Utorak, 10 Marta, 2026

„Uniforma je bila odsustvo“ – Kćerka Zlatnog ljiljana iz Novog Pazara progovorila o životu bez oca

0

Autor Suad K Zoranić

Kada je 16. aprila 1993. godine kod Konjica poginuo Samir Šemsović, pripadnik specijalnog odreda „Zulfikar“ i posthumni dobitnik najvećeg ratnog priznanja Armije RBiH – „Zlatnog ljiljana“, iza njega je ostala trudna supruga. Nekoliko mjeseci kasnije rođena je njegova kćerka Birsena.

Oca nikada nije upoznala. Nije zapamtila njegov glas, korak, zagrljaj. Ali je, kako kaže, naučila da nosi njegovu prazninu. U svojoj nedavnoj objavi, koja je duboko dirnula mnoge, Birsena Šemsović piše o odrastanju bez oca ne kao o tragediji, već kao o budnosti – o nekoj vrsti unutrašnje discipline srca.

„Očevi koje ne pamtiš po glasu, nego po praznini koju naučiš da nosiš uspravno“, zapisala je.

Ta praznina, kako se osjeti iz njenog teksta, nije bila slabost. Bila je oblikovanje. Govoreći o generaciji djece rođene nakon pogibije svojih očeva, kaže da nisu birali front, ali su dobili uniformu. U njenom slučaju, ta uniforma bila je odsustvo. Iz tog odsustva učila je kako da stoji, kako da izdrži, kako da ne poklekne.

Jedna rečenica posebno zaustavlja: njen otac je umro 16. aprila – četiri dana prije rođendana žene koju je volio. Taj razmak, piše ona, dovoljan je da čovjek shvati koliko je život precizan u svojim prekidima. Nema u njenim riječima ogorčenosti. Ima dostojanstva.

Kaže da je njen prvi zadatak bio da preživi bez sjećanja, a drugi – da od odsustva ne napravi izgovor. I možda je upravo u toj rečenici sadržano sve ono što znači biti dijete šehida: živjeti bez jednog oslonca, ali ne bez kičme.

„Nasleđe nisu samo crte lica, nego snaga koja te ne pušta da se saviješ“, piše Birsena, priznajući da joj je majka često govorila da je „ista otac“.

Samir Šemsović je 1997. godine posthumno odlikovan „Zlatnim ljiljanom“. Njegovo ime ostalo je upisano u historiju rata. Njegovo ime stoji uz medalju. Ali njegova kćerka podsjeća da se rat završava na papiru – dok odsustvo traje cijeli život. I tu dolazimo do onoga o čemu se rijetko govori.

  • Medalje se dodjeljuju jednom.
    Život bez oca traje svakog dana.
  • Zlatni ljiljan je priznanje za hrabrost na frontu.
    Ali ko priznaje hrabrost djeteta koje mora naučiti da odraste bez zagrljaja?

Birsena Šemsović na to pitanje ne odgovara optužbom. Ona odgovara vjerom. Na kraju svoje ispovijesti moli da srce ostane budno i da odsustvo nikada ne postane tvrđe od vjere. Možda je to najveća pobjeda jednog šehidskog djeteta. Jer herojstvo se ne nasljeđuje medaljom. Nasljeđuje se držanjem. A u njenim riječima jasno je – vertikala njenog oca još uvijek stoji. Pročitajte cijelu ispovijest ispod teksta.

UDRUŽENJE ŽIVINARA NOVI PAZAR ZABLISTALO U GRLJANU: Šampionske titule i dominacija na 25. međunarodnoj izložbi sitnih životinja

0

Na 25. međunarodnoj izložbi sitnih životinja, održanoj u organizaciji Udruženja odgajivača sitnih životinja „ELAN“ Grljan, članovi Udruženja živinara Novi Pazar ostvarili su izvanredne rezultate i još jednom potvrdili da Sandžak ima vrhunske uzgajivače i šampionske primjerke.

Izložba je okupila veliki broj odgajivača iz zemlje i regiona, a konkurencija je bila izuzetno jaka. Ipak, predstavnici Novog Pazara vratili su se kući sa brojnim titulama šampiona i vicešampiona, ostavljajući snažan pečat na ovom prestižnom događaju.

