Ferid Bulić: Zbog govora mržnje slijedi krivična prijava protiv advokata Zorana Janjićijevića

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Predsjednik Stranka budućnosti i razvoja (SBR), Ferid Bulić, oglasio se povodom sporne Facebook objave advokata Zoran Janjićević, u kojoj je načelnika Policijske uprave u Novom Pazaru nazvao „talibanskim načelnikom“, te najavio podnošenje krivične prijave zbog govora mržnje.

U javnoj reakciji objavljenoj na društvenim mrežama, Bulić je oštro osudio Janjićevićev istup, poručivši da je riječ o nedopustivoj uvredi zasnovanoj na vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti, te da takav govor ne smije ostati bez pravnih posljedica.

  • „Sram i stid da te bude, Zorane – advokatu. Ako je načelnik PU Novi Pazar Bošnjak, onda je ‘talibanski načelnik’? Za ovaj govor mržnje ćeš od Stranke budućnosti i razvoja dobiti krivičnu prijavu i nećete nas vrijeđati. Bošnjaci su dostojanstven narod“, naveo je Bulić u svojoj objavi.

Podsjetimo, Janjićević je na svom Facebook profilu objavio status u kojem tvrdi da se u drugim gradovima Srbije Srbima navodno „tolerira“ pucnjava povodom vjerskih praznika, dok u Novom Pazaru, kako je naveo, „talibanski načelnik Srbima masovno oduzima oružje uz izmišljene razloge“. U naknadnom komentaru dodatno je eskalirao retoriku, govoreći o „hiru jednog policajca islamske države koju pokriva MUP Srbije“.

Ove izjave izazvale su burne reakcije javnosti, a mnogi građani i javne ličnosti ocijenili su ih kao opasan govor koji direktno ugrožava suživot i međunacionalne odnose u Novom Pazaru.

Iz SBR-a poručuju da je kritika rada institucija legitimna, ali da etiketiranje i vrijeđanje na vjerskoj osnovi predstavlja krivično djelo, posebno kada dolazi od osobe koja obavlja advokatsku profesiju i mora biti svjesna pravnih posljedica svojih riječi.

Najava krivične prijave, kako navode iz ove stranke, ima za cilj da pošalje jasnu poruku da se govor mržnje ne može normalizirati niti tolerirati, te da Novi Pazar mora ostati grad mira, poštovanja i dostojanstva svih njegovih građana.

Bruka u Novom Pazaru! Poznati advokat Zoran vrijeđao načelnika policije Nermina Lj. na vjerskoj osnovi

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Na društvenim mrežama proteklih dana pojavio se sadržaj koji je izazvao ogorčenje i zabrinutost dijela javnosti u Novom Pazaru, ali i šire, jer direktno udara na temelje međunacionalnog i međuvjerskog suživota u ovom gradu.

Naime, Zoran Janjićević, advokat i Novopazarac, na svom Facebook profilu objavio je status, a potom i komentar, u kojem je načelnika Policijske uprave u Novom Pazaru nazvao „talibanom“, uz dodatne tvrdnje koje nose jasnu vjersku i nacionalnu konotaciju. Takva retorika, bez obzira na eventualno nezadovoljstvo radom institucija, prelazi granicu dozvoljenog javnog govora i predstavlja otvorenu uvredu, ali i opasnu poruku u sredini kakva je Novi Pazar.

U spornoj objavi Janjićević je, komentarišući pitanje oduzimanja oružja, iznio tvrdnje da se Srbima u drugim gradovima navodno „tolerira“ pucnjava povodom vjerskih praznika, dok se u Novom Pazaru, kako navodi, tobože sprovodi represija iz „izmišljenih razloga“. U odgovoru na komentar druge korisnice, otišao je i korak dalje, nazvavši postupanje policije „hirom jednog policajca islamske države koju pokriva MUP Srbije“.

Takve izjave ne samo da su neprimjerene, već su i duboko problematične, jer policiju i njenog načelnika etiketiraju na vjerskoj osnovi, čime se svjesno podgrijavaju predrasude i netrpeljivost. Posebno zabrinjava činjenica da ovakve riječi dolaze od osobe koja je pravnik i advokat, dakle neko ko bi morao biti svjestan težine javne riječi, odgovornosti i mogućih posljedica koje ovakav govor nosi.

Novi Pazar je decenijama primjer suživota, grada u kojem se, uprkos brojnim izazovima, čuva krhka ravnoteža međusobnog poštovanja. Upravo zato ovakvi istupi nailaze na snažnu osudu građana koji smatraju da se vjerske i nacionalne teme ne smiju koristiti za lične frustracije ili političko-ideološke obračune.

Kritika rada institucija je legitimna i poželjna u svakom demokratskom društvu, ali ona mora biti zasnovana na činjenicama, argumentima i bez govora mržnje. Etiketiranje policijskih funkcionera kao „talibana islamske države“ ne predstavlja kritiku, već vrijeđanje i pokušaj stigmatizacije čitave zajednice.

U vremenu povećanih tenzija, ovakve poruke dodatno urušavaju povjerenje među ljudima i šalju lošu sliku o Novom Pazaru kao gradu. Zato brojni građani poručuju da je krajnje vrijeme da se javne ličnosti, posebno oni sa titulama i društvenim ugledom, podsjete da sloboda govora ne znači slobodu vrijeđanja – naročito ne na račun suživota i mira koji ovaj grad decenijama gradi.

