Četvrtak, 2 Aprila, 2026

/VIDEO/ Ispovijest Anese Kurtagić koje je potreslo Sandžak: Svekar me proganjao i pratio svaki moj korak…

0

Rožaje – Priča Anese Kurtagić, majke dvoje maloljetne djece, potresan je podsjetnik da razvod braka ne znači i kraj nasilja, niti novi početak. U ispovijesti za Radioteleviziju Rože, ona je otvoreno govorila o sukobima, prijetnjama, tučama i lošim porodičnim odnosima koji, kako tvrdi, traju godinama i nakon formalnog razvoda.

„Brak je okončan 2020. godine nakon prijavljenog fizičkog i psihičkog nasilja, za koje je moj bivši muž i osuđen. Presuda je tada bila novčana kazna od 800 eura. Ali razvodom se ništa nije završilo. Naprotiv – nasilje se nastavilo i još više intenziviralo, od strane njega i njegove porodice“, kaže Anesa.

Prema njenim riječima, već šest godina podnosi stalne pritiske, prijetnje i uznemiravanja. „Sve je gore i gore. Svake godine je gore. Razvod nije donio mir, nego još više sukoba“, naglašava ona.

Anesa otvoreno govori o brutalnoj svakodnevici kroz koju prolazi:

  •  „Moj bivši svekar pratio je svako moje kretanje. Kad izađem iz kuće, kad se vratim, kad djeca ostanu sama, on dolazi na vrata i ispituje ih gdje sam. Govorio im je: ‘Sad će doći policija, sad će vaša majka da vidi’. Moja sloboda kretanja bila je potpuno uskraćena.“
  • „Svake godine barem jednom sam prijavljivala nasilje Centru za socijalni rad. Sve se završavalo na razgovorima, kao da je riječ o običnoj svađi, a ne o ozbiljnom nasilju. To je za nas značilo da se sukobi i psovke samo nastavljaju.“
  • „Nasilje nije bilo samo verbalno i psihičko. Bilo je i fizičkih nasrtaja, zbog kojih je moj bivši muž i osuđen. Ali kazna od 800 eura za nasilje nad ženom – šta to znači? To je smiješno. A ja i dalje plaćam cijenu svojim životom i životom svoje djece.“
  • „Nažalost, moja djeca sve to gledaju. Imala su samo 11 i 8 godina kada su prvi put počela svjedočiti kako im djed prijeti, tjera ih u kuću i zove policiju. Oni odrastaju u atmosferi straha, svađa i vike.“

Anesa pojašnjava i zašto je ostala u zajedničkoj kući nakon razvoda:

  • „To je bila moja kuća, kreditno zaduženje koje ja i danas vraćam. Radim u prosvjeti 16 godina i svaki dinar sam uložila u taj dom. Moj trud i rad, uz pomoć porodice, podigli su taj krov nad glavom. Ali i pored toga, ja nisam imala pravo da mirno živim u svom dvorištu. Godinama nisam izašla ni u avliju.“

Nakon posljednjeg incidenta 11. avgusta, bila je prisiljena da sa djecom napusti kuću i preseli se kod roditelja. „Evo, već 16 dana boravim kod svojih roditelja jer je nasilje ponovo eskaliralo. Bila sam prinuđena da odem, iako sam kuću svojim rukama gradila.“

Na kraju svoje ispovijesti, Anesa Kurtagić uputila je apel:

  • „Želim da moj slučaj konačno ugleda svjetlost dana. Da institucije počnu raditi svoj posao i zaštite žene koje trpe nasilje i nakon razvoda. Ima žena koje nemaju ni posao ni podršku, i koje ostaju na ulici kada ih izbace. Zakonski su i one zaštićene, ali praksa pokazuje suprotno. Ja ne želim da moja djeca odrastaju u svađama, tučama i prijetnjama.“ Pogledajte potresan video ispod teksta.

 

 

Natpis na sablji bana Jelačića: Oslonio sam se na Allaha. Nema junaka do Alije, ni sablje do Zulfikara

0

Historija Balkana prepuna je detalja koji otkrivaju slojevitost i isprepletenost kultura na ovom prostoru. Jedan od najzanimljivijih primjera krije se upravo na glavnom zagrebačkom trgu – na spomeniku banu Josipu Jelačiću. Iako je ban najpoznatiji kao vojskovođa i politička figura 19. stoljeća, malo ko zna da je njegova svečana sablja nosila arapski natpis.