Karadžić Erduan – apsolutna dominacija

Najzapaženiji uspjeh ostvario je Karadžić Erduan, koji je proglašen šampionom u rasi „Niški standard“, ali i šampionom izložbe sa najljepšom kolekcijom golubova Niški standard. Njegovi golubovi oduševili su stručni žiri kvalitetom, ujednačenošću i vrhunskim standardima uzgoja. Uspjeh je bio porodičan.

  • Karadžić Metko osvojio je titulu šampiona u rasi golubova Niški standard i vicešampiona izložbe.

  • Karadžić Jasin također je postao šampion rase Niški standard i vicešampion izložbe.

Ovakvi rezultati svjedoče o ozbiljnom radu, posvećenosti i kontinuitetu u uzgoju.

Šampioni iz Novog Pazara

Značajne titule osvojili su i drugi članovi Udruženja živinara Novi Pazar:

  • Esad Biševac – šampion u rasi Niški visokoletač

  • Esad Jusufović – šampion u rasi pismonoša i vicešampion

  • Igor Tomović – šampion u rasi Pazarski pucači, vicešampion i šampion najljepšeg goluba na izložbi

  • Fatmir Husejnović – šampion u rasi Brakel, šampion u rasi Federfist patuljasta živina i šampion rase Sandžački pjevač

  • Kolašinac Fatmir – šampion rase New Hempshir (krupna živina) i šampion u rasi Sandžački pjevač

  • Nedžad Ćurić – šampion u rasi Kosovski pjevač

  • Hamza Zekić – šampion u rasi Federfist

  • Mehmed Dolovac – šampion u rasi Turski Sultan

  • Rijad Habibović – šampion u rasi Austrolop

  • Kemal Ličina – šampion u rasi plovna patka

Ponos Sandžaka

Uspjeh u Grljanu potvrđuje da Udruženje živinara Novi Pazar nije samo lokalna organizacija, već ozbiljan faktor u svijetu uzgoja sitnih životinja. Kontinuirani rad, selekcija i ljubav prema živinarstvu i golubarstvu rezultirali su titulama koje imaju međunarodnu težinu.

Ova izložba još jednom je pokazala da Sandžak ima ljude koji s ponosom čuvaju tradiciju uzgoja, ali i podižu standarde na najviši nivo. Uspjesi iz Grljana zasigurno će biti dodatni motiv za nove generacije odgajivača da nastave putem šampiona. Pogledajte fotografije ispod teksta

ZLATNI LJILJANI I SANDŽAČKA SAVJEST: Priča o Samiru Šemsoviću koju Novi Pazar ne smije zaboraviti

0

Autor Suad K Zoranić

U historiji odbrane Bosne i Hercegovine postoje imena koja nisu samo dio vojnih arhiva – ona su dio savjesti jednog naroda. Jedno od tih imena je i Novopazarac Samir (Mustafa) Šemsović, posthumni dobitnik najvećeg ratnog priznanja Armije Republike Bosne i Hercegovine – „Zlatni ljiljan“.

Rođen 25. novembra 1967. godine u Novom Pazaru, Samir je bio momak pazarske čaršije – živio je u nadgradu, u strogom centru grada, među ljudima koji su ga pamtili kao mangupa velikog srca, čaršijskog insana, čovjeka koji je znao za red, obraz i dostojanstvo.

Kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu, Samir se nalazio u Njemačkoj, i sa još dvadesetčetvoricom Sandžaklija došli su u ratom zahvaćenu Bosnu. Vijesti o zločinima, progoni i ubijanja civila dopirali su do ljudi putem radija – tada jedine medijske veze sa Bosnom. Nije mogao slušati i ostati po strani.

Pristupa Armiji RBiH, specijalnom odredu za posebne namjene „Zulfikar“. Najprije kao običan borac, a potom kao komandant bataljona. Njegov odred upućivan je na najteža ratišta – Višnjevci, Trusina, Homolje, Donje Selo, Seonica i Budišnja ravan. Dana 16. aprila 1993. godine, u selu Trusina kod Konjica, Samir je teško ranjen snajperskim hicem. Na putu do ambulante na Bradini preselio je.

U tom trenutku njegova supruga bila je trudna. Njegovo dijete tek je trebalo doći na ovaj svijet. Godine 1997. posthumno mu je dodijeljeno najviše ratno priznanje – „Zlatni ljiljan“. Ukopan je u mezarju Mrazište na Igmanu, među šehidima i saborcima.

