Nedjelja, 7 Juna, 2026

“Vezali su me za radijator i tukli danima” – Potresna ispovijest o policijskom teroru 90-tih u Sandžaku

0

„Mnogo smo promučili, mnogo smo muke vidjeli…“ – ovim riječima započinje teško i potresno svjedočenje Sulejmana Sulja Muratovića, čovjeka koji je kroz svoj život prošao ratove, represiju, glad, prisilne rekvizicije i torturu koja je ostavila duboke tragove na njegovom tijelu i duši. Njegova ispovijest je svjedočanstvo o vremenu kroz koje su prolazile brojne bošnjačke porodice Sandžaka, naročito sela na području Sjenice i Pešterske visoravni.

Suljo Muratović prisjeća se vremena Drugog svjetskog rata, dolaska različitih vojski i brigada, gladi i neizvjesnosti. Kaže da su kroz njihovo selo prolazile razne jedinice, među njima i albanska brigada koja je, kako navodi, učestvovala u oslobađanju tog kraja.

– „Dolazili su razni ratovi, razne brigade… Mesec dana smo hranili jednu brigadu. Sve je narod davao, nije imao izbora“, priča Muratović.

Nakon rata, kako tvrdi, uslijedile su teške komunističke rekvizicije i pritisci nad imućnijim domaćinstvima koja su tada nazivana „kulacima“. Porodice su morale davati ogromne količine hrane, mesa, sira i sijena za državne potrebe.

– „Davali smo po 50 tovara sijena za farmu u Sjenici. Određivali su koliko ko mora da da – ovčjeg mesa, telećeg, junećeg, sira… Moraš da daš, niko te ne pita“, govori Suljo.

Posebno potresan dio njegovog svjedočenja odnosi se na miloševićev period kada je, prema njegovim riječima, priveden i brutalno zlostavljan u zatvoru u Novom Pazaru i Sjenici.

– „Deset dana sam bio u zatvoru. Nije bilo ni patosa, samo zemlja. Posle su me odveli gore u SUP. Tukli su me toliko da su mi obje ruke bile iščašene iz ramena. Pršljenovi u vratu oštećeni“, govori drhtavim glasom.

Tvrdi da su od njega tražili da postane doušnik i prijavljuje ljude koji navodno posjeduju oružje.

– „Tražili su da budem njihov čovjek. Rekao sam da ne znam nikome ništa. Mi smo živjeli sa okolnim srpskim selima vijekovima i nikad nismo imali problema“, priča Muratović.

U jednom trenutku opisuje i sukob sa tadašnjim načelnikom, za kojeg tvrdi da ga je vrijeđao na nacionalnoj osnovi.

– „Psovao mi je tursku majku. Rekao sam mu: nije moja majka kriva. I pljunuo sam ga. Rekao sam mu – ti si advokat, treba da braniš ljude, a ne da ih ubijaš“, prisjeća se Suljo.

Njegove riječi posebno potresaju kada govori o scenama koje je gledao u pritvoru.

– „Četiri dana sam bio vezan za radijator. Gledao sam kako dovode mladiće, tuku ih do nesvijesti, pa ih polivaju vodom i vraćaju opet. To je bio užas“, kaže on.

Navodi da je nakon svega završio na liječenju, prvo u Sjenici, a potom i u Skoplju, gdje je proveo 15 dana zbog posljedica premlaćivanja. Prisjeća se i riječi doktora Hivza Gašanina, koji je nakon pregleda bio šokiran njegovim stanjem.

– „Rekao mi je: ‘Suljo, ja ne bih mogao izdržati ono što si ti izdržao.’“

I pored svega što je prošao, Muratović tvrdi da nikada nije priznao nešto što nije učinio.

– „Ako sam kriv, vodite me na sud. Ako me sud osudi, ja ću sam da se strijeljam. Ali nađite mi jedan razlog zašto me mučite“, govorio je svojim isljednicima.