Šta piše na sablji?

Na sablji bana Jelačića ugravirani su stihovi osmanskog porijekla:
„Oslonio sam se na Allaha“ i
„Nema junaka do Alije, ni sablje do Zulfikara.“

U ovom kontekstu ime Alija odnosi se na zeta i rođaka poslanika Muhammeda, četvrtog halifu islama, dok Zulfikar označava čuvenu dvoreznu sablju poslanika Muhammeda, koja je postala simbol hrabrosti i pravedne borbe.

Gdje se sablja danas nalazi?

Ova vrijedna historijska relikvija danas je dio fundusa Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu, gdje se čuva pod nazivom Instalacijska sablja bana Josipa Jelačića. Izrađena je u prvoj polovini 19. stoljeća i smatra se jednim od najsimboličnijih predmeta iz Jelačićeve ostavštine.

Detaljan opis sablje

Prema muzejskim podacima, sablja je turskog porijekla. Držak je izrađen od smeđe rožine s karakterističnom lukovičastom glavicom. Križnica je od srebra, s ravno pruženim završecima i tankim dvokrakim jezikom po sredini. Sječivo je jednobrido i zakrivljeno, s naglašenim dvobridnim vrškom (jalmanom). Korice su drvene, presvučene crvenkastim baršunom i ukrašene srebrnim okovima. Uz nju je sačuvan i ukrasni gajtan u crvenim, srebrnim i plavim tonovima.

Simbol slojevite baštine

Ovaj detalj podsjeća da historija Balkana nije isključivo jednoetnička ili jednodimenzionalna, već spoj različitih tradicija i kulturnih utjecaja. Činjenica da se na sablji hrvatskog bana nalazi natpis islamskog i osmanskog porijekla svjedoči o prožimanju i miješanju civilizacija, pa čak i na mjestima gdje to danas malo ko očekuje – u samom srcu Zagreba.

Menja se metodologija za crvenu tarifu: Više domaćinstava plaća skuplju struju

0

Nova metodologija za obračun električne energije, koju je usvojila Agencija za energetiku, donosi značajnu promenu za domaćinstva i male potrošače. Do kraja 2026. godine primenjivaće se novi sistem, a najvažnija novina tiče se granice između tzv. plave i crvene zone potrošnje.

Šta se menja?

Do sada je crvena zona, u kojoj se struja naplaćuje po višoj tarifi, počinjala tek nakon 1.600 kWh mesečne potrošnje. Prema novim pravilima, ta granica se spušta na 1.200 kWh. To znači da će domaćinstva koja u jednom mesecu potroše između 1.200 i 1.600 kWh sada taj deo potrošnje plaćati skuplje.

Plava zona, koja obuhvata povoljniju tarifu, sada važi za potrošnju od 350 do 1.200 kWh, dok je crvena zona za sve iznad toga. Zelena zona ostaje nepromenjena – do 350 kWh mesečno.

Posledice po potrošače

Za domaćinstva sa manjom potrošnjom, ispod 1.200 kWh mesečno, promena neće imati nikakav uticaj. Međutim, veća domaćinstva i oni koji troše više struje zbog grejanja ili većeg broja uređaja, suočiće se sa većim računima.

Prema cenovniku EPS-a, razlika između plave i crvene zone je značajna:

  • u plavoj zoni jeftinija tarifa iznosi oko 3,4 dinara po kWh, dok je skuplja 13,6 dinara,

  • u crvenoj zoni cene skaču na 6,8 i 27,3 dinara po kWh.

Kada počinje primena?

Iako je odluka doneta, nova metodologija stupa na snagu tek kada EPS, kao garantovani snabdevač, dobije saglasnost Agencije za energetiku i objavi nove tarifne pakete. Do tada, i dalje će važiti stara pravila – crvena zona ostaje na 1.600 kWh.

Ono što je sigurno jeste da će nova metodologija važiti do 31. decembra 2026. godine, čime se njen rok primene produžava za još godinu dana.

Kako je Sead Islamović inspirisao Antoniju iz Hrvatske da pronađe put u islamu

0

Priče o unutrašnjem preobražaju uvijek bude pažnju i podstiču na razmišljanje. Jedna od takvih je i priča Antonije Petre Gagulić, mlade žene iz Hrvatske, koja je odrastala u kršćanskoj porodici, a danas svjedoči kako je u islamu pronašla mir, slobodu i svrhu.

