EKSKLUZIVAN VIDEO: Firmi Enesa Z. iz Novog Pazara lopov na Kosovu ukrao 4.000 eura iz kamiona

0
  • Lopov sa kačketom ukrao 4.000 eura iz kamiona firme iz Novog Pazara – Sandžak Danas objavljuje snimak krađe iz Drenasa

Prava drama dogodila se na području Drenasa na Kosovu, gdje je, prema informacijama do kojih je došla redakcija Sandžak Danas, iz parkiranog kamiona firme “Internorma DOO” iz Novog Pazara ukradeno čak 4.000 eura.

Sandžak Danas objavljuje ekskluzivne snimke i fotografije nadzornih kamera na kojima se vidi muškarac sa crnim kačketom kako prilazi kamionu, otvara vrata vozila i bez mnogo zadržavanja uzima novac iz unutrašnjosti. Nakon krađe, osumnjičeni se udaljava bijelim automobilom.

Prema javno dostupnim podacima, oštećena firma “INTERNORMA DOO NOVI PAZAR” registrovana je na adresi Relje Krilatice 16 u Novom Pazaru i posluje od 1999. godine. Vlasnik kompanije je Enes Zahirović, firma se bavi trgovinom građevinskim materijalom i sanitarnom opremom, a prema finansijskim podacima za 2025. godinu ostvarila je prihode veće od 850 miliona dinara.

Nakon objave video-snimka na društvenim mrežama uslijedila je prava lavina komentara građana sa Kosova, a mnogi tvrde da prepoznaju muškarca sa snimka.

Jedan od komentatora naveo je:

“Isti čovjek i isti automobil viđeni su prije tri mjeseca u Kramoviku kod Rahovca.”

Drugi korisnici tvrde da lopov nije mogao znati gdje se nalazi novac bez pomoći iznutra:

“Neko je morao znati da se novac nalazi u kamionu. Moguće je da je informacija procurila od nekoga ko poznaje vozača ili firmu.”

Pojedini komentari sugerišu da je riječ o osobi koja je i ranije povezivana sa krađama:

“Kažu da je osumnjičen za više krađa automobila i drugih teških krađa.”

Neki građani izražavali su sumnju zbog činjenice da je novac ostavljen u vozilu:

“Ko danas ostavlja toliko novca u kamionu?”

Dok drugi smatraju da je krađa bila unaprijed isplanirana:

“Ovakve stvari teško mogu biti slučajne. Neko je znao gdje je novac.”

Na društvenim mrežama pojavili su se i brojni apeli da kosovska policija hitno reaguje i identifikuje muškarca sa snimka. Redakcija Sandžak Danas apeluje na nadležne organe na Kosovu da što prije rasvijetle ovaj slučaj i pronađu počinioca, kako bi ukradeni novac bio vraćen vlasnicima, a odgovorni procesuirani u skladu sa zakonom. Građani koji imaju informacije o muškarcu sa snimka ili bijelom automobilu mogu se obratiti najbližoj policijskoj stanici. Pogledajte video ispod teksta.

TUGA! Poznat termin dženaze tragično nastradalog Tarika Hadžiabdića

0

Ne postoji veća bol za roditelja od trenutka kada ispraća svoje dijete, a upravo takvu tragediju danas proživljava porodica Hadžiabdić iz Modriče. Nakon stravične saobraćajne nesreće u mjestu Skugrić, u kojoj je život izgubio 20-godišnji Tarik Hadžiabdić, Modriča se oprašta od mladića kojeg su mnogi poznavali kao tihog, kulturnog i uvijek nasmijanog momka.

Posebno potresna činjenica koja je slomila srca građana jeste da je Tarik bio jedinac svojih roditelja, sin jedinac kojem su bili posvećeni svi snovi, ljubav i životne nade njegove porodice.
Umjesto bajramske radosti i porodičnog veselja, kuća porodice Hadžiabdić ovih dana ispunjena je jecajima, suzama i nevjericom. Društvene mreže preplavljene su fotografijama nastradalog mladića, uz poruke tuge i oproštaja koje diraju i najtvrđa srca.

