Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
Na velikom studentskom protestu koji je danas održan u Novom Pazaru, emotivno obraćanje jedne studentkinje Državni univerzitet u Novom Pazaru (DUNP) duboko je potreslo okupljene građane i studente iz cijele Srbije. Okupljanje je započelo u 11 sati ispred zgrade Univerziteta, dok je u 11.52 održana tišina u znak sjećanja na stradale u padu nadstrešnice u Novom Sadu prošle godine – tragediju koja je, kako ističu studenti, ostavila duboke i još uvijek nezacijeljene rane u društvu.
Centralni dio programa planiran je za 17 sati, kada se očekuje obraćanje studenata u blokadi, ali je već tokom prijepodneva atmosfera bila snažno nabijena emocijama, nezadovoljstvom i odlučnošću. Posebnu pažnju izazvalo je obraćanje studentkinje DUNP-a koja se, vidno potresena i u suzama, obratila okupljenima:
„Godinu dana ništa nije ispunjeno. Nijedan zahtjev. Rane nas i dalje bole kada vidimo šta se dešava iz dana u dan. E, pa ne damo. Tu smo dok se svi zahtjevi ne ispune“, poručila je ona, a zatim dodala: „Hajde da blokiramo nešto – je l’ može?“
Njene riječi ispraćene su dugim aplauzom i uzvicima podrške, a snimak emotivnog govora brzo se proširio društvenim mrežama. Kako prenosi N1, upravo ovakva obraćanja pokazuju da studentski protesti u Novom Pazaru nisu samo izraz političkog nezadovoljstva, već i vapaj mladih ljudi za odgovornošću, pravdom i promjenama.
Protest protiče mirno, uz prisustvo velikog broja studenata, građana i gostiju iz drugih gradova, a organizatori poručuju da neće odustati dok njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni.
Velika scena Pinkove zvezde sinoć je svjedočila nastupu koji se pamti. Mervan Mehmedović iz Novog Pazara oduševio je i publiku i stručni žiri, osvojivši sva četiri glasa „DA“ i obezbijedivši direktan plasman u naredni krug takmičenja. Mervan se predstavio snažnom interpretacijom pjesme Nikome ni reč u izvođenju Dženan Lončarević, a zatim i energičnom numerom „Zauvek tvoj“ grupe Tropiko bend. Sigurnost, emocija i kontrola glasa obilježile su njegov nastup, koji je kulminirao jednoglasnom podrškom žirija.
Njegova mentorka, Jelena Karleuša, nije krila zadovoljstvo napretkom kandidata, dok su i ostali članovi žirija uputili pohvale. Zorica Brunclik istakla je zrelost i emotivnu stabilnost nastupa, naglasivši da je Mervan večeras djelovao sigurnije nego ranije. Sličan stav imala je i Viki Miljković, koja je posebno pohvalila njegovu komercijalnost i sposobnost da iznese bržu, zahtjevniju pjesmu bez greške. Duhovitu notu u komentare unio je Desingerica, čija je izjava izazvala smijeh u studiju, ali i potvrdila koliko je Mervanov nastup bio upečatljiv.
Publika u studiju reagovala je burnim aplauzom, a društvene mreže ubrzo su se ispunile porukama podrške kandidatu iz Novog Pazara. Njegov nastup još jednom je pokazao da Sandžak ima snažne vokale i muzičke talente koji ravnopravno pariraju na najvećim televizijskim scenama. Dva video-priloga sa kompletnim nastupom i komentarima žirija dostupan je u nastavku ispod teksta.
U vremenu u kojem se tridesete često doživljavaju kao tiha granica između snova i stvarnosti, Ema Muratović i Fatmir Brežanin stoje tačno na toj liniji – „ni tamo ni ovdje“. Rođeni 1995. godine u Novom Pazaru, oni pripadaju generaciji koja je naslijedila društvo puno tereta, ali i odgovornost da ga ne prihvati zdravo za gotovo.