Nekoliko mjeseci nakon njegove smrti rođena je njegova kćerka Birsena Šemsović – jedno od šehidske djece o kojima se u Sarajevu dugo govorilo.

  • Dijete koje nikada nije osjetilo očev zagrljaj.
    Nikada nije čulo njegov glas.
    Nikada nije imalo priliku da mu kaže „babo“.

Ona je rasla uz priče o ocu – o njegovoj hrabrosti, o njegovoj časti, o tome kako su ga saborci pamtili. Rasla je uz medalju „Zlatni ljiljan“ koja svjedoči o njegovoj žrtvi, ali i uz prazninu koju nijedno priznanje ne može popuniti.

Konjičani i Hercegovci ga i danas pamte. Jednom prilikom, dok su sandžaklije bile u Konjicu, prepoznali su sandžački naglasak i upitali:
„Poznajete li rahmetli Samira Šemsovića?“
Kada sau im rekli da su iz Sandžaka, i da su čuli za Samka, jedan od njih je izgovorio rečenicu koju ne zaboravljam:
„Onakvog hrabrog borca više majka ne rađa.“
A kada smo htjeli platiti račun – konobar je rekao:
„Račun vam je plaćen. Platio je Samirov ratni drug.“

Orden „Zlatni ljiljan“ bio je najveće ratno priznanje Armije RBiH. Dodjeljivan je onima koji su pokazali izuzetnu hrabrost i žrtvu. Među tim imenima nalazi se i Novopazarac Samir Šemsović. Ali svaka medalja ima i svoju drugu stranu – porodicu koja je ostala bez sina, bez muža, bez oca. Novi Pazar i cijeli Sandžak moraju znati koliku je žrtvu podnijela njegova supruga. Moraju znati kakav teret i kakav ponos nosi njegova kćerka.

LIČNO SJEĆANJE

Kao sarajevski student često sam slušao priče o šehidskoj djeci Sarajeva – djeci rođenoj nakon pogibije njihovih očeva na ratištu. Govorio sam svojim kolegama o rahmetli Samku Šemsoviću.

Kao mali sam rastao uz priče o njegovoj hrabrosti. Njegova sestra je udata u porodicu Šaranin, u mom komšiluku. Rahmetli Samko bio je rođeni daidža mom komšiji i prijatelju Nerminu Nerku Šaraninu. Sjećam se kako se u čaršiji pričalo o njemu – o mangupu velikog srca koji je ostavio trudnu ženu i nerođeno dijete da bi branio bošnjačko-muslimansku nejač.

Sve me to ponovo dotaklo nakon čitanja ispovijesti njegove kćerke Birsene. Zato ova priča nije samo historija. Ovo je pitanje savjesti. Kakav hak danas ima šehidsko dijete u Sandžaku? Da li smo svjesni njihove žrtve?Sa mir Šemsović nije samo dio bosanske historije. On je dio sandžačke časti. Odlomci iz knjige o zlatnim ljiljanima objabila je ćerka rahmetli Samira.

Brisel u Rožajama: Lokalna uprava promoviše LGBT prava dok građani čekaju asfalt

0

Rožaje možda kasni sa infrastrukturom, investicijama, radnim mjestima i ponekom asfaltiranom ulicom koja čeka svoj red, ali kada je riječ o terminologiji iz evropskih priručnika – tu nema kašnjenja. Tu se ide ukorak, ako ne i korak ispred.

Dokument koji je ovih dana izašao iz lokalne samouprave, a tiče se izbora člana Savjeta, izazvao je pažnju javnosti ne zbog suštine poziva, već zbog formulacije koja predviđa prednost kandidatu koji je „pripadnik određene ugrožene grupe lica (LGBTQ+, rasa i druga lična svojstva)“.

U zemlji u kojoj se građani i dalje bore sa osnovnim egzistencijalnim pitanjima – od zapošljavanja do odlaska mladih – Rožaje pokazuje da prati savremene evropske trendove u oblasti rodne ravnopravnosti i zaštite manjinskih prava. Dokument jasno naglašava da, u slučaju jednakog broja bodova ili podrške, prednost mogu imati kandidati iz manje zastupljenog pola ili iz određenih ugroženih grupa.