Prema podacima sa umrlice, Tarik Hadžiabdić, sin Mersida, preselio je na Ahiret 26. maja 2026. godine u 20. godini života. Dženaza polazi ispred porodične kuće u ulici Svetosavska 7a u četvrtak, 28. maja 2026. godine u 16:30 sati, dok će se dženaza-namaz klanjati nakon ikindije namaza u 16:50 sati ispred Srednje džamije u Modriči. Ukop će biti obavljen u Karabegovića haremu.

Podsjećamo, tragedija se dogodila na magistralnom putu Modriča – Gradačac, kada je automobil “Golf 6”, u kojem su se nalazila trojica mladića, iz još neutvrđenih razloga sletio sa ceste i silovito udario u ogradu privatnog dvorišta.
Tarik je od zadobijenih povreda preminuo na mjestu nesreće, dok su druga dvojica mladića zadobila teške tjelesne povrede i zadržani su na liječenju.

Posebno emotivne scene dolaze iz Modriče, gdje prijatelji i poznanici ističu da je Tarik bio omiljen među društvom, uvijek spreman na šalu, razgovor i pomoć drugima.

“Tužan je ovo dan koji nikada nećemo zaboraviti. Odrastali smo zajedno i niko nije mogao ni zamisliti da ćemo se ovako rano opraštati od njega”, napisao je jedan od njegovih prijatelja.

Ožalošćeni su majka Šejla, otac Mersid, djed Jasmin, nene Senada i Jasminka, amidža Menadin sa djecom, porodice Hadžiabdić, Beširović, Sarajlić, Gušić, Ganibegović, Hadžidedić, Dodik, Šehić, Muratbegović, kao i brojna rodbina, prijatelji i komšije.

Modriča danas ne ispraća samo jednog mladića – ispraća jedan ugašeni osmijeh, jednu mladost i jednu porodicu kojoj je u trenutku srušen cijeli svijet.

Uhapšen osumnjičeni za brutalno ubistvo biznismena Ismeta Kadića u Berlinu

0

Istraga brutalnog ubistva bosanskog preduzetnika i biznismena Ismeta Kadića (51) dobila je novi dramatičan obrt nakon što su njemački mediji objavili da je policija uhapsila prvog osumnjičenog za ovaj zločin koji je potresao Njemačku i region.

Prema pisanju njemačkog lista Bild, hapšenje je izvedeno još 11. maja u berlinskom okrugu Špandau, a riječ je o muškarcu starom 40 godina. Dan kasnije istražni sudija izdao je zvanični nalog za pritvor, dok njemačke vlasti za sada ne otkrivaju više detalja o identitetu osumnjičenog niti o njegovoj mogućoj ulozi u likvidaciji Ismeta Kadića.

Portparol javnog tužilaštva Mihael Pecold odbio je da komentariše detalje slučaja, navodeći da je istraga i dalje u toku i da bi prerano iznošenje informacija moglo ugroziti dalji rad istražitelja.

Podsjetimo, Ismet Kadić otet je 23. aprila ove godine u berlinskom naselju Vajdmanslust, u opštini Rajnikendorf. Prema dosadašnjim informacijama iz istrage, grupa nepoznatih muškaraca nasilno ga je ugurala u bijeli kombi i odvezla u nepoznatom pravcu, nakon čega mu se izgubio svaki trag.

Njemačka policija sedmicama je tragala za biznismenom porijeklom iz Bosne i Hercegovine, sve dok sofisticirana analiza podataka sa njegovog mobilnog telefona nije dovela istražitelje do šumskog područja u blizini Potsdama.

Tijelo Ismeta Kadića pronađeno je prošlog petka zakopano u improvizovanom grobu na dubini od gotovo jednog metra. Pored tijela pronađena su njegova lična dokumenta, kao i nekoliko stotina eura gotovine, što je dodatno pojačalo sumnje da motiv ubistva nije bila pljačka.

Prema navodima Bilda, obdukcija je pokazala da je Ismet Kadić najvjerovatnije ubijen brutalnim udarcima u predjelu glave i vrata. Istražitelji vjeruju da je riječ o unaprijed planiranom i profesionalno izvedenom zločinu, a u javnosti se sve više spekuliše o mogućim vezama sa organizovanim kriminalom i mafijaškim obračunima.

