Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
U samom centru Rožaja, rano jutros, dogodio se težak saobraćajni udes u kojem su dvije osobe zadobile povrede, a pričinjena je velika materijalna šteta.
Kako nezvanično saznajemo, do sudara je došlo usljed velike brzine i neprilagođene vožnje. Udes se dogodio na jednoj od najprometnijih gradskih saobraćajnica, što je dovelo do privremene obustave saobraćaja i policijske istrage na licu mjesta.
Povrijeđeni su odmah prebačeni u Kliničko-bolnički centar Berane. Prema informacijama iz bolnice, obje osobe su van životne opasnosti, ali su zadobile lakše i srednje teške tjelesne povrede.
Fotografije i video snimak sa mjesta nesreće pokazuju stravične prizore, potpuno uništena vozila i dijelove automobila razbacane po cijeloj ulici. Policija apeluje na vozače da prilagode brzinu uslovima puta, naročito u ranim jutarnjim satima kada je vidljivost smanjena, kako bi se izbjegli slični incidenti.
U toku je detaljna istraga kako bi se utvrdile tačne okolnosti ovog događaja. Video snimak pogledajte ispod teksta.
Poznati sarajevski imam Nezim Halilović Muderris objavio je na svom Facebook profilu dirljiv i emotivan status povodom velikog iskušenja koje je pogodilo porodicu Kaljanac. U nedjelju, 16. marta 2025. godine, u petoj godini života, na ahiret je preselila mala Esma, kćerka Adnana i Merhuniše Kaljanac iz Sarajeva.
“Naš brat Adnan i njegova supruga Merhuniša Kaljanac su iskušani teškim iskušenjem. Uistinu, oči su suzne, a srca tužna, ali nemojte kazati osim ono sa čime će biti zadovoljan vaš Gospodar! Za vaš sabur nadajte se inša-Allah Kući zahvalnosti u Džennetu, u kojoj ćete inša-Allah zajedno sa vašom kćerkicom Esmom, džennetskom ptičicom, biti još radosniji nego ste bili u dunjalučkoj kući, koja će zajedno sa cijelim dunjalukom jednoga dana biti samo prašina!”, napisao je Muderris.
Dženaza je klanjana u srijedu, 19. marta 2025. godine, na mezarju Kaljani u sarajevskom naselju Hrenovica. Iza male Esme ostaju ožalošćeni roditelji Adnan i Merhuniša, brat Hamza, šira porodica, komšije i brojni prijatelji.
Porodici Kaljanac upućujemo iskrenu podršku, moleći Uzvišenog da im podari sabur u ovim teškim trenucima, a maloj Esmi vječni rahmet i mjesto u džennetskim baščama.
Istanbul, 21. mart 2025. – Turske pravosudne vlasti priveli su više osoba, uključujući gradonačelnika Istanbula, u okviru višegodišnje istrage koja se odnosi na sumnje u korupciju, zloupotrebu položaja i finansijske nepravilnosti u javnim nabavkama i upravljanju budžetom grada.
Prema zvaničnim informacijama iz Ureda glavnog tužioca, istraga traje već nekoliko godina, a do nedavnih hapšenja došlo je nakon što su se pojavili novi dokazi, uključujući video snimke i dokumentaciju koja je, kako navode istražni organi, direktno povezana s optužbama. Identitet ostalih uhapšenih još nije zvanično objavljen, dok je javnost obaviještena da se radi o osobama bliskim administraciji grada.
Ovaj slučaj izazvao je veliku pažnju javnosti i medija, kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Dok neki turski i međunarodni mediji izvještavaju o mogućim političkim motivima iza hapšenja, drugi ukazuju na značaj borbe protiv korupcije i potrebu za transparentnošću na svim nivoima vlasti.
Zbog osjetljivosti slučaja i političkog konteksta, različite političke grupacije iznijele su suprotstavljena mišljenja – dok jedni hapšenja vide kao napredak u borbi protiv kriminala, drugi ih doživljavaju kao pokušaj gušenja političke opozicije.
Tužilaštvo najavljuje da će u narednim danima biti objavljeni dodatni detalji i dokazi, a iz kabineta gradonačelnika za sada nije stigla zvanična izjava osim kratkog saopštenja da će odbrana osporiti navode tužilaštva pred sudom.
Pravna i politička javnost poziva na uzdržanost, poštovanje pravnih procedura i presumpciju nevinosti, naglašavajući da je ključno da se svi navodi nepristrasno istraže i procesuiraju u skladu sa zakonom. Pogledajte sporni video snimak ispod teksta.