Antonija je odrasla u porodici gdje je vjera imala centralno mjesto. Majka joj je bila desna ruka lokalnog svećenika, otac također vjernik, a dom ispunjen religijskim običajima i obredima. Ipak, kako kaže, s godinama su se u njoj počela rađati pitanja. „Moj život dijelim na dva dijela: prije i poslije islama,“ naglašava Antonija, objašnjavajući da su je filozofska promišljanja i potraga za smislom vodila ka drugačijem pogledu na svijet.

Već sa 15 godina Antonija se okreće ličnom razvoju – čita knjige, sluša predavanja i istražuje različite religije. Fascinaciju su joj donijeli budizam i hinduizam, ali, kako kaže, nije našla ono što je tražila. „Uvijek sam osjećala da Bog može biti samo jedan,“ ističe. Ključnu ulogu u njenom putovanju imalo je učenje arapskog jezika, koje je otvorilo vrata dubljem razumijevanju Kur’ana i islamskih učenja.

Presudan trenutak u njenom duhovnom traganju dogodio se kada je, još kao djevojka, na YouTubeu počela pratiti predavanja Seada Islamovića, imama iz Novog Pazara. „Upravo iz Hadžimehove džamije sam po prvi put slušala predavanja koja su me dotakla i usmjerila,“ prisjeća se Antonija. Ta predavanja, iako gledana na daljinu, u njoj su probudila osjećaj da je pronašla istinu. Godinama kasnije, imala je priliku da lično posjeti Hadžimehovu džamiju, mjesto koje je opisala kao „tačku preokreta“ u svom životu. „Osjećaj je bio poseban – srce prepozna gdje je prvi put čulo istinu,“ kaže ona.

📍Novi Pazar
Dok još nisam bila muslimanka, u potrazi za istinom, često sam na YouTubeu slušala predavanja – upravo iz…

Objavljuje Antonija Petra GagulićPetak, 1. kolovoza 2025.

U Osijeku je pohađala kurs arapskog jezika u džamiji, a upravo taj prostor je u njoj probudio osjećaj pripadnosti. „Kada sam prvi put ušla u džamiju, osjetila sam mir koji nigdje prije nisam doživjela,“ prisjeća se Antonija. U tom trenutku, kako kaže, znala je da je na pravom putu.

Sa 18 godina donosi ključnu odluku – kupuje maramu, prestaje jesti svinjetinu i počinje učiti kako se klanja. „Bio je to početak mog novog života,“ priča. Iako je osjećala unutrašnju sreću, suočila se i s nerazumijevanjem dijela porodice. No, snagu je pronalazila u dovama i želji da ostane ustrajna.

Prekretnica je nastupila kada je upoznala Hrvate koji su, poput nje, prešli na islam. Njihovo iskustvo i prijateljstvo pomogli su joj da se osjeti dijelom zajednice. Tokom ramazana izgovara šehadet – formalno prihvata islam. „Sjećam se osjećaja slobode i radosti koji sam tada doživjela,“ kaže Antonija.

Danas Antonija želi da svoje znanje prenosi drugima. Aktivno uči arapski, radi na hifzu i planira da postane mualima. Njena želja da obavi umru dodatno je osnažila njen duhovni identitet. „Želim pričati o svom putu slobode i borbe na Allahovom putu,“ zaključuje ona.

Priča Antonije Petre Gagulić svjedoči da potraga za smislom nema granica i da hrabrost da se slijedi srce može promijeniti život. Ona je pronašla mir u islamu, ali njena poruka nadilazi religiju – to je priča o istrajnosti, vjeri i pronalasku vlastitog puta.

U Sandžaku ne otvaraju samo vrata — već i srce. Najgostoprimljiviji ljudi koje sam ikad srela. ❤️

Objavljuje Antonija Petra GagulićPetak, 1. kolovoza 2025.

“Tursko groblje” u Vranju – zaboravljeno naslijeđe jednog grada

0

Nekadašnji Vranje je stoljećima imao svoje muslimansko mezarje, koje je u narodu nazvano “Tursko groblje”. U njemu su sahranjivani vranjski muslimani domaćeg porijekla, bez etničke veze sa Osmanlijama, osim zajedničke vjere. Ovo mezarje zauzimalo je ogromnu površinu, a sa jugozapadne strane činilo je prirodnu granicu grada.

