Ponedjeljak, 4 Maja, 2026

/VIDEO/ Dedo Ferhan od 90 godina i njegove priče iz Đerekara – Francuska kapa i bošnjačka duša

0

Na Pešterskoj visoravni, među valovitim brežuljcima i širokim pašnjacima, nalazi se selo Đerekare. Tamo, u tišini prirode i mirisu svježe pokošene trave, živi Ferhan Mujović, starina koja uprkos skoro devedeset godina života i dalje zrači životnom snagom i vedrinom.

„Izgledam toliko dobro da mi niko ne vjeruje koliko imam godina. Skoro 90, a i dalje radim mnoge seoske poslove. Majka priroda čini čuda“, govori dedo Ferhan, dočekujući nas s osmijehom i šalom na usnama. Njegovo lice, izbrazdano godinama, ali vedro i toplo, svjedoči o životu provedenom u skladu s prirodom.

S obje strane lokalnog puta koji vodi kroz Đerekare prostiru se prostrana polja. Traktorima, zapregama, pa čak i pješice, mještani još uvijek prevoze mlijeko, sir i stoku, kao nekada. Pešter se pretvorio u oazu tišine, a od njegove nekadašnje surovosti ostala je samo uspomena.

  • „Pa dobro se živi, mora se. Malo stoke držimo, malo premije, penzija mi mala – 20.000, taman za račune i lijekove. Da nije toga pomalo sa strane, ne bi se moglo“, kaže dedo.

Iako pije lijekove tri puta dnevno, ne žali se. Zahvaljuje Bogu na zdravlju i raduje se svakom novom danu. Život u Đerekarima, kaže, nije lagan, ali ima svoje čari.

  • „Pašnjaka ima dovoljno za ovce, za krave, bilo je ove godine hrane. Lijepa godina bila, zima nije teška, lahka bila.“

Sjeća se i vremena kada su zime bile mnogo surovije:

  • „Nekad je bilo po dva metra snijega, kosilo se ručno, mučilo se. Danas, hvala Bogu, imamo mašine. Samo da se ima zdravlja, sad je lijepo.“

Ferhan je odrastao u velikoj porodici. Desetoro braće i tri sestre živjeli su zajedno, radili, dijelili obaveze i gradili život. „Kad smo bili svi skupa, sve se radilo složno. Svako je znao svoj posao. Kad su došle žene, snaje, ako se slagalo – dobro, ako ne, svak svojim putem.“ Njegova supruga bila je iz Leskove, snaha iz Trn Gore, iz Detana, iz Dolova… Svaka je unijela svoj duh u zajednicu, a kad više nije moglo zajedno – podijelili su se, kako i dolikuje.

Priča kako su se braća lijepo slagala, sve dok djeca nisu porasla i došlo vrijeme da svako krene svojim putem.

  • „Pošteno smo se podijelili. Danas smo ostali još samo ja i jedan brat, on ima 97 godina.“

Dok priča, dedo nosi svoju prepoznatljivu francusku kapu, bez koje, kaže, nikuda ne ide.

  • „Navikli smo na vjetrove, na hladnoću. Džaba vama što je hladno – mi Pešterci smo oguglali.“

Na rastanku, pruža ruku i poziva na kahvu: „Bujrum, svratite opet. Imamo još da obiđemo selo. Brat Starit je tu, i on ima šta da kaže.“

I dok sunce polako zalazi iza pešterskih brda, odlazimo iz Đerekara s toplinom u srcu i mislima punim nade – dok god postoje ljudi poput Ferhana Mujovića, sela neće umrijeti. Oni su čuvari tradicije, duha i istinske ljepote života. Pogledajte video ispod teksta.

