porodicama i grade svoj kraj“, ističe Sejdović.

Iako su cijene porasle, a život postao skuplji nego ikada, Zihnija ne gubi optimizam. Njegova filozofija života temelji se na zahvalnosti i vjeri.

„Ne možeš danas ni kesu namirnica napuniti za sto eura. Sve je poskupjelo. Ali ja sam zadovoljan onim što mi je Allah dao. Ko je zahvalan, Allah mu daje još više“, poručuje.

Njegovo uređeno domaćinstvo, štale, mehanizacija i imanje svjedoče o tome da se rad i upornost i dalje cijene na Pešterskoj visoravni. U vremenu kada mnoga sela ostaju pusta, priča Zihnije Sejdovića pokazuje da još postoje ljudi koji vjeruju u život na svom ognjištu i koji svojim primjerom čuvaju identitet, tradiciju i duh Sandžaka. Sandžak je ponosan na ljude poput Zihnije Sejdovića – domaćine koji ne traže pažnju, ali svojim radom, poštenjem i životnim vrijednostima ostavljaju trag koji će pamtiti generacije.

Bujanovac: Drugarica plastičnom viljuškom izbola devojčicu po genitalijama

0
policija srbija
Foto: Telegraf.rs / Ilustracija / MUP Srbije

BUJANOVAC – Nadležne institucije istražuju ozbiljan vršnjački incident koji se dogodio u Bujanovcu, nakon što je prijavljeno da je dvanaestogodišnja djevojčica zadobila povrede u predjelu genitalija tokom sukoba sa drugom maloljetnicom. Prema informacijama koje su potvrđene iz istrage, slučaj je policiji prijavila majka povrijeđene djevojčice, nakon čega su o događaju obaviješteni Više javno tužilaštvo u Vranju, Centar za socijalni rad i druge nadležne službe.

Prema nezvaničnim saznanjima, dvije djevojčice vraćale su se iz škole kada je došlo do incidenta u jednom stambenom ulazu. Navodno je starija maloljetnica povrijedila mlađu koristeći plastičnu viljušku, nakon čega je djevojčici ukazana medicinska pomoć. Povrijeđena djevojčica upućena je na specijalistički pregled kako bi se utvrdio stepen povreda, dok će daljnji tok postupka zavisiti od nalaza ljekara i rezultata istrage.

Zbog činjenice da su u događaj uključena maloljetna lica, kao i zbog osjetljivosti samog slučaja, institucije nisu željele iznositi dodatne detalje u javnost. Potvrđeno je samo da je istraga u toku i da se prikupljaju sve relevantne činjenice. Nadležni organi najavili su da će nakon završetka istrage javnost biti upoznata sa svim okolnostima događaja u mjeri koja ne ugrožava prava i zaštitu maloljetnih osoba.

Pešterac Hajdin Ćamović blizu 90. godine: „I danas mogu pješke do Crne Gore i ručno kosio hektare“

0

Čovjek koji je ručno kosio hektare zemlje, držao stotine ovaca i sa skoro 90 godina i dalje svakodnevno šeta Pešterskom visoravni

KIJEVCI / SJENICA – Na prostranoj Pešterskoj visoravni, gdje zime znaju biti među najhladnijim u Evropi, a vazduh ostaje čist i oštar tokom cijele godine, živi čovjek koji svojim životom potvrđuje staru izreku da su rad, priroda i umjeren život najbolji recept za dugovječnost. Hajdin Ćamović iz sela Kijevci, nadomak Sjenice, zakoračio je u devetu deceniju života, ali ga godine nisu spriječile da i dalje svakodnevno obilazi svoje imanje, pčele i pašnjake. Njegov vedar duh, bistar um i nevjerovatna fizička kondicija ostavljaju bez riječi svakoga ko ga upozna.

„Ovo je Pešter, ovdje je hladno, ali je vazduh čist. Čovjek mora da radi sa stokom i da bude u prirodi. Ja i danas mogu pješke da idem daleko. Sad bih otišao i do Crne Gore pješke, samo da mi nisu teške čizme na nogama“, kaže Hajdin kroz osmijeh.

Nekada hiljade ovaca, danas samo uspomene

Prisjećajući se mladosti, Hajdin govori o vremenu kada je Pešter bila prepuna stoke i života.

„Narod je živio od ovaca, krava i zemlje. Jeli smo ječmeni, ražani i heljdin hljeb, sir i maslo. Ovdje je nekad bilo i po hiljadu ovaca na stanovima. Ja sam držao po 150 do 200 ovaca. Žena je pravila sir, a ja ga nosio na pijace u Titograd, Skoplje i druga mjesta“, priča ovaj vitalni starina.

