/VIDEO/ Novi Pazar: Pukla cijev u naselju Pojila – voda poplavila više objekata

0

U naselju Pojila, u ulici Kej 37. sandžačke divizije u Novom Pazaru, danas je došlo do velikog izlivanja vode nakon pucanja vodovodne cijevi. Voda je zahvatila kolovoz, trotoare i okolne objekte, uzrokujući pravu poplavu u ovom dijelu grada.

Kako se vidi na snimcima i fotografijama s lica mjesta, voda je preplavila više privatnih kuća, poslovnih lokala i parkirališta, dok su građani pokušavali da se probiju kroz nabujalu vodu. Na ulici je došlo i do manjeg zastoja u saobraćaju, jer su vozači morali da zaobilaze poplavljeni dio puta.

Stanovnici ovog dijela grada navode da ovo nije prvi put da dolazi do sličnih situacija, jer je mreža stara i često puca pod pritiskom. „Voda teče već pola sata, sve je otišlo u lokale i podrume“, kazala je jedna od mještanki.

Ekipe Javnog komunalnog preduzeća „Vodovod i kanalizacija“ su, prema informacijama sa terena, upućene na lice mjesta i rade na zatvaranju glavnog ventila kako bi se spriječilo dalje plavljenje.

Dok ne bude otklonjen kvar, preporučuje se građanima iz naselja Pojila da smanje potrošnju vode i da budu oprezni prilikom prolaska kroz ovu ulicu. Pogledajte video ispod teksta.

Nesreća u centru Novog Pazara: Vozač “renoa” pokosio ženu na pješačkom!

0
Policija, hapsenje, pucnjava

NOVI PAZAR – U centru Novog Pazara, u Ulici Stevana Nemanje, danas se dogodila saobraćajna nesreća u kojoj je povrijeđena starija žena kada ju je na pješačkom prelazu udario automobil marke reno.

Prema saznanjima portala, vozilom je upravljao Adem Gicić, stariji vozač iz Novog Pazara, dok je povrijeđena žena M.Gudžević. Odmah nakon nesreće ekipa Hitne pomoći prevezla je Gudžević u novopazarsku bolnicu.

Kako se nezvanično saznaje, ona je zadobila povrede kuka, lakši udarac u glavu i oguljotine po tijelu. Trenutno je na snimanju i pod nadzorom ljekara, a njeno stanje je stabilno.

Policija je izvršila uviđaj na mjestu nesreće, dok se tačan uzrok i okolnosti ovog događaja još utvrđuju. Ulica Stevana Nemanje je bila privremeno zatvorena za saobraćaj dok su trajale policijske i medicinske intervencije.

UHVAĆENA IZ VAZDUHA! Muž otkrio prevaru pomoću drona – snimak slomio srce miliona (VIDEO)

0

Sumnje, sumnje i opet sumnje — često vode do koraka koje niko nije očekivao. Džon Konsiglio, zabrinut za stabilnost svog braka, odlučio je da istinu potraži iz vazduha: dronom je pratio suprugu i zabilježio događaj koji je promenio sve.

Snimak nastao pre nekoliko godina pokazuje kako žena mirno hoda njihovom ulicom prema poslu, ali umesto uobičajenog puta skreće u drugu ulicu i odlazi na parking. Nedugo zatim pristiže automobil, ona ulazi, a pre ulaska naginje se kroz prozor i romantično pozdravlja nepoznatog muškarca — gest koji je razbio Džonovu poslednju nadu.

„Treba lepo da izgledaš za muškarca s kojim ćeš prevariti supruga“, komentariše Džon u video-zapisu dok snimak prikazuje kako njegova supruga „popravlja“ kosu pred susret. U jednom trenutku, kroz kameru drona, vidi se i bliski fizički kontakt koji je za Džona bio poslednja potvrda sumnji.

„Znam da ne mogu da krivim samo muškarca, ali u tom trenutku bio sam spreman da ga ubijem“, priznaje on u snimku, odmah dodajući da je sačekao nekoliko dana da se smiri i da mu je najteže zbog dece. Nakon što je video pregledao, Konsiglio je pokrenuo postupak za razvod. Par ima dvoje djece.

Slučajevi poput ovog otvaraju pitanja privatnosti, granica u vezi i sve učestalije upotrebe tehnologije u ličnim odnosima. Dronovi sve češće postaju alat za „proveru“ — od snimanja imovine do praćenja partnerovih kretanja — ali istovremeno postavljaju i dileme o granicama koje je društvo spremno da prihvati.