Razgovor vođen u parku kod Novopazarske tvrđave nije bio klasičan intervju. Bio je to sudar umjetnosti, bunta, straha i nade. Dvoje mladih ljudi govorilo je o pritiscima, studentskom buntu, odgovornosti koja se prenosi s koljena na koljeno, ali i o ličnim izborima koji se često prave „uzvodno“, protiv struje.
Fatmir Brežanin diplomirao je na Fakultetu umjetnosti u Novom Pazaru, a master studije završio na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu. Odrastanje između Novog Pazara i Ulcinja, među djedovim knjigama, očevom stolarskom radionicom i majčinom strašću prema čitanju, oblikovalo je njegovu radoznalost i kritičko mišljenje. Iako slikar, priznaje da mu platno često nije dovoljno za sve ono što želi reći – posebno kada su u pitanju društvena i politička pitanja. Tada bira riječ, tekst, rečenicu koju „brusi satima“, jer u jeziku vidi odgovornost i preciznost koju umjetnost mora imati.
Ema Muratović diplomirala je glumu na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, u klasi profesora Borisa Isakovića, a master studije završila u klasi profesora Leona Lučeva i Ermina Brave. Prije akademije bila je dio dramske trupe „Joj, Evo i Hovi“ i igrala u predstavi „Beton Mahala“. Danas nastupa u pozorištima širom Srbije i članica je ansambla regionalnog pozorišta u Novom Pazaru. Za glumu kaže da je bila njen tihi san, ali da joj je presudno ohrabrenje dao glumac Branislav Trifunović, rekavši joj da je talentovana – rečenica koja joj je promijenila život.
Njihov razgovor dotakao se i straha – onog kolektivnog, duboko usađenog. Ema smatra da strah često nije jedini problem, već i nezainteresovanost i komfor. Ipak, ne želi osuđivati ljude, vjerujući da svako ima svoj trenutak buđenja. Fatmir je, s druge strane, oštriji: uvjeren je da u jednom trenutku postoji moralna dužnost da se nešto kaže i uradi, makar to bilo samo jasno izgovoreno mišljenje, uvijek i pred svakim.
Život umjetnika u Novom Pazaru opisuju kao težak, ali pun kontradikcija. Grad ih ponekad guši, ali im istovremeno daje osjećaj sigurnosti i solidarnosti kakav rijetko gdje postoji. Kafane u kojima svi razgovaraju sa svima, ulice pune karaktera, ljudi koji postaju inspiracija – sve to Novi Pazar čini neiscrpnim izvorom priča, iako sistem rijetko prepoznaje i podržava kulturu.
Na pitanje kako vide Novi Pazar za pet godina, Ema odgovara idealistički: da vrata koja su mladi otvorili ostanu zauvijek otvorena. Da, kad bi bila „neko“, uklonila bi nasilje iz svijeta – od oružja do igračaka i crtanih filmova. Fatmir, realističniji i opterećen sumnjom, boji se riječi „isto“, ali se nada da će se njen optimizam pokazati jačim od njegovog pesimizma. Kada bi mogao poželjeti jednu stvar, kaže, izbrisao bi bore sa lica majki i učinio da ih očevi više vole.
Njihove riječi nisu manifest, ali jesu svjedočanstvo generacije koja odbija šutnju. Generacije koja zna da promjene ne dolaze preko noći, ali i da bez glasa – nema ni budućnosti. Ema Muratović i Fatmir Brežanin možda nisu „neko“ u formalnom smislu moći, ali u svijetu ideja, hrabrosti i odgovornosti – oni to već jesu. Pogledajte ispovijest ispod teksta.
Općinski sud u Sarajevu donio je prvostepenu presudu kojom su Mirhudin Mehović (66) i njegov sin Almir Mehović (42) osuđeni na po pet godina zatvora zbog krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga.
Kako je utvrđeno tokom sudskog postupka, Mehovići su u dužem vremenskom periodu učestvovali u distribuciji heroina na području Kanton Sarajevo. Tokom policijske akcije, kod njih je pronađeno više od jednog kilograma heroina, dvije digitalne vage za mjerenje droge, kao i novac u eurima i konvertibilnim markama, za koji se sumnja da potiče iz nezakonitih aktivnosti.
