Četvrtak, 7 Maja, 2026

„Pravda se brani pred tuđim vratima“ – Emir Ugljanin progovorio o nepravdi nad Irfanom Fetahovićem

0

Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru odvija se situacija koja otvara pitanje pravde, sigurnosti i dostojanstva akademskih radnika. Docent Irfan Fetahović, dugogodišnji profesor na studijskom programu Softversko inženjerstvo, nalazi se u neizvjesnosti jer mu ugovor ističe 1. marta, a uprkos ispunjavanju svih uslova za reizbor, postupak još uvijek nije završen. Njegove kolege i akademska zajednica sada otvoreno postavljaju pitanje – zašto se na DUNP-u sistematski ugrožavaju profesionalci koji su posvećeni radu i studentima?

Njegove kolege sa studijskog programa Softversko inženjerstvo ne kriju ogorčenost zbog ovakvog tretmana. U otvorenom pismu upravi Univerziteta ističu da se neizvjesnost oko njegovog radnog statusa mogla izbjeći da su konkurs i izborne procedure provedene na vrijeme. Oni podsjećaju da je ovakva praksa nažalost sve češća i da mnogi zaposleni tek u posljednjem trenutku saznaju hoće li moći nastaviti raditi.

Posebnu težinu ovom slučaju daje činjenica da je uvaženi kolega, dr Emir Ugljanin, u mejling komunikaciji, u kojoj učestvuje blizu 140 nastavnika i saradnika DUNP-a, poslao snažnu poruku podrške Fetahoviću. U svom obraćanju, Ugljanin je istakao:

„Da smo pravovremeno reagovali na nepravde koje su se dešavale našim kolegama, vjerovatno bismo danas bili u drugačijoj situaciji. Pravda se brani pred tuđim vratima, jer kada dođe do nas, često je prekasno za reakciju.“

Oni koji su pružili podršku Fetahoviću ističu da to nije samo pitanje njegovog radnog mjesta, već širi problem akademske zajednice. Smatraju da je akademska zajednica dužna da reaguje na ovakve izazove u cilju očuvanja profesionalnih i etičkih standarda.

Ipak, mnogi se ne usuđuju da javno govore o problemima. Strah od gubitka posla, finansijske obaveze i pritisak sistema sprječavaju mnoge da iskažu svoje mišljenje. Ovakva atmosfera neizvjesnosti i straha postala je svakodnevica na Univerzitetu.

Posebnu odgovornost u cijeloj situaciji snosi rektorka Zana Dolićanin, koja je još jednom pokazala da ne misli dobro ne samo Univerzitetu nego ni svom narodu i svom gradu. Stručnjak kakav je Irfan Fetahović, osoba apsolutno posvećena svom poslu i studentima, zaslužuje akademsko okruženje u kojem će moći da nastavi rad bez opstrukcija i birokratskih igrarija. Umjesto da se štite najbolji kadrovi, birokratija rektorke Dolićanin direktno urušava akademsku zajednicu u Sandžaku.

  • „Nema tog zvanja koje je vrijedno uništavanja našeg mentalnog zdravlja i nemogućnosti da se za godinu dana pogledamo u ogledalo i objasnimo zašto smo ćutali,“ poručuju njegove kolege, naglašavajući da ovo nije samo pitanje jednog čovjeka, već sudbina cijele akademske zajednice.

Akademska zajednica sada traži hitnu reakciju uprave Univerziteta i nadležnih institucija, jer iza svake birokratske odluke stoji čovjek, njegova porodica i njegov život. Jasno je da rektorka Dolićanin svojim odlukama ne želi dobro akademskoj zajednici u Sandžaku. Ostaje da se vidi hoće li nadležni pokazati odgovornost i stati u zaštitu profesora i nastavnika ili će dopustiti da akademska izvrsnost i posvećenost budu žrtve administrativnih igara.