Kroz vrijeme, mezarje je planski uništavano. Umjesto nišana i mezarova, nicali su novi objekti, čime je jedan važan segment kulturno-historijskog identiteta Vranja nepovratno izgubljen. Na mjestu gdje su vranjski muslimani sahranjivani, danas se nalaze: Gradski park, gimnazija “Bora Stanković” (gdje su radnici prilikom kopanja temelja stalno nailazili na ljudske kosti), Pedagoški fakultet, Dom kulture, Vatrogasni dom, ali i Hotel “Vranje”, Sokolski dom i Oficirski dom.

Slična sudbina zadesila je i mezarja pored vranjskih džamija. Oko osam džamija, koliko ih je postojalo u gradu, imala su svoja groblja. Ni jedno nije sačuvano. Štaviše, sve džamije su minirane i srušene 31. januara 1878. godine – istog dana kada su u Vranje ušli srpski ustanici i vojska.

Do te 1878. godine muslimani su činili ubjedljivu većinu stanovništva u Vranju. Njihova prisutnost oblikovala je kulturni, vjerski i urbani identitet grada. Međutim, nakon osmanskog povlačenja i ulaska srpske vojske, demografska slika se naglo promijenila, a naslijeđe jednog naroda gotovo je izbrisano.

Danas se o “Turskom groblju” govori tek u sjećanjima, zapisima i historijskim istraživanjima, poput onih koje bilježi Esad Rahić. Njegovo podsjećanje na ovaj prostor ima dvostruku vrijednost: čuva uspomenu na ljude koji su tu živjeli i ukazuje na to kako jedan grad može izgubiti dio svog identiteta kroz brisanje materijalnih tragova prošlosti.

/VIDEO/ Čudo Medinske doline: Automobili i voda koji idu uzbrdo

0

Wadi Al-Baida, poznata i kao Wadi Al-Jinn, smještena je oko 30 kilometara sjeverozapadno od svetog grada Medine i već decenijama privlači pažnju turista, naučnika i vjernika. Ova dolina, u kojoj zakoni fizike djeluju kao da su suspendovani, stekla je svjetsku slavu po neobičnoj pojavi – automobili se kreću uzbrdo čak i kada su ugašeni, a voda, kada se prolije, teče prema uzvišenju.

Lokalno stanovništvo vjeruje da dolinu nastanjuju džini, nevidljiva bića iz islamske teologije, i da upravo njihovo prisustvo stvara nesvakidašnje sile koje prkose gravitaciji. Zbog toga mnogi posjetioci dolaze sa željom da “osjete energiju” mjesta, a neki čak podižu šatore i ostaju danima u nadi da će svjedočiti natprirodnim pojavama.

Geolozi i fizičari, međutim, nude drugačija objašnjenja. Prema jednoj teoriji, stijene i planine u ovom području sadrže magnetne minerale koji mogu djelovati na vozila i metalne predmete. Ovaj fenomen poznat je kao “reverzibilna gravitacija” i zabilježen je i na drugim mjestima u Saudijskoj Arabiji, poput Asira i Najrana.

Ipak, najčešće prihvaćeno objašnjenje jeste da je riječ o optičkoj varki. Nepravilna geometrija terena, raspored brda i linija horizonta stvaraju iluziju da je nizbrdica zapravo uzbrdica. Tako ljudsko oko pogrešno procjenjuje nagib i stiče se utisak da vozila i voda idu “uzbrdo”.

Jedan od najpoznatijih eksperimenata u dolini jeste prosipanje vode na putu. Na snimcima koje posjetioci redovno objavljuju vidi se kako tečnost “teče” prema gore, dodatno raspirujući rasprave o pravoj prirodi fenomena. Naučnici, ipak, i ovu pojavu objašnjavaju optičkom iluzijom.

Wadi Al-Jinn nije jedino mjesto koje izaziva ovakvo divljenje i sumnju. Slični fenomeni, poznati kao “gravitaciona brda” ili “misteriozne padine”, zabilježeni su u čak 29 zemalja. Samo u SAD-u postoji oko 40 takvih lokacija – među najpoznatijima su brda u Kaliforniji, Pensilvaniji i Sjevernoj Karolini.