Krvavi Božić u Bistrici: Od beba do staraca – nevine žrtve bratstva Zoronjić u četničkom zločinu

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

ŠEHIDI BRATSTVA ZORONJIĆ KOJI NEVINI STRADAŠE OD ITALIJANSKIH I ČETNIČKIH ZLOČINACA TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA

 

Tokom Drugog svjetskog rata na području Bistrice kod Bijelog Polja stradalo je preko 315 Bošnjaka muslimana. Najveći broj njih, stradao je tokom “krvavog Božića”, u januaru 1943. godine, kada su Bistricu i desnu obalu Lima (Bjelopoljski srez-Donji Bihor), iz pravca Berana, Bijelog Polja i Sjenice napale jake četničke horde, kojima je komandovao Pavle Đurišić.

Tokom četvorogodišnjeg rata (1941-1945) bratstvo Zoronjić je izgubilo 24 svoja bratstvenika, među kojim je bilo 6(šestoro) djece i 5(pet) žena. Najmlađa žrtva, Fatima, bila je beba od nepunih godinu dana, a najstarija dedo Bećir od 70 godina. Od direktnog četničkog terora i posljedica njihovog zločina stradalo je 23 bratstvenika, dok je jedan bratstvenik poginuo u borbi protiv italijanskog okupatora.

Tim povodom, a nakon 80 godina od završetka rata, u Bistrici, u bratstveničkom mezarju Žiljak, u znak sjećanja na stradale, potpomci su u ljeto 2025.godine opremili šehidski nišan.

Stradalih Zoronjići:

AMIR Šaćir ZORONJIĆ

(1883-1943)

Domaćin. Rođen u Ušanoviće, Bistrica. Posjedovao najviše zemlje u Ušanoviće, te se u narodu govorilo o “Amirovom polju”. Oženjen i otac četvoro djece (Huzeir, Jonuz, Saliha, Džemila).

Ispred praga svoje kuće ubijen je od strane četnika, 6. januara 1943. godine. 

Nekoliko dana nakon ubistva, od strane komšije Mika Popovića, ukopan je u bratstveničkom mezarju Ušanoviće.

U trenutku ubistva imao je 60 godina.

 

AZEM Mašo ZORONJIĆ

(1908-1942)

Poljoprivrednik. Rođen u Žiljaku (Vrelo), Bistrica. Oženjen i otac petoro djece (Ziko, Ramiza, Rahman, Ramo, Kada).  Ratne 1942.godine, usljed nedostatka hrane za stoku, sa svojim rođakom Šerifom, na konjima odlazi prema Sjeničkim Barama da dotjeraju kupljenu slamu od Rašida Crnovršanina. U četničkoj zasjedi, u mjestu Zaklopača, blizu Sjeničkih Bara, 15. marta 1942. godine su zarobljeni, opljačkani i zaklani. Njihove supruge su pošle po njih, dovezle ih i ukopale u bratstveničkom mezarju Vrelo u Žiljaku.

U trenutku ubistva imao je 34 godina.

 

BAHTO Meho ZORONJIĆ

(1896-1943)

Ugledni domaćin. Rođen u Trešnjevici, Sjeničke Bare. Bio kmet u selu Drenevina. Oženjen i otac šestoro djece (Fata, Hasnija, Deka, Zika, Hankija, Nejma). Ubijen je od strane četnika na brdu Debelj iznad bistričkog sela Mojstira, 5. janura 1943. godine.  Njega su četnici svezali za drvo, dugo vremena mučili da bi mu na kraju naložili vatru pod noge od čega je u stravičnim mukama izgorio.

U trenutku ubistva imao je 47 godina.

 

BEĆIR Bešir ZORONJIĆ

(1873-1943)

Rođen u Žiljaku, Bistrica. Oženjen i otac petoro djece (Osman, Ramiz, Hafiz, Jonuz, Jusuf).

Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januara 1943. godine, sa porodicom je krenuo u izbeglištvo prema Kosovu. Star i iscrpljen od puta, razbolio se i u Pećkoj Banji preselio.

Zbog ratne situacije i velike nesiguronosti, ukopan je tokom noći u lokalnom mezarju u Pećkoj Banji. Kako je u trenutku ukopa bila zima i snijeg, porodica mu kasnije nije mogla pronaći mezar. 

U trenutku stradanja imao je 70 godina.

 

ČEBA Šućro ZORONJIĆ

(1900-1943)

Domaćica. Djevojačko prezime Kolić. Udata za Šućra Zoronjića iz Žiljaka sa kojim je imala petoro djece (Nuro, Redžo, Gano, Nezo, Hakija i Tale).

Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januara 1943. godine, sa porodicom je izbjegla u Peć, gdje je usljed iscrpljenosti i bolesti preselila. Ukopana u Peći, ali joj se mjesto mezara ne zna.

U trenutku stradanja imala je 43 godine.

 

DELVA Ahmet ZORONJIĆ

(1914-1943)

Djevojka. Rođena u Žiljaku, Bistrica.

Kćerka Ahmetova i Fatimina. Bila neudata. Ubijena tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. janura 1943. godine. Nije poznato da li je ukopana, ali ako jeste onda je to najvjerovatnije u bratstveničkom mezarju u Žiljaku.