Studenti Fakulteta političkih nauka (FPN) u Novom Pazaru i Beogradu, koji već duže vrijeme blokiraju rad svojih fakulteta, ovih dana suočavaju se sa ozbiljnim pritiscima, uključujući prijetnje policijskom intervencijom i oštre medijske napade. Davud Delimeđac, student FPN-a, istakao je gostujući na TV N1 da je situacija proteklih dana bila posebno napeta, a razmatraju se novi koraci koji bi mogli biti poznati vrlo brzo.
„Studenti su još prije prijetnji ministarke Slavice Đukić Dejanović bili zabrinuti da bi policija mogla upasti na same fakultete. Problemi postoje od samog početka blokada, posebno sa upravom univerziteta i rektorkom Zanom Dolićanin, kao i nedostatkom podrške od strane profesora“, rekao je Delimeđac.
Medijski napadi od strane tabloida Informer, koji su ciljali njega lično i njegovu porodicu, opisani su kao „najniži čin targetiranja“.
„Prešli su svaku mjeru profesionalne i ljudske etike. Neprijatno je kada vas prozivaju na televiziji, ali kada počnu da pominju članove porodice i njihovo zdravstveno stanje, onda je to granica koja se ne smije preći. Ipak, to nas nije obeshrabrilo, naprotiv, dodatno nas je motivisalo da nastavimo borbu“, naglasio je Delimeđac.
Posebno je zabrinjavajući događaj od 15. marta na protestu u Beogradu, kada je misteriozni zvuk izazvao paniku među hiljadama okupljenih demonstranata. Studenti su ovaj događaj opisali kao upotrebu „zvučnog topa“ i zahtijevaju hitnu istragu nadležnih institucija.
„Zbunjenost Ministarstva unutrašnjih poslova potvrđuje da studenti od početka govore istinu koja će uvijek isplivati na površinu. Na protestu je veliki broj ljudi zadobio povrede, ali je odnos Ministarstva zdravlja i Urgentnog centra prema povrijeđenima bio neprimjeren i diskriminatoran“, poručio je student.
Delimeđac smatra da je odluka plenuma studenata da otvoreno proglasi medijski rat Informeru i njegovom uredniku Draganu J. Vučićeviću bila opravdana reakcija na višemjesečne neistine i kampanju koju taj tabloid vodi protiv studenata.
Studenti FPN-a poručili su Informeru da su od sada „direktni neprijatelji studenata“, ističući da su spremni na dalje korake koji bi trebalo ozbiljno da zabrinu ovaj medij. Pogledajte cijelu emisiju ispod teksta.
Stanovnici naselja Selakovac u Novom Pazaru suočavaju se sa ozbiljnim problemima koji ugrožavaju njihovu svakodnevicu i bezbjednost. Problemi sa električnom energijom, kanalizacijom i komunalnom infrastrukturom traju već duže od decenije, a nadležni, prema riječima građana, ignorišu njihove vapaje za pomoć.
“Već deset godina pokušavamo da riješimo ove probleme. Bandere su dotrajale, žice se redovno kidaju i padaju po ulicama. Nedavno je žica pala na ulicu i pravo je čudo što niko nije stradao. Bojimo se za život djece koja svakodnevno prolaze ovim ulicama”, izjavio je jedan od stanovnika.
Dodatan problem predstavlja nedostatak adekvatne kanalizacije. Mještani tvrde da se otpadne vode iz viših dijelova grada slivaju direktno u potok koji prolazi kroz Selakovac, što predstavlja veliki rizik za zdravlje.
“Prijeti nam zaraza, bojimo se žutice. Obratili smo se lokalnim vlastima bezbroj puta, ali niko ne reaguje. Ostavljeni smo sami sebi”, dodaju mještani.
Posebno teška situacija je za osobe sa invaliditetom. Jedan od stanovnika kaže da već tri decenije živi u ovom naselju, a lokalna samouprava nikada nije pokazala interesovanje niti uložila minimalni trud da poboljša uslove života.
“Ovdje sam 30 godina, i za to vrijeme opština nije bacila ni lopatu šljunka. Sve što imamo napravili smo sopstvenim sredstvima – postavili bandere, kanalizaciju, sve sami. Ne očekujem više ništa od lokalne vlasti, osim lažnih obećanja pred izbore”, rekao je razočarani stanovnik.