Njegova ispovijest danas ostaje kao snažno svjedočanstvo jednog vremena – vremena straha, progona i boli, ali i prkosa sandžačkog čovjeka koji, uprkos svemu što je preživio, nije pristao da lažno optužuje druge niti da pogazi svoje dostojanstvo.

/VIDEO/ Profesorica zapalila društvene mreže: Jedni je osuđuju, drugi podržavaju

0

Snimak profesorice iz Hrvatske koja je zajedno sa maturantima zaplesala u učionici postao je pravi hit na društvenim mrežama i izazvao lavinu komentara širom regiona. Na videu, koji je prvobitno objavljen na TikToku, vidi se vesela atmosfera u školi, glasna muzika i profesorica koja bez zadrške pleše sa učenicima slaveći kraj školovanja. Dok su jedni ovakvo ponašanje dočekali sa oduševljenjem, drugi smatraju da je riječ o neprimjerenom ponašanju za jednog prosvjetnog radnika.

Ipak, sudeći po komentarima, čini se da je mnogo više onih koji su stali u njenu zaštitu i poručili da profesori nisu „roboti“, već ljudi koji sa učenicima mogu graditi zdrav i prijateljski odnos.

„Vesela profesorika je ok, samo naprijed“, napisao je jedan korisnik.

„Bravo za profesoricu“, „Profesorica je slatka, razigrana… divno“, „Super učiteljica, a ne one uštogljene“, samo su neki od komentara podrške koji su preplavili mreže.

Posebnu pažnju izazvao je komentar:

„Nisu profesori roboti, niti trebaju biti. Samo naprijed profesorice i širite pozitivnu energiju!“

Naravno, bilo je i onih koji smatraju da bi između profesora i učenika ipak trebala postojati određena granica.

„Da je igrala neko kolo sa njima bilo bi ok, ali ipak jedan razmak treba postojati“, napisao je jedan korisnik, dok je drugi poručio da je ovakvo ponašanje „neozbiljno za školu“.

Mnogi su, međutim, naglasili da na snimku nema ničeg spornog, već samo dobra atmosfera i opušten odnos sa maturantima koji završavaju jedno važno životno poglavlje.

„Žena se veseli, opuštena je“, „Ma top žena“, „Profesorica carica kraljica“, nizali su se komentari podrške.

Video je u kratkom roku prikupio veliki broj pregleda i reakcija, a rasprava o tome gdje prestaje profesionalnost, a počinje ljudskost nastavila se i van društvenih mreža. Pogledajte video ispod teksta.

Preselio na Ahiret primarijus dr Rifko Muković: Sandžak će pamtiti njegovu humanost

0

Rožaje je ostalo bez jednog od svojih najuglednijih i najvoljenijih ljudi. U 67. godini života preselio na Ahiret dr Rifat – Rifko Muković, primarijus, specijalista otorinolaringologije, vrhunski intelektualac, umjetnik i čovjek čije je ime decenijama bilo sinonim za znanje, kulturu i ljudskost. Vijest o njegovoj smrti pogodila je ne samo medicinsku zajednicu, već i brojne prijatelje, kolege, pacijente i sugrađane koji su u dr Mukoviću vidjeli mnogo više od doktora – vidjeli su čovjeka širokog duha, istančanog ukusa i rijetke erudicije.

Rođen 11. aprila 1960. godine u Biševu kod Rožaja, dr Muković je još od mladosti pokazivao izuzetnu posvećenost obrazovanju i nauci. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Rožajama, a Medicinski fakultet u Skoplju. Specijalizaciju iz otorinolaringologije završio je u Beogradu, nakon čega je svoju profesionalnu misiju nastavio u rodnom kraju.

Od 1994. godine radio je kao specijalista ORL u Domu zdravlja Rožaje, gdje je stekao ogromno poštovanje pacijenata i kolega. Njegova stručnost i želja za usavršavanjem vodile su ga na prestižne evropske klinike, među kojima su Univerzitetska klinika u Cirihu, ORL klinika u Hamburgu i Opšta bolnica Bucholz u Njemačkoj. Tokom bogate medicinske karijere objavio je 23 stručna rada iz oblasti otorinolaringologije, a 2021. godine stekao je zvanje primarijusa, čime je potvrđen njegov veliki doprinos medicinskoj nauci i praksi.