U trenutku ubistva imala je 29 godine.

 

ĐULA Salko ZORONJIĆ

(1878-1943)

Rođena u Žiljaku, Bistrica. Udata za Dobardžić Hamdiju iz Bijelog Polja. Majka dvoje djece (Jonuz, Raba). Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januara 1943. godine, došla u rod kod svojih u Žiljaku, gdje je ubijena od strane četnika. Nije poznato da li je ukopana, ali ako jeste onda je to najvjerovatnije u bratstveničkom mezarju u Žiljaku.

U trenutku ubistva imala je 65 godina.

 

FATA Ahmet ZORONJIĆ

(1880-1943)

Domaćica. Djevojačko prezime Batilović. Udata za Ahmeta Zoronjića u Žiljaku sa kojim je imala četvoro djece (Šerif, Iljaz, Delva, Asim). Ubijena tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. janura 1943. godine.   Nije poznato da li je ukopana, ali ako jeste onda je to najvjerovatnije u bratstveničkom mezarju u Žiljaku.

U trenutku ubistva imala je 63 godine.

 

FATIMA Jonuz ZORONJIĆ

(1942-1943)

Rođena u Žiljaku, Bistrica. Kćerka Jonuza i Amire. Tokom četničkog zločinu u Bistrici, 6. januara 1943. godine, roditelji su je ponijeli sa sobom u zbjeg. Od posljedica hladnoće razboljela se i u Petnjici preselila. Ukopana je u lokalnom mezarju Trpezi, najvjerovatnije u blizini mezara njene nane Ruve.

U trenutku stradanja imala nepunu 1 godinu.

 

FATIMA Huzeir ZORONJIĆ

(1940-1944)

Rođena u Žiljaku, Bistrica. Kćerka Huzeira i Duze. Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januara 1943.godine, sa porodicom je izbjegla na Kosovo. Od posljedica prehlade, razboljela se i preselila u Skenderaju (Srbica). Tačno mjesto mezara joj se ne zna.

U trenutku stradanja imala 4 godine.

 

HAMIDA Đule ZORONJIĆ

(1900-1943)

Djevojka. Rođena u Žiljaku, Bistrica. Kćerka Đula i Hadžimane. Neudata. Ubijena tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. janura 1943.godine.  Nije poznato da li je ukopana, ali ako jeste onda je to najvjerovatnije u bratstveničkom mezarju u Žiljaku.

U trenutku ubistva imala 43 godine.

 

HARUN Šerif ZORONJIĆ

(1931-1943)

Rođen u Žiljaku, Bistrica. Sin Šerifa i Husnije. Ubijen tokom četničkog zločina u Bistrici 6. januara 1943. godine.  Nije poznato da li je ukopan, ali ako jeste onda je to najvjerovatnije u bratstveničkom mezarju u Žiljaku.

U trenutku ubistva imao je 12 godine.

 

HUZEIR Amir ZORONJIĆ

(1901-1943)

Domaćin. Rođen u Ušanovićima, Bistrica. Oženjen i otac dvoje djece (Ćazim, Ismet).

Sa grupom svojih komšija, u Ušanovićima, u staroj vodenici na Pećarskom potoku, organizovao seosku stražu. Prilikom četničkog napada na Bistricu, 6. januara 1943. godine, u Ušanovićima poginuo u borbi sa četnicima. Nekoliko dana nakon, od strane komšije Mika Popovića, ukopan je u bratstveničkom mezarju Ušanoviće.

U trenutku pogibije imao je 42 godine.

 

MAŠO Muharem ZORONJIĆ

(1878-1943)

Nepokretni stari dedo. Rođen u Žiljaku (Vrelo), Bistrica. Oženjen i otac petoro djece (Sulejman, Mifto, Azem, Sado, Meka). Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januaru 1943. godine, djeca su ga na nosilima ponijeli iz kuće i krenuli u zbjeg.  Međutim, vidjevši da će ih star i nepokretan usporiti zamolio je porodicu da ga ostave na obali rijeke Bistrice, gdje je od hladnoće najvjerovatnije promrzao i preselio. Mezara nema.

U trenutku stradanja imao je 65 godina.

 

MEDO Abid ZORONJIĆ        

(1911-1941)

Domaćin. Rođen u Žiljaku (Vrelo), Bistrica. Neoženjen. Kao pripadnik Vojske Kraljevine Jugoslavije, poginuo 10. aprila 1941. godine u borbi protiv italijanske vojske na Skadru. Ukopan u Skadru.

U trenutku pogibije imao je 30 godina.

 

MUHEDIN Šerif ZORONJIĆ    

(1938-1943)

Rođen u Žiljaku, Bistrica. Sin Šerifa i Husnije. Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januara 1943. godine, sa porodicom je krenuo u izbjeglištvo prema Kosovu. Od posljedica isrpljenosti i prehlade preselio na putu prema Pećkoj Banji. Nije poznato mjesto njegovog mezara.

U trenutku stradanja imao je nepunih 5 godina.