I dok jedni vjeruju u mistične sile, a drugi u optičke prevare, jedno je sigurno – Wadi Al-Jinn je mjesto koje plijeni pažnju i privlači hiljade radoznalih posjetilaca svake godine. Bilo da ga posmatrate kao naučnu zagonetku ili kao prostor natprirodnog, dolina kod Medine ostaje jedno od najintrigantnijih odredišta Saudijske Arabije.Pogledajte video ispod teksta,

Sejduba Suma za Blic: „Novi Pazar je grad koji sam zavolio – ljudi su posebni, navijači nevjerovatni!“

0
FOTO: Hotsport

U razgovoru za Sportski Blic, Sejduba Suma je posebno istakao svoje iskustvo u Novom Pazaru, klubu i gradu koji su ostavili dubok trag u njegovoj karijeri.

„Pričao sam sa Fikretom Međedovićem mnogo puta, čak i dok sam bio u Partizanu. Ja sam doveo Sisea u Novi Pazar i od tada sam u kontaktu s njim. Kada sam napustio Partizan i nisam imao klub, on me je pozvao da dođem u Novi Pazar – i prihvatio sam. Bilo je to sjajno. Grad je predivan, ljudi topli i prijateljski nastrojeni, a atmosfera oko kluba je posebna. Proveo sam sjajan period tamo“, rekao je Suma.

Suma je pohvalio infrastrukturu i ambijent u Novom Pazaru:
„Imaju odličan trening centar, prostorije, hotel i fenomenalne mlade igrače – posebno afričke fudbalere. Opara je jedan od njih, Adešinja koji je sada napustio klub… Sve to pratim i drago mi je. Tamo igrači uvijek mogu da napreduju. A navijači? Sjajni, uvek puni energije!“

Posebno se osvrnuo na odnos sa publikom i jednim od najvećih imena pazarskog fudbala:
„Način na koji ja igram – to ljudi vole. Dajem sve od sebe jer je fudbal moja ljubav. A Adem Ljajić? Sjajan čovjek, sjajan igrač. Puno smo razgovarali, prije i poslije utakmica, u autobusu, o fudbalu, o svemu. Stvarno nevjerovatan lik.“

Dolazak helikopterom – spektakl za Pazar

Jedan od najzvučnijih transfera u istoriji kluba ostao je upamćen i po filmskom prizoru dolaska:
„Imao sam dug put iz Gvineje do Beograda, bio sam iscrpljen. Fikret me pitao da li želim da odem helikopterom do Novog Pazara i ja sam rekao – zašto da ne. Dočekali su me, uzeli torbe, ja sam sjeo u helikopter i stigao direktno na stadion. To je bilo nevjerovatno iskustvo, osjećao sam se kao fudbaler u najvećim evropskim klubovima.“

Na kraju razgovora Suma je naglasio da još nije završio karijeru:
„Na pauzi sam, ali uskoro ću se vratiti. Možda opet u Srbiju – Novi Pazar ima šanse, ali i još nekoliko klubova“, zaključio je uz osmijeh.

Cijeli intervju pogledajte na ovom linku!

Prevarom “zaradili” 75.000 evra na smrti Dioga Žote

0

Smrt portugalskog fudbalera Dioga Žote ovog ljeta potresla je fudbalski svijet. Dok su se navijači, saigrači i treneri širom Evrope emotivno opraštali od zvijezde Liverpula, nepoznati prevaranti su iskoristili tragediju za ličnu korist.

Samo tri dana nakon njegove smrti, na internetu se pojavio sajt diogojotafoundation.org, predstavljen kao zvanična fondacija osnovana u čast Žote. Na stranici su korišteni logotipi renomiranih organizacija poput Unicefa, Allianza i portugalskih NGO platformi, što je ostavljalo utisak da se radi o legitimnoj humanitarnoj akciji.

Prevarantski sajt je u kratkom vremenskom periodu prikupio oko 50.000 funti (više od 75.000 evra), a sve donacije su se vršile isključivo putem kriptovaluta.

Međutim, ubrzo se ispostavilo da porodica fudbalera, Liverpul, kao i pomenute organizacije, nemaju nikakve veze sa “fondacijom”. Svi su javno odbacili bilo kakvu povezanost sa prevarom, dok je sa stranice u međuvremenu uklonjen sav sadržaj.