Konsigliov postupak ilustrira koliko brzo lični povredi prelaze u pravne korake. U mnogim zemljama upotreba drona za praćenje osobe bez njenog pristanka može imati pravne posledice, zavisno od lokalnih zakona o privatnosti i kretanju. S druge strane, snimci koji jasno pokazuju neverstvo često se koriste kao dokaz u razvodnim postupcima — mada sudovi procenjuju i druge okolnosti, posebno kada su u pitanju interesi djece.

SKANDALOZNO OTKRIĆE N1: Zana Dolićanin nije završila srednju školu! Najmlađa „doktorka medicine“ u istoriji Srbije – ili najveća akademska prevara?

0

Novi Pazar / Priština – Istraživanje televizije N1 otkrilo je šokantne podatke o akademskom putu rektorke Državnog univerziteta u Novom Pazaru, prof. dr Zane Dolićanin. Prema dokumentima do kojih su novinari došli, Dolićanin je upisala Medicinski fakultet u Prištini 1994. godine — sa svega 16 godina, i to bez dokaza da je završila srednju školu!

Ova informacija otvara niz pitanja: kako je moguće da je neko bez mature upisao medicinu, završio je sa 22 godine i postao rektor državnog univerziteta?

Medicinski fakultet Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici potvrdio je autentičnost diplome, ali i da su dokumenta o njenom srednjoškolskom obrazovanju – izgubljena tokom rata.

  • „Celokupna dokumentacija o studentima ostala je na matičnom fakultetu u Prištini nakon 1999. godine“, navodi se u odgovoru fakulteta.

Ipak, Gimnazija u Lapljem Selu, koju je Dolićanin pohađala, tvrdi da u svojim arhivama ima podatke samo o završenom prvom i drugom razredu, bez ikakvog traga o trećem i četvrtom, niti o položenoj maturi.

„U matičnoj knjizi postoje samo podaci o završenom I i II razredu 1992/93. i 1993/94. godine. Ne postoji evidencija o završetku trećeg i četvrtog razreda, niti o maturskom ispitu“, stoji u dopisu gimnazije.

Prema tada važećem zakonu, đaci su mogli da preskaču razrede samo ako nastavničko veće utvrdi da su „vunderkind“. Ali nijedan dokument koji to potvrđuje ne postoji. Profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu, Miloš Bajčetić, iznenađen je slučajem:

„Za tri i po decenije rada nisam sreo studenta medicine mlađeg od 18 godina. Upis bez dokaza o završetku srednje škole nije moguć.“

Tokom devedesetih, Zanin otac Ćemal Dolićanin bio je jedan od najuticajnijih ljudi Univerziteta u Prištini – dekan, prodekan i kasnije prorektor. Mnogi veruju da je upravo ta porodična pozicija omogućila ćerki neverovatan start.

Na sajtu Državnog univerziteta u Novom Pazaru rektorka sama navodi da je diplomirala sa 22 godine. Kasnije je specijalizaciju iz oftalmologije započela u Beogradu, a završila u Nišu, gde su potvrdili da im dokument o njenoj srednjoj školi nikada nije dostavljen jer „nije bio potreban za prelazak sa druge ustanove“.

„Organ vlasti ne poseduje dokument o završenoj srednjoj školi jer nije bio neophodan za prelaz na specijalizaciju,“ izjavio je dekan Medicinskog fakulteta u Nišu, Aleksandar Mitić.

Bivša predsednica Nacionalnog saveta za nauku, Vera Dondur, smatra da su ovakvi slučajevi „otrov za akademsku zajednicu“:

„To nije moglo proći nezapaženo. Ali je sistem to prećutao. U medicini, takve stvari mogu biti i opasne.“

Zana Dolićanin danas vodi Državni univerzitet u Novom Pazaru, osnovan 2006. godine – čiji je prvi rektor bio njen otac. Brojni profesori i studenti već godinama tvrde da je univerzitet faktički privatizovan od strane porodice Dolićanin. Potpredsednik Skupštine Srbije, Edin Đerlek, izjavio je u martu:

„Državni univerzitet u Novom Pazaru je najprivatniji u zemlji. Privatizovan je od porodice Dolićanin, koja sprovodi akademsku diktaturu.“

Studenti su više puta protestovali, uzvikujući „Prinudna uprava!“ i tražeći smenu rektorke. Ona je, podsjetimo, jedina rektorka u Srbiji koja je angažovala privatno obezbeđenje da fizički ukloni sopstvene studente iz zgrade univerziteta.