 

MURAT Halit ZORONJIĆ          

(1897-1943)

Domaćin. Rođen u Žiljaku, Bistrica. Oženjen i otac troje djece (Bilal, Halit, Melka). Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januara 1943. godine, uhvaćen je pored rijeke Bistrice,odakle je odveli u nepoznatom pravcu i ubijen.  Nije poznato da li je ukopan, ali ako jeste onda je to najvjerovatnije u bratstveničkom mezarju u Žiljaku.

U trenutku ubistva imao je 46 godina.

 

RUVA Ahmet ZORONJIĆ              

(1878-1943)

Stara nana.  Djevojačko prezime Čelebić. Bila udata za Bećira-Beća Zoronjića u Žiljaku sa kojim je imala petoro djece (Osman, Ramiz, Hafiz, Jonuz, Jusuf).  Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januara 1943. godine, sa porodicom je krenula u izbjeglištvo put Kosova. Od posljedica iscrpljenosti u Petnjici se razboljela i preselila. Ukopana je u seoskom mezarju u Trpezi.

U trenutku stradanja imala 65 godina.

 

SADO Mašo ZORONJIĆ            

(1909-1944)

Domaćin. Rođen u Žiljaku (Vrelo), Bistrica. Oženjen i otac troje djece (Murat, Mulka, Munirka). Dok je još trajao rat, 5. marta 1944. godine, sa grupom Bistričana, među kojima je bio i njegov rođak Šaćir, krenuo je da izgladneloj porodici donese žita iz Peći. Na brdu Vlah, iznad Bistrice, na lokaciji Crvioča, zaustavljeni su od gupe “partizana”, među kojima je bilo i četnika iz Bistrice koji su nakon dolaska partizana brzo zamijenili kokardu zvijezdom petokrakom. Iako su od partizanske uprave iz Bijelog Polja imali uredne dozvole za kretanje, iz mržnje i zlobe, bivaju lažno optuženi da su sarađivali sa okupatorom, nakon čega su opljačkani i ubijeni. Tri dana od smrti, njegova i Šaćirova supruga su pošle na Crvioču i u istom grobu ih ukopale. Za ovaj događaj, gdje je ubijeno oko 20 bistričkih Bošnjaka, partizani su strijeljali samo jednog svog “borca” dok su ostale učesnike u ovom zločinu pustili iz zatvora, pod izgovorom da su pobjegli.

U trenutku ubistva imao 35 godina.

 

ŠAĆIR Abid ZORONJIĆ             

(1908-1944)

Domaćin. Rođen u Žiljaku (Vrelo), Bistrica. Oženjen i otac četvoro djece (Muniba, Mustafa, Salih, Salem).   Dok je još trajao rat, 5. marta 1944. godine, sa grupom Bistričana, među kojima je bio i njegov rođak Sado, krenuo je da izgladneloj porodici donese žita iz Peći. Na brdu Vlah, iznad Bistrice, na lokaciji Crvioča, zaustavljeni su od gupe “partizana”, među kojima je bilo i četnika iz Bistrice koji su nakon dolaska partizana brzo zamijenili kokardu zvijezdom petokrakom. Iako su od partizanske uprave iz Bijelog Polja imali uredne dozvole za kretanje, iz mržnje i zlobe, bivaju lažno optuženi da su sarađivali sa okupatorom, nakon čega su opljačkani i ubijeni. Tri dana od smrti, njegova i Sadova supruga su pošle na Crvioču i u istom grobu ih ukopale. Za ovaj događaj, gdje je ubijeno oko 20 bistričkih Bošnjaka, partizani su strijeljali samo jednog svog “borca” dok su ostale učesnike u ovom zločinu pustili iz zatvora, pod izgovorom da su pobjegli.

U trenutku ubistva imao je 36 godina.

 

ŠAĆIRA Adem ZORONJIĆ           

(1941-1943)

Dijete. Rođena u Žiljaku, Bistrica. Kćerka Adema i Zahide. Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januara 1943. godine, porodica ju je odnijela do Petnjice gdje je od iscrpjenosti i prehlade preselila. Ukopana je u mezarju Trpezi, najvjerovatnije u blizini mezara njene amidžinice Ruve.

U trenutku stradanja imala je 2 godine.

 

ŠATO Šaćir ZORONJIĆ               

(1903-1943)

Domaćin. Rođen u Ušanoviće, Bistrica. Oženjen i otac dvoje djece (Ramiza, Nurija). Sa grupom svojih komšija i prijatelja, u Ušanovićima, u staroj vodenici na Pećarskom potoku, organizovao seosku stražu. Prilikom četničkog napada na Bistricu, 6. januara 1943. godine, u Ušanovićima je poginuo u borbi sa četnicima. Nekoliko dana nakon pogibije, od strane komšije Mika Popovića, ukopan je u bratstveničkom mezarju Ušanoviće.

U trenutku pogibije imao je 40 godina.

 

ŠERIF Ahmet ZORONJIĆ               

(1899-1942)

Trgovac. Rođen u Žiljaku (Vrelo), Bistrica. Oženjen i otac šestoro djece (Musa, Idriz, Harun, Zika, Muhedin, Meka).  Ratne 1942. godine, usljed nedostatka hrane za stoku, sa svojim rođakom Azemom, na konjima odlaze prema Sjeničkim Barama da dotjeraju kupljenu slamu od Rašida Crnovršanina. U četničkoj zasjedi u mjestu Zaklopača, blizu Sjeničkih Bara, 15. marta 1942. godine, su zarobljeni, opljačkani i zaklani. Njihove supruge su pošle po njih, dovezle ih i ukopale u bratstveničkom mezarju Vrelo u Žiljaku.