/VIDEO/ Nihat nakon 20 godina saznao da djeca nisu njegova: “Želio sam da ih zaštitim, ali istina se nije mogla sakriti”

0

Babina Luka, Požarnica – Nihad Kešetović, nekadašnji radnik iz Lukavca, preživio je ono što mnogi ne bi mogli ni zamisliti – nakon više od dvije decenije saznao je da djeca koju je odgajao nisu njegova. Danas živi u tišini sela Babina Luka sa suprugom Nadom, gdje pokušava pronaći svoj mir u prirodi, daleko od svijeta koji ga je više puta izdao.

Njegova ispovijest, koju je podijelio u emotivnom razgovoru, otkriva lavinu tragedija i patnje: teška nesreća na poslu 1987. godine, tromboza, embolija pluća, Parkinsonova bolest, a potom i najteži udarac – izdaja najbližih.

  • „Htio sam da djeca nikad ne saznaju. Da se razvedemo, podijelimo kuću, razdužimo kredite i svako svojim putem. Ali ona to nije htjela. Onda su djeca morala saznati istinu,“ govori Nihad dok sjedi pred svojom skromnom kućom.

Njegov život bio je isprepleten nesrećama, ali ništa ga nije slomilo kao trenutak kada je DNK analiza pokazala da nije biološki otac djece koju je s ljubavlju podizao.

  • „Cijeli život sam ih hranio, školovao, volio… A onda, na sudu, saopštenje – nisu moja. Tada su djeca čula istinu. Bio sam nijem.“

Nakon otkrića, brak je okončan, ali su problemi tek počinjali. Kuća je ostala pod hipotekom, krediti su ostali nerazduženi, a emocije nerazjašnjene. Nihad danas vodi sudsku borbu za imovinu koju je stvarao godinama, dok ga zdravlje izdaje iz dana u dan.

  • „Kad sam otišao iz te kuće, imao sam infarkt na poslu. Od tada više nisam radio. Ljekari su mi rekli: ‘Za tebe više nema posla.'“

Suprug Nada, s kojom je pronašao novi životni smiraj, pomaže mu da preživi teške dane. Iako je sve izgubio, Nihad kaže da ima ono najvažnije – mir.

  • „Niko me ovde ne dira. Ovdje sam svoj na svome. Imam ugovor da mogu ovde živjeti do kraja života. To mi je dovoljno.“

Uprkos svemu, ovaj čovjek nije ogorčen. Svjestan da pravdu neće dočekati na sudu, svoje posljednje dane želi provesti u tišini, okružen prirodom i daleko od buke prošlosti.

Njegova priča ostaje kao svjedočanstvo o snazi čovjeka da preživi izdaju, tugu i gubitak, ali i o jednom očaju koji se ne može ni riječima opisati. Pogledajte potresan video snimak ispod teksta.

/VIDEO/ Novi Pazar: Taksistkinja koja je osvojila srca Pazarcа – Žena za volanom koja diše ritmom grada

0
Foto Skrinshot

Portal Free Media zabilježio je jednu nesvakidašnju vožnju kroz Novi Pazar – iz ugla žene koja svakodnevno kroči njegovim ulicama i osluškuje njegov puls. Novopazarska taksistkinja Ružica Miletić, iako porijeklom iz Polumira kod Kraljeva, već 24 godine živi u ovom gradu koji danas osjeća kao vlastiti dom. Vozi kao profesionalka tek dva i po mjeseca, ali već je poznata među građanima po vedrom duhu, osmijehu i otvorenosti. Kaže da je Pazar zavoljela iskreno, i da ne može zamisliti život nigdje drugo.

“Volim Pazar kao da sam rođena ovdje”, priča Ružica dok vodi novinarsku ekipu ulicama grada, pokazujući ne samo najljepše vidikovce, već i svakodnevne izazove s kojima se vozači suočavaju – gužve, nepropisno parkirana vozila, rupe na kolovozima i nedostatak trotoara.

  • “Saobraćaj je veliki problem. Ulice su uske, sve češće zakrčene, a parking je gotovo nemoguća misija. Ljudi ostave vozilo nasred puta kao da su sami na svijetu.”