Ministarstvo prosvete odbilo je da odgovori da li je ikada proveravalo njeno zvanje.
I sama Dolićanin, iako je više puta kontaktirana, nije odgovorila ni na mejlove ni na telefonske pozive novinara N1.

Da li je Zana Dolićanin genijalno dete koje je prkosilo pravilima — ili primer urušenog akademskog sistema u kome moć i veze zamenjuju znanje?
Dok ne budu pronađeni originalni dokazi o njenom srednjoškolskom obrazovanju, ovo ostaje najveći obrazovni skandal u istoriji modernog univerziteta u Srbiji.

PLJAČKA STOLJEĆA: Opljačkan za samo sedam minuta – dragulji vrijedni stotine miliona eura nestali pred očima čuvara

0

Pariz – Francuska i cijeli svijet u nevjerici prate jednu od najspektakularnijih i najdrskijih pljački u novijoj istoriji. U samo sedam minuta, četvorica maskiranih lopova uspjela su da izvedu gotovo filmsku akciju u srcu Pariza — u legendarnom muzeju Louvre, domu najpoznatijih umjetničkih i kulturnih dragocjenosti na planeti.

Prema francuskim medijima, pljačka se dogodila u nedjelju, 19. oktobra, oko 9:30 sati ujutro, svega pola sata nakon što je muzej otvoren za posjetioce. Lopovi su se, koristeći izvlačive električne ljestve postavljene uz zid muzeja na strani Seine, popeli do Galerije Apollo — dijela Louvrea u kojem se čuvaju krunski dragulji francuskih monarha.

Ušli su kroz prozor koji su motorom pile i brusilicom otvorili za manje od minute, neutralizovali petoricu čuvara prijetnjom alatima, te otvorili dva staklena, blindirana ormara. Akcija je bila gotovo bešumna — osim alarma koji se oglasio u 9:37, kada su lopovi već bili na izlazu. Minutu kasnije, u 9:38, spustili su se niz ljestve i pobjegli na superbrzim skuterima Yamaha T-Max koji su ih čekali uz obalu.

Očevici tvrde da je cijela operacija izgledala „kao vojna vježba”. Samir, Parižanin koji se vozio biciklom duž Seine, izjavio je za LCI:

„Parkirali su kamionet, popeli se, razbili prozor i nestali. Sve je trajalo trideset sekundi. Nazvao sam policiju, ali kad su stigli, već su odjurili niz obalu.“

Lopovi su ukrali devet dragocjenih predmeta, među kojima su ogrlice, tijare, broševi i naušnice koje su pripadale kraljici Hortense od Nizozemske, kraljici Marie-Amélie, te carici Eugénie, supruzi Napoleona III.

Najpoznatiji među ukradenim predmetima su:

  • Ogrlica kraljice Marie-Amélie sa 8 safira i 631 dijamantom,

  • Tijara carice Eugénie ukrašena sa gotovo 2000 dijamanata,

  • Broš sa smaragdima koji je bio dio carskog kompleta.

Iako je procijenjena vrijednost ukradenog nakita stotine miliona eura, stručnjaci tvrde da predmeti ne mogu biti legalno prodani jer su prepoznatljivi u svakom aukcijskom katalogu na svijetu. Aukcionar Alexandre Giquello upozorava:

„To su istorijski dragulji. Moguće je da će ih razmontirati — dijamante prodati odvojeno, a zlato rastopiti. To bi bila nenadoknadiva šteta za svjetsku kulturnu baštinu.“

Kruna carice Eugénie, jedan od simbola francuske imperije, pronađena je slomljena ispred muzeja, što ukazuje da je ispala tokom bijega. Policija je u blizini pronašla i reflektirajući prsluk te napušteni skuter, koji bi mogao otkriti DNK tragove.

Francuska ministrica kulture Rachida Dati potvrdila je da je riječ o „neprocjenjivim nacionalnim simbolima“, a predsjednik Emmanuel Macron je na platformi X poručio da će „učiniti sve da počinioci budu uhvaćeni i da se ukradeni predmeti vrate u Louvre“.

