Bar, Petnjica – Crna Gora i Sandžak ostali su bez jedne od najprepoznatljivijih i najhrabrijih žena sindikalnog pokreta. U 63. godini života na ahiret je preselila Senka Rastoder, dugogodišnja predsjednica Sindikalne organizacije zaposlenih u Savezu sindikata Crne Gore, književnica, humanitarka i neumorna borkinja za radnička prava.

Vijest o njenoj smrti pogodila je brojne građane Bara, Petnjice i cijelog regiona, jer je Senka bila mnogo više od sindikalnog imena. Bila je simbol otpora nepravdi, žena koja se nije plašila da javno progovori o korupciji, neisplaćenim platama i poniženju radnika, čak ni onda kada je ostajala sama u svojim protestima.

Šira javnost pamti njene štrajkove i dane provedene u prostorijama Saveza sindikata Crne Gore u Podgorici i Baru, gdje je tražila ono što je smatrala osnovnim ljudskim pravom – dostojanstvo radnika. Njena borba često je bila teška, iscrpljujuća i radikalna, ali nikada lična. Borila se za ljude koji nisu imali glas.

„Senka je bila učesnica i podržavalac svih sindikalnih protesta i borbi, a pamtiće se i njen humanitarni rad kroz brojne akcije čiji je bila dio“, saopšteno je iz Sindikata uprave i pravosuđa Crne Gore.

Bila je sestra akademika Šerba Rastodera, jednog od najznačajnijih intelektualaca i boraca za prava Bošnjaka, ali je i sama iza sebe ostavila snažan trag – ne samo kroz sindikalnu borbu, već i kroz književnost i poeziju. Rođena 31. avgusta 1963. godine u Petnjici, osnovnu i srednju školu završila je u Baru, dok je Fakultet političkih nauka završila u Beogradu. Iako život nije odveo u književnost profesionalno, pisana riječ ostala je njena velika ljubav.

Njena zbirka pjesama „S druge strane sjenke“, kao i roman „Tajni pečat duše“, svjedoče o dubokoj emotivnosti, promišljanju života, prolaznosti i ljudske sudbine. Bila je aktivan član književnih klubova u Baru i predsjednica Kluba književnih stvaralaca Bara, a njene pjesme nosile su tihu melanholiju i snažnu duhovnu poruku. Posebno emotivno danas odzvanjaju stihovi njene pjesme

• „Poslednji pozdrav“:
• „Otvori oči, bar još jednom,
• Još uvijek vjerujem
• Da samo spavaš…“

Njeni prijatelji i saradnici kažu da je Senka bila žena velikog srca, osoba koja je uvijek nalazila vremena za druge, bez obzira na vlastite probleme. Pomagala je ljudima u tišini, bez potrebe za publicitetom. Hatari će se primati u Islamskom centru u Baru u nedjelju, 24. maja, od 9 do 17 časova, dok će se hatar u gasulhani u Petnjici primati u ponedjeljak od 9 do 13:30 sati.

Dženaza Senki Rastoder klanjaće se u ponedjeljak, 25. maja 2026. godine u 14 časova na porodičnom groblju u Radmancima kod Petnjice. Odlaskom Senke Rastoder ostala je velika praznina među radnicima, prijateljima, književnicima i svima koji su vjerovali da se čovjek mora boriti za pravdu, čak i onda kada je najteže. Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiah.

Teška nesreća pogodila je porodicu Balić sa Zminca kod Bijelog Polja, nakon što je tokom protekle noći požar zahvatio njihovu porodičnu kuću i uništio gotovo sve što su godinama sticali. Prema informacijama koje prenosi Radio Bijelo Polje, u požaru je izgorelo kompletno pokućstvo, a članovi porodice nisu uspjeli da spasu ni osnovne lične stvari, pa čak ni neophodne lijekove.

Porodicu čine Milfad Balić, njegova supruga i sin, koji su nakon ove tragedije ostali bez krova nad glavom i osnovnih uslova za život. Šteta je, prema prvim procjenama, ogromna, dok se tačan uzrok požara još uvijek utvrđuje. Pretpostavlja se da je vatru izazvao jedan od dimnjaka na kući.

Mještani Zminca i ljudi dobre volje već pokazuju solidarnost i pokušavaju pomoći porodici koja se preko noći našla u izuzetno teškoj situaciji. Svi koji žele pomoći porodici Balić mogu to učiniti uplatom novčanih sredstava na žiro račun:

535-0700200159375-58 – Prva banka

Ova tragedija još jednom podsjeća koliko jedan trenutak može promijeniti život i ostaviti porodicu bez svega što je godinama stvarala.

Mještani sela Pećarska kod Bijelog Polja pokazali su šta znače zajedništvo i upornost, nakon što su se sami organizovali i očistili put koji vodi do njihovog sela. Kako navode, na ovaj potez bili su primorani zbog višegodišnjeg ignorisanja problema od strane nadležnih institucija. Prema riječima mještana, put je mjesecima bio zarastao, pun nanosa i teško prohodan, što je dodatno otežavalo svakodnevni život stanovnika ovog ruralnog kraja. Kažu da su više puta slali zahtjeve i obraćali se lokalnim službama, ali konkretne pomoći nije bilo.

„Godinama slušamo obećanja, a stanje je sve gore. Došli smo u situaciju da sami moramo uzeti alat u ruke kako bismo mogli normalno doći do svojih kuća“, poručili su mještani Pećarske.

U akciji čišćenja učestvovali su mještani različitih generacija, koji su zajedničkim radom uspjeli da osposobe put i omoguće bezbjedniji prolaz vozilima i pješacima. Ističu da ih posebno boli osjećaj zaboravljenosti i činjenica da sela sve više ostaju bez osnovne infrastrukture.

„Ako mi ne pomognemo sami sebi, niko drugi neće. Ovo nije samo pitanje puta, već opstanka sela i ljudi koji ovdje žive“, kazao je jedan od mještana tokom radova.

Stanovnici Pećarske očekuju da će njihova akcija probuditi svijest nadležnih i skrenuti pažnju javnosti na probleme sa kojima se suočavaju sela na području bjelopoljske opštine. Poručuju da ne traže luksuz, već osnovne uslove za život dostojan čovjeka. Ovaj primjer još jednom pokazuje da ruralna područja često opstaju zahvaljujući slozi i radu samih mještana, dok infrastrukturni problemi godinama čekaju na rješenje.