Dok Univerzitet ćuti, podrška Irfanu Fetahoviću raste, a akademska zajednica poručuje:

„Ovi studenti su me oslobodili, ja se više u stanje potlačenosti ne vraćam.“

Rahmet ti duši, dobri naš Cako: Oproštaj od Adnana Pepića, insana kojeg ćemo pamtiti

0

Novi Pazar se jutros probudio u tuzi – preselio je Adnan Pepić, poznatiji kao Cako, vjeroučitelj iz novopazarske Gimnazije. Njegov osmijeh, blagost i dobrota ostali su urezani u srcima svih koji su ga poznavali.

Bio je čovjek koji nije samo učio vjeru – on ju je živio. Njegovi učenici pamtiće ga po blagosti, razumijevanju i toploj riječi, kolege po predanosti i iskrenosti, a porodica po ljubavi i posvećenosti. Njegova riječ uvijek je imala težinu, ali ne zbog autoriteta, već zbog iskrenog srca iz kojeg je dolazila.

Njegov odlazak u svetom mjesecu Ramazanu, nakon ispoštenog dana i teravih namaza, mnogi su doživjeli kao znak posebne Allahove milosti.

“Ako je već određeno da odeš mlad sa ovoga svijeta, Gospodar te je počastio da odeš u Ramazanu, nakon ispoštenog dana, nakon teravih namaza, da ti postači klanjaju dženazu i uče dove za tebe. Ipak je to trebalo zaslužiti,” napisao je jedan od njegovih bliskih prijatelja.

Za sobom je ostavio majku Hajriju, suprugu Eminu, kćerku Lejlu, braću hfz. Edipa ef. i Kenana, halu Faketu, snahe, porodice Pepić, Latifović, Pružljanin, i mnogobrojnu rodbinu i prijatelje. Svima njima ostavio je neizbrisiv trag u duši, ali i snagu da ga se sjećaju s ponosom.

Dženaza namaz će se klanjati u nedjelju, 2. marta 2025. godine, nakon podne namaza, ispred Hadži Šefkove džamije, dok će ukop biti obavljen na mezarju Gazilar.

Gubitak je velik, bol nemjerljiva, ali je utjeha u riječima koje nas uče da je smrt samo prelazak u bolji svijet.

  • “Nama koji smo ostali na dunjaluku je to mnogo rano i uvijek boli dunjalučki rastanak, ali je ovo lijepa smrt,” kažu oni koji su ga voljeli.

Adnane, naš dobri Cako, otišao si, ali nisi nestao. Ostavio si iza sebe trag dobrote koji se neće izbrisati. Tvoje ime će se spominjati u dovama, u pričama koje ćemo pričati o tebi i u sjećanjima svih koji su imali čast da te poznaju.

Rođen je 1982. godine u Novom Pazaru, kao sin rahmetli Idriza i majke Hajrije. Nakon završene Gazi Isa-begove medrese, uputio se na dalje studije u mubarek Damask, gdje je stekao dublje islamsko obrazovanje.

Po povratku iz Damaska, Adnan ef. započinje svoj rad kao profesor u Sinan-begovoj medresi, prenoseći znanje i vrijednosti budućim generacijama. Tokom svog života, obavljao je i dužnost imama u više džamija, a posljednja džamija u kojoj je služio kao hatib i mualim bila je džamija u Cvijetnje.

Osim toga, Adnan ef. bio je angažovan i u Mešihatu Islamske zajednice Sandžaka, gdje je obavljao dužnost koordinatora za distribuciju štampanih djela i prodaju vjerskih knjiga.

Molimo Allaha, dž.š., da Adnanu ef. Pepiću primi njegova dobra djela, oprosti mu grijehe i nagradi ga najljepšim nagradama u džennetu. Amin.

Preokret na suđenju: Ranjeni Amil Kučević više ne tereti Seada B. za pokušaj ubistva

0

Suđenje Seadu Brzaću (50) zbog pokušaja ubistva Amila Kučevića nastavljeno je pred Višim sudom u Bijelom Polju, a ključni trenutak obilježilo je povlačenje ranijih optužbi od strane samog oštećenog. Kučević je tokom svjedočenja istakao da više ne vjeruje da je Brzać pucao na njega, iako je u istrazi dao detaljan iskaz u kojem ga je direktno optužio. Objasnio je da je tada bio pod velikim stresom, ljut i pod dejstvom lijekova, što je, prema njegovim riječima, moglo utjecati na njegovu percepciju događaja.