Francuski mediji podsjećaju da je Louvre posljednjih mjeseci pogođen štrajkovima zaposlenih i hroničnim nedostatkom osoblja, što je dovelo do „poroznog bezbjednosnog sistema“.

Direktorica muzeja Laurence des Cars još prošle godine upozorila je da su galerije prenatrpane, instalacije zastarjele, a čuvari potplaćeni i preopterećeni. U tom kontekstu, analitičari smatraju da su lopovi iskoristili savršenu priliku, vjerovatno uz pomoć nekoga ko je radio u muzeju ili imao detaljno znanje o unutrašnjoj strukturi i rasporedu obezbjeđenja.

Ovo nije prvi put da Louvre postaje poprište spektakularne pljačke. Još 1911. godine, italijanski radnik Vincenzo Peruggia ukrao je Mona Lisu, skrivajući je u svom stanu dvije godine prije nego što je otkriven. I tada, kao i sada, ključna je bila unutrašnja informacija i slab sistem zaštite.

Francuski mediji duhovito primjećuju da pljačka djeluje „kao da ju je izveo sam Arsène Lupin“ – legendarni fiktivni džentlmen-lopov iz romana Mauricea Leblanca. No, policija poručuje da ovaj slučaj nije fikcija, već „precizno planirana i međunarodno povezana kriminalna operacija“.

Istragu vodi specijalna jedinica za kulturne krađe, uz podršku Interpola, jer postoji sumnja da su lopovi već napustili Francusku.

Ova pljačka, izvedena s gotovo vojnom preciznošću, ne samo da je razorila sigurnosni mit o najčuvenijem muzeju na svijetu, već je i otvorila pitanje — koliko je zapravo krhka naša civilizacijska baština?

Ako je moguće ući u Louvre i ukrasti kraljevske dragulje u sedam minuta, šta to govori o našoj sposobnosti da čuvamo ono najvrijednije?

Sandžak: Nevjerovatno, ali istinito – Na njivi rađa kikiriki umjesto krompira! /VIDEO/

0

Dok mnogi još čekaju prve tone soli iz planiranih solana na sjeveru Crne Gore, u Ramčini kod Bijelog Polja već godinama niče nešto što bi malo ko očekivao – kikiriki! Na imanju vrijednog bračnog para, Željka i Veliborke Stešević, zemlja je prodisala drugačije. Umjesto pšenice, krompira i kukuruza – redovi kikirikija.

„Ovo je druga godina da ga sijem, a sad već vidim da uspijeva odlično,“ kaže Željko kroz osmijeh dok pažljivo čupa busen zemlje iz koje vire gomile zlatnosmeđih plodova.
„Prve godine nisam znao kako se radi oko njega – prinos je bio manji. Ove godine sam naučio – rodio je više i krupnije.“

Njegovo eksperimentisanje s mediteranskim biljkama počelo je iz čiste znatiželje. Na imanju Steševića već su cvjetale breskve, smokve i kivi, a sada su ti mirisi zamijenjeni blagim aromama kikirikija.

„Kad se skupe unučad, onda se taj kikiriki degustira. Oni ga obožavaju, to im je omiljeni desert,“ priča Veliborka uz smijeh, dok rukama sortira plodove.
Ova jednostavna scena govori mnogo – o ljubavi prema zemlji, o porodičnoj toplini i upornosti da se na sjeveru Crne Gore uspije i u nečemu što se donedavno činilo nemogućim.

Imanje Steševića postalo je prava atrakcija. Komšije i prolaznici svraćaju da se uvjere svojim očima: „Ne vjeruju ljudi da kikiriki može da rodi ovdje. Mnogi misle da izmišljamo. Kad vide plod, ostanu bez riječi,“ kaže Željko.

Njiva na kojoj su do juče rasli krompiri sada svjedoči o hrabrosti da se proba nešto novo. Ramčina, poznata po čistom vazduhu i plodnoj zemlji, pokazala je da uz trud i volju može dati i „okus juga“.

Steševići ne planiraju stati. Na njihovoj njivi već su nikle i prve sadnice urmi, badema i banana. Ako im se i to primi – Ramčina bi mogla postati jedinstvena oaza mediteranskih plodova na sjeveru zemlje.