U trenutku ubistva imaoje  43 godine.

 

ZIKO Šerif ZORONJIĆ                

(1935-1943)

Rođen u Žiljaku, Bistrica. Sin Šerifa i Husnije.  Tokom četničkog zločina u Bistrici, 6. januara 1943. godine, sa roditeljima je pošao u izbjeglištvo prema Kosovu. Usljed iscpljenosti i prehlade preselio je na putu prema Pećkoj Banji. Mjesto mezara mu se ne zna.

U trenutku stradanja imao je nepunih 8 godina.

 

 

Pripremio:

mr Kemal Zoronjić

 

 

 

Kako je Ago Hamzagić vodio „Resnik“ Tutin: 58 radnika, 18 prodavnica i milijarde prometa

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

U rubrici „Život i rad naših OOUR-a“ tadašnje štampe objavljen je opširan izvještaj o radu OOUR-a Resnik iz Tutina, koji predstavlja vrijedan dokument o načinu poslovanja, organizaciji rada i ekonomskim rezultatima jednog trgovačkog kolektiva u maloj sredini sedamdesetih godina prošlog vijeka.

Prema navodima iz teksta, „Resnik“ je u tom periodu zapošljavao 58 radnika, koji su bili raspoređeni u 18 prodajnih objekata, čime je ovaj OOUR imao dvostruko više radne snage u odnosu na tadašnji obim posla. Uprkos tome, ostvareni rezultati su ocijenjeni kao izuzetno uspješni.

Planirani obim prometa iznosio je oko 3,5 milijardi starih dinara, a poslovanje je omogućilo da prosječni lični dohodak po radniku u 1974. godini dostigne 2.199 dinara, što je u tadašnjim uslovima predstavljalo značajan prihod. U tekstu se navodi da je prosječan lični dohodak za tri mjeseca prethodne godine iznosio 1.530 dinara, dok je u istom periodu naredne godine porastao na 2.253 dinara, što potvrđuje kontinuiran rast primanja zaposlenih.

Posebno se ističe struktura raspodjele dohotka. Za lične dohotke izdvojeno je 11.748.200 dinara, dok je za ostale namjene – uključujući akumulaciju i fondove – raspoređeno 1.524.960 dinara. Novinski izvještaj naglašava da je povećanje ličnih dohodaka iznosilo 69 posto u odnosu na prethodnu godinu, dok je prosječan lični dohodak po radniku povećan za 47 posto, a broj zaposlenih za 22 posto.

Značajan dio teksta posvećen je i robnim zalihama. Na kraju 1974. godine zalihe robe porasle su za 18 posto u odnosu na plan, odnosno za 31 posto u odnosu na ostvarenje iz prethodne godine, pri čemu se ističe da rast zaliha nije bio ujednačen kod svih OOUR-a u sastavu.

U sastavu radne organizacije „Grmija“, u kojoj „Resnik“ posluje od 1971. godine, posebno se naglašava da je ovaj OOUR tokom više godina ostvarivao stalne i stabilne poslovne rezultate, i to u uslovima ograničenog tržišta kakvo je Tutin. Upravo zbog toga, u tekstu se navodi da su ostvareni rezultati ocijenjeni kao „posebno vrijedni“.

Izvještaj detaljno opisuje i investicije u maloprodajnu mrežu. U Tutinu je izgrađen savremeni supermarket površine oko 500 kvadratnih metara, izvršena je adaptacija više prodavnica, čime je unaprijeđena organizacija trgovine i snabdijevanje stanovništva. Ipak, ističe se i problem nedostatka magacinskog prostora, što je u pojedinim momentima otežavalo skladištenje robe.

Poseban prostor u tekstu posvećen je rukovodiocu OOUR-a, direktoru Ago Hamzagić. Opisan je kao direktor koji je bio svakodnevno prisutan u kolektivu, uključen u nabavku robe, kontrolu rada, razgovore sa radnicima i rješavanje operativnih problema. Autor ističe njegov radni elan, neposrednost i autoritet koji je proizilazio iz ličnog angažmana, a ne samo iz funkcije.

Zaključak novinskog teksta jasan je: uspjesi „Resnika“ rezultat su zajedničkog rada kolektiva, stalnog prilagođavanja tržištu i organizovanog poslovanja u okviru tadašnjeg sistema. Danas, ovaj izvještaj ostaje vrijedan istorijski zapis o periodu kada je trgovina u Tutinu imala stabilnost, plan i ljude koji su sistem nosili. Cijeli tekst pročitajte ispod teksta.