Ipak, oni koji su ga poznavali ističu da je dr Rifko Muković bio mnogo više od uspješnog ljekara. Bio je čovjek sa kojim se moglo satima razgovarati o istoriji, umjetnosti, muzici, filozofiji, prirodi i književnosti. Njegovo znanje bilo je impresivno, ali nikada nametljivo – uvijek praćeno skromnošću, toplinom i gospodstvom.

Posebnu ljubav gajio je prema umjetnosti. Bavio se slikarstvom, organizovao dvije samostalne i učestvovao na više kolektivnih izložbi, ostavljajući iza sebe djela koja svjedoče o njegovoj senzibilnosti i dubokoj povezanosti sa prirodom i zavičajem. Veliku pažnju posvetio je i proučavanju ptica rožajskog kraja, o čemu je pisao u brojnim stručnim i kulturnim publikacijama. Njegova fascinacija prirodom bila je dio njegove ličnosti koja je uvijek tragala za ljepotom, smislom i harmonijom.

Malo je poznato da je dr Muković bio i jedan od pionira rok muzike u Rožajama. Bio je među osnivačima rok sastava koji su nastupali na gitarijadama širom bivše Jugoslavije, ostavljajući trag i u muzičkom životu regiona.

Njegov odlazak predstavlja veliki gubitak za Rožaje i Sandžak. Otišao je čovjek koji je svojim znanjem, kulturom i ljudskošću spajao ljude i generacije, ostavljajući neizbrisiv trag u medicini, umjetnosti i društvenom životu ovog kraja. Ime dr Rifata – Rifka Mukovića ostaće upamćeno kao simbol jednog vremena u kojem su obrazovanje, kultura i dobrota imali posebno mjesto.

Otkrivamo pravo lice Čečenije: Od najveće džamije Evrope do „stepenica ka nebu“

0
cecenija

Čečenija, republika na sjevernom Kavkazu, za mnoge je i dalje prostor o kojem se najčešće govori kroz prizmu teške prošlosti, ratova i predrasuda. Međutim, putovanje van uobičajenih turističkih ruta otkriva sasvim drugačije lice ovog kraja – duhovno, kulturno, arhitektonski impresivno i duboko vezano za tradiciju.

Nakon obilaska Groznog, grada koji mnogi zbog modernih zdanja i raskošnih avenija nazivaju „malim Dubaijem“, put se nastavlja prema unutrašnjosti Čečenije, gdje se otkrivaju mjesta koja većina turista nikada ne vidi.

Prva stanica je Argun, grad u blizini Groznog, poznat po jednoj od najneobičnijih džamija u Ruskoj Federaciji – džamiji „Srce Majke“. Ovo monumentalno zdanje, izgrađeno u modernom islamskom hi-tech stilu, posvećeno je Ajmani Kadirovoj, majci lidera Čečenije Ramzana Kadirova, poznatoj po dugogodišnjem humanitarnom radu.

Džamija danju, zahvaljujući svjetlosti i arhitektonskim rješenjima, prelama boje na poseban način, dok noću postaje prava svjetlosna atrakcija. U njenu izgradnju ugrađene su stotine tona mermera i granita, a unutrašnjost, sa velikim staklenim površinama, visokim sjajem i raskošnim lusterom teškim više od pet tona, ostavlja snažan utisak na svakog posjetioca.

Nakon Arguna, put vodi prema Šaliju, gradu koji se ponosi džamijom „Gordost muslimana“, poznatom i kao jedna od najvećih džamija u Evropi. Bijeli mermer, četiri minareta visoka 63 metra i raskošni detalji čine ovo zdanje jednim od najprepoznatljivijih islamskih objekata na evropskom prostoru.

Unutrašnjost džamije jednako je impresivna kao i spoljašnjost. Skoro stotinu lustera izrađenih u Turskoj od Swarovski kristala, vitraži koje su radili umjetnici iz Moskve i Sankt Peterburga, kao i grandiozan molitveni prostor, svjedoče o velikoj pažnji posvećenoj svakom detalju.