Sud je prihvatio navode optužnice da su optuženi drogu prepakivali u manje pakete namijenjene daljoj prodaji, čime su ostvarivali protivpravnu imovinsku korist. Hapšenje oca i sina izvedeno je 11. februara 2025. godine, u koordinisanoj akciji policije pod nadzorom Tužilaštvo Kantona Sarajevo. Iz Općinski sud u Sarajevu poručeno je da presuda još nije pravosnažna te da obje strane imaju pravo žalbe u zakonom predviđenom roku.
Da stara vremena nisu uvijek bila ni laka ni romantična, najbolje svjedoči životna priča Ramiza Halilovića, osamdesetogodišnjaka čiji se život može ispričati kao tiha, ali snažna lekcija o radu, strpljenju i porodičnom dostojanstvu. Njegovo djetinjstvo, kako sam kaže, gotovo da i nije postojalo – jer se odmalena moralo raditi kako bi se preživjelo.
Rođen 1946. godine u selu Ibarac, Ramiz je odrastao u porodici u kojoj je bilo više gladnih usta nego sigurnih prihoda. Živjelo se skromno, gotovo na ivici siromaštva. Njegov otac se snalazio kako je znao – trgovao je solju, nosio je u udaljena mjesta, a zauzvrat donosio žito. Bio je to način preživljavanja u vremenima kada je i najosnovnije bilo luksuz.
Školu je pohađao do petog razreda. Dalje nije moglo – stoka je morala da se čuva, zemlja da se obrađuje. Dok je otac radio kao šumski radnik u gornjem toku Ibra, Ramiz je s amidžama i rodbinom provodio dane po planinama, čuvajući stoku i radeći teške poljoprivredne poslove. Kaže da je prve cipele obuo tek 1966. godine, po povratku iz vojske.
Odjeća se tada nije kupovala – pravila se. Majka je od lana tkala donji veš, vuna se ručno prela i bojala prirodnim bojama dobijenim iz kore drveća. Svaki komad odjeće bio je rezultat dugog i mukotrpnog rada. Ipak, Ramiz ne pamti da su se žalili. „Bili smo siromašni, ali zadovoljni onim što smo imali“, kaže.
Već sa 15 godina počeo je raditi u šumi, sa volovskim zapregama. Posao je bio izuzetno težak – zimi, po snijegu višem od metra, drva su se morala guliti i slagati po pravilima, jer u suprotnom ne bi bila primljena. Niko tada nije pitao da li je teško. Takav je bio život, a ljudi su ga prihvatali bez mnogo pitanja.
U tim vremenima, i brak je imao drugačije lice. Svoju suprugu Ramiz je prvi put istinski upoznao tek na dan kada je kao mlada došla u njegovu kuću. Ljubav se, kaže, rodila iz poštovanja – i trajala cijeli život. Nikada ga nije osramotila, nikada povrijedila, a porodicu je nosila na svojim leđima s nevjerovatnom snagom i dostojanstvom. Brinula je o njegovim roditeljima, djeci, kući, gostima, i to uvijek bez prigovora.
Posebno s toplinom govori o ramazanskim danima, kada bi njegova supruga, bez obzira na snijeg, kišu ili noć, ustajala da spremi svježu hranu – iz poštovanja prema porodici i običajima. „Nikakav hotel ne može spremiti kao što je ona znala“, kaže Ramiz.