„Zemlja je dobra, samo joj treba pažnje i ljubavi. Kad se nešto radi iz srca – sve uspije,“ poručuje ovaj bjelopoljski proizvođač, čije će imanje, sudeći po svemu, uskoro biti upisano kao prvo mjesto na sjeveru gdje kikiriki rađa kao u Dalmaciji ili Grčkoj.

Lisice u potrazi za hranom na hranilištu između Sjenice i Prijepolja /VIDEO/

0

Kamera Udruženja građana „Jadovnik“ zabilježila prelijep video divljih životinja koje dolaze na hranilište u srcu Peštersko-jadovničkog kraja.

  • Na Jadovniku, planini koja se uzdiže između Sjenice i Prijepolja, kamere za praćenje divljači ponovo su zabilježile predivne prizore noćnog života. Ovaj put, na snimku Udruženja građana „Jadovnik“, vide se lisice koje se okupljaju na hranilištu — jedno od rijetkih mjesta gdje se životinjama u ovom kraju redovno obezbjeđuje hrana tokom hladnih i surovih mjeseci.

Na snimku, nastalom 19. oktobra 2025. godine oko 22 sata, jasno se vidi više lisica koje pažljivo prilaze hranilištu, njuškaju i međusobno komuniciraju. Ove noćne scene otkrivaju sklad prirode u trenutku kada većina ljudi spava, dok životinje nastavljaju svoje svakodnevne borbe za opstanak.

Hranilište se nalazi na području kojim upravlja Udruženje građana „Jadovnik“, koje već godinama sprovodi brojne akcije zaštite i praćenja divljih vrsta, posebno medvjeda, lisica, srna i ptica grabljivica.

Predstavnici udruženja naglašavaju da je cilj ovakvih projekata ne samo da se pomogne životinjama, već i da se podigne svijest javnosti o značaju očuvanja prirode.

Jadovnik je jedno od posljednjih utočišta netaknute prirode u ovom dijelu Sandžaka. Bogat šumama, liticama i proplancima, predstavlja dom brojnim vrstama sisara i ptica. Hranilišta poput ovoga imaju ključnu ulogu u zimskim mjesecima, kada snijeg i hladnoća onemogućavaju životinjama da pronađu dovoljno hrane.Pogledajte video snimak:

Džematlije očistile vakuf Hajdar-pašine džamije: Četnici je spalili 1943, ali vjera nije izgorjela

0

Bijelo Polje – Džematlije Medžlisa Islamske zajednice Bijelo Polje juče su organizovale veliku akciju čišćenja vakufa Hajdar-pašine džamije u Radulićima, s ciljem očuvanja ovog izuzetno važnog vjerskog i kulturno-historijskog spomenika.
U akciji su učestvovali brojni vjernici, članovi džemata i mještani, šaljući poruku da je očuvanje vakufa pitanje zajedničke odgovornosti i ljubavi prema nasljeđu svojih predaka.

Podsjećamo, rekonstrukcija Hajdar-pašine džamije, iako odobrena 2022. godine, zaustavljena je nakon što je Uprava za zaštitu kulturnih dobara poništila ranije izdato rješenje o saglasnosti na projekat. Ova odluka izazvala je zabrinutost i ogorčenje vjernika i predstavnika Islamske zajednice, koji već godinama nastoje obnoviti ruševinu koja svjedoči o duhovnom i kulturnom identitetu Bihora.

  • „Naš cilj je da ovo mjesto ponovo oživi, da ne bude simbol zaborava, već svjedočanstvo trajanja“, poručili su iz Medžlisa IZ Bijelo Polje.

Hajdar-pašina džamija, sagrađena krajem 17. ili početkom 18. vijeka, bila je vakufsko zdanje ugledne porodice Hajdar-paša Selim, koja je imala veliki značaj na prostoru Bihora.
Prema dostupnim izvorima, kompleks je nekada uključivao džamiju, turbe, saraj i hamam, što svjedoči o razvijenosti islamske arhitekture i kulturnog života tog doba.

Objekat je bio izgrađen od kvalitetnog kamena, sa mermernim podom i minaretom na južnom uglu, te je predstavljao izuzetno vrijedno djelo osmanske arhitekture u sjevernoj Crnoj Gori.
Nažalost, džamija je zapaljena 1943. godine tokom Drugog svjetskog rata, kada su četnički odredi spalili više islamskih vjerskih objekata u Bihoru. Od tada su ostali samo tragovi zidina, turbeta i dijelova minareta

U posljednjim godinama pojavile su se polemike između dijela mještana Radulića i predstavnika Islamske zajednice oko interpretacije istorije same lokacije. Dok pojedini mještani tvrde da je džamija izgrađena na mjestu nekadašnje crkve i groblja, arheološka istraživanja do sada nisu pronašla nikakav dokaz koji bi to potvrdio.