“EH RANO MOJA…”: Sestra se potresnim riječima oprostila od Melise Lekić

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Smrt Melise (Ihmije) Lekić u 38. godini života ostavila je duboku prazninu u srcima njene porodice, prijatelja i svih koji su je poznavali. Posebno potresan oproštaj došao je od njene sestre Alise Lekić, koja je kroz nekoliko kratkih, ali snažnih poruka na društvenim mrežama izrazila bol koju je teško pretočiti u riječi. Uz njihovu zajedničku fotografiju, Alisa je napisala rečenicu koja je dirnula mnoge:

„Do posljednjeg smo bile jedna uz drugu.
Odmori se, Keke.
Inna lillahi we inna ilejhi radži’un.“

Riječi koje svjedoče o neraskidivoj sestrinskoj vezi, o bliskosti, podršci i ljubavi koja je trajala do Melisinog posljednjeg daha. Nedugo nakon toga, Alisa je podijelila i smrtovnicu svoje sestre, uz još kraći, ali jednako bolan oproštaj:

„Eh rano moja…
Odmori seko moja.“

Te jednostavne rečenice, ispisane iz srca slomljenog tugom, snažno su odjeknule među onima koji prate porodicu Lekić, ali i širom zajednice. Mnogi su u komentarima dijelili riječi podrške, dove i poruke saučešća, svjesni da ne postoji utjeha koja može nadomjestiti gubitak sestre.

Melisa Lekić poticala je iz porodice sa Pešterske visoravni, a s porodicom je godinama živjela u Sarajevu. Njena prerana smrt ostavila je neizbrisiv trag, ali i uspomenu na ženu koja je svoju životnu borbu nosila tiho, dostojanstveno i s vjerom. Inna lillahi we inna ilejhi radži’un.

Opširnije o saobraćajnoj nesreći u Novom Pazaru: Preljević F., 76-godišnjak, izazvao udes

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
  • Prema dostupnim informacijama, saobraćajna nezgoda u kojoj je učestvovao Preljević F., 76-godišnjak, dogodila se u uslovima padavina, kada je kolovoz bio mokar i klizav. Vozač je, kako se sumnja, nije prilagodio brzinu stanju puta, usljed čega je izgubio kontrolu nad vozilom i izazvao udes.

Na magistralnom putu, na samom ulazu u Novi Pazar kod Banjske petlje, sinoć oko 1:20 sati dogodila se teška saobraćajna nesreća koja je, uprkos silini udara, završena bez težih posljedica po ljudske živote.

Kako je potvrđeno, vozilom je upravljao Preljević F. (1951. godište), koji je usljed neprilagođene brzine izgubio kontrolu nad automobilom u zoni naseljenog mjesta, gdje je dozvoljena brzina 50 km/h. Prema podacima sa mjesta nezgode, kazaljka brzinomjera se u trenutku sudara zaustavila na oko 120 km/h, što ukazuje na ekstremno prekoračenje brzine.

Vozač je alkotestiran na licu mjesta, a test je pokazao da nije imao alkohola u krvi. Tom prilikom zadobio je lake tjelesne povrede, uglavnom posjekotine po licu, nakon čega mu je ukazana medicinska pomoć. U ovoj nesreći, srećom, nije bilo drugih povrijeđenih, niti učesnika u saobraćaju.

Fotografije s lica mjesta svjedoče o razornim posljedicama udesa. Prednji dio vozila je potpuno smrskan, motorni prostor razoren, dok su dijelovi automobila i kablovi razbacani pored kolovoza. Oštećena je i zaštitna ograda, a pričinjena je velika materijalna šteta. Samo pukom srećom izbjegnut je najcrnji scenario. Policija je obavila uviđaj, a više detalja biće poznato nakon završetka zvanične istrage. Pogledajte video ispod teksta.

/VIDEO/ Teška saobraćajna nesreća na ulazu u Novi Pazar – JURIO 120 km/h KROZ NASELJE

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Na samom ulazu u Novi Pazar, kod Banjske petlje, sinoć oko 1:20 sati dogodila se teška saobraćajna nesreća koja je, srećom, prošla bez povrijeđenih, ali sa ogromnom materijalnom štetom. Prema dostupnim informacijama, vozač putničkog vozila novopazarskih tablica nije prilagodio brzinu uslovima i ograničenju kretanja, iako je riječ o naseljenom mjestu gdje je maksimalno dozvoljena brzina 50 km/h.

Kako se vidi na fotografijama sa mjesta nesreće, kazaljka na brzinomjeru se u trenutku sudara zaustavila na oko 120 km/h, što jasno ukazuje na ekstremno prekoračenje brzine. Usljed siline udara, automobil je sletio s kolovoza, udario u zaštitnu ogradu i infrastrukturne elemente, pri čemu je prednji dio vozila potpuno uništen. Motorni prostor je razoren, kablovi i dijelovi rasuti su po zelenoj površini, dok je vjetrobransko staklo potpuno smrskano.

Na terenu je zabilježena velika materijalna šteta, a registarske tablice i vidljiva oštećenja vozila jasno se mogu uočiti na priloženim fotografijama. Ova nesreća još jednom potvrđuje koliko neprilagođena brzina, posebno u naseljenim mjestima, može imati katastrofalne posljedice. Samo pukom srećom u ovom slučaju nije bilo povrijeđenih, iako su okolnosti upućivale na mogući tragičan ishod. Nadležne službe obavile su uviđaj, a saobraćaj je tokom noći bio usporen. Pogledajte video ispod teksta.

Kamionom namjerno udarao automobil jer su ga snimali – Horor na obilaznici oko Beograda

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
policija hitna

Prava drama odigrala se na obilaznici oko Beograda, gdje su mladić i djevojka doživjeli pravi horor nakon što je vozač teretnog vozila, shvativši da ga snimaju, namjerno kamionom udarao u njihov automobil, a potom pobjegao s mjesta događaja.