Suprugu je izgubio 15. maja ove godine. Kaže da je gubitak žene teži od gubitka roditelja, jer s njom dijeliš sve – brige, misli, tišine. Danas živi sa sinom koji se vratio roditeljskom domu da ne bi ostao sam. Iza Ramiza Halilovića ostalo je sedmoro djece, ali i ono što on naziva najvećim bogatstvom – 51 unuk i praunuk. „Za to se živi“, kaže. „Kuće i imanja nisu ništa ako iza tebe nema poroda.“
Stara kuća i danas stoji u dvorištu, kao nijemi svjedok života koji ga nije štedio. Kuća je građena bez novca, ali s pjesmom i vjerom. Za godinu dana je završena, uz pomoć komšija i rodbine. „Nisam razbio banku, nisam nikoga zakinuo. Sve sam stekao časno i pošteno“, ističe. Na pitanje kako gleda na današnji život, Ramiz kaže da je lakši i udobniji nego ikada. „Nema one bijede kao nekad. Sve što smo prošli – nije bilo uzalud.“
Priča Ramiza Halilovića je jednostavna, ali snažna. To je priča o čovjeku koji nije imao mnogo, ali je stvorio najviše – porodicu, ime i pošten trag iza sebe. Pouka da je istinsko bogatstvo u ljudima koje ostavljamo iza sebe, a ne u onome što skupljamo tokom života. Pogledajte tv prilog ispod teksta.
Američku javnost i danas potresa slučaj koji se dogodio u julu 2011. godine na Floridi, kada je tada sedamnaestogodišnji Tyler Hadley ubio svoje roditelje, a potom u njihovoj kući organizovao žurku na koju je došlo više od 60 mladih ljudi – nesvjesnih šta se dogodilo svega nekoliko sati ranije.
Zločin koji je šokirao cijeli svijet desio se u gradu Port St. Lucie i i dalje se navodi kao jedan od najbizarnijih i najuznemirujućih porodičnih zločina u savremenoj američkoj istoriji.
Tajler Hedli sa bratom i ocem Foto: printscreen/youtube/COURT TV
Popodne 16. jula 2011. godine, Hadley je na društvenoj mreži Facebook objavio poruku kojom je nagovijestio zabavu u porodičnoj kući. Iako su neki prijatelji bili sumnjičavi – jer su znali da mu roditelji ne odobravaju takva okupljanja – nekoliko sati kasnije stigla je nova poruka kojom je žurka potvrđena. Do večeri, kuća Hadleyjevih bila je puna tinejdžera, muzike i alkohola.
Roditelji pokušavali pomoći sinu
Roditelji, Blake Hadley i Mary-Jo Hadley, godinama su pokušavali pomoći sinu koji je imao ozbiljne probleme u ponašanju. Uključivali su stručnu pomoć, terapije i programe odvikavanja, ali bez trajnog uspjeha. Neposredno prije zločina, došlo je do porodičnog sukoba nakon što su mu roditelji uveli zabrane zbog zloupotrebe alkohola i droga.
U kasnim večernjim satima, dok je žurka bila u punom jeku, Hadley je povukao u stranu svog bliskog prijatelja i rekao mu da je ubio roditelje. Isprva, prijatelj je mislio da se radi o neukusnoj šali, ali je ubrzo shvatio da Hadley govori istinu. Nakon izlaska iz kuće, prijatelj je anonimno obavijestio nadležne službe.
Policija je u ranim jutarnjim satima stigla na adresu porodice Hadley. Iako je zabava još trajala, policajci su, nakon hitnog ulaska u kuću, pronašli tijela roditelja u spavaćoj sobi. Hadley je odmah uhapšen i optužen za dvostruko ubistvo.
Presuda: doživotni zatvor
Tajler Hedli u zatvoru 2024. godine Foto: printscreen/youtube/COURT TV
Tri godine kasnije, sud na Floridi izrekao je presudu – doživotni zatvor bez mogućnosti uslovnog otpusta. Tokom suđenja, Hadley je priznao krivicu.Njegov slučaj i danas se izučava u kontekstu poremećaja ličnosti, uticaja droga i propusta u ranoj intervenciji kod mladih s ozbiljnim psihološkim problemima.
Italijanska policija sprovela je jednu od najvećih operacija protiv krijumčarenja narkotika u posljednjih nekoliko godina, tokom koje su uhapšene 384 osobe, dok je ukupno 1,4 tone različitih vrsta droge zaplijenjeno širom zemlje.