Čečenija je duboko religiozna sredina, pa nije iznenađenje što su upravo džamije jedna od centralnih tačaka putovanja kroz ovu republiku. Ipak, njeno lice ne čini samo religijska arhitektura.

Iznad Groznog nalazi se spektakularan vidikovac poznat kao „Ljestvica u nebo“. Sa ovog mjesta pruža se pogled na cijeli grad, Argun i okolne predjele. Stepenice koje se uzdižu iznad pejzaža postale su popularno izletište, ali i simbolična tačka sa koje se Čečenija posmatra iz drugačije perspektive.

Posebno iznenađenje predstavlja engleski dvorac u Čečeniji – zdanje koje djeluje potpuno drugačije od svega što se može vidjeti u ovom dijelu Kavkaza. Nekada povezano sa naftnom industrijom i kompanijom Shell, danas je obnovljeno i pretvoreno u turističku atrakciju. Stari automobili, muzejski predmeti, autentični detalji i tragovi burne historije čine ga mjestom koje privlači naročito mlade posjetioce i ljubitelje fotografije.

Kulturni dio putovanja nastavlja se u teatru „Nohči“, gdje se kroz tradicionalni čečenski ples, nošnju i muziku čuva identitet naroda. Energični pokreti muškaraca, elegantan nastup žena, ratnička simbolika kostima i snažan ritam pokazuju koliko je folklor važan za čečensku kulturu.

Čečenski ples nije samo scenski nastup – on je priča o poštovanju starijih, odnosima među ljudima, časti, dostojanstvu i tradiciji koja se prenosi kroz generacije.

Na kraju putovanja, kulturni doživljaj zaokružuje gastronomija. U restoranu-muzeju „Stari grad“ tradicionalna jela poslužuju se u ambijentu koji spaja kuhinju i historiju. Među specijalitetima su čečenske mantije, kukuruzna jela, domaći mliječni proizvodi i druga jela koja pokazuju koliko je kuhinja ovog kraja povezana sa načinom života i običajima.

Čečenija koju otkriva ova putopisna priča nije samo prostor velikih džamija i modernih građevina. To je zemlja kontrasta – između prošlosti i sadašnjosti, tradicije i savremene arhitekture, religije i turizma, ratnih tragova i želje da se svijetu pokaže drugačije lice.

Za one koji žele da upoznaju sjeverni Kavkaz mimo stereotipa, Čečenija nudi mnogo više od očekivanog: duhovnost, gostoprimstvo, prirodne vidikovce, historijske tragove, snažnu kulturu i narod koji svoj identitet čuva kroz vjeru, ples, hranu i sjećanje.

Gest koji vraća vjeru u ljude: Uređeno mezarje zahvaljujući Goranu Zvizdiću

0
Gest koji vraća vjeru u ljude: Uređeno mezarje zahvaljujući Goranu Zvizdiću

Istočna Hercegovina decenijama nosi teško breme prošlosti, ratnih rana i sjećanja koja ne blijede. Gacko, grad iz kojeg su devedesetih godina brojni Bošnjaci bili primorani da krenu putem spasa dugim više od stotinu kilometara prema Mostaru, ostalo je simbol jednog teškog vremena u kojem su civili, bez gotovo ikakve institucionalne zaštite, spašavali gole živote i svoje porodice.

https://www.hayat.ba/images/2026/05/gacko-mezarje1-1920x1080.webp

Ipak, uprkos bolnim uspomenama, iz Gacka danas stiže priča koja vraća vjeru u ljudskost, poštovanje i zajedničke vrijednosti. Dok se širom Bosne i Hercegovine sve češće mogu čuti žalbe zbog zapuštenih mezarja i nebrige prema mjestima vječnog počinka, u ovom hercegovačkom gradu poslana je drugačija slika.

Na zvaničnoj stranici Medžlisa Islamske zajednice Gacko objavljene su fotografije uredno pokošenog i očišćenog gradskog mezarja, a uz njih i javna zahvalnost čovjeku koji je finansijski podržao njegovo uređenje – Goranu Zvizdiću.