Ono što je počelo kao obična vožnja u jednom trenutku se pretvorilo u borbu za goli život. Prema informacijama iz istrage, incident je započeo kada je vozač kamiona, iz zasad neutvrđenih razloga, kroz prozor bacio plastičnu flašu prema automobilu marke “smart” u kojem su se nalazili mladić i djevojka.

Vozač “smarta” pokušao je gestikulacijom da ukaže na opasnost takvog ponašanja, ali je to samo dodatno razbjesnilo vozača teretnjaka. U strahu da bi situacija mogla eskalirati, djevojka je izvadila mobilni telefon i počela snimati, pokušavajući da zabilježi registarske oznake kamiona.

U tom trenutku, prema riječima očevidaca, vozač kamiona potpuno gubi kontrolu. Umjesto da se zaustavi, on se namjerno približava malom vozilu i počinje brutalno da ga udara.

– Bilo je zastrašujuće gledati. Ogroman kamion se zaletio u mali auto, udario ga jednom, pa ponovo, kao da pokušava da ih izgura s puta. U tom trenutku nisu imali gdje da pobjegnu – navodi izvor blizak istrazi.

Nakon nekoliko silovitih udara u zadnji dio “smarta”, vozač kamiona je naglo ubrzao i pobjegao u pravcu jedne od petlji, ne zaustavljajući se i ne pruživši pomoć povrijeđenima.

Na licu mjesta policija je zatekla potpuno oštećen automobil, dok su prizori, prema riječima svjedoka, bili potresni. Mladić i djevojka prevezeni su u Urgentni centar sa vidnim povredama i u stanju teškog šoka. Ljekari su potvrdili da su van životne opasnosti, ali se stepen povreda i dalje utvrđuje.

O incidentu je obaviješteno nadležno javno tužilaštvo, a policija intenzivno traga za vozačem kamiona. Pregledaju se snimci sa nadzornih kamera na obilaznici, naplatnim rampama i obližnjim benzinskim pumpama, kako bi se identifikovalo teretno vozilo i vozač koji je nakon ovog nasilnog čina pobjegao. Istraga je u toku.

/VIDEO/ Nećete vjerovati šta Alija od 10 godina radi s kravama: Dok druga djeca spavaju

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Dok većina njegovih vršnjaka slobodno vrijeme provodi uz telefone, igrice i društvene mreže, desetogodišnji dječak iz jednog seoskog domaćinstva svaki dan započinje – u štali. I to bez prisile, bez žaljenja i bez bježanja od obaveza. Njegov svijet su krave, koze, konji, kolica puna silaže i miris štale koji, kako sam kaže, iskreno voli.

Još prije svitanja, dok je zima i dok se mnogi tek okreću u toplim krevetima, ovaj dječak već zna šta ga čeka. Hrani stoku, čisti, razgrće hranu, mjeri količine, vodi računa da se ništa ne prospe i da svaka životinja dobije tačno ono što joj treba. Sve radi smireno, sigurno i s nevjerovatnom odgovornošću – kao da je riječ o odraslom domaćinu, a ne djetetu koje još nema ni punih deset godina.

U razgovoru koji prati cijeli radni dan, dječak bez imalo ustručavanja objašnjava svaki korak: zašto se prvo razgrće silaža, kako se pravilno puni korito, zašto se životinjama baca hrana u više navrata i kako se smiruju one nemirnije. Zna imena životinja, njihove navike, pa čak i raspoloženja. Kaže da ga ponekad znaju iznervirati, ali ih, uprkos svemu, voli.

Posebno fascinira činjenica da sve ovo radi s osmijehom. Bez žaljenja, bez prigovora. Kaže da mu nije teško, iako priznaje da se nekad ustaje i nakon samo nekoliko sati sna. Nova godina ga, kako kaže, nije spriječila da se već ujutro vrati obavezama – proslavio je s porodicom, ali je štala ipak čekala.

  • „Djeca danas gledaju telefone, a ja za dva sata završim ono za šta nekome treba tri“, kaže ponosno, dok gura kolica puna hrane i brzo prelazi iz jedne štale u drugu. Krave, koze i konji navikli su na njegov glas, pokrete i prisustvo. Životinje mu vjeruju, a on zna kako da im priđe bez straha, čak i kada su u pitanju jači bikovi ili životinje s mladima.

Ova priča nije samo simpatičan video ili neobičan prizor. Ona je podsjetnik da još uvijek postoje djeca koja odrastaju uz rad, disciplinu i odgovornost, učeći vrijednosti koje se danas često zaboravljaju. Ne zato što moraju – već zato što to žele. Njegov dan je težak, ali ispunjen. Njegove ruke su male, ali sigurne. A njegova ljubav prema selu i životinjama – iskrena i velika. Ako postoji nada da će selo živjeti i u budućnosti, onda ona danas ima samo deset godina – i već zna kako se postaje pravi domaćin. Pogledajte tv prilog ispod teksta.

/VIDEO/ SJENIČKA TRPEZA: Gdje zima pravi gurmane – a sir i kajmak imaju ukus Pešteri

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Kad neko spomene Sjenicu i Peštersku visoravan, većina odmah vidi isto: snijeg, led, maglu i „debeli minus“ koji zna da ugrize i kad ćutiš. Ali baš tamo gdje zima najduže traje, nastaje i hrana koja ima najviše karaktera — jer na Pešteri se ne jede da se „proba“, nego da se pamti.