Njegov život bio je obilježen teškim radom. Više od pet hektara zemlje kosio je ručno, zajedno sa suprugom i djecom.

„Sve se radilo rukama. Nije bilo mašina kao danas. Ali se živjelo zdravo i pošteno“, prisjeća se.

Putovalo se danima do pazara

Danas je teško zamisliti da su stanovnici Pešteri nekada do gradova putovali po nekoliko dana.

„Pješke se išlo za Sjenicu, a sa konjima za Novi Pazar. Noćilo se usput kod prijatelja i rođaka. Kupovalo se što treba za kuću i vraćalo nazad. Tako se živjelo“, priča Hajdin.

Njegove priče predstavljaju pravo svjedočanstvo jednog vremena koje polako nestaje.

Porijeklo porodice i predanja starih

Hajdin prenosi i predanja koja je slušao od svojih predaka. Prema porodičnim pričama, njihovi preci su početkom 18. vijeka došli na Pešter iz oblasti Tuzi u današnjoj Crnoj Gori. Navodi da se u porodici dugo prenosilo sjećanje na pripadnost plemenu Klimenti.

„Tako su pričali naši stari. Govorili su odakle smo došli i kako su se porodice naselile na Pešteru“, kaže Hajdin.

Vodenica koja je hranila cijeli kraj

Posebno mjesto u njegovim uspomenama zauzima stara vodenica.

„Imao sam vodenicu u Potrčaru. Dolazili su ljudi iz cijelog kraja da melju žito. Kad je došla struja, ljudi su počeli kupovati brašno i vodenice su ostale prazne“, govori.

Ipak, smatra da bi stare vodenice trebalo sačuvati.

„Nikad se ne zna šta vrijeme nosi. Ako nestane struje, kako ćemo mljeti žito? Zato treba održavati vodenice, da ostanu za buduće generacije“, upozorava ovaj mudri starina.

Tajna dugog života na Pešteri

Dok mnogi traže tajnu dugovječnosti u skupim lijekovima i modernim metodama, Hajdinov odgovor je jednostavan. Čist vazduh, domaća hrana, svakodnevni rad i kretanje. Njegova životna priča pokazuje da su generacije Pešteraca decenijama živjele upravo tako – u skladu s prirodom, oslanjajući se na vlastiti rad i snagu. Danas, kada se mnoga sela prazne, a mladi odlaze, Hajdin Ćamović ostaje jedan od posljednjih živih hroničara vremena kada se na Pešteri živjelo teško, ali dostojanstveno.

Ovo je ubijena žena u Ulcinju: Muž zapalio stan nakon zločina

0

ULCINJ – Tragedija koja je potresla Crnu Goru, Albaniju i region dogodila se u Ulcinju, gdje je život izgubila 36-godišnja Dila Ndoj iz mjesta Balldren kod Lezhe. Prema informacijama koje prenose albanski i crnogorski mediji, za njeno ubistvo osumnjičen je njen 46-godišnji partner sa Kosova, Bashkim Gashi.

Prema dosadašnjim saznanjima istražnih organa, zločin se dogodio u stanu u kojem je par živio na području Kodre u Ulcinju. Nakon ubistva, osumnjičeni je navodno izazvao požar u stanu pokušavajući prikriti tragove zločina, što je dodatno uznemirilo javnost i otvorilo brojna pitanja o okolnostima ovog stravičnog događaja.

Vijest o smrti mlade žene izazvala je šok i nevjericu u njenom rodnom kraju. Porodica i rodbina od jučer se nalaze u Crnoj Gori kako bi završili neophodne zakonske procedure za preuzimanje tijela i organizaciju posljednjeg ispraćaja. Kako prenose mediji, Dila Ndoj će biti ispraćena u rodnom Balldrenu kod Lezhe, gdje će porodica otvoriti vrata žalosti i primati saučešće rodbine, prijatelja i komšija.

Crnogorska policija ubrzo je locirala i uhapsila osumnjičenog Bashkima Gashija, dok istražioci nastavljaju rad na utvrđivanju svih okolnosti koje su dovele do ovog tragičnog događaja. Posebna pažnja biće posvećena motivu zločina, kao i rekonstrukciji posljednjih sati života nesretne žene.

Ovaj slučaj ponovo je otvorio pitanje nasilja nad ženama i porodičnog nasilja, koje i dalje predstavlja ozbiljan društveni problem širom regiona. Porodica, prijatelji i poznanici opraštaju se od Dile Ndoj riječima da je bila vedra, vrijedna i omiljena među ljudima, te da je njena prerana smrt ostavila neizbrisivu prazninu u srcima svih koji su je poznavali.