I tu zapravo leži ironija vremena u kojem živimo. S jedne strane, Rožaje je grad u kojem se još raspravlja o osnovnim komunalnim pitanjima, budžetskim deficitima i političkim prepucavanjima. S druge strane, administrativni jezik odjednom zvuči kao da je prepisan iz briselskih smjernica za inkluzivno upravljanje.

Naravno, zaštita prava manjina i ugroženih grupa jeste dio savremenih demokratskih standarda. To je nešto što je postalo obaveza svake zajednice koja želi da bude dio evropskih integracija. Međutim, pitanje koje se među građanima tiho postavlja jeste – da li Rožaje zaista rješava suštinske probleme ili se simboličkim formulacijama pokušava dokazati evropska “naprednost”?

Jer, realnost na terenu često je drugačija od papira. Dok lokalna uprava brižljivo u dokumente unosi terminologiju o ugroženim grupama, mnogi mladi – bez obzira na identitet – traže kartu u jednom pravcu ka zapadnoj Evropi. Dok se na papiru vodi računa o ravnopravnosti, u svakodnevnom životu građani se pitaju kada će ravnopravno doći do radnog mjesta ili stabilne plate.

Možda je Rožaje zaista odlučilo da bude primjer inkluzivnosti na Balkanu. Možda želi pokazati da ne kasni za evropskim tokovima, barem kada je riječ o normativnom okviru. A možda je to samo još jedan dokaz da su nam dokumenti često moderniji od stvarnosti. Kako god, jedno je sigurno – Rožaje zna da čita evropske direktive. Ostaje da vidimo hoće li jednako uspješno čitati i potrebe svojih građana. Pogledajte cijeli dokument ispod teksta.

Tuga u Vranju: Iznenada preminula mlada političarka

0

Grad Vranje obavila je duboka tuga nakon vijesti da je u 41. godini, poslije kraće i iznenadne bolesti, preminula Irena Božinovski, odbornica Skupštine grada. Njena smrt potresla je porodicu, prijatelje, kolege i brojne sugrađane koji su je poznavali kao predanu, odgovornu i srdačnu osobu.

Rođena 24. februara 1985. godine u Vranju, Irena Božinovski, djevojačko Nikolić, osnovno i srednje obrazovanje stekla je u rodnom gradu. Nakon školovanja zaposlila se u kompaniji Simpo, gdje je izgradila profesionalni put prije nego što se aktivnije uključila u društveni i politički život.

U Skupštini grada Vranja djelovala je kao odbornica ispred Demokratske partije Makedonaca, a obavljala je i funkciju predsjednice Komisije za saradnju između lokalnih jedinica u Srbiji i inostranstvu. Bila je među inicijatorima bratimljenja između Ohrid i Vranja, čime je dala doprinos jačanju regionalne saradnje i povezivanju zajednica.

Ipak, iza javne funkcije ostaje prije svega porodična žena. Irena je iza sebe ostavila sina Andreja (18) i supruga, koji se od nje oprostio potresnom porukom na društvenim mrežama, uz objavljene zajedničke fotografije.

– Ljubavi moja, spavkaj mirno, bila si najljepše nešto što mi se desilo u životu, spavkaj, ljepoto moja, suprugo, majko, sestro, ćerko naša, podrško i lavice. Bol koji osjećam čuvaću samo za sebe, a sjećanje na tebe i tvoju plemenitu ličnost svakoga dana ću spominjati.

Putuj s anđelima, moja Irena, pola mene nosiš sa sobom. Vječna ti slava i hvala – napisao je njen suprug.

Driton Camaj – Albanac koji je zapalio Novi Pazar i vratio zaboravljenu tradiciju

0
Driton Camaj
  • Od Malesije do vrha Superlige Srbije – povratak tradicije albanskih fudbalera u Novom Pazaru

Postoje transferi koji donesu pojačanje. A postoje i oni koji vrate sjećanja, probude emocije i podsjete na jedno vrijeme kada je sport u Novom Pazaru imao širi, dublji značaj. Dolazak Dritona Camaja u FK Novi Pazar nije samo sportska priča – to je simboličan povratak tradicije albanskih fudbalera koji su decenijama ostavljali trag u plavo-bijelom dresu.