U trenutku pisanja ovog teksta, sajt je i dalje dostupan, ali bez prvobitnih detalja i opcije za donacije. Istraga o počiniocima prevare je u toku, a slučaj je dodatno uznemirio javnost jer pokazuje kako su pojedinci spremni da zloupotrijebe tragediju za finansijsku dobiti.

Berlin: Policija brutalno ugušila protest za Palestinu, uhapšeno osam demonstranata

0

Berlin – Gotovo 200 ljudi okupilo se u četvrtak na trgu Hackescher Markt kako bi izrazili solidarnost s palestinskim narodom i osudili izraelske napade na Gazu. Demonstracije su završile nasilnim intervencijama policije, tokom kojih je došlo do brutalnih scena i hapšenja.

Demonstranti su nosili transparente i uzvikivali parole poput „Sloboda za Gazu“ i „Teroristički Izrael“, tražeći hitan prekid bombardovanja i prestanak stradanja civila. Okupljeni su podsjetili na posljednje napade na medicinski kompleks Nasser u Khan Younisu, kada je ubijeno najmanje 20 Palestinaca, među njima i pet novinara te jedan vatrogasac.

Protest je prerastao u sukob nakon što je policija pokušala da rastjera okupljene. Na snimcima koji kruže društvenim mrežama vidi se kako policajac pesnicom udara demonstranta u lice. Prema zvaničnim podacima, najmanje osam učesnika je uhapšeno, dok svjedoci govore o gruboj sili i nasilnom gušenju protesta.

Samo nekoliko dana prije protesta, sistem za praćenje gladi i pothranjenosti IPC, podržan od UN-a, potvrdio je da u Gazi vlada glad. Prema palestinskim izvorima, od oktobra 2023. godine u izraelskim napadima ubijeno je gotovo 63.000 ljudi, dok je veliki dio enklave sravnjen sa zemljom.

Izrael se suočava s ozbiljnim međunarodnim optužbama. Međunarodni krivični sud u novembru prošle godine izdao je naloge za hapšenje premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta zbog sumnje na ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Također, pred Međunarodnim sudom pravde u toku je postupak u kojem se Izrael tereti za genocid.

/VIDEO/ Beer Fest pod bojkotom i otkazivanjima: Hiljade praznih stolica umjesto posjetitelja

0

Prva večer Beogradskog Beer Festa, koji se godinama predstavlja kao jedan od najvećih muzičkih događaja u regiji, obilježena je gotovo praznim prostorom i izuzetno slabom posjećenošću. Prema snimcima i komentarima na društvenim mrežama, festival je izgledao sablasno prazan, a procjenjuje se da je prisustvovalo tek između 1.000 i 2.000 ljudi.

Razlog ovako niske posjete leži u otkazivanju nastupa najvećih zvijezda koje su trebale otvoriti festival. Publika je ostala uskraćena za koncerte Bijelog dugmeta, Letu Štuka, Vlatka Stefanovskog i Prljavog kazališta, a odluka izvođača dodatno je pojačala negativan imidž festivala.

Podsjetimo, inicijativa Beograd ostaje ranije je pozvala na bojkot Beer Festa, tvrdeći da je organizaciju preuzeo Sky Music, kojeg označavaju kao glavnog izvođača „režimskih naprednjačkih događaja“. Aktivisti su istakli da manifestacija uzurpira javni prostor na dunavsko-savskom keju i u Parku Ušće, ostavljajući devastiran prostor nakon završetka.

Frontmen benda Letu Štuke, Dino Šaran, izjavio je za Dana

s.rs:

„Svi su izvođači otkazali jer je festival u vlasništvu vlasti, a znamo šta ona radi. Ne idu koncert i pendreci zajedno.“

Pored spomenutih bendova, i Nipplepeople su putem društvenih mreža potvrdili da neće nastupiti na otvaranju festivala, iako su bili najavljeni za prvu noć.

Očekivanja organizatora da će festival privući hiljade posjetitelja pretvorila su se u fijasko. Na snimcima s društvenih mreža jasno se vidi tek šačica ljudi okupljenih oko stolova, dok je veliki prostor pred binom zjapio prazan.

Prva noć Beer Festa, koja je godinama simbolizirala muzički spektakl i okupljala desetine hiljada ljudi, ove godine ući će u istoriju kao jedna od najslabije posjećenih.