Ono što je dodatno zabrinjava jeste neplanska gradnja:

  • “Zgrade niču gdje god ima parče zemlje, a niko ne razmišlja o širini ulica, trotoarima, zelenilu. Grad se pretvara u beton. Majke s djecom nemaju gdje da prođu, hodaju po ulicama. To je veliki problem.”

Iako je žena u većinski muškom zanimanju, Ružica kaže da reakcije građana najčešće bude osmijeh. “Često čujem: ‘Joj, žena taksista!’ A dame mi se posebno obraduju – osjećaju se sigurnije. Imamo i putnice pod nikabom koje isključivo traže žene vozače. To mi je čast i potvrda povjerenja.” Poziva sve žene da se odvaže: “Aman, žene, pokrenite se! Niko vam ništa neće. Ovo je posao koji se može raditi s ponosom.”

Kaže da voli svoj posao jer voli ljude.

  • “Svaka vožnja je nova priča. Od prosjaka do doktora, od nasmijanih do potištenih. Bude i suza i smijeha. Slušala sam žene koje trpe nasilje, priče koje ne možeš da zaboraviš. Ne ostavlja to ravnodušnim.”

Taksisti, dodaje, često znaju više o svom gradu od vodiča.

  • “Turisti možda ne koriste često taksi, ali informacije traže redovno. I to mi je drago, jer volim da preporučim vidikovce – Gradinu, Đurđeve stupove, Salakovac. Pazar je najljepši odozgo, posebno noću.”

I dok vozi kroz Zlatni sokak, usku ulicu punu nepropisno parkiranih vozila, ističe da taksisti trpe i zbog nesavjesnog parkiranja.

  • “Apelujem na građane – ne parkirajte se na mjesta označena za taksi vozila. Mi od ovoga živimo. Kazne nisu male, a firma ih plaća.”

Vožnju završavamo na taksi stajalištu ispred Opšte bolnice. Ružica nas još jednom podsjeća na važnost saobraćajne kulture:

  • “Pešaci često ne gledaju ni lijevo ni desno – samo zakorače, i to dok gledaju u telefon. A mi vozači – snalazimo se.”

Uprkos svemu, ne planira da odustane. Kaže da se u ovom poslu pronašla.

  • “Nisam ni sanjala da ću ikad polagati vozački, a sad – uživam. Uživam u vožnji, u razgovoru, u svakom novom danu. A najviše volim kad nakon gužvi konačno izbijem na otvoren put – tad stvarno osjetim radost.”

Ova vožnja s Ružicom nije bila obična. Bila je to vožnja kroz dušu grada, sa ženom koja ga osjeća i poznaje, i koja svojim primjerom dokazuje da Pazar može da se voli – čak i kad boli. Pogledajte tv prilog ispod teksta.

Šefko Kurtović iz Đerekara: “Kad mi stari izumremo, gotovo je sa Sandžakom”

0

Đerekare, Sandžak – selo tišine, uspomena i tuge za minulim vremenima. Šefko Kurtović, penzioner iz ovog sela, govori bez uvijanja: ‘Kad mi stari izumremo, gotovo je sa Sandžakom.’

Nekada puno mladosti, radosti i zajedništva, Đerekare danas broji samo stare dane svojih poslednjih stanovnika. Mladi su, kaže Kurtović, odavno otišli – pretežno u Njemačku i Austriju. Vraćaju se rijetko, možda jednom godišnje, a njihova djeca ni to. “Njih ne zanima selo, priroda, kuće. Kaže mi brat iz Austrije – da nije tebe ovde, nikad ne bih došao,” priča Šefko.

Ima svega u selu – asfaltiran put, struja, voda, internet. Ali to nije dovoljno. “Nema zapošljenja, nema perspektive. Niko neće da se bavi poljoprivredom, stočarstvom. Ostali smo mi stari, dokle možemo,” govori on rezignirano.

U Đerekarima se danas ne sije, ne ore, ni vrt se ne obrađuje. “Penzionerski dani, uživamo koliko možemo,” dodaje Kurtović. Njegova kuća – gornji sprat od cigle, donji od kamena – svjedoči o prošlim vremenima i istrajnosti.