Tokom suđenja predstavljeni su i rezultati DNK vještačenja, prema kojima su na automobilu ranjenog Kučevića pronađeni biološki tragovi koji mogu pripadati Brzaću. Međutim, odbrana je istakla da se radi o mješovitom tragu, što ne dokazuje njegovu umiješanost u sam čin pucnjave. Brzać je negirao bilo kakvu povezanost s napadom, navodeći da je tog dana prišao vozilu kako bi zamolio vozača da sačeka s prolaskom zbog radova na video-nadzoru ispred njegove kuće. Tvrdio je da je tada primijetio Kučevića u lošem stanju, ali da se udaljio kako bi izbjegao daljnje sukobe, s obzirom na to da su ranije imali nesuglasice.

Kučević je pred sudom izjavio da je neposredno prije ranjavanja primijetio osobu obučenu u crno, s kacigom na glavi, kako mu prilazi s lijeve strane, nakon čega je začuo pucanj. U istrazi je, međutim, tvrdio da je Brzać pokušao da otvori vrata njegovog automobila, a kada nije uspio, kroz zatvoren prozor ispalio hitac koji mu je nanio teške tjelesne povrede. Suočen s kontradiktornostima u svojim izjavama, Kučević je tokom svjedočenja naveo da je ranije bio uvjeren da iza napada stoji Brzać, ali da sada više nije siguran i ne može opisati lice napadača.

Poznato je da su optuženi i oštećeni imali raniji sukob, koji je, prema tvrdnjama Brzaća, započeo kada je Kučević prebrzo vozio „kvad“ kroz naselje, potencijalno ugrožavajući njegovo dijete. Taj incident rezultirao je fizičkim obračunom, nakon kojeg je, kako tvrdi Brzać, zadobio povrede zbog kojih mu je pozlilo, budući da boluje od astme.

Iako je optužnica i dalje na snazi, povlačenje ključnih optužbi od strane oštećenog značajno mijenja tok postupka. Viši sud u Bijelom Polju zakazao je nastavak suđenja za 4. mart, kada će biti izvedeni dodatni dokazi i svjedoci koji bi mogli rasvijetliti okolnosti incidenta i eventualnu odgovornost optuženog.

Nepravda prema Irfanu Fetahoviću – Da li se na DUNP-u kažnjava stručnost i posvećenost?

0

Autor Suad K Zoranić

Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru odvija se situacija koja otvara pitanje pravde, sigurnosti i dostojanstva akademskih radnika. Docent Irfan Fetahović, dugogodišnji profesor na studijskom programu Softversko inženjerstvo, nalazi se u neizvjesnosti jer mu ugovor ističe 1. marta, a uprkos ispunjavanju svih uslova za reizbor, postupak još uvijek nije završen.

Fetahović nije samo nastavnik – on je kolega, mentor i neko ko je svojim znanjem, trudom i predanošću dao ogroman doprinos akademskoj zajednici i razvoju Univerziteta. Njegov rad prepoznat je kroz pozitivan izvještaj komisije, ali birokratska kašnjenja i netransparentne procedure dovele su ga u situaciju da ne zna hoće li moći nastaviti svoju misiju obrazovanja studenata.

Ovakav tretman nije slučajan propust – on je posljedica sistemske nebrige koju, svojim upravljanjem, potvrđuje rektorka Zana Dolićanin. Na slučaju Irfana Fetahovića još jednom je pokazala da ne misli dobro ne samo Univerzitetu, već ni svom narodu i svom gradu. Jer, ako jedan stručnjak Fetahovićevog kalibra, osoba koja je apsolutno posvećena svom poslu, mora da strahuje za radni status, onda je jasno da akademska zajednica u Sandžaku nije u sigurnim rukama.

Njegove kolege s katedre Softverskog inženjerstva ne kriju ogorčenost zbog ovakvog tretmana. U otvorenom pismu upravi Univerziteta ističu da se neizvjesnost oko njegovog radnog statusa mogla izbjeći da su konkurs i izborne procedure provedene na vrijeme. Oni podsjećaju da je ovakva praksa nažalost sve češća i da mnogi zaposleni tek u posljednjem trenutku saznaju hoće li moći nastaviti raditi. Ovakav odnos prema ljudima koji obrazuju generacije studenata nije samo birokratski propust – to je poruka da njihov trud i znanje nisu važni.