„Finansiranje košenja gradskih mezara obezbijedio je Goran Zvizdić. Hvala svima koji svojom brigom i prilozima učestvuju u uređenju mezarja“, navedeno je u objavi Medžlisa Islamske zajednice Gacko.

Ovaj gest izazvao je brojne pozitivne reakcije među građanima, jer predstavlja mnogo više od običnog održavanja mezarja. U vremenu podjela i teških političkih tema, ovakvi primjeri pokazuju da ljudskost, poštovanje prema mrtvima i kultura sjećanja mogu biti iznad svih razlika.

https://www.hayat.ba/images/2026/05/gacko-mezarje-1920x1080.webp

Posebnu simboliku nosi činjenica da se ovakav čin dogodio upravo u istočnoj Hercegovini, prostoru koji je kroz historiju prolazio kroz brojne tragedije, ali gdje još postoje ljudi spremni da svojim djelima šalju poruke mira, dostojanstva i međusobnog uvažavanja. Uređeno mezarje u Gacku danas nije samo mjesto tišine i sjećanja na one koji više nisu među nama. Ono je i podsjetnik da dobrota ne poznaje granice, naciju ni vjeru, te da su mali, ali iskreni ljudski postupci često najjača poruka jednom društvu.

Bajramsko veče za pamćenje: Mirisi baklave i roštilja preplavili centar Novog Pazara

0

Novi Pazar je prve večeri Kurban-bajrama još jednom pokazao zašto važi za grad topline, gostoprimstva i međusobnog poštovanja. Centralno gradsko šetalište kod Sebilja bilo je ispunjeno hiljadama građana, gostiju iz dijaspore i turista koji su zajedno uživali u tradicionalnoj manifestaciji „Bajramska sofra“, događaju koji je i ove godine spojio vjeru, tradiciju, porodicu i zajedništvo.

Mirisi novopazarskih specijaliteta, zvuci ilahija i kasida, osmijesi djece i praznična atmosfera stvorili su prizor koji je oduševio sve prisutne. Dugački redovi građana okupljali su se oko bogate sofre, dok su brojni gosti iz drugih gradova Srbije sa oduševljenjem govorili o gostoprimstvu Novog Pazara.

„Ovo je pravo za naš narod, stvarno treba stalno da se praktikuje. Bolje je ovo nego da dolaze razni pjevači, nego da imamo svoje predstavnike“, rekao je jedan od građana tokom manifestacije.

Posebnu pažnju izazvale su reakcije gostiju iz Beograda koji su, kako kažu, namenski došli u Novi Pazar da osjete bajramsku atmosferu.

„Mi smo iz Beograda došli i oduševljeni smo. Nikada prije nismo doživjeli ovakvu atmosferu. Sve je prelijepo – roštilj, baklava, ljudi, energija…“, kazali su posjetioci koji nisu skrivali emocije.

Kulturno-umjetnički program dodatno je upotpunio duh praznika, a nastup hora ilahija i kasida „Isa Beg“ izazvao je posebne emocije među okupljenima. Organizatori su istakli da žele da mladi čuvaju vjeru, tradiciju i kulturu Sandžaka, te najavili još veće manifestacije u narednim godinama.

„Djeca su naše najveće bogatstvo. Ovo je naša kultura, naša tradicija i moramo je njegovati. Želimo da za nekoliko godina ovo preraste u veliki festival ilahija i kasida u Novom Pazaru“, poručeno je gradonačeknik Novog Pazara.

Predsjednik Skupštine grada Novog Pazara Samir Lekić istakao je da „Bajramska sofra“ šalje snažnu poruku zajedništva, tolerancije i solidarnosti među ljudima različitih vjera i nacija.

„Ovo je poruka zajedništva između islama i hrišćanstva, između Bošnjaka i Srba koji zajedno žive u Novom Pazaru. Želimo da iz našeg grada odu najljepše slike u region i svijet“, poručio je Lekić.