Pamti i kuću iz djetinjstva, staru drvenu, gdje su svi članovi porodice imali zaduženja. “Jedni čuvali krave, drugi ovce, jagnjad… Svi su morali da rade. Niko nije smio da kaže ‘neću’. U kući je babo bio glavni, ali i nana je imala svoju riječ.”

Danas, kaže, sve ima, ali ljudi nisu zadovoljni.

  • “Imam auto, pare… ali duša nezadovoljna. Nije ni na Zapadu sjajno. Rade po cijeli dan, nose pižamu i radno odijelo. Dođu kući i ne znaju za sebe. Samo znaju kako im je njem’.”

Korona je, smatra, dodatno udaljila ljude jedne od drugih.

  • “Doprinijela je svemu ovom. Ljudi su se povukli, osamili. Niko više ne drži prijateljstvo. A sam ga ne možeš održati.”

Uprkos svemu, Kurtović se vratio u Sandžak nakon 31 godine rada u Beogradu.

  • Da tu provedem starost. Najljepše mi je ovde. I narod, i vazduh, i gostoprimstvo – sve je posebno. Takvog naroda nema nigdje.”

Na kraju, poruka je jasna – Sandžak neće nestati dokle god ima onih koji ga nose u srcu. No, bez mladih, bez nove energije i nade, pitanje je koliko dugo još. Pogledajte video prilog ispod teksta.

TRAGEDIJA: Mercedes usmrtio dvije tinejdžerke iz Njemačke, šest osoba povrijeđeno

0

Lido di Kamajore – Dvije mlade djevojke iz Njemačke, stare 18 i 19 godina, tragično su izgubile život kada je vozilo marke “Mercedes”, koje je velikom brzinom prošlo kroz crveno svjetlo, u srijedu oko 19 sati pokosilo grupu pješaka u popularnom italijanskom ljetovalištu.

Prema riječima očevidaca, prizor nakon nesreće bio je apokaliptičan – razbijena vozila, dijelovi karoserije razasuti po cesti, a tijela žrtava prekrivena bijelim plahtama. Vozačica, 44-godišnja državljanka Brazila, navodno je izgubila kontrolu nad vozilom nakon što je ignorisala dva crvena svjetla i nastavila vožnju punom brzinom, udarivši najprije u pješake, a zatim u niz parkiranih automobila.

Dvije djevojčice koje su stradale bile su dio školske ekskurzije i nalazile su se na trotoaru u trenutku nesreće. Smrtno su stradale na licu mjesta. Još šest osoba je povrijeđeno, među kojima i jedna 60-godišnja žena koja je u kritičnom stanju prebačena helikopterom u bolnicu.

Vozačica se nakon nesreće nije odmah zaustavila, već je nastavila da vozi i udarila još nekoliko vozila prije nego što je zaustavila automobil. I sama je povrijeđena i prevezena je u bolnicu, gdje joj je uzeta krv na toksikološku analizu. Zvanični rezultati testova se još čekaju.

Gradonačelnik Lido di Kamajorea, Marčelo Pjeruči, stigao je na lice mjesta ubrzo nakon nesreće i nije krio ogorčenje:

– Ovo je tragedija bez presedana u našem gradu. Izgubljeni su mladi životi na najbrutalniji način. Naša zajednica je u šoku, a gradske vlasti će učiniti sve da se ovakav užas više nikada ne ponovi – izjavio je.

Policija je otvorila istragu kako bi utvrdila sve okolnosti ovog stravičnog događaja. Ulice oko mjesta nesreće bile su satima zatvorene za saobraćaj, dok su forenzičari prikupljali dokaze.

Ova tragedija pokrenula je i pitanje bezbjednosti saobraćaja u turističkim zonama, posebno tokom ljetne sezone, kada ulice vrve od turista i djece.