Još od osamdesetih i devedesetih godina, od vremena Druge lige (Istok) bivše SFRJ, Novi Pazar gotovo nikada nije bio bez fudbalera s Kosova i iz albanskog korpusa. Imena poput Rame, braće Ajeti, Sadriua, Kollarija, Miftarija, Zhjeqija, pa do Šefćeta Kurtija, ostala su duboko urezana u kolektivno pamćenje navijača.

Albanski sportisti nisu davali doprinos samo u fudbalu – i u rukometu i drugim sportovima činili su važan dio identiteta grada. Taj kontinuitet je, zbog političkih i društvenih tenzija nakon 1999. godine, bio prekinut. Camajev dolazak tako ima i simboličku dimenziju: podsjeća da je fudbal znao povezati ono što je politika razdvajala.

Ali Camaj nije samo simbol. On je i konkretan učinak. Crnogorski reprezentativac u 2026. godini igra u vrhunskoj formi. Od dolaska u januaru direktno je uticao na osvajanje sedam bodova u tri utakmice pod vođstvom trenera Nenad Lalatović.

Najprije je sa dva gola donio remi protiv Spartak Subotica (2:2), zatim je pogodio u pobjedi nad OFK Beograd (2:1), a onda je zablistao u Novom Sadu protiv FK Vojvodina. U velikoj pobjedi od 3:0 protiv „lala“, Camaj je pogađao u 10. i 78. minutu, dok je mrežu zatresao i Stanisavljević. Taj trijumf podigao je Novi Pazar na četvrto mjesto tabele i dodatno zapalio euforiju među navijačima.

Camaj iza sebe ima bogatu međunarodnu karijeru – nastupao je za Budućnost, Dečić, Lovćen, Iskru iz Danilovgrada, mađarsku Kišvardu i kazahstansku Astanu. Prošao je sve reprezentativne selekcije Crne Gore, a za seniorsku reprezentaciju upisao je 28 nastupa i dva gola. Njegova forma sigurno raduje i selektora Mirko Vučinić uoči izazova u C diviziji Lige nacija.

U Novom Pazaru ponovo se osjeća nešto posebno – spoj rezultata, emocije i kulturološke povezanosti. Camaj je postao više od strijelca; postao je simbol kontinuiteta i most između generacija Albanaca i Bošnjaka.

U narednom kolu, plavo-bijeli dočekuju FK TSC, što će biti nova prilika da se pred domaćom publikom nastavi pobjednički niz. Ako nastavi ovim tempom, Driton Camaj bi mogao ostaviti trag kakav su nekada ostavljala velika imena iz prošlih decenija. A Novi Pazar? On ponovo leti – na krilima reprezentativca Crne Gore i na talasu jedne tradicije koja se, izgleda, vratila kući.

Aldin Ćatović ispisao historiju u Beogradu – Balkansko srebro i državni rekord na 1.500 metara

0
Aldin Ćatović

Reprezentativac Srbije i član Atletskog kluba Novi Pazar, Aldin Ćatović, ostvario je jedan od najvećih uspjeha u dosadašnjoj karijeri osvojivši srebrnu medalju na Balkanskom prvenstvu u dvorani, održanom u Beogradu.

Mladi Novopazarac briljirao je u disciplini 1.500 metara, gdje je kroz cilj prošao s vremenom 3:43,01 minuta, čime je ne samo stigao do balkanskog srebra, već i postavio novi državni rekord Srbije za starije juniore (U20).

Ćatović je ovim rezultatom za čak 4,39 sekundi nadmašio sopstveni lični rekord, ali i prethodni najbolji rezultat u Srbiji u konkurenciji do 20 godina. Dosadašnji rekord od 3:47,40 minuta istrčao je krajem januara – takođe u dvorani na Banjici – što pokazuje kontinuitet forme i ogroman napredak u vrlo kratkom vremenskom periodu.

Ovaj rezultat svrstava ga među najperspektivnije srednjeprugaše regiona, a stručnjaci ističu da je riječ o vremenu koje već sada ima evropsku težinu.

Pored Ćatovića, uspješan nastup imao je i njegov klupski kolega iz AK Novi Pazar, Nikola Mijailović, koji je zauzeo sedmo mjesto u trci na 3.000 metara s rezultatom 8:34,91 minuta. Balkansko prvenstvo u Beogradu okupilo je najbolje atletičare regiona, a posebnu pažnju privukao je i bacač kugle Armin Sinančević, koji je zlatnu medalju osvojio hicem od 20,59 metara.