BURA U ALBANIJI: Protesti zbog prodaje 600 hektara zemlje Jevrejima /VIDEO/

0

ALBANIJA – Više stotina građana okupilo se na protestu zbog navoda da je oko 600 hektara zemljišta predato stranim investitorima, što je izazvalo ogorčenje lokalnog stanovništva koje tvrdi da se radi o otimačini zemlje i ugrožavanju njihovih prava.

Na protestu su se čule oštre kritike na račun vlasti premijera Edija Rame, dok su okupljeni nosili transparente i zahtijevali obustavu svih aktivnosti na području koje je, prema njihovim tvrdnjama, već ograđeno. Jedan od govornika u emotivnom obraćanju pozvao je građane da se ne dijele po političkim linijama, naglašavajući da se ne radi ni o podršci vlasti ni opoziciji, već o borbi protiv nepravde.

„Nismo ovdje protiv vlade niti opozicije. Došli smo jer je ovo nepravda. Budite ljudi i ne prodajte se za 5.000 ili 6.000 leka. Ja sam danas ostavio posao i došao ovdje zbog svoje porodice i svog dostojanstva“, poručio je okupljenima.

Njegove riječi izazvale su snažan aplauz prisutnih, posebno dio govora u kojem je poručio da se „niko nikada nije obogatio na nepravdi“ i da će ljudi uvijek moći pronaći drugi posao, ali izgubljenu zemlju teško mogu vratiti.

Prema tvrdnjama organizatora protesta, zemljište koje je predmet spora već je djelimično ograđeno, što je dodatno pojačalo strah među lokalnim stanovništvom. Građani zahtijevaju potpunu transparentnost ugovora, objavljivanje svih detalja o planiranim projektima i uključivanje lokalne zajednice u proces donošenja odluka.

Vlada Albanije za sada nije detaljno odgovorila na optužbe demonstranata, dok protesti i nezadovoljstvo građana nastavljaju rasti. Okupljeni poručuju da neće odustati od svojih zahtjeva i da će nastaviti proteste sve dok ne dobiju jasne odgovore o sudbini zemljišta koje smatraju dijelom svog identiteta i budućnosti. Pogledajte video ispod teksta.

Odbjegli KURBAN demolirao brijačnicu i izazvao paniku među građanima /VIDEO/

0

ISTANBUL – Nesvakidašnja drama odigrala se na ulicama Istanbula kada je odbjegli bik, koji je izmakao kontroli tokom priprema za predstojeći Kurban-bajram, razbio stakleni izlog jedne brijačnice i uletio među prestravljene mušterije i radnike.

Trenuci panike zabilježeni su nadzornim kamerama, a snimci su se munjevito proširili društvenim mrežama širom Turske i regiona. Na njima se vidi kako snažna životinja velikom brzinom probija ulaz u lokal, dok ljudi u strahu pokušavaju pronaći spas.

Prema navodima turskih medija, bik je prethodno pobjegao vlasnicima tokom transporta, a potom je nekoliko minuta nekontrolisano lutao prometnim ulicama grada. Njegov nalet završio je u brijačnici, gdje je izazvao potpuni haos.

Svjedoci događaja navode da su mušterije i zaposlenici u panici preskakali stolice, skrivali se iza inventara, a pojedini su čak pokušali pobjeći kroz prozore kako bi izbjegli susret s razjarenom životinjom.

„Sve se dogodilo u nekoliko sekundi. Odjednom smo čuli prasak stakla, a zatim ugledali ogromnog bika usred salona. Ljudi su vrištali i bježali na sve strane“, ispričao je jedan od očevidaca za lokalne medije.

Bik je tokom svog pohoda pričinio značajnu materijalnu štetu, polomivši staklene površine, stolice i dio opreme u objektu. Na lice mjesta ubrzo su stigle ekipe općinskih službi i veterinarski timovi, koji su nakon kraće potjere uspjeli staviti životinju pod kontrolu.

Srećom, prema prvim informacijama, niko od prisutnih nije zadobio teže povrede. Nekoliko osoba prošlo je s lakšim posjekotinama od razbijenog stakla, dok su mnogi pretrpjeli veliki šok zbog nesvakidašnjeg incidenta.

Ovakvi slučajevi nisu rijetkost u Turskoj uoči Kurban-bajrama, kada se širom zemlje vrši transport velikog broja životinja namijenjenih za kurban. Ipak, prizor bika koji probija izlog i ulijeće u brijačnicu usred radnog dana izazvao je nevjericu čak i među stanovnicima milionskog Istanbula. Pogledajte videonispod teksta.