Amira Bešić iz Žepča je žena koja svojim osmijehom prkosi životnim olujama. Iza nje su godine prepune boli, nasilja, odricanja i tuge, ali i nevjerovatne snage da ustane i nastavi dalje. Danas, bez stalnog izvora prihoda, bez uslova za život, ali s vjerom u ljude i ljubav prema djeci, Amira pokušava da iz pepela ponovo izgradi siguran dom.

Odgajili su je dedo i nana, koji su joj pružili svu ljubav i pažnju koju dijete može da poželi. Majku je upoznala tek sa 18 godina, kada se udala po prvi put. Taj brak joj je donio sina, ali nije potrajao. Nakon toga, Amira je ponovo pokušala da pronađe sreću, ali drugi brak završava traumatično – bila je žrtva psihičkog i fizičkog nasilja i sklonila se sa svojom malom kćerkicom u sigurnu kuću.

Nakon tri mjeseca boravka u skloništu za žene žrtve nasilja, Amira je dobila posao u pekari i iznajmila stan. Trudila se da sve postigne sama – kiriju, čuvanje djece, prehranu, odjeću i sigurnost. Ali plata nije bila dovoljna. Odlučila je da napusti sve i vrati se kući svoga djeda u Ljestkovicu kod Žepča – kući u kojoj je nekada bila sretna.

Međutim, kuća je bila neuslovna. Miševi, hladnoća, stara stolarija, beton na spratu, nedostatak osnovnog namještaja – sve to nije bilo mjesto gdje bi njena djeca mogla živjeti. Privremeno ih je morala ostaviti kod majke. Amira je, uz podršku žena koje su je upoznale putem društvenih mreža, krenula u obnovu doma. Zahvaljujući njihovim donacijama, danas ima laminat, nova vrata, a prikupljen je i dio sredstava za stolariju.

• „Kada me jedna sestra zagrlila, osjetila sam snagu svih onih koji me podržavaju. Taj zagrljaj me digao iz tame“, priča Amira kroz suze.

Njen cilj je da uredi kuću kako bi se što prije mogla ponovo spojiti sa djecom. Gornji sprat i dalje je neuslovan – potreban je pod, nova stolarija i ormar. Iako je završila srednju frizersku školu, trenutno ne može sebi priuštiti dodatne obuke da bi radila posao iz snova. Ipak, ne gubi nadu – san joj je da jednog dana radi u frizerskom salonu i živi od svog rada.

• „Nemam nikakve prihode. Dječiji doplatak je stopiran, čekam poziv iz Centra za socijalni rad. Ali zdrava sam. Radim šta god mogu – krečim, perem, čistim… Ne stidim se nijednog posla“, kaže Amira.

Posebno potresna su sjećanja na nasilje koje je preživjela. Prijetnje, poniženja, psihičko maltretiranje – sve je to ostavilo trag. Danas ima sudsku zabranu prilaska bivšeg muža, ali trauma ostaje.

• „Zvao bi me u tri ujutro i govorio da će me ubiti, da može da nas sve zakopa. Te riječi ne možeš zaboraviti“, priznaje Amira.

I pored svega, ne predaje se. Vjeruje da Allah ne iskušava one koje ne voli i da će, ako Bog da, doći dan kada će u toplom domu, sa osmijehom na licu, spremati doručak za svoju djecu i voditi ih u školu.

Amiri možete pomoći direktno. Na Facebooku je pronađite pod imenom Umu Irnesa, a za kontakt je dostupna i putem broja +38764/44-94-3179. Svaka podrška – finansijska, moralna, ljudska – znači novi korak ka boljoj budućnosti za ovu hrabru majku i njenu djecu. Pogledajte cijeli intervju ispod teksta.