Srebro Aldina Ćatovića nije samo lični uspjeh mladog atletičara, već i snažna poruka da Novi Pazar nastavlja da iznjedruje vrhunske sportiste. U vremenu kada je konkurencija na Balkanu izuzetno jaka, rezultat od 3:43,01 minuta potvrđuje da je pred ovim talentovanim trkačem ozbiljna međunarodna karijera. Sandžak još jednom ima razlog za ponos.

Uznemirujući VIDEO: Pogledajte trenutak kada je lavina udarila u voz u Švicarskoj

0

Stravična lavina koja se prije nekoliko dana obrušila s jednog od planinskih vrhova u švajcarskim Alpima izazvala je pravu dramu na željezničkoj pruzi u kantonu Valais. U trenutku kada je snježna masa pogodila prugu, tuda je prolazio putnički voz sa oko 80 putnika.

Snimak incidenta, koji se ubrzo pojavio na društvenim mrežama, prikazuje trenutke panike i nevjerice među putnicima, dok se ogromna količina snijega obrušava niz padinu i udara u kompoziciju. Snaga lavine bila je tolika da je voz iskočio iz šina. Prema dostupnim informacijama, povrijeđeno je pet osoba, uključujući i mašinovođu. Za sada nema zvaničnih podataka o težini povreda, ali je potvrđeno da su svi zbrinuti nakon brze intervencije spasilačkih službi.

Nesreća se dogodila oko 7 sati ujutro, u području Štokgraben, dok je voz saobraćao na relaciji od Špica prema Brigu. Portparolka željeznice potvrdila je da je do iskakanja iz šina došlo upravo zbog lavine koja je zatrpala dio pruge. U akciji spašavanja učestvovali su i helikopteri, koji su nadlijetali nepristupačan teren i pomagali u evakuaciji putnika. Zbog težine incidenta obustavljen je željeznički saobraćaj na dionici Frutigen–Brig, između Gopenštajna i Briga, a nadležni su najavili da vozovi ovom trasom neće saobraćati nekoliko dana.

Podsjetimo, tokom prethodne sedmice u Alpima su zabilježene izuzetno velike količine snijega – na pojedinim lokacijama palo je i do dva i po metra svježeg snijega. Stručnjaci upozoravaju da bi naglo zatopljenje tokom vikenda moglo dodatno destabilizovati snježne mase. Meteorolozi najavljuju nagli rast temperatura, što povećava rizik od novih lavina, ali i mogućih poplava i bujičnih tokova u dolinama i nizijskim predjelima. Pogledajte video ispod teksta.

Herojski čin: Policajac Nail Kahvedžić pod rafalima zaustavio pljačkaše

0

GRAČANICA, 21. februar 2026. – Subotnje poslijepodne u Gračanici pretvorilo se u pravu dramu nakon što je u jednom objektu prijavljena krađa u kojoj su učestvovala tri lica. Ono što je moglo završiti njihovim bijegom, okončano je brzom i hrabrom reakcijom policijskog službenika koji u tom trenutku nije bio na dužnosti.

Prema informacijama iz Policijske stanice Gračanica, oko 17:05 sati dežurnoj službi obratio se zaštitar jednog trgovačkog objekta, prijavivši da je u toku krađa i da su osumnjičeni u bijegu. Dok su patrole bile upućivane na teren, u neposrednoj blizini nalazio se policajac Nail Kahvedžić, koji je bio u privatnoj kupovini.

Uočivši lica koja se dovode u vezu s krađom, Kahvedžić je bez oklijevanja krenuo za njima, pokušavajući spriječiti njihov bijeg. Tokom potjere situacija je dodatno eskalirala – jedan od osumnjičenih je, prema prvim navodima, upotrijebio vatreno oružje i pucao u pravcu policajca.