Novopazarski karikaturista Muhamed Đerlek dobitnik “Zlatne kacige” za najbolju karikaturu

0

Novopazarski karikaturista Muhamed Đerlek Maks osvojio je nagradu za najbolju karikaturu na međunarodnom festivalu humora i satire “Zlatna kaciga” koji se tradicionalno održava u Kruševcu.

U izjavi za radio Sto plus, Đerlek je kazao da od samog osnivanja festivala redovno šalje svoje radove, ali da ga je nagrada ove godine prijatno iznenadila i obradovala.

  • “Uvijek pošaljem dobre radove, ali nagradu nikad ne očekujem. Ipak, svaki put kada je dobijem to mi mnogo znači jer mi omogućava da ostanem prisutan u svijetu karikature. Tema ovogodišnjeg festivala bila je san, a moja karikatura prikazuje prosjaka koji svoj san sanja na klupi u parku“, rekao je Đerlek.

Festival humora i satire “Zlatna kaciga“ u Kruševcu održava se već 33 godine i prepoznat je kao jedan od najznačajnijih regionalnih događaja u oblasti humora, satire i karikature.

Ovogodišnja tema “San“ inspirisala je 119 autora iz čak 35 zemalja svijeta, a na konkurs je pristigla ukupno 201 karikatura.

Izvor: Radiostoplus.com

Njemačka: Uhapšene tri osobe zbog planiranje državnog udara i negiraju postojanje virusa korona

0

Minhen, 6. april 2025. — Njemačke vlasti privele su tri osobe pod sumnjom da su bile uključene u planiranje državnog udara, saopštili su danas policija i tužilaštvo iz Minhena. U okviru šire istrage protiv ekstremističke grupe „Građani Reicha“ (Reichsbürger), osumnjičeni su navodno pripadali podgrupi poznatoj kao „Ujedinjene patriote“.

Prema informacijama iz zvaničnih izvora, uhapšeni su od marta 2022. godine aktivno učestvovali u pokušaju formiranja paralelne vlade, inspirisane ideologijama koje negiraju postojanje virusa korona i legitimitet demokratskog poretka Savezne Republike Njemačke.

Tokom istrage, pronađene su količine vatrenog oružja, a uhapšeni su se navodno sastajali s vodećim članovima organizacije kako bi planirali preuzimanje ključnih državnih funkcija nakon potencijalnog nasilnog prevrata.

Protiv njih su podignute optužbe za pružanje podrške terorističkoj organizaciji i za pripremu akta veleizdaje, što ukazuje na ozbiljnost prijetnje koju su predstavljali po ustavni poredak.

Podsjetimo, pokret „Građani Reicha“ već duže vrijeme je pod budnim okom njemačkih bezbjednosnih službi, zbog svojih radikalnih stavova, negiranja granica države i poziva na ukidanje institucija moderne Njemačke. Brojne racije i hapšenja sprovedeni su širom zemlje u proteklih godinu dana, a vlasti ističu da borba protiv domaćeg ekstremizma ostaje jedan od prioriteta.

Novopazarka Mejrema Karišik bila je udata za Albanca, on ju je otjerao, a sina nije vidjela 40 godina i još uvijek traga za njim /VIDEO/

0
Foto Hido Muratović
  • Na padinama Rogozne, u selu Trnava kod Novog Pazara, živi usamljena starica Mejrema Karišik. Njena najveća životna želja je da, prije nego je smrt zagrli, još jednom zagrli svog sina Faruka, kojeg nije vidjela četiri decenije.

Sudbina zna biti okrutna, a priča Mejreme Karišik iz sela Trnava nadomak Novog Pazara najbolji je dokaz. U mladosti se udala za Džemaila Berišu iz Prištine i u tom braku rodila sina Faruka. Ipak, život daleko od zavičaja, brojni problemi i nesuglasice doveli su do kraja tog braka. Mejrema se vratila u svoj rodni kraj – bez sina, bez podrške, i s ranom na duši koju godine nikada nisu uspjele izliječiti.