Njemački mediji navode da policija sada pokušava utvrditi da li je uhapšeni muškarac direktni izvršilac ubistva ili dio šire kriminalne mreže povezane sa otmicom i likvidacijom bosanskog građevinskog preduzetnika.

Slučaj je izazvao ogromnu pažnju javnosti u Njemačkoj i Bosni i Hercegovini, a očekuje se da će tužilaštvo narednih dana objaviti nove detalje o istrazi jednog od najjezivijih zločina posljednjih mjeseci u Berlinu.

BAJRAM ZAVIJEN U CRNO: Mladi Tarik poginuo u stravičnoj nesreći

0

Umjesto bajramske radosti i porodičnih okupljanja, Modriču je ovog jutra obavila velika tuga nakon vijesti da je u teškoj saobraćajnoj nesreći život izgubio 20-godišnji Tarik Hadžiabdić. Tragedija koja se dogodila u mjestu Skugrić ostavila je u šoku porodicu, prijatelje i cijelu lokalnu zajednicu. Prema informacijama iz istrage, nesreća se dogodila jučer oko 15:15 sati na magistralnom putu Modriča – Gradačac. Automobil marke „Golf 6“, kojim je upravljao 19-godišnji Adin Mujić iz Vukosavlja, iz za sada neutvrđenih razloga izgubio je kontrolu, sletio sa kolovoza i velikom silinom udario u ogradu privatnog dvorišta.

Na mjestu suvozača nalazio se Tarik Hadžiabdić, koji je od zadobijenih povreda preminuo na licu mjesta. U vozilu je bio i 19-godišnji Boško F. iz Skugrića, koji je zajedno sa vozačem zadobio teške tjelesne povrede i prevezen je u dobojsku bolnicu.

Prema nezvaničnim informacijama, jedan od povrijeđenih mladića bio je u kritičnom stanju i ljekari su ga reanimirali na mjestu nesreće prije transporta u bolnicu.Na mjesto tragedije odmah su izašli policija, hitna pomoć i vatrogasci, koji su izvlačili povrijeđene iz potpuno smrskanog automobila. Uviđajem je rukovodio dežurni tužilac Okružnog javnog tužilaštva Doboj, dok se okolnosti nesreće i dalje utvrđuju.

Posebno potresno djeluju oproštaji koji od sinoć preplavljuju društvene mreže. Prijatelji, školski drugovi i komšije opisuju Tarika kao vedrog, skromnog i uvijek nasmijanog mladića.

„Tužan je ovo dan koji nikada neće biti zaboravljen. Odrastali smo zajedno, dijelili i lijepe i teške trenutke. Rahmet ti duši, prijatelju“, napisao je jedan od njegovih prijatelja.

Drugi se opraštaju riječima da je Tarik bio mladić velikog srca, uvijek spreman pomoći drugima i unijeti pozitivnu energiju gdje god se pojavi.Tragedija je dodatno pogodila građane jer se dogodila uoči Kurban-bajrama, praznika koji simbolizira zajedništvo, porodicu i radost. Umjesto bajramskih čestitki, mnogi su jutros dijelili fotografije nastradalog mladića uz dove i poruke tuge.

Među građanima kruže i informacije da je za volanom bio sin policijskog službenika MUP-a Republike Srpske, kao i tvrdnje da je vozač ranije bio poznat po brzoj vožnji. Ipak, zvanične potvrde tih navoda za sada nema, a konačne okolnosti nesreće biće poznate nakon završetka istrage.Modriča danas tuguje za jednim mladim životom koji je ugašen prerano, dok porodica i prijatelji pokušavaju pronaći snagu da prihvate bolan gubitak.

“Bombona nam je bila veća radost nego danas puni marketi”: Nedžib Mujović iz sela Krće kod Sjenice

0

U selu Krće iznad Sjenica, među brdima i tišinom Pešterske visoravni, još uvijek živi sjećanje na vrijeme kada su se vrata kuća ostavljala otključana, kada je komšija bio bliži od rođaka, a Bajram praznik cijelog sela. Dok danas mnogi odlaze „trbuhom za kruhom“ u Njemačku i druge evropske zemlje, stariji mještani ostaju čuvari uspomena koje polako nestaju. Jedan od njih je i Nedžib Mujović, čovjek koji je pred kamerom otvorio staru seharu sjećanja i ispričao priču koja je dirnula mnoge širom Sandžaka.