Građani naselja Selakovac saglasni su da će podržati samo one koji ispune data obećanja i poboljšaju životne uslove, a dok se to ne dogodi, ne žele da daju svoj glas nikome.
Ekipa A1 portala nastavit će da prati razvoj situacije i ukazivati na probleme građana Selakovca, u nadi da će se nadležni konačno oglasiti i preduzeti potrebne korake. Video prilog pogledajte ispod teksta.
U zaboravljenom selu Trešnjevica na Pešterskoj visoravni, gdje samoća i tišina caruju više nego bilo gdje drugo, humanitarac Hido Muratović još jednom je pokazao da humanost nema granica. Ovaj neumorni dobročinitelj posjetio je Veska Rajićevića, koji se samostalno brine o svojoj nepokretnoj majci Rosi.
„Majka me je podizala 20 godina, a sada je došao red na mene da joj vratim barem dio toga što zaslužuje“, kazao je Vesko, naglašavajući kako je njegova svakodnevna briga teška i iscrpljujuća.
Bez osnovnih životnih uslova, poput kupatila, Vesko se muči svakodnevno kupajući majku u koritu, jer nema adekvatnu opremu za njenu njegu.
„Najgore mi je kada je kupam, jer ne mogu da je pridignem i izvadim iz korita. Živimo kao u 19. vijeku, nemamo kupatilo, nemamo ništa“, ističe Vesko.
Hido Muratović je, zajedno s prijateljima i donatorima, donio neophodne potrepštine – invalidska kolica, pelene, hranu, odjeću i novčanu pomoć.
„Kad majka vidi kolica, mnogo će se obradovati. Sada bar neću morati stalno moliti ljude za pelene, imat ćemo nešto novca za osnovne stvari. Hvala svima koji su nam pomogli, posebno Hidu i njegovim donatorima“, rekao je Vesko s velikom zahvalnošću.
Vesko je posebno naglasio da niko iz lokalnih institucija nije pokazao interesovanje za njihovu tešku životnu situaciju.
„Nikada niko nije došao ni iz opštine, ni iz socijalnog, niti bilo koje druge ustanove. Majka je poljoprivredni penzioner, ali ni paket pomoći nikada nije dobila”, dodao je Vesko.
Muratović je obećao da će nastaviti pomagati ovoj porodici, a Vesko je s emocijama poručio:
Devetnaestogodišnji Jovan Kostadinov iz Vinice pokazao je izvanrednu hrabrost i požrtvovanost kada je rizikovao sopstveni život kako bi spasio 20 ljudi tokom katastrofalnog požara u diskoteci „Puls“ u Kočanima, u kojem je tragično stradalo čak 59 mladih osoba.
U noći nezapamćene tragedije, Jovan nije oklijevao ni trenutak. Bez obzira na gusti dim i vatru koja se brzo širila, on je hrabro ušao u diskoteku sa šmrkom u rukama i pomogao mladima da sigurno izađu na slobodu. Njegov podvig ubrzo je postao simbol nesebične ljudskosti.
Građani iz cijele regije odaju mu priznanje putem društvenih mreža, šaljući mu poruke zahvalnosti, podrške i želje za brz oporavak.
„Jovanova hrabrost pokazala nam je šta znači biti istinski junak. Sa svojih samo 19 godina, stavio je tuđe živote ispred vlastitog. Brzo se oporavi, heroju!“, jedna je od brojnih poruka koje mu šalju ljudi dirnuti njegovim djelom.
Iako je Jovan zasluženo u centru pažnje, važno je istaknuti i druge heroje iz Kočana koji su takođe pokazali veliku hrabrost te noći, spašavajući živote i pomažući unesrećenima.
Vinica, rodno mjesto mladog heroja, danas oplakuje svoje sugrađane izgubljene u požaru, među kojima su i mlade djevojke Ana i Monika, čije je snove tragično prekinula nesreća u „Pulsu“. U znak sjećanja, građani su se okupili na trgu „Anđeo Vinički“, položili cvijeće i zapalili svijeće, a otvorena je i knjiga žalosti za izražavanje saučešća porodicama nastradalih.
Ljutvija Balkan, uspješni poduzetnik iz Tutina koji već više od četiri decenije gradi tunele u Njemačkoj, nedavno je gostovao u popularnoj emisiji “Tuđa avlija” tokom bošnjačkog samita u Istanbulu. Balkan je istakao važnost okupljanja bošnjačke zajednice i pohvalio organizaciju događaja, izražavajući želju da se slični skupovi održe i u Sarajevu, Novom Pazaru, ali i u Njemačkoj.