Arheolozi su utvrdili da se ispod temelja džamije nalazi tzv. „sterilna podloga“, bez tragova starijeg objekta, čime su osporene tvrdnje o postojanju prethodne građevine.

Medžlis Islamske zajednice poručuje da će nastaviti sa aktivnostima na očuvanju vakufske imovine i apeluje na nadležne institucije da pokažu razumijevanje i pomognu realizaciju projekta obnove.Obnova Hajdar-pašine džamije ne bi trebalo da bude samo vjerski čin, već i zajednički projekat očuvanja identiteta, tradicije i kulturne raznolikosti.

  • „Ova džamija nije samo svetište, ona je istorijska lekcija i poziv na pomirenje“, poručuju vjernici.

 

Hajdar-pašina džamija u Radulićima stoji kao nijemi svjedok burne prošlosti i podsjetnik da se nasljeđe ne može izbrisati.
Njena obnova je test zrelosti društva – da li smo spremni da čuvamo ono što nas povezuje, a ne razdvaja.

Ukoliko institucije i zajednica pronađu zajednički jezik, ovo mjesto može postati simbol obnove povjerenja, poštovanja i trajanja.

Halid Bešlić napisao pjesmu o tragičnoj ljubavi Envera i Fride nastradali od fašizma: “Je l’ ti žao što se rastajemo”

0

U najmračnijim danima Drugog svjetskog rata rodila se jedna od najpotresnijih ljubavnih priča sa prostora bivše Jugoslavije — između Envera Šiljka iz Bosanske Gradiške i Jevrejke Fride Laufer iz Tuzle. Njihova ljubav, započeta u vihoru rata, završila se u logorima i pred streljačkim vodom, ali je ostala zauvijek zapisana u stihovima pjesme „Je l’ ti žao što se rastajemo“, koju je Halid Bešlić napisao i otpjevao kao omaž njihovoj tragičnoj sudbini.

Dok je čekao streljanje u tuzlanskoj tamnici 1941. godine, Enver Šiljak, mladi revolucionar i skojevac, napisao je oproštajnu pjesmu svojoj voljenoj Fridi. Pjesmu je uspio doturiti iz zatvora, svjestan da mu se bliži kraj.
Decenijama kasnije, inspirisan tom ljubavlju i njihovom žrtvom, Halid Bešlić je napisao i snimio pjesmu „Je l’ ti žao što se rastajemo“, koja je rasplakala generacije i postala simbol vječne odanosti i boli.
Spot za ovu numeru snimljen je na emotivan način, a svaka nota u sebi nosi dah vremena u kojem su Enver i Frida voljeli i stradali.

Rođen 15. avgusta 1919. godine, Enver Šiljak je odrastao u siromašnoj porodici, ali bogat duhom i znanjem. Otac Salih bio je kafanski svirač, a sin je od malih nogu učio da se bori.
Školovao se u Banjaluci i Osijeku, a potom došao u Tuzlu, gdje je radio u rudniku „Kreka“ i priključio se Komunističkoj partiji Jugoslavije. Ubrzo je postao sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a i jedan od najaktivnijih mladih ilegalaca.

U Tuzli je upoznao Fridu Laufer, Jevrejku plemenitog duha i istih uvjerenja. U vremenu mržnje i progona, njih dvoje su prkosno voljeli, dijelili ideale slobode i pravednosti, i nisu se skrivali.