– Ovdje je nekad bilo 70-80 kuća punih života. Sad ima možda stotinu kuća, ali u pola njih niko ne živi. Omladina je otišla. Nema više ni momaka za ženidbu – priča Nedžib dok pogledom prelazi preko sela koje je nekad odzvanjalo dječijom grajom.

Njegove riječi nisu samo priča o jednom mjestu. To je slika cijelog Sandžaka, sela koja su nekada hranila porodice, okupljala rodbinu i čuvala običaje, a danas ostaju pusta.

  • “Kuhani krompir bio slađi nego današnje pune sofre”

Sa posebnom emocijom prisjeća se djetinjstva i vremena kada se živjelo skromno, ali sretnije.

– Nekad je jedan kotao kuhanih krompira bio slađi nego danas puni stolovi voća i svega. Danas kupiš dvije kile banana pa pola baciš. Nekad smo kao djeca išli po selu i brali divlje jabuke da ostane za zimu – govori Nedžib.

Prisjeća se kako su djeca trčala po pašnjacima, nosila vruć hljeb sa sirom i ovčarinom, te dijelila sve što imaju.

– Nije se gledalo ko je donio. Donese jedan, pojede se. Donese drugi, opet svi zajedno jedu. Danas toga više nema – kaže on.

  • Bajram kada je cijelo selo mirisalo na halvu i kurban

Posebnu težinu imaju njegova sjećanja na Kurban-bajram u Krću. Nekada su se kurbani dijelili komšijama, siromašnima i svakome ko bi pokucao na vrata.

– U selu se klalo desetine kurbana. Navečer bi se učila Fatiha, kosti se nisu bacale nego bi se zakopavale s poštovanjem. Danas nemaš kome ni da podijeliš meso – priča Mujović.

Kaže da se tradicija u selu još uvijek čuva i da gotovo svaka kuća kolje kurban, ali da se duh zajedništva ipak promijenio.

– Danas meso stoji po godinu dana u zamrzivaču. Omladina neće masno, neće domaće. Sve se izmijenilo – govori s tugom.

“Bombona je nekad vrijedila više nego danas telefon”

Njegove uspomene vraćaju i slike djetinjstva kada su djeca najveću radost nalazila u sitnicama.

– Kad bi za Bajram dobili bombonu ili komad šećera, to je bila sreća. U školi kad dobijemo kesu bombona za Novu godinu, to nam je bilo kao danas ne znam šta – prisjeća se.

Danas, kaže, djecu više ništa ne može iskreno obradovati.

– Imam unuče, ne mogu da ga obradujem ničim. Kupiš igračku, raduje se dvije minute i gotovo. Mi smo pravili loptu od starih krpa i po cijeli dan igrali fudbal – govori Nedžib.

“Ostalo je samo ono lijepo”

Iako godine prolaze, a selo se polako prazni, Nedžib kaže da čovjek u srcu ipak nosi samo lijepe uspomene.

– Najbitnije je što ostane ono lijepo, a ono loše prođe. Da ga se i ne sjećaš – poručuje ovaj skromni domaćin iz Krća.

“Vezali su me za radijator i tukli danima” – Potresna ispovijest o policijskom teroru 90-tih u Sandžaku

0

„Mnogo smo promučili, mnogo smo muke vidjeli…“ – ovim riječima započinje teško i potresno svjedočenje Sulejmana Sulja Muratovića, čovjeka koji je kroz svoj život prošao ratove, represiju, glad, prisilne rekvizicije i torturu koja je ostavila duboke tragove na njegovom tijelu i duši. Njegova ispovijest je svjedočanstvo o vremenu kroz koje su prolazile brojne bošnjačke porodice Sandžaka, naročito sela na području Sjenice i Pešterske visoravni.

Suljo Muratović prisjeća se vremena Drugog svjetskog rata, dolaska različitih vojski i brigada, gladi i neizvjesnosti. Kaže da su kroz njihovo selo prolazile razne jedinice, među njima i albanska brigada koja je, kako navodi, učestvovala u oslobađanju tog kraja.