Kako je saopćeno iz policije, akcija je realizovana u više pokrajina i zaključena jučer, a obuhvatila je opsežne kontrole, racije i koordinisane intervencije specijalizovanih jedinica. Pored uhapšenih, istraga je proširena na još 655 osoba, među kojima se nalazi i 39 maloljetnika, što dodatno zabrinjava nadležne institucije.
Tokom operacije zaplijenjeno je 35 kilograma kokaina, kao i više od 40 komada vatrenog oružja, za koje se sumnja da su korišteni u okviru kriminalnih aktivnosti povezanih s trgovinom drogom. Poseban fokus akcije bio je usmjeren na prodaju proizvoda od kanabisa.
U okviru 312 izvršenih inspekcija, policija je privremeno zatvorila pet prodavnica kanabisa u tri grada, nakon što je utvrđeno da su prodavali proizvode koji sadrže nedozvoljene supstance. Tom prilikom zaplijenjeno je 296 kilograma proizvoda na bazi kanabisa, a laboratorijske analize su potvrdile prisustvo ilegalnih droga.
Ova akcija dolazi nekoliko mjeseci nakon što je Italija u junu usvojila novu sigurnosnu uredbu kojom je zabranjena prodaja takozvanog „legalnog kanabisa“, uključujući i „cannabis light“ – industrijsku konoplju sa niskim udjelom THC-a, koja se ranije mogla legalno prodavati. Italijanske vlasti poručuju da će borba protiv narkotika i organizovanog kriminala biti nastavljena pojačanim intenzitetom, uz najavu dodatnih kontrola i novih akcija širom zemlje.
Narodna banka Srbije donijela je privremenu mjeru kojom se ukida naplata provizije u mjenjačnicama prilikom prodaje eura građanima, s ciljem očuvanja stabilnosti deviznog tržišta i sprečavanja neopravdanog uznemiravanja javnosti.
Odluku je donio Izvršni odbor NBS nakon detaljne analize kretanja na deviznom tržištu, koja je pokazala da je srednji kurs dinara prema euru stabilan, da banke nisu mijenjale raspon kupoprodajnih kurseva na svojim digitalnim platformama, te da većina mjenjača primjenjuje prodajne kurseve znatno ispod sporadičnih, medijski eksponiranih vrijednosti.
Iz centralne banke posebno ističu da kurs od oko 120 dinara za euro, koji se u pojedinim mjenjačnicama povremeno pojavljivao na kursnim tablama i izazivao zabrinutost među građanima, ne odražava stvarna tržišna kretanja. Takva vrijednost bila je moguća isključivo u slučaju istovremene primjene maksimalno dozvoljenog odstupanja prodajnog kursa od srednjeg kursa (1,25 odsto) i maksimalne zakonske provizije od 1 odsto.
Ukinutom provizijom eliminiše se mogućnost isticanja kursnih vrijednosti koje bi mogle imati obmanjujući ili psihološki uznemirujući efekat na građane, čime se praktično onemogućava pojava kursa od 120 dinara za euro u javnom prostoru.
Ova mjera predstavlja nastavak kontinuiranih aktivnosti NBS usmjerenih na očuvanje stabilnosti finansijskog sistema, uključujući ranije poteze kojima je povećana dostupnost gotovog stranog novca i olakšano poslovanje mjenjača u uslovima pojačane potražnje.
Iz Narodne banke Srbije navode da mjera nema unaprijed određen rok važenja i da će se primjenjivati sve dok to budu zahtijevale tržišne okolnosti. Centralna banka će, kako je istaknuto, pažljivo pratiti situaciju i pravovremeno odlučiti o njenom ukidanju kada se procijeni da je tržište u potpunosti stabilizovano. NBS je poručila da neće dozvoliti da se putem pojedinačnih primjera, senzacionalističkog izvještavanja ili društvenih mreža stvara pogrešna slika o stanju na deviznom tržištu, niti da se izaziva panika na štetu građana i finansijske stabilnosti Republike Srbije.
Fudbaleri FK Novi Pazar u nedjelju od 17 sati gostuju ekipi Radnik Surdulica, u posljednjem prvenstvenom susretu ove kalendarske godine, a iz tabora plavih poručuju da žele da sezonu zatvore na najbolji mogući način.