Posebno ih pogađa činjenica da se nastavnicima u ovakvim situacijama često nude poslovi koji nisu u skladu s njihovim kvalifikacijama, što oni smatraju ne samo ponižavajućim, već i pokušajem urušavanja digniteta akademskih radnika.

Akademska zajednica sada traži hitnu reakciju uprave Univerziteta i nadležnih institucija, jer iza svake birokratske odluke stoji čovjek, njegova porodica i njegov život. Jasno je da rektorka Dolićanin svojim odlukama ne želi dobro akademskoj zajednici u Sandžaku. Ostaje da se vidi hoće li nadležni pokazati odgovornost i stati u zaštitu profesora i nastavnika ili će dopustiti da akademska izvrsnost i posvećenost budu žrtve administrativnih igara.

I dok uprava Univerziteta još uvijek ne daje zvanične odgovore, Fetahović i njegove kolege čekaju – ne samo na rješenje ovog slučaja, već i na poruku da se njihov rad i dostojanstvo poštuju.

Herojski čin u Austriji: Ernad i Albin spasili djevojku sekunde prije udara voza

0

Drama na željezničkoj stanici u Andorfu odvijala se kao scena iz akcionog filma, a u glavnoj ulozi bio je hrabri mladić Ernad Behrić, koji je bez razmišljanja skočio u akciju i spasio djevojku samo nekoliko sekundi prije nego što je voz udario u njen automobil.

Sve je počelo u večernjim satima kada su Ernad i njegov prijatelj Albin začuli snažan udar s obližnje stanice. Izašli su na balkon da provjere šta se događa i ugledali gust dim. U prvi mah pomislili su da je došlo do kvara na liftu ili eksplozije unutar stanice. Međutim, prizor koji su vidjeli bio je daleko dramatičniji.

Na pruzi je stajao automobil marke Tesla, koji je probio stakleni zid stanice i završio na šinama. Vozačica, vidno dezorijentisana i povrijeđena, nije mogla da se pomjeri, dok je na stanici zavladala panika.

Bez oklijevanja, Ernad je istrčao iz zgrade, dok je Albin pozivao hitne službe. Prešavši ulicu, dotrčao je do pruge, gdje je ugledao djevojku koja je ležala u blizini automobila, u stanju šoka i nesposobna da se kreće. U tom trenutku začuo se uzvik putnika: “Bježi! Voz dolazi!”

No, umjesto da se povuče, Ernad je odlučio da djeluje. Uzeo je djevojku u naručje i povukao je dalje od šina, skrivajući je iza obližnjeg stuba kako bi se zaštitili od moguće eksplozije i letećih krhotina automobila.

Samo nekoliko sekundi kasnije, voz je protutnjao stanicom i udario u Teslu, potpuno je uništivši. Da je ostala na istom mjestu, posljedice bi bile katastrofalne.

Dok su hitne službe stigle i preuzele djevojku, Ernadova porodica je donijela deke i pomogla joj da se smiri dok nije primila medicinsku pomoć. Ubrzo nakon toga, na stanicu je stigao i njen otac, vidno potresen i uplašen.

“Taj pogled nikada neću zaboraviti. Očaj i strah u očima roditelja koji ne zna da li mu je dijete preživjelo – to je nešto što ne bih poželio nikome”, kazao je Ernad.

Prema njegovim riječima, drugi putnici iz automobila, mladić i djevojka, prošli su bez ozbiljnijih povreda, ali je cijela situacija bila ozbiljno upozorenje koliko brzo život može da se promijeni u samo jednom trenutku.

Iako su mnogi Ernadov postupak nazvali heroizmom, on ostaje skroman.

“Svi bismo isto učinili. To su samo mladi ljudi koji su imali nesretan dan. Najvažnije je da su svi živi i da niko nije ozbiljno povrijeđen”, rekao je on nakon incidenta.

Njegova hrabra i brza reakcija spriječila je tragediju, a njegovo ime sada se spominje s divljenjem širom Austrije i šire.