– „Dolazili su razni ratovi, razne brigade… Mesec dana smo hranili jednu brigadu. Sve je narod davao, nije imao izbora“, priča Muratović.

Nakon rata, kako tvrdi, uslijedile su teške komunističke rekvizicije i pritisci nad imućnijim domaćinstvima koja su tada nazivana „kulacima“. Porodice su morale davati ogromne količine hrane, mesa, sira i sijena za državne potrebe.

– „Davali smo po 50 tovara sijena za farmu u Sjenici. Određivali su koliko ko mora da da – ovčjeg mesa, telećeg, junećeg, sira… Moraš da daš, niko te ne pita“, govori Suljo.

Posebno potresan dio njegovog svjedočenja odnosi se na miloševićev period kada je, prema njegovim riječima, priveden i brutalno zlostavljan u zatvoru u Novom Pazaru i Sjenici.

– „Deset dana sam bio u zatvoru. Nije bilo ni patosa, samo zemlja. Posle su me odveli gore u SUP. Tukli su me toliko da su mi obje ruke bile iščašene iz ramena. Pršljenovi u vratu oštećeni“, govori drhtavim glasom.

Tvrdi da su od njega tražili da postane doušnik i prijavljuje ljude koji navodno posjeduju oružje.

– „Tražili su da budem njihov čovjek. Rekao sam da ne znam nikome ništa. Mi smo živjeli sa okolnim srpskim selima vijekovima i nikad nismo imali problema“, priča Muratović.

U jednom trenutku opisuje i sukob sa tadašnjim načelnikom, za kojeg tvrdi da ga je vrijeđao na nacionalnoj osnovi.

– „Psovao mi je tursku majku. Rekao sam mu: nije moja majka kriva. I pljunuo sam ga. Rekao sam mu – ti si advokat, treba da braniš ljude, a ne da ih ubijaš“, prisjeća se Suljo.

Njegove riječi posebno potresaju kada govori o scenama koje je gledao u pritvoru.

– „Četiri dana sam bio vezan za radijator. Gledao sam kako dovode mladiće, tuku ih do nesvijesti, pa ih polivaju vodom i vraćaju opet. To je bio užas“, kaže on.

Navodi da je nakon svega završio na liječenju, prvo u Sjenici, a potom i u Skoplju, gdje je proveo 15 dana zbog posljedica premlaćivanja. Prisjeća se i riječi doktora Hivza Gašanina, koji je nakon pregleda bio šokiran njegovim stanjem.

– „Rekao mi je: ‘Suljo, ja ne bih mogao izdržati ono što si ti izdržao.’“

I pored svega što je prošao, Muratović tvrdi da nikada nije priznao nešto što nije učinio.

– „Ako sam kriv, vodite me na sud. Ako me sud osudi, ja ću sam da se strijeljam. Ali nađite mi jedan razlog zašto me mučite“, govorio je svojim isljednicima.

Njegova ispovijest danas ostaje kao snažno svjedočanstvo jednog vremena – vremena straha, progona i boli, ali i prkosa sandžačkog čovjeka koji, uprkos svemu što je preživio, nije pristao da lažno optužuje druge niti da pogazi svoje dostojanstvo.

/VIDEO/ Profesorica zapalila društvene mreže: Jedni je osuđuju, drugi podržavaju

0

Snimak profesorice iz Hrvatske koja je zajedno sa maturantima zaplesala u učionici postao je pravi hit na društvenim mrežama i izazvao lavinu komentara širom regiona. Na videu, koji je prvobitno objavljen na TikToku, vidi se vesela atmosfera u školi, glasna muzika i profesorica koja bez zadrške pleše sa učenicima slaveći kraj školovanja. Dok su jedni ovakvo ponašanje dočekali sa oduševljenjem, drugi smatraju da je riječ o neprimjerenom ponašanju za jednog prosvjetnog radnika.

Ipak, sudeći po komentarima, čini se da je mnogo više onih koji su stali u njenu zaštitu i poručili da profesori nisu „roboti“, već ljudi koji sa učenicima mogu graditi zdrav i prijateljski odnos.