Iako izložen direktnoj opasnosti, Kahvedžić nije odustao. Uspio je sustići jednog od osumnjičenih, savladati ga i zadržati do dolaska kolega iz redovne patrole. Srećom, nije zadobio povrede. Brzom akcijom policije uhapšene su dvije osobe koje se dovode u vezu s krađom:

  • K.Đ. (1988) iz Tuzle

  • E.Đ. (1993) iz Olova, s prebivalištem u Tuzli

Nadležni organi nastavljaju kriminalističku obradu, a traga se i za trećim licem koje je, prema dostupnim informacijama, učestvovalo u izvršenju krivičnog djela. Ovaj događaj ponovo je otvorio pitanje profesionalne odgovornosti policijskih službenika i izvan radnog vremena. Građani su putem društvenih mreža uputili brojne riječi podrške, ističući da je pravovremena i hrabra reakcija spriječila moguće teže posljedice.

Herojski čin policajca koji je, i van dužnosti, reagovao u sekundi i suočio se s naoružanim osumnjičenim, još jednom podsjeća koliko je policijski poziv više od posla – to je odgovornost koja traje 24 sata dnevno.

“Rekli su mi da sam Ognjen – a onda sam saznao da to nisam ja!” Mladić rođen 2006. tvrdi da je zamijenjen u porodilištu

0

Priča koja je potresla društvene mreže dolazi od mladića rođenog 28. augusta 2006. godine, koji tvrdi da je kao novorođenče zamijenjen u porodilištu i da je prvih pet dana života proveo u pogrešnoj porodici.

Ognjen Stamenić je na svom TikTok nalogu ispričao detalje događaja koji su, kako navodi, obilježili početak njegovog života. Njegova ispovijest izazvala je brojne reakcije i otvorila pitanje koliko su sigurnosne procedure u porodilištima zaista pouzdane.

Prema njegovim riječima, njegova majka je tokom trudnoće imala neobjašnjiv strah da bi moglo doći do zamjene beba u porodilištu. Taj strah je podijelila s komšinicom, koja je ljekar, ali joj je rečeno da su takvi slučajevi izuzetno rijetki i gotovo nemogući.

Ognjen je rođen carskim rezom nakon 15 sati porođaja. Istog dana, prirodnim putem, rođen je i drugi dječak – Miloš. Prema tvrdnjama iz Ognjenove ispovijesti, do zamjene je došlo prilikom kupanja beba u bebi-boksu, kada su, navodno, babice zamijenile identifikacione narukvice.

„Rekli su mi da sam Ognjen, a onda sam saznao da to nisam ja. Otišao sam kući sa ženom koja nije moja majka“, ispričao je mladić u videu koji je postao viralan.

Nakon izlaska iz bolnice, dječak je pet dana proveo u porodici koja je vjerovala da je njihov sin. Kako navodi, sve je djelovalo uobičajeno – prihvatao je majčino mlijeko, nije bilo nikakvih sumnji niti znakova da je došlo do greške.

@ognjen_stamenicPART 1/3 | ZAMENJEN U PORODILIŠTU| naravno vraćen sam svojoj majci. SVE ĆETE VIDETI U SLEDEĆIM VIDEIMA❗️

♬ Hope – 古神一号

„Bili su presrećni, bilo im je prvo dijete. Ljudi ne očekuju da se tako nešto može desiti“, navodi Ognjen, prepričavajući ono što je kasnije saznao od roditelja.

U međuvremenu, kod njegove biološke majke pojavile su se sumnje. Tokom rutinskih medicinskih analiza ustanovljeno je da krvna grupa djeteta ne odgovara krvnim grupama roditelja. Nakon dodatnih provjera i testiranja, potvrđeno je da je došlo do zamjene beba.

Pozvana je i druga porodica, a testovi su pokazali da su dječaci zaista zamijenjeni. Iako su na narukvicama bila ispravna imena majki, bebe su, prema njegovoj priči, ipak predate pogrešnim porodicama. Greška je otkrivena nakon pet dana, a dječaci su vraćeni biološkim roditeljima.

Iako je slučaj, prema Ognjenovim navodima, relativno brzo razriješen, njegova ispovijest otvara ozbiljna pitanja o sigurnosnim protokolima i odgovornosti zdravstvenih ustanova.

„Ovo je samo slučaj koji se saznao. Ko zna koliko ih ima koji nikada nisu otkriveni“, zaključio je mladić.

Zamjena beba u porodilištima spada među najteže medicinske propuste. Iako su takvi slučajevi rijetki, svaki pojedinačni primjer podsjetnik je koliko su precizne procedure identifikacije novorođenčadi od presudnog značaja – jer i najmanja greška može zauvijek promijeniti nečiji život.