Dan žalosti u Sandžaku: Oproštaj od dvojice mladića

0

Nova Varoš – Općina Nova Varoš proglasila je ponedjeljak, 3. mart, Danom žalosti povodom tragične smrti dvojice sugrađana. Odluku je potvrdio predsjednik općine dr. Branko Bjelić za „PP Mediu“.

Tragedija je potresla lokalnu zajednicu – N. B. (41) iznenada je preminuo nakon kraće bolesti, dok je Đ. Đ. (35) stradao u saobraćajnoj nesreći kod Paraćina. Njihov prerani odlazak ostavio je dubok trag među porodicama, prijateljima i sugrađanima.

Kako se navodi u odluci, Dan žalosti bit će obilježen spuštanjem zastava na pola koplja na zgradama općinske uprave, javnih ustanova i preduzeća, kao i objektima mjesnih zajednica.

Također, svi elektronski i štampani mediji, kao i organizatori javnih događaja, dužni su prilagoditi svoje programe ovom tužnom danu. Tokom Dana žalosti bit će zabranjeno emitiranje narodne i zabavne muzike, kao i održavanje svih manifestacija zabavnog karaktera.

Stanovnici Nove Varoši s tugom i pijetetom ispraćaju svoje sugrađane, dok porodicama preminulih upućuju izraze najdubljeg saučešća.

Njena borba dirnula je mnoge: Oproštaj od Anise Dreković– simbola hrabrosti i dostojanstva

0

Tuga i bol obavili su Novi Pazar i širu zajednicu nakon vijesti da nas je napustila Anisa Dreković (Dupljak), hrabra žena, supruga i majka, koja je svoju bitku protiv teške bolesti vodila do posljednjeg daha. Preselila je na Ahiret 28. februara 2025. godine u 33. godini života.

Dženaza će se obaviti u nedjelju, 2. marta 2025. godine, na Velikom groblju, a ispraćaj će krenuti od Hadži Mehove džamije nakon podne namaza. Hatar će se obavljati u porodičnoj kući na adresi Palih Boraca 46 A.

Anisa, rodom iz Novog Pazara, živjela je u Njemačkoj, gdje je prvi put saznala za svoju dijagnozu. Iako su joj ljekari predviđali da neće dočekati 30. rođendan, ona je prkosila svim prognozama i živjela još tri godine, dokazujući svima koliko je bila hrabra i puna života. S osmijehom i dostojanstveno nosila je svoju borbu, nikada ne gubeći vjeru i nadu.

Njena priča i snaga inspirisale su mnoge, a o svojoj borbi je otvoreno govorila putem društvenih mreža, pružajući podršku i motivaciju drugima. Anisa je bila simbol hrabrosti, majčinske ljubavi i nesalomivog duha, a njene riječi i djela ostaju kao trajna inspiracija svima koji su je pratili.

Još 13. januara ove godine, Anisa je podijelila emotivne riječi o svojoj borbi:

  • 13. januara ove godine moja pčelica je napunila godinicu. Posle par dana saznajem za svoju dijagnozu… Ona beba, zavisi od majke… Koliko god sam ja jaka izašla, verovati nećete kako se moja mrvica izborila sa svim danima koji su usledili. Dani i noći kada nije mogla da uplete svoje prstiće u moju kosu, jer sam svoj krevet zamenila bolničkim. Za sve bitne stvari u kojima je napredovala zajedno sa svima, čekala je ja da dođem kući pa da mi pokaže, svoje prve korake, svoje prve reči… Posebno mesto u njenom životu je zauzela nana (moja majka) koja je bila tu za nju umesto mene i njene tetke naravno. I, sada posle skoro godinu dana mogu reći da raste u jako stabilnu ličnost… neke stvari možete poznati kod svoje dece jako rano. Da vam pričam koliko mi snage ova mrva daje, mislim da nema potrebe, jer se to vidi. Volim te, Mina moja.’

Iza nje su ostali neutješni suprug Džemal, kćerke Hana, Džana i Mina, roditelji Ismail i Suada, brat Fikret, sestre Dženita, Amela i Almedina, te brojne porodice Dