Autor Suad K Zoranić
-
Sve češće bošnjačka djeca u Srbiji biraju da umjesto bosanskog jezika pohađaju nastavu srpskog jezika. Roditelji možda misle da će im time olakšati obrazovanje, ali treba znati – biranjem srpskog jezika vaša djeca će učiti i o djelima poput Gorskog vijenca. Oni će od malih nogu biti suočena sa stihovima u kojima se islam naziva „smradom“, a muslimani „gubom“ i „izrodima“.
-
Takva lektira stvara podanički duh, osjećaj krivnje i kompleks da je grijeh biti ono što jesi – Bošnjak i musliman. Nasuprot tome, djeca koja pohađaju bosanski jezik imaju šansu da izbjegnu ovakve ponižavajuće sadržaje u svom obrazovnom sistemu, te da odrastaju bez nametnute stigme i osjećaja manje vrijednosti.
Petar II Petrović Njegoš, vladar i mitropolit Crne Gore, 1846. godine napisao je Gorski vijenac, djelo koje se u crnogorsko-srpskoj tradiciji uzdiže kao vrhunsko književno i patriotsko ostvarenje. Međutim, za Bošnjake i muslimane ovo djelo nije samo pjesnička priča o borbi za slobodu, već i manifest šovinističkog odnosa prema islamu i muslimanima, posebno kroz opis ozloglašene „istrage poturica“.
- U obrazovnom sistemu Crne Gore i Srbije generacije bošnjačke djece bile su prisiljene učiti Gorski vijenac kao obaveznu lektiru. Iako se ovo djelo uzdiže kao „nacionalni ep“ Crne Gore, u svojoj srži ono je šovinistički pamflet protiv islama i muslimana.
U stihovima Gorskog vijenca muslimani se ne prikazuju kao ravnopravni sugrađani, već kao „izrodi“, „smrad“ i „guba“. Vladika Danilo izgovara rečenicu: „Trijebimo gubu iz torine!“, što jasno sugerira da muslimani predstavljaju bolest koju treba ukloniti. Savremeni bošnjački intelektualci taj stih smatraju jezivom anticipacijom kasnijih etničkih čišćenja.
U drugom dijelu epa stoji: „Bog vas kleo, pogani izrodi, / što će turska vjera među nama?“ – otvoreno prokletstvo muslimanima i islamu. Još oštriji je stih: „Sve je pošlo đavoljijem tragom, / zaudara zemlja Muhamedom.“ Ove riječi muslimane prikazuju kao đavolske sljedbenike, a islam kao smrad koji se mora ukloniti.
-
„Trijebimo gubu iz torine“ – poziv na istrebljenje
U stihovima Gorskog vijenca muslimani se ne prikazuju kao ravnopravni sugrađani, već kao „izrodi“, „smrad“ i „guba“. Vladika Danilo izgovara rečenicu: „Trijebimo gubu iz torine!“, što jasno sugerira da muslimani predstavljaju bolest koju treba ukloniti. Savremeni bošnjački intelektualci taj stih smatraju jezivom anticipacijom kasnijih etničkih čišćenja.
U drugom dijelu epa stoji: „Bog vas kleo, pogani izrodi, / što će turska vjera među nama?“ – otvoreno prokletstvo muslimanima i islamu. Još oštriji je stih: „Sve je pošlo đavoljijem tragom, / zaudara zemlja Muhamedom.“ Ove riječi muslimane prikazuju kao đavolske sljedbenike, a islam kao smrad koji se mora ukloniti.
Njegoš u Gorskom vijencu opisuje događaj poznat kao „istraga poturica“, kada su muslimani u Crnoj Gori nasilno protjerivani, ubijani ili prisiljavani da se vrate pravoslavlju. Profesor Zumber Muratović ističe da je generacijama učenika u školama nametano da uče stihove koji islam i Bošnjake prikazuju kao neprijatelje, čime se stvarala „kulturna matrica netrpeljivosti“. Bivši reis-ul-ulema Mustafa Cerić otišao je korak dalje, ocijenivši da se u Gorskom vijencu „nalaze korijeni genocida nad Bošnjacima“.
U Crnoj Gori i Srbiji Gorski vijenac i dalje je obavezna školska lektira. U bošnjačkoj javnosti, međutim, njegovo prisustvo u obrazovnom sistemu izaziva ogorčenje i zahtjeve da se problematični dijelovi uklone. Bošnjački publicisti Enver Ćorović i Šemso Agović nazivaju spjev „ideološkim pamfletom“ i „apologijom zločina“ nad muslimanima.
Islamska zajednica u BiH je više puta upozoravala da Njegoševi stihovi nisu samo „umjetnička metafora“, već i otvoreni poziv na nasilje: „Kako smrde ove poturice!“, „Nekršću se fore usmrdeše…“ i slični izrazi ostavili su duboke rane u kolektivnoj svijesti Bošnjaka.
- Gorski vijenac ostaje simbol dvostrukih tumačenja: za njih je „sveto pismo crnogorskog otpora“, za nas – „literarni temelj mržnje“.
Izabrani citati iz Gorskog vijenca i tumačenje
Ispod je tabela s nekim ilustrativnim stihovima Gorskog vijenca koji sadrže direktne uvrede ili hladne opise muslimana/konvertita („poturica“). Uz svaki citat navešćemo kratak komentar o značenju i kontekstu:
| Citat (izvorni stihovi) |
Kontekst i analiza |
| “Kako smrde ove poturice!” |
Knez Janko krovitelj ljutnji u jednom kasnijem prizoru govori Knezu Roganu: ovdje hrvatski „poturice” označava domaće muslimane. Ovaj direktan stih vrijeđa muslimane kao „smrdljive izrod“ (smrad koji osjećaju) i smatra ih izdajnicima. U bošnjačko-muslimanskom tumačenju takvi opisi izražavaju stereotipnu mržnju prema „drugima” koji su prihvatili islam. |
| “Bog vas kleo, pogani izrodi, / što će turska vjera među nama?” |
Vladika Danilo govori Crnogorcima da proklinje svoje sunarodnjake muslimane (nazvane „pogani izrodi”). Ovo je snažna osuda: proklinje i razara islam među njima. Takvi stihovi apsolutno negiraju legitimnost islama u crnogorskom narodu, te pokazuje etno-vjersku isključivost. Islamska zajednica primjećuje da Njegoš ustvari “vjersku mržnju prema muslimanima” izriče riječima poput „odža riče na Cetinju” (muezinskim pozivom) i sličnim tvrdnjama o navodnoj nespojivosti islama i hrišćanstva. |
| “Sve je pošlo đavoljijem tragom, / zaudara zemlja Muhamedom.” |
Vojvoda Batrić ohrabruje Vladiku (kneza) da u ime borbe protiv Osmanlija (turske vlasti) napadne i domaće muslimane. Izriče da “zemlja smrdi po Muhamedu” – dakle, cijelu Crnu Goru kao da je obuzeo smrad islama. Izbjegavši da u potpunosti uništi vlastite, batrićevske riječi potvrđuju orijentalistički ton: islamsko nasljeđe se opisuje kao đavolsko i štetno. Hrvatski autor Hadžiabdić navodi da je Njegoševa slika „Turaka” u epizodu klasičan primjer orijentalizma – ubjedljivo “opisivanje Turaka kako smrde”. |
| “Što, pogani, od ljudi činite? / Što junački ljude ne smaknete…” |
Ovaj stih (Vojvoda Draško) dobacuje zloglasnim vlastodršcima nad muslimanima: s podsmijehom ih pita zašto ubijaju nevine mučenike zarobljene u tamnicama, umjesto da ih smaknu „junački”. Ipak, riječju “pogani” vrijeđa ih kao necivilizovane pagane. U kontekstu teksta, muslimani su prikazani kao bezvrijedni ljudi, a to pitanje se zapravo podsmijehno postavlja zločincima – no u očima savremenih kritičara i ovaj stih odslikava brutalni konflikt i porugu nad osvojenima. |
| “Nekršću se fore usmrdeše… / Ujedno su ovce i kurjaci, / združi se Turčin s Crnogorcem… / Smrad uhvati lafa u kljusama, / zatrie se ime crnogorsko… |
U opisu rata protiv Turaka, pojavljuje se slika opšte izdaje: “združi se Turčin s Crnogorcem” (domaći musliman na strani Turaka), a „smrad” (od Hriscanskog krsta) guši Crnogorce – nemamo više ni „krsta od tri prsta”! Iz ovih stihova proizlazi teza da je crnogorsko pravoslavlje pod krvavim pritiskom islama; muslimani su prikazani kao „zlokobna gomila” koja guši i pretvara zemlju u „groblje” (npr. stihovi 441–498, vide [51†L198-L206]). Taj narativ, prema Islamskoj zajednici, javno opravdava etničko čišćenje muslimana tvrdeći da se branimo od „gube” i „đavola” među nama. |
| “Trijebimo gubu iz torine!” |
Vladika Danilo poziva okupljene glavešine da „istrijebe kugu iz sopstvenih redova”, pod čime se misli na Bošnjake-Muslimane (porodično i terminološki nazvane „gubom”). Ovaj stih, često nazivan i motom zbivanja, eksplicitno demonizira muslimane kao kužnu bolest koju treba istrijebiti. Islamski komentatori ističu da je upravo takav jezik – usporedba Bošnjaka sa kugom – ideološka osnova kasnijih etničkih čišćenja na Balkanu. |