U julu 1941. godine, Enver i Frida su zajedno s grupom saboraca pokušali organizovati prelazak rudara u partizane. Izdani su od ustaškog doušnika i uhapšeni u selu Drežnik.
Enver je pred Prekim sudom u Tuzli 5. septembra 1941. godine osuđen na smrt. Kada su ga vezanog izvodili na strijeljanje, pjevao je Internacionalu i uzvikivao:

„Možete ubiti Envera Šiljka, ali Komunističku partiju — nikada!“

Dok su ga ustaše vodile hodnicima zatvora, tiho je pjevao stihove koje je napisao za Fridu — „Je l’ ti žao što se rastajemo“. Pred samo streljanje skinuo je bluzu i dao je kočijašu riječima: „Odnesi je mojoj Fridi.“

Frida je nekoliko sedmica nakon Enverove smrti deportovana u logore Gospić, Loborgrad i na kraju Jasenovac. Tamo je 1942. godine, u užasnim uslovima, rodila Enverovog sina.
U posljednjoj dopisnici upućenoj sestri, 9. maja 1942. godine, pitala je:

„Znaš li nešto o Enveru?“

Nije znala da je njen voljeni već odavno mrtav. Uskoro je i ona ubijena — po nekim izvorima u Jasenovcu, po drugima u Aušvicu.

Njihova priča nadživjela je fašizam, logore i vrijeme. Pjesma Halida Bešlića, nastala iz stihova koje je Enver napisao pred smrt, danas živi kao simbol ljubavi koja ne poznaje granice.
Na osnovu te priče književnik Jasmin Imamović napisao je i roman „Slana zemlja“, a most u Tuzli, otvoren 2010. godine, nosi ime „Most narodnog heroja Envera Šiljka i Fride Laufer“ — ili jednostavno, kako ga narod zove, Most ljubavi.

Kada su se potomci Fride i Envera, osamdeset godina kasnije, susreli u Gradišci, suze su tekle tiho — jer ljubav, i kad se rodi u ratu, ne umire nikada.

Ovo je priča o velikoj ljubavi Envera Šiljka i Fride Laufer, dvoje hrabrih ljudi koji su se voljeli u okrutno vrijeme i…

Objavljuje Grad na Miljacki za svu raju i cijeli svijetNedjelja, 7. lipnja 2020.

Vozač izvadio pištolj i zapucao na šefa jer mu nije dao platu

0
pucnjava pistolj
pucnjava pistolj

ZAGREB – U krugu jedne firme u Slatinskoj ulici u zagrebačkim Sesvetama u petak uveče dogodio se šokantan incident kada je vozač (44) pucao na svog nadređenog (39) nakon svađe oko neisplaćene plate. Samo zahvaljujući prisebnosti i brzoj reakciji, tragedija je izbjegnuta.

Prema nezvaničnim informacijama portala 24sata.hr, sukob je počeo nakon što je radnik zatražio isplatu naknade za terenski rad, koju mu je šef navodno odbio isplatiti. Nakon žučne rasprave, vozač je otišao do svog kamiona, gdje je imao pištolj koji, prema riječima njegovog poznanika, “uvijek nosi radi sigurnosti”.

  • „Nakon svađe, otišao je do vozila i vratio se s pištoljem. Ispalio je nekoliko hitaca, ali je njegov šef uspio pobjeći i sakriti se iza kontejnera. Nastala je prava panika dok nije stigla policija“, rekao je sagovornik upoznat sa slučajem.

Zagrebačka policija potvrdila je da se incident dogodio oko 21 sat i da su u njemu učestvovala dva muškarca.

  • „Provedenim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je da je 44-godišnjak prišao oštećenom 39-godišnjaku te pored njega ispalio najmanje dva hica iz vatrenog oružja. Oštećeni mu je potom uspio oduzeti pištolj, nakon čega su se obojica udaljila sa mjesta događaja. Policijski službenici su ubrzo stigli, izuzeli oružje i obavili uviđaj“, navodi se u saopštenju.

Na sreću, niko nije povrijeđen, iako je, prema svjedočenju očevidaca, pucnjava izazvala paniku među prisutnima.

Nakon što je priveden, osumnjičeni je prebačen u policijski pritvor i protiv njega je podnesena krivična prijava zbog dovođenja u opasnost života i imovine opasnim sredstvom, kao i zbog posjedovanja vatrenog oružja bez dozvole.

  • „Po završetku istrage, osumnjičeni je u zakonskom roku predat pritvorskom nadzorniku. Opštinskom sudu u Sesvetama biće podnijet optužni prijedlog redovnim putem“, dodaje se u policijskom izvještaju.

Zahvaljujući brzoj reakciji policije i prisebnosti oštećenog, pucnjava u Sesvetama nije prerasla u tragediju. Ipak, slučaj je izazvao veliku pažnju javnosti i podsjetio koliko su ekonomske tenzije i nepravda na radnom mjestu često okidač za nasilje.