“Ovako nešto nismo davno doživjeli. Organizacija samita je izvanredna, svaka im čast. Ovakvi skupovi su potrebni našim ljudima širom svijeta, jer dugo čekamo da se nešto slično desi,” izjavio je Balkan.
Porijeklom iz malog sela kod Tutina, Balkan već 42 godine živi i radi u Frankfurtu, gdje posjeduje uspješnu građevinsku firmu specijalizovanu za tunelogradnju. Ističe da njegova firma zapošljava preko 100 radnika, većinom iz Turske, te da su za njega zaposleni poput porodice.
“Gradimo tunele još od 1986. godine. Naš najpoznatiji projekat je tunel kod Ingolštata, dug osam i po kilometara, čija je izgradnja trajala dvije godine. Trenutno radimo na tunelu u blizini Tildenfingena na autoputu 81,” objasnio je Balkan.
On dodaje da, uprkos nedavnoj ekonomskoj krizi uzrokovanoj pandemijom i rastom kamata, građevinski sektor u Njemačkoj ponovo kreće naprijed, posebno zbog velike potražnje za socijalnim stanovima.
“Njemačkoj nedostaju milioni stanova. Vjerujem da će se situacija uskoro stabilizovati, a potražnja za radnom snagom će rasti. Naši radnici prosječno zarađuju između 2.900 i 3.200 eura mjesečno, uz plaćene troškove smještaja i prevoza,” kaže Balkan.
U svom obraćanju dijaspori širom svijeta, Balkan je pozvao na jačanje zajedništva među Bošnjacima, poručujući da je Bosna matična država koju treba razvijati i jačati.
“Pozivam naše ljude da budu ujedinjeni, da ulažu u našu domovinu i da mlade generacije ne zaborave svoje korijene. Samo tako ćemo izgraditi snažnu i prosperitetnu zajednicu,” zaključio je Ljutvija Balkan.
Kada ekipa RTS-ovog “Oko magazina” krene put Sjenice, najhladnijeg mjesta u Srbiji, obično je povod lokalni sir ili ledena idila Pešterske visoravni. Ovoga puta razlog je bio drugačiji – posjeta olimpijskom heroju i legendi srpske atletike, bacaču kugle Asmiru Kolašincu.
Rođen 1984. godine kao najteža beba u bivšoj Jugoslaviji (5,4 kg), Kolašinac je odrastao u Sjenici, u kojoj su kajmak i suho meso bili njegov tajni recept za snagu i čvrstinu. Njegova kugla od 7,2 kg letjela je preko 21 metra i donijela mu evropsko zlato, srebro i bronzu, kao i učešće na čak četiri olimpijade.
“Za mene ovaj krug ima posebnu simboliku, jer sam ga sam betonirao. To je moj početak i kraj. Gdje god da sam otišao, uvijek sam se vraćao ovdje, u Sjenicu”, govori Kolašinac dok stoji u sportskom krugu iza gola fudbalskog kluba “Sloga”.
Treninzi nisu uvijek bili laki. Dok je mladi Asmir trenirao u hladnim zimama, kugla mu se lijepila za prste, pa su vrele kofe vode bile obavezne kako bi mogao nastaviti.
“Upravo ti teški uslovi su me očvrsnuli”, kaže Asmir s ponosom.
U njegovoj porodici atletika je tradicija, još od vremena kada je njegov pokojni djed bacao kamen s ramena na lokalnim vašarima.
„Djed je kuglu prvi put upoznao u vojsci u Beogradu. Bacao je dalje od ostalih vojnika i tako dobio prvu kuglu koja je stigla u naš kraj”, prisjeća se Asmir.
Njegov trener i profesor fizičkog Mišo Đurić odmah je prepoznao njegov talent u četvrtom razredu osnovne škole.
“Asmir je odmah pokazao da je poseban. Trenirali smo često u nemogućim uslovima, grijali ruke u vodi, ali nije bilo odustajanja.”
Najponosniji trenutak za obojicu bio je kada je Asmir osvojio evropsko zlato u Geteborgu 2013. godine.
„Tek tada sam shvatio što znači biti evropski šampion. Ali Prag 2015., kada sam osvojio srebro u zadnjoj seriji, bio je najemotivniji. Taj adrenalin se nikad ne zaboravlja”, dodaje Kolašinac.
Uprkos velikim međunarodnim takmičenjima, Asmiru su međuopštinske sportske igre (MOSI) ostale posebno drage, jer upravo na njima osvojio je svoje prve medalje.