„Vesela profesorika je ok, samo naprijed“, napisao je jedan korisnik.

„Bravo za profesoricu“, „Profesorica je slatka, razigrana… divno“, „Super učiteljica, a ne one uštogljene“, samo su neki od komentara podrške koji su preplavili mreže.

Posebnu pažnju izazvao je komentar:

„Nisu profesori roboti, niti trebaju biti. Samo naprijed profesorice i širite pozitivnu energiju!“

Naravno, bilo je i onih koji smatraju da bi između profesora i učenika ipak trebala postojati određena granica.

„Da je igrala neko kolo sa njima bilo bi ok, ali ipak jedan razmak treba postojati“, napisao je jedan korisnik, dok je drugi poručio da je ovakvo ponašanje „neozbiljno za školu“.

Mnogi su, međutim, naglasili da na snimku nema ničeg spornog, već samo dobra atmosfera i opušten odnos sa maturantima koji završavaju jedno važno životno poglavlje.

„Žena se veseli, opuštena je“, „Ma top žena“, „Profesorica carica kraljica“, nizali su se komentari podrške.

Video je u kratkom roku prikupio veliki broj pregleda i reakcija, a rasprava o tome gdje prestaje profesionalnost, a počinje ljudskost nastavila se i van društvenih mreža. Pogledajte video ispod teksta.

Preselio na Ahiret primarijus dr Rifko Muković: Sandžak će pamtiti njegovu humanost

0

Rožaje je ostalo bez jednog od svojih najuglednijih i najvoljenijih ljudi. U 67. godini života preselio na Ahiret dr Rifat – Rifko Muković, primarijus, specijalista otorinolaringologije, vrhunski intelektualac, umjetnik i čovjek čije je ime decenijama bilo sinonim za znanje, kulturu i ljudskost. Vijest o njegovoj smrti pogodila je ne samo medicinsku zajednicu, već i brojne prijatelje, kolege, pacijente i sugrađane koji su u dr Mukoviću vidjeli mnogo više od doktora – vidjeli su čovjeka širokog duha, istančanog ukusa i rijetke erudicije.

Rođen 11. aprila 1960. godine u Biševu kod Rožaja, dr Muković je još od mladosti pokazivao izuzetnu posvećenost obrazovanju i nauci. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Rožajama, a Medicinski fakultet u Skoplju. Specijalizaciju iz otorinolaringologije završio je u Beogradu, nakon čega je svoju profesionalnu misiju nastavio u rodnom kraju.

Od 1994. godine radio je kao specijalista ORL u Domu zdravlja Rožaje, gdje je stekao ogromno poštovanje pacijenata i kolega. Njegova stručnost i želja za usavršavanjem vodile su ga na prestižne evropske klinike, među kojima su Univerzitetska klinika u Cirihu, ORL klinika u Hamburgu i Opšta bolnica Bucholz u Njemačkoj. Tokom bogate medicinske karijere objavio je 23 stručna rada iz oblasti otorinolaringologije, a 2021. godine stekao je zvanje primarijusa, čime je potvrđen njegov veliki doprinos medicinskoj nauci i praksi.

Ipak, oni koji su ga poznavali ističu da je dr Rifko Muković bio mnogo više od uspješnog ljekara. Bio je čovjek sa kojim se moglo satima razgovarati o istoriji, umjetnosti, muzici, filozofiji, prirodi i književnosti. Njegovo znanje bilo je impresivno, ali nikada nametljivo – uvijek praćeno skromnošću, toplinom i gospodstvom.

Posebnu ljubav gajio je prema umjetnosti. Bavio se slikarstvom, organizovao dvije samostalne i učestvovao na više kolektivnih izložbi, ostavljajući iza sebe djela koja svjedoče o njegovoj senzibilnosti i dubokoj povezanosti sa prirodom i zavičajem. Veliku pažnju posvetio je i proučavanju ptica rožajskog kraja, o čemu je pisao u brojnim stručnim i kulturnim publikacijama. Njegova fascinacija prirodom bila je dio njegove ličnosti koja je uvijek tragala za ljepotom, smislom i harmonijom.