On je posebno poselamio hadžije koje se nalaze u svetim mjestima, ali i Novopazarce u dijaspori, naglašavajući da ih rodni kraj uvijek čeka otvorenog srca. Manifestaciji su prisustvovali su pored gradonačelnika Novog Pazara Nihata Biševca, njegov zamjenik Vladimir Marinković, zamjenica predsjednika Skupštine grada Alma Šarenkapić, kao i brojni predstavnici političkog, kulturnog i javnog života grada.

Veče je završeno spektakularnim vatrometom koji je obasjao nebo iznad Novog Pazara, dok su građani dugo ostali na gradskom šetalištu uživajući u prazničnoj atmosferi. Mnogi su saglasni da je ovogodišnja „Bajramska sofra“ još jednom pokazala da Novi Pazar ostaje simbol suživota, gostoprimstva i duha zajedništva koji se prenosi generacijama.

Suze i nevjerica u Tutinu: Poznat termin dženaze mladog Senaida Pramenkovića

0

Tutin i cijeli Sandžak potresla je vijest o preranoj smrti sedamnaestogodišnjeg Senaida (Seada) Pramenkovića, koji je preselio na Ahiret prvog dana Kurban-bajrama, ostavljajući iza sebe neutješnu porodicu, prijatelje i školske drugove.

Umjesto bajramske radosti, osmijeha i porodičnog okupljanja, kuću porodice Pramenković ispunili su tuga, suze i nevjerica. Mladi život, tek na početku svojih snova i planova, ugašen je prerano, a vijest o njegovom preseljenju duboko je pogodila sve koji su ga poznavali.

Prema informacijama objavljenim na umrlici, Senaid je preselio u 17. godini života. Dženaza-namaz će se obaviti u četvrtak, 28. maja 2026. godine, poslije podne-namaza kod džamije na Kleču, dok će dženaza krenuti ispred porodične kuće u 12:30 sati.

Za mladim Senaidom tuguju otac Sead-Češo, majka Ajsela, braća Samed, Said i Davud, sestra Amina, amidže Esad i Zeno, dedo Faik, nana Muška, kao i brojna rodbina, prijatelji i komšije.

Na društvenim mrežama od Senaida se opraštaju njegovi prijatelji i poznanici emotivnim porukama, prisjećajući se njegovog osmijeha, skromnosti i dobrote. Mnogi pišu da je bio tih, odgojen i plemenit mladić kojeg su svi voljeli.

Posebno bolna činjenica jeste da je Tutin ovog Bajrama ostao bez jednog mladog života, u danima kada su porodice trebale dijeliti sreću i zajedništvo. Umjesto bajramskih čestitki, kroz ovo mjesto danas odzvanjaju riječi tuge i dove za rahmet mladom Senaidu. Molimo Uzvišenog Allaha da Senaidu podari najljepše mjesto u Džennetu, a njegovoj porodici sabur, snagu i utjehu u ovim teškim trenucima.

Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un.

Emotivna emisija na RTS-u: Bošnjaci iz Sandžaka dali živote za odbranu Beograda 1915.

0
  • Zaboravljeni junaci odbrane Beograda: RTS podsjetio na heroje Bošnjake iz Sandžaka koji su dali živote 1915. godine

Dok se herojska odbrana Beograda iz oktobra 1915. godine decenijama uglavnom vezivala za čuveni govor majora Dragutin Gavrilović, večerašnja emisija na Radio-televizija Srbije donijela je priču o dugo zapostavljenim junacima – Bošnjacima iz Sandžaka koji su kao pripadnici Trećeg i Četvrtog muhamedanskog bataljona položili živote braneći srpsku prijestonicu od nadirućih centralnih sila.

U emotivnoj i dokumentarno snažnoj emisiji istaknuto je da je oko deset odsto branilaca Beograda činilo muslimansko stanovništvo iz Sandžaka i Kosova, koje je 1915. godine mobilisano u okviru Desetog kadrovskog puka prvog poziva.