“Jedan od najljepših momenata bio je kada sam na lokalnom vašaru demonstrirao bacanje pred hiljadama ljudi. Atmosfera je bila nevjerovatna.”
Kolašinac je karijeru završio u januaru 2025. godine u Beogradu, pred domaćom publikom, jer je želio da se oprosti tamo gdje je imao neke od najljepših trenutaka.
Život u Sjenici Asmiru pruža mir i povezanost s porodicom. Tokom Ramazana uvijek je kod kuće, poštujući tradiciju posta i zajedništva.
„To je mjesec posta, oprosta, solidarnosti i empatije“, kaže atletičar.
Njegov prvi trener Mišo Đurić ističe da je upravo Asmirov uspjeh dokaz kako se veliki rezultati mogu postići čak i u najtežim uslovima.
„Bili smo ponosni što smo uspjeli sami, iako često bez podrške države ili saveza.”
Asmirov sportski put, od hladnih zimskih treninga u Sjenici do svjetskih olimpijskih krugova, dokaz je da se istrajnost, trud i posvećenost uvijek isplate. Njegova kugla je bacana širom svijeta, ali srce mu je uvijek ostalo u rodnoj Sjenici. Video prilog pogledajte ispod teksta.
Na Donjoj Pešteri, u selu Ramoševo, svakodnevica protiče mirno, a život teče skladno s prirodom. Jedan od omiljenih mještana ovog kraja, 88-godišnji Šućo Kolašinac, svjedoči o tome da je recept za srećan život jednostavan: biti dobar čovjek.
„Koliko stanovnika ima ovdje u našem zaseoku? Pa, bogami, oko 24. Nekada je bilo mnogo više, naročito preko brda, ali su se ljudi vremenom iselili u Novi Pazar i Tutin. Ovi naši što su ostali, dobro žive. Napravili su lijepe, nove kuće i lijepo im je“, kaže Šućo Kolašinac, koji je cijeli radni vijek proveo u šumarstvu kao lugar, obilazeći teren pješice čak 27 godina.
„Sve sam pješke išao, i po Jarutu i po Reonu. Zime su bile oštre, snijeg visok, ali kad je bilo teško, manje je i narod išao u šumu, a manje sam i ja izlazio“, prisjeća se Kolašinac.
Tokom svih tih godina Šućo je radio pravedno, uvijek imajući razumijevanja za ljude, posebno one slabijeg imovinskog stanja.
„Ako neko nije mogao platiti kaznu za bespravnu sječu, ja bih mu to oprostio ili nekako opravdao. Nikada nikoga nisam oštetio“, ističe on sa ponosom, dodajući da nikada nije zažalio zbog svojih postupaka prema ljudima.
Mještani Ramoševa s ponosom kažu da je Šućo Kolašinac „dobar čovjek“, što njemu, kako kaže, posebno znači.
„Lijepo sam prošao i narod je zadovoljan sa mnom, a i preduzeće u kojem sam radio. To mi je najveća nagrada“, naglašava ovaj vitalni penzioner.
Kolašinac je odbio pozive svojih sinova da dođe živjeti kod njih u inostranstvo.
„Zovu me djeca i u Njemačku i na druge strane, ali ja neću nigdje odavde. Ovdje mi je najljepše – čist vazduh, mir, komšiluk. Ništa ljepše od ovoga nema“, ističe on.
Svoje penzionerske dane provodi u šetnji, odlascima u komšiluk na kafu, posjetama pijaci u Tutinu i Pazaru, ali najviše uživa kada se u selo vrate njegovi sinovi s unucima. Tada selo posebno oživi, sve postane veselo i radosno.
„Kad se svi okupimo, prošetamo, obiđemo rodbinu i prijatelje, svi zajedno uživamo u druženju. Moj sin je napravio kuću ovdje, da kad dođe ima gdje biti, a i unuci vole ovdje doći“, priča Šućo.
Uprkos godinama, Šućo Kolašinac i dalje aktivno učestvuje u društvenom životu, ističući koliko mu znače druženje i kontakt sa ljudima.
„Uvijek sam bio među narodom, volim kad mi neko dođe. U tome je moja radost. Dok mogu da hodam i da pričam, to je za mene sreća“, zaključuje Šućo Kolašinac, živa legenda Ramoševa i dokaz da za sreću nije potrebno mnogo – dovoljno je biti dobar čovjek. Pogledajte tv prilog ispod teksta.