Malo je poznato da je dr Muković bio i jedan od pionira rok muzike u Rožajama. Bio je među osnivačima rok sastava koji su nastupali na gitarijadama širom bivše Jugoslavije, ostavljajući trag i u muzičkom životu regiona.

Njegov odlazak predstavlja veliki gubitak za Rožaje i Sandžak. Otišao je čovjek koji je svojim znanjem, kulturom i ljudskošću spajao ljude i generacije, ostavljajući neizbrisiv trag u medicini, umjetnosti i društvenom životu ovog kraja. Ime dr Rifata – Rifka Mukovića ostaće upamćeno kao simbol jednog vremena u kojem su obrazovanje, kultura i dobrota imali posebno mjesto.

Otkrivamo pravo lice Čečenije: Od najveće džamije Evrope do „stepenica ka nebu“

0
cecenija

Čečenija, republika na sjevernom Kavkazu, za mnoge je i dalje prostor o kojem se najčešće govori kroz prizmu teške prošlosti, ratova i predrasuda. Međutim, putovanje van uobičajenih turističkih ruta otkriva sasvim drugačije lice ovog kraja – duhovno, kulturno, arhitektonski impresivno i duboko vezano za tradiciju.

Nakon obilaska Groznog, grada koji mnogi zbog modernih zdanja i raskošnih avenija nazivaju „malim Dubaijem“, put se nastavlja prema unutrašnjosti Čečenije, gdje se otkrivaju mjesta koja većina turista nikada ne vidi.

Prva stanica je Argun, grad u blizini Groznog, poznat po jednoj od najneobičnijih džamija u Ruskoj Federaciji – džamiji „Srce Majke“. Ovo monumentalno zdanje, izgrađeno u modernom islamskom hi-tech stilu, posvećeno je Ajmani Kadirovoj, majci lidera Čečenije Ramzana Kadirova, poznatoj po dugogodišnjem humanitarnom radu.

Džamija danju, zahvaljujući svjetlosti i arhitektonskim rješenjima, prelama boje na poseban način, dok noću postaje prava svjetlosna atrakcija. U njenu izgradnju ugrađene su stotine tona mermera i granita, a unutrašnjost, sa velikim staklenim površinama, visokim sjajem i raskošnim lusterom teškim više od pet tona, ostavlja snažan utisak na svakog posjetioca.

Nakon Arguna, put vodi prema Šaliju, gradu koji se ponosi džamijom „Gordost muslimana“, poznatom i kao jedna od najvećih džamija u Evropi. Bijeli mermer, četiri minareta visoka 63 metra i raskošni detalji čine ovo zdanje jednim od najprepoznatljivijih islamskih objekata na evropskom prostoru.

Unutrašnjost džamije jednako je impresivna kao i spoljašnjost. Skoro stotinu lustera izrađenih u Turskoj od Swarovski kristala, vitraži koje su radili umjetnici iz Moskve i Sankt Peterburga, kao i grandiozan molitveni prostor, svjedoče o velikoj pažnji posvećenoj svakom detalju.

Čečenija je duboko religiozna sredina, pa nije iznenađenje što su upravo džamije jedna od centralnih tačaka putovanja kroz ovu republiku. Ipak, njeno lice ne čini samo religijska arhitektura.

Iznad Groznog nalazi se spektakularan vidikovac poznat kao „Ljestvica u nebo“. Sa ovog mjesta pruža se pogled na cijeli grad, Argun i okolne predjele. Stepenice koje se uzdižu iznad pejzaža postale su popularno izletište, ali i simbolična tačka sa koje se Čečenija posmatra iz drugačije perspektive.

Posebno iznenađenje predstavlja engleski dvorac u Čečeniji – zdanje koje djeluje potpuno drugačije od svega što se može vidjeti u ovom dijelu Kavkaza. Nekada povezano sa naftnom industrijom i kompanijom Shell, danas je obnovljeno i pretvoreno u turističku atrakciju. Stari automobili, muzejski predmeti, autentični detalji i tragovi burne historije čine ga mjestom koje privlači naročito mlade posjetioce i ljubitelje fotografije.