Ove godine, zima je malo zakasnila, putevi su bili prohodniji nego što to Pešter obično dopušta, a taj „poklon“ vremena bio je dovoljan razlog da krene jedna drugačija potraga — ne za pejzažima (njih ovdje ima i previše), nego za onim što Sjenica stavlja na sto.

Prva stanica bili su Borovi, mjesto koje je već godinama sinonim za peštersko gostoprimstvo. Doček je, kako se ovdje i podrazumijeva, bio domaćinski: kafa „na tajni način“, a zatim trpeza koja izgleda kao da je spremljena za svadbu, a ne za jutro.

Na stolu se redaju domaći sirevi (kravlji i ovčiji), paprika u pavlaci, heljdina pita i heljdine palačinke, kačamak, domaća jaja, lepinice, pršuta, ali i ono zbog čega se mnogi vraćaju — bivolji kajmak, specijalitet koji se ne sreće često ni u mnogo većim gastronomskim pričama.

U Borovima ne kriju odakle sve to dolazi: većina namirnica stiže sa njihove farme, udaljene oko 12 kilometara, gdje se proizvodi ono najbolje što se može staviti na peštersku trpezu.

Sljedeća stanica vodi na veću nadmorsku visinu, do farme porodice Selek, gdje se i u januaru može osjetiti ona pešterska „zimska bajka“ — samo što ovdje bajka ima miris sijena, zvuk stoke i radnu atmosferu.

Na farmi se uzgaja ozbiljan stočni fond: oko 400 ovaca, 50 koza, 20 bivolica i 70 angusa, uz kompletnu mehanizaciju i organizaciju koja pokazuje da se na Pešteri ne radi „od danas do sutra“, već planski i domaćinski.

Posebnu pažnju privlače bivolice — jer upravo od njihovog mlijeka nastaje kajmak koji je tog jutra bio glavna zvijezda doručka. Bivolje mlijeko nije izdašno kao kravlje, ali ima ono što gurmani traže: punoću i masnoću koja daje posebnu teksturu i ukus. Na Pešteri se i zdravlje često objašnjava jednostavno: „Krave jedu ljekovito bilje“ — pa zato i mlijeko ima drugačiji miris, a sir posebnu aromu.

Tu je i lokalna ponosna priča: sjenička pramenka, autohtona rasa ovaca sa naglašenom proizvodnjom mesa, zbog koje je sjenička jagnjetina već godinama na glasu kao jedna od najboljih u Srbiji.

Nakon farme, put vodi nazad u grad — u mlekaru Korzo, gdje se sjenički sir ne pravi „po osjećaju“, nego precizno, po postupku koji se prenosi iskustvom. U prostoriji se osjeća ono što turisti često prvo primijete: miris svježeg mlijeka i sira koji je tek izašao iz procesa.

Sjenički sir je poznat širom Srbije, ali ovdje objašnjenje zvuči jednostavno: ključ je u mlijeku, jer „priroda je zdrava, netaknuta“ i stočni fond se čuva na visoravni. Sir ide na zrenje, ali mnogi, baš kao i posjetioci, priznaju — mladi sjenički sir ima posebnu draž.

A onda dolazi drugi kralj sjeničke trpeze: mladi kajmak, svjež, tek posoljen, bez dugog odležavanja, jer ovdje se najviše cijeni ona čista, svježa, „tek nastala“ punoća. Gastro priča nije mogla proći bez kućne tradicije. U domu porodice Guđić, dočekuje radna atmosfera i jedna od najvažnijih rečenica cijelog putovanja:

„Prvi uslov za sjeničku pitu je sjenički sir — bez toga nema pite.“

U receptu nema komplikovanja: sir, domaća jaja, maslac, brašno, so i voda. Ali način slaganja jufki, premazivanje maslacem, „listanje“ tijesta i ritam rada govore da je ovo umijeće, a ne obična kuhinja.

Ovu tradiciju čuva i udruženje žena „Sjeničanke“, koje nije samo simbol domaćinstva, već i čuvar lokalnog identiteta — kroz hranu, običaje i zajedništvo. Finale priče dočekuje u restoranu kod Jukića, gdje domaćin priprema trpezu kao iznenađenje: razne vrste pita, sarme, mantije, pilav, slatkiši poput halve i hasude, ali ono što se najviše očekuje — sjenička jagnjetina.

I u tom trenutku postaje jasno: ovo nije ručak, ovo je demonstracija jedne kulture. Na Pešteri se gost dočekuje tako da mu bude neprijatno koliko je sve obilno — ali baš to je pešterski običaj: da se gostu pokaže poštovanje kroz sto.Sjenica se ne obilazi samo da se vidi. Sjenica se obilazi da se osjeti — kroz sir, kajmak, jagnjetinu i ljude koji još uvijek znaju šta znači domaćin. Pogledajte video prilog ispod teksta. Uz pjesmu, druženje i horsko pjevanje žena, poruka dana je jednostavna:

Što se tiče gastronomije — niko nema što Sjenica ima.

1...281282283...3.818Page 282 of 3.818