• Učesnik “Elite” Dača Virijević otvoreno govori o Sanjinoj vezi u Tutinu, odnosima između Sofije i Mateje, te emotivnim previranjima unutar rijalitija.

U najnovijoj epizodi rijaliti programa Elita, došlo je do niza zanimljivih priznanja koja su dodatno uzburkala atmosferu među učesnicima. Gostujući u razgovoru s voditeljem Darkom Tanasijevićem, Dača Virijević – poznat po tome da ništa ne prešućuje – iskreno je govorio o aktuelnim temama, od nominacija do međuljudskih odnosa u kući.

Na pitanje o svom ponašanju tokom nominacija, Dača je priznao da ga je isprovocirala Aneli:

• – Nisam planirao da kažem sve što sam rekao, ali zna kako da izazove reakcije. Ponaša se kao žrtva, a u stvari manipuliše situacijama – izjavio je.

Jedna od najintrigantnijih tema bila je Sanjina prošlost i boravak u Sandžaku:

• – Znam da je Sanja radila u jednom klubu u Tutinu i da je živjela s nekim momkom tamo. Moj prijatelj iz Tutina rekao mi je da je radila kao konobarica. Ne tvrdim ništa više od toga, ali takve priče kruže. U “Zadruzi 5” mi je bila omiljena, ali sada često provocira – kazao je Dača, dodajući da ne želi iznositi neprovjerene informacije.

Na pitanje o odnosu Sanje i Marka, Dača je bio direktan:

• – Mislim da loše utiče na njega. Djeluju kao da su sklopili neki dogovor o vezi, ali Marko joj više ne vjeruje u potpunosti. Navodno mu je rekla da su planirali da “prave priču”, ali se onda zbližio s Enom i sve je krenulo nizbrdo – otkriva.

Spomenut je i odnos između Sanje i Sofije, za koji Dača tvrdi da je mnogo kompleksniji nego što se prikazuje:

• – Sanja i Sofija su živjele zajedno, ali to niko ovdje ne želi priznati. Imaju zajedničke tajne koje pokušavaju sakriti. Sofija je opreznija, ali Sanja stalno provocira i pokušava nas navesti da nešto otkrijemo.

Kada je riječ o odnosu Mateje i Sofije, Dača je rekao:

• – Sofija se u posljednje vrijeme više druži sa mnom. Rekla mi je: ‘Sve ću ti oprostiti ako mi kupiš konja.’ Šalu na stranu, Mateji je više odgovarala kao prijatelj, dok su njeni osjećaji mogli otići dublje. Drago mi je što je sada više uz mene – izjavio je.

Na kraju, dotakao se i Mimasa, koji često ostavlja nedorečene komentare:

– Mislim da se plaši da ne povuče i druge u probleme. Povezan je i sa Sanjom i sa Sofijom, i zna više nego što govori.

Autor teksta Redakcija Sandžak Danas

Uske ulice, saobraćajne gužve i ubrzani ritam svakodnevice – sve su to slike koje mnogi vežu uz Novi Pazar. No, kada grad posmatrate iz perspektive jednog taksiste, otvaraju se potpuno drugačiji horizonti. U najnovijoj epizodi video serijala portala Free Media pod nazivom „Novi Pazar na točkovima“, domaćin je bio novopazarski taksista Ensad Demović – čovjek koji svakodnevno osluškuje grad, njegove ljude i njihove priče, i koji nas je poveo na vožnju kakvu ne nudi nijedan turistički vodič.

• „Moj radni dan počinje u 5:30 ujutro. Popijem kafu na taksi-stajalištu, i od šest kreće rad. Vozim ljude na posao, djecu u obdanište, starije kod doktora. Svako ima svoje vrijeme, i mi to znamo bolje nego iko“, kaže Demović, dok automobil polako klizi uz put koji vodi ka jednom od njegovih omiljenih mjesta – vidikovcu kod manastira Đurđevi stupovi. S tog mjesta, kako kaže, svaki Novopazarac gleda panoramu grada i traži „svoju zgradu, svoj početak, sve svoje“.

Saobraćaj u Novom Pazaru, prema njegovim riječima, postaje sve veći problem.

• „Grad je postao velik, a ostao je na starim, uskim ulicama. Infrastruktura ne prati rast“, objašnjava. Nepropisno parkirani automobili, gradilišta, zagušene raskrsnice – sve su to svakodnevni izazovi koji ne umanjuju njegovu ljubav prema ovom poslu. „Dok nisam postao taksista, mislio sam da dobro poznajem grad. A tek tada sam shvatio koliko ulica i sokaka zapravo ne poznajem“, priznaje.

Kao neko ko često prevozi turiste, Ensad je postao i svojevrsni ambasador grada. Pamti goste iz Kine koje je vozio do Uvačkog jezera, manastira, džamija, pa čak i tvrđave Jerinin grad.

• „Ljudi vole da vide čaršiju, kej pored Raške, naše džamije i manastire, prirodu… Ali ne vodimo ih baš svuda. Postoje i ulice koje krijemo – loš asfalt, makadam, haos u saobraćaju – jer želimo da im ostane lijepa slika o našem gradu.“

Iako je radio i u Švedskoj i u Somaliji, Demović se odlučio vratiti i ostati.

„Nije bilo lako ostati, bilo je iskušenja. Ali ljubav prema porodici i gradu je presudila. Danas radim s ocem, vozimo dvije smjene, i ovaj posao mi je postao način života.“ U slobodno vrijeme, bavi se i građevinom – zanatom kojim se ranije profesionalno bavio.

Tokom pandemije koronavirusa, pokazao je i humanost. On i njegov otac su organizovali besplatne vožnje za medicinsko osoblje. „Moja sestra radi u bolnici, znali smo kroz šta prolaze i željeli smo da doprinesemo koliko možemo. Bilo je to teško vrijeme, ali ponosan sam što smo bili dio te borbe.“

Uz saobraćaj i svakodnevne priče putnika, jedan dio njegove svakodnevice čini i ljubav prema fudbalu.

• „Moj otac, Ćako Demović, bio je ekonom u klubu, poznat među starijom generacijom fudbalera. Bio je jedan od prvih koji je dobio propusnicu za sve utakmice. Navijanje je u našoj krvi.“

Dok završavamo kružnu vožnju po gradu, vraćajući se na početnu tačku kod taksi-stajališta, Ensad šalje jasnu poruku:

• „Novi Pazar ima dušu. Ima problema, kao i svaki grad, ali ima i dobre ljude, osmijehe, miris kahve iz čaršije. Ako ste dobronamjerni – uvijek ćete biti dobrodošli.“