Danas, u poznim godinama, bolesna i sama, u trošnoj kući bez osnovnih uslova za život, Mejrema ima samo jednu želju – da još jednom vidi svog sina, da ga zagrli i poljubi, da mu kaže koliko ga je voljela sve ove godine. Skoro četiri decenije traje njeno iščekivanje, a neizvjesnost je pretočila u svakodnevnu molitvu.

Foto Hido Muratović
Foto Hido Muratović
  • „Jesam, jedno dijete ostavila u Prištini. Ništa ne znam. Nikada ga više nisam vidjela, niti se čula s njim…“, kroz suze govori Mejrema dok pokušava prizvati u sjećanje detalje svog kratkog, ali presudnog boravka na Kosovu.

O njenoj teškoj sudbini brine sestra iz Novog Pazara, koja joj povremeno donosi hranu i lijekove, ali sama Mejrema nema ni osnovne higijenske uslove – kupa se u hodniku, dok je WC improvizovan i udaljen ispod kuće. Uprkos svemu, ne traži mnogo, ali tiho se nada da će neko čuti njen glas.

Nedavno ju je posjetio humanitarac Hido Muratović iz Sandžaka, koji je, na inicijativu prijatelja iz dijaspore – Hadži Refka Bekteševića iz Amerike – Mejremi uručio pomoć u vidu osnovnih životnih namirnica i 200 eura. Njegove riječi bile su jednostavne, ali snažne:

Foto Hido Muratović
Foto Hido Muratović
  • „Refko je rekao da obradujemo jednu nanu – usamljenu, namučenu dušu. I izabrao sam baš Mejremu, jer ova žena je simbol majčinske ljubavi i patnje.“

Ova humana gesta budi nadu da bi se možda i Mejremina najveća želja mogla ispuniti. Zato iz sela Trnava dolazi apel svima – posebno onima u Prištini i na Kosovu: Ako neko zna Faruka Berišu, sina Mejreme Karišik, neka mu prenese da ga majka traži, da ga čeka i da joj je najveća želja da ga još jednom vidi.

Foto Hido Muratović
Foto Hido Muratović

Sudbina joj je uzela mnogo, ali joj još nije oduzela nadu. A dok ima nade, majčinsko srce nastavlja da kuca – u tišini njene skromne kuće, na padinama Rogozne, s pogledom u pravcu u kojem vjeruje da je njen sin. Pogledajte video prilog ispod teksta.

Tri borca iz KBK “Warriors” u finalu Evropskog Kupa

0

Sarajevo – Tri takmičara Kik-boks kluba “Warriors” iz Rožaja ostvarili su plasman u finalne borbe Evropskog Kupa, koji se održava ovog vikenda u Sarajevu. Ovi mladi i talentovani borci još jednom su pokazali zašto se o “Warriorsima” s pravom govori kao o jednom od najuspješnijih klubova u regiji.

Ishak Agović, borac poznat po eksplozivnosti i preciznosti, juče je briljirao protiv takmičara iz Slovenije, kojeg je savladao nokautom već u prvoj rundi. Danas je u polufinalu ponovo dominirao, ovog puta protiv borca iz Srbije, pobijedivši jednoglasnom sudijskom odlukom 3:0. U finalu ga sutra očekuje duel sa opasnim predstavnikom Moldavije.

Tarhaniš Isah, favorit u svojoj grupi, preskočio je prvo kolo, a danas je klasičnim nokautom u drugoj rundi savladao borca iz Sjeverne Makedonije. Sutra ga očekuje finale protiv srbijanskog predstavnika, a u klubu vjeruju da će i on donijeti najsjajniju medalju.

Almin Skenderović danas je ostvario ubjedljivu pobjedu nad borcem iz Srbije rezultatom 3:0, čime je osigurao svoje mjesto u finalu i šansu da se domogne zlata.

Sutra će na borilište izaći i Emin Kurpejović, koji će nastupiti u disciplini kick light (KL), gdje se takođe očekuje dobar rezultat.