Kulturni dio putovanja nastavlja se u teatru „Nohči“, gdje se kroz tradicionalni čečenski ples, nošnju i muziku čuva identitet naroda. Energični pokreti muškaraca, elegantan nastup žena, ratnička simbolika kostima i snažan ritam pokazuju koliko je folklor važan za čečensku kulturu.

Čečenski ples nije samo scenski nastup – on je priča o poštovanju starijih, odnosima među ljudima, časti, dostojanstvu i tradiciji koja se prenosi kroz generacije.

Na kraju putovanja, kulturni doživljaj zaokružuje gastronomija. U restoranu-muzeju „Stari grad“ tradicionalna jela poslužuju se u ambijentu koji spaja kuhinju i historiju. Među specijalitetima su čečenske mantije, kukuruzna jela, domaći mliječni proizvodi i druga jela koja pokazuju koliko je kuhinja ovog kraja povezana sa načinom života i običajima.

Čečenija koju otkriva ova putopisna priča nije samo prostor velikih džamija i modernih građevina. To je zemlja kontrasta – između prošlosti i sadašnjosti, tradicije i savremene arhitekture, religije i turizma, ratnih tragova i želje da se svijetu pokaže drugačije lice.

Za one koji žele da upoznaju sjeverni Kavkaz mimo stereotipa, Čečenija nudi mnogo više od očekivanog: duhovnost, gostoprimstvo, prirodne vidikovce, historijske tragove, snažnu kulturu i narod koji svoj identitet čuva kroz vjeru, ples, hranu i sjećanje.

Gest koji vraća vjeru u ljude: Uređeno mezarje zahvaljujući Goranu Zvizdiću

0
Gest koji vraća vjeru u ljude: Uređeno mezarje zahvaljujući Goranu Zvizdiću

Istočna Hercegovina decenijama nosi teško breme prošlosti, ratnih rana i sjećanja koja ne blijede. Gacko, grad iz kojeg su devedesetih godina brojni Bošnjaci bili primorani da krenu putem spasa dugim više od stotinu kilometara prema Mostaru, ostalo je simbol jednog teškog vremena u kojem su civili, bez gotovo ikakve institucionalne zaštite, spašavali gole živote i svoje porodice.

https://www.hayat.ba/images/2026/05/gacko-mezarje1-1920x1080.webp

Ipak, uprkos bolnim uspomenama, iz Gacka danas stiže priča koja vraća vjeru u ljudskost, poštovanje i zajedničke vrijednosti. Dok se širom Bosne i Hercegovine sve češće mogu čuti žalbe zbog zapuštenih mezarja i nebrige prema mjestima vječnog počinka, u ovom hercegovačkom gradu poslana je drugačija slika.

Na zvaničnoj stranici Medžlisa Islamske zajednice Gacko objavljene su fotografije uredno pokošenog i očišćenog gradskog mezarja, a uz njih i javna zahvalnost čovjeku koji je finansijski podržao njegovo uređenje – Goranu Zvizdiću.

„Finansiranje košenja gradskih mezara obezbijedio je Goran Zvizdić. Hvala svima koji svojom brigom i prilozima učestvuju u uređenju mezarja“, navedeno je u objavi Medžlisa Islamske zajednice Gacko.

Ovaj gest izazvao je brojne pozitivne reakcije među građanima, jer predstavlja mnogo više od običnog održavanja mezarja. U vremenu podjela i teških političkih tema, ovakvi primjeri pokazuju da ljudskost, poštovanje prema mrtvima i kultura sjećanja mogu biti iznad svih razlika.

https://www.hayat.ba/images/2026/05/gacko-mezarje-1920x1080.webp

Posebnu simboliku nosi činjenica da se ovakav čin dogodio upravo u istočnoj Hercegovini, prostoru koji je kroz historiju prolazio kroz brojne tragedije, ali gdje još postoje ljudi spremni da svojim djelima šalju poruke mira, dostojanstva i međusobnog uvažavanja. Uređeno mezarje u Gacku danas nije samo mjesto tišine i sjećanja na one koji više nisu među nama. Ono je i podsjetnik da dobrota ne poznaje granice, naciju ni vjeru, te da su mali, ali iskreni ljudski postupci često najjača poruka jednom društvu.