Šef stručnog štaba Novog Pazara, Vladimir Gaćinović, istakao je da njegovu ekipu očekuje izuzetno zahtjevna utakmica, s obzirom na kvalitet i formu domaćina. „Želimo da na pravi način završimo godinu, iako nas čeka veoma težak zadatak. Radnik igra u visokom ritmu, ofanzivno i agresivno. Ekipa koja je uzela bod Crvenoj zvezdi u Beogradu, pobijedila Vojvodinu i ima kontinuitet dobrih rezultata zaslužuje maksimalan respekt“, rekao je Gaćinović na konferenciji za novinare. Trener Novopazaraca podsjetio je i na prvi međusobni duel ove sezone, kada je Novi Pazar kao domaćin slavio rezultatom 2:0.
„Odigrali smo tada kvalitetnu utakmicu i očekujem sličan pristup i u Surdulici. Ko pokaže više želje, energije i koncentracije, taj će biti bliži pozitivnom ishodu. Dodatni razlog za optimizam je povratak Matije Malekinušića, Abdulaja Sisea i Ahmeda Hadžimujovića“, dodao je Gaćinović.
Jedan od povratnika u tim, Matija Malekinušić, naglašava da Novi Pazar mora biti maksimalno oprezan.
„Analizirali smo Radnik, znamo njihove prednosti i slabosti. Imaju veoma brza krila i igraju direktan fudbal, što zahtijeva punu koncentraciju. Ako ponovimo partije iz prethodne četiri utakmice, vjerujem da možemo doći do dobrog rezultata“, rekao je Malekinušić.
Uoči ovog susreta, Novi Pazar zauzima četvrto mjesto na tabeli sa 32 boda, dok je Radnik sedmi sa 25 osvojenih bodova, što dodatno potvrđuje da će duel u Surdulici imati veliki takmičarski značaj za obje ekipe.
Dok se Sandžak često pominje po surovoj ljepoti Pešterske visoravni, stočarstvu i dugim zimama, malo ko zna da se nadomak Sjenice, u blizini Ski centra Žari, krije jedno od najneobičnijih prirodnih bogatstava u Srbiji – Koritnik, najmlađi pasivni vulkan u zemlji.
Na prvi pogled, pejzaž Koritnika djeluje nestvarno. Umjesto uobičajenih pašnjaka i livada, pogled privlači ogromna „rijeka kamenja“ – zapravo ohlađena lava bogata bazaltom, nastala tokom posljednje faze vulkanske aktivnosti. Ova kamena masa, razlivena niz padine, svjedoči o geološkim procesima starim hiljadama godina, kada je ova visoravan bila poprište snažnih erupcija.
Stručnjaci navode da je riječ o najmlađem vulkanskom području u Srbiji, čija je aktivnost geološki relativno „skora“, iako je danas potpuno mirno. Upravo zbog toga Koritnik ima izuzetan naučni, edukativni i turistički potencijal. U mnogim evropskim zemljama slične lokacije proglašene su geološkim parkovima, zaštićenim područjima i centrima za ekoturizam.
Međutim, umjesto da se o Koritniku govori kao o prirodnom dragulju Sandžaka, sve češće se čuju zabrinjavajuće ideje o njegovom iskorištavanju kroz rudarske projekte. Stručna i lokalna javnost upozoravaju da bi takav potez bio nenadoknadiv gubitak – ne samo za Sjenicu, već i za cijelu Srbiju. Vječno prirodno blago ne smije se mijenjati za kratkoročni profit.
Koritnik nije samo kamen i lava. To je podsjetnik da Sandžak krije slojeve istorije mnogo starije od ljudske, zapisane u zemlji, stijenama i tišini visoravni. Možda je pravo pitanje: zašto često nismo svjesni bogatstva koje imamo pred očima?
Ako još niste bili na Koritniku, sada je pravo vrijeme. Ne samo da vidite rijeku okamenjene lave, već da osjetite snagu prirode koja je ovdje stvarala, a danas – mirno čeka da je sačuvamo.