Pored trojice finalista, “Warriorsi” se već mogu pohvaliti osvojenim medaljama – Sako Agović je juče u velikom stilu osvojio zlatnu medalju, dok je Seid Džudžević uzeo srebro. Džudžević je u prvom meču bio bolji od takmičara iz BiH, ali ga je u polufinalu zaustavio borac iz Srbije.

O borbama se oglasio i trener kluba, Samed Demić, koji je na svom Facebook profilu podijelio entuzijazam i ponos zbog ostvarenih rezultata:

  • “👉 Danas su sva 3 naša predstavnika ostvarili pobjede u polufinalnim mečevima na Evropskom Kupu u Sarajevu.
    Ishak Agović je juče u borbi za medalju pobijedio nokautom u prvoj rundi borca iz Slovenije, da bi danas u polufinalu pobijedio borca iz Srbije 3:0. Sutra finale sa opasnim Moldavcem 💣
    Tarhaniš Isah je juče, kao favorit grupe, bio slobodan, da bi danas klasičnim nokautom u drugoj rundi pobijedio borca iz Makedonije. Sutra finale protiv borca iz Srbije.Almin Skenderović je danas pobijedio borca iz Srbije ubjedljivo 3:0, sutra borba za zlato. Emin Kurpejović sutra radi meč u KL disciplini.Juče je Sako Agović osvojio zlatnu medalju, dok je Seid Džudžević osvojio srebro – prvi meč je pobijedio borca iz Bosne, dok je u polufinalu zaustavljen od borca iz Srbije. ✅ Ovi momci su ponos Rožaja i Crne Gore i poželimo im sreću u daljem takmičenju.”

Iz KBK “Warriors” poručuju da su rezultati njihovih boraca dokaz kontinuiranog rada, discipline i talenta koji se godinama razvijaju u klubu. Finalne borbe zakazane za sutra s nestrpljenjem očekuju i ljubitelji kik-boksa u Rožajama, koji se nadaju da će medalje zasijati u zlatnom sjaju.

Judo klub „Ibar“ briljirao na Međunarodnom turniru – Osvojeno čak 17 medalja

0

Rožajski Judo klub „Ibar“ još jednom je potvrdio svoju dominaciju u regionu, osvojivši čak 17 medalja na prestižnom Međunarodnom turniru „Kup Kotora 2025“.

Takmičari ovog kluba pokazali su izuzetnu tehniku, borbenost i sportski duh, što je rezultiralo impresivnim učinkom:

  • 3 zlatne medalje: Salahudin Salihović, Davo Dacić i Naila Davutović zasijali su u svojim kategorijama i izborili se za najsjajnija odličja.

  • 6 srebrnih medalja: Ajla Šahić, Hanna Nurković, Ali Hadžić, Davut Davutović, Asija Dautović i Amil Azemović ostavili su snažan utisak na tatamiju, nedostajao im je samo korak do zlata.

  • 8 bronzanih medalja: Hamza Hot, Akif, Amra Dautović, Nahla Dautović, Azra Dautović, Elif Grlić, Dalil Omerović i Maida Čindrak zaokružili su uspjeh kluba, osvojivši bronzana odličja u izuzetno jakoj konkurenciji.

Ovaj rezultat predstavlja krunu rada i zalaganja kako samih takmičara, tako i stručnog tima koji ih svakodnevno vodi kroz treninge. Klub je ovim nastupom još jednom dokazao da se Rožaje nalazi na mapi značajnih džudo centara Crne Gore i šire.

„Ovo je rezultat timskog rada, discipline i ogromne posvećenosti svih članova kluba. Ponosni smo na svakog takmičara koji je dao maksimum i dostojno predstavio naš klub i grad“, poručili su iz Judo kluba „Ibar“.

Turnir u Kotoru okupio je brojne klubove iz regiona i inostranstva, a džudisti iz Rožaja su još jednom pokazali da s pravom nose epitet jednog od najtrofejnijih klubova.