Naš puk je žrtvovan za čast Beograda i otadžbine“, navodi se u jednom od istorijskih svjedočenja prikazanih u emisiji, uz podsjećanje na dramatične dane kada je Beograd bio izložen brutalnoj njemačko-austrougarskoj ofanzivi.

Autori emisije podsjetili su da Kraljevina Srbija ranije nije mogla da regrutuje muslimansko stanovništvo zbog međunarodnih sporazuma nakon Balkanskih ratova, ali su ogromni gubici tokom 1914. godine promijenili situaciju. Tako su mladići iz Sandžaka, među njima brojni Bošnjaci, poslati na najteža ratišta – upravo u odbranu Beograda.

Poseban dio emisije bio je posvećen legendarnim junacima Šefket Halilović, Šemso Midović i Sulejman Balić, po kojima danas u Sjenica postoje ulice. U emisiji je istaknuto da su upravo Sandžaklije sa prostora Ade Ciganlije odbile prve pokušaje njemačkog desanta čamcima preko Save, zbog čega su od srpskih oficira dobili priznanja da su „dostojni srpskog oružja“.

Jedna od najpotresnijih priča odnosi se na Šefketa Halilovića, komandanta ratne lađe „Pobeda“, kojeg su savremenici opisivali kao jednog od najvećih heroja riječne mornarice u odbrani Beograda. Nakon ranjavanja u Kumanovskoj bici, Halilović je liječen u Beogradu, gdje je zavolio grad i zasnovao život.

Prema svjedočenjima iz emisije, tih ratnih dana planirao je ženidbu sa djevojkom sa Senjaka, ali je tragedija prekinula njihove živote – njegova vjerenica poginula je od granate, a Šefket je stradao u posljednjim očajničkim pokušajima da pomogne saborcima na Adi Ciganliji.

Njegov posljednji podvig ostao je zapamćen gotovo u epskim razmjerama. Kada je njemačka vatra onesposobila ratnu lađu „Pobeda“, Halilović je zajedno sa saborcima skinuo mitraljez sa plovila i krenuo direktno prema položajima koje su već zauzeli Nijemci. Borio se do posljednjeg metka, a potom nastavio otpor karabinom.

Emisija RTS-a izazvala je snažne reakcije gledalaca, posebno u Sandžaku, gdje se sjećanje na ove junake čuva generacijama. Mnogi Bošnjaci i danas s ponosom ističu porodične veze sa Midovićima, Balićima i Halilovićima, smatrajući ih simbolima časti, hrabrosti i zajedničke istorijske borbe.

Priča o muhamedanskim bataljonima još jednom je pokazala koliko je istorija Balkana složena i koliko su brojne žrtve i doprinosi različitih naroda kroz vrijeme ostajali nepravedno zaboravljeni. pogledajte video prilog ispod teksta.

Senad UBIO Slađana BEZ MILOSTI: Porodica i prijatelji neutješni nakon tragedije

0
noz ubadanje policija

Mještani sela Zvezdan kod Zaječara još su u šoku nakon brutalnog ubistva Slađana Milivojevića (48), čovjeka kojeg su, kako kažu, svi poznavali kao vrijednog, mirnog i poštenog domaćina. Za njegovo ubistvo osumnjičen je Senad Z. (38) iz Zaječara, kojem je nakon hapšenja određeno zadržavanje do 48 sati.

Tragedija se dogodila 25. maja u popodnevnim satima, a prema dosadašnjim informacijama iz istrage, kobnom sukobu prethodila je verbalna rasprava u dvorištu jedne kuće u selu. Mještani tvrde da Slađan tog dana nije ni došao kod osumnjičenog, već kod njegovog komšije, gdje je radio dodatni posao kako bi zaradio novac za svoju porodicu.

– Slađan je bio čovjek koji nikome nije smetao. Radio je od jutra do mraka da prehrani suprugu i troje djece. Vozio je za pekaru, a poslije toga prihvatao i fizičke poslove. Takvog čovjeka danas je teško naći – pričaju potreseni mještani.

Prema njihovim riječima, osumnjičeni Senad Z. bio je poznat po problematičnom ponašanju i čestim incidentima, naročito kada bi bio pod dejstvom alkohola. Navodno je kobnog dana izašao u dvorište u vidno alkoholisanom stanju i bez većeg povoda započeo svađu sa Milivojevićem. Mještani tvrde da je tokom rasprave izgovorio jezive riječi:

– Takvog jednog sam i čekao – navodno je rekao prije nego što je ušao u kuću, uzeo nož i nasrnuo na nesretnog čovjeka.

Slađan Milivojević zadobio je teške povrede nakon uboda u predjelu butine, pri čemu mu je oštećena glavna arterija. Ljekari Opšte bolnice u Zaječaru pokušali su da ga spasu i hitno ga transportovali ka Univerzitetskom kliničkom centru u Nišu, ali je nažalost preminuo tokom transporta. Vijest o njegovoj smrti pogodila je cijelo selo. Komšije i prijatelji odmah su se organizovali kako bi pomogli porodici ubijenog, posebno oko troškova sahrane i podrške njegovoj djeci.

– Ovo je tragedija koja je slomila cijeli Zvezdan. Slađan je uvijek pomagao drugima, bio nasmijan i vrijedan. Nikada nije ulazio u sukobe. Strašno je da ovako završi čovjek koji je samo pokušavao pošteno da zaradi za život – kažu mještani.

Istragu o ovom slučaju vodi Više javno tužilaštvo u Zaječaru, gdje će osumnjičeni Senad Z. biti saslušan nakon isteka policijskog zadržavanja.

Herojski čin u Sandžaku: Elvis i Alen spasili Huseina sekundu prije nego što je automobil progutao plamen

0

Prava drama odigrala se danas na putu kod Bijelog Polja, kada su hrabri sugrađani Elvis i Alen Mucević rizikovali vlastite živote kako bi iz smrskanog automobila izvukli Huseina Hodžića (67) iz Rasova, svega nekoliko trenutaka prije nego što je vozilo zahvatio požar.

Prema riječima očevidaca, nesreća se dogodila kod takozvane Momove krivine, gdje je automobil kojim je upravljao Hodžić iznenada sletio sa puta i survao se niz strmu provaliju. Elvis Mucević kaže da se sve odigralo u svega nekoliko sekundi.

„Bio je ispred nas možda petnaestak metara kada je izgubio kontrolu i sletio niz strminu. Nismo razmišljali ni trenutka – odmah smo istrčali iz auta i krenuli prema njemu“, ispričao je Elvis.

Kako navode, prizor koji ih je dočekao bio je zastrašujući. Vozilo je bilo potpuno smrskano, a povrijeđeni muškarac zaglavljen unutra.

„Jedva smo uspjeli da ga izvučemo iz automobila. Borili smo se s vremenom i pokušavali da ostanemo pribrani“, kazao je Alen Mucević.

Nakon dramatičnog izvlačenja, uslijedio je još veći šok. Tek što su Huseina uspjeli iznijeti prema magistrali, začula se snažna eksplozija, nakon čega je automobil planuo. Vatra je u svega nekoliko minuta progutala vozilo, koje je potpuno izgorjelo.

„Da smo zakasnili samo minut ili dva, posljedice bi bile strašne. Bogu hvala da smo stigli na vrijeme“, rekao je Elvis.

U posljednjim metrima akcije spašavanja u pomoć su pritekli i drugi vozači koji su se zatekli na licu mjesta. Spustili su uže niz provaliju i pomogli da povrijeđenog muškarca, zajedno sa spasiocima, izvuku na sigurno. Nakon toga na mjesto nesreće stigli su pripadnici policije i ekipe Hitne pomoći, koji su preuzeli povrijeđenog Huseina Hodžića i transportovali ga na dalje liječenje.

Ovaj herojski čin dvojice Bjelopoljaca izazvao je veliko poštovanje građana na društvenim mrežama, gdje mnogi ističu da su Elvis i Alen pokazali hrabrost, humanost i spremnost da rizikuju vlastite živote kako bi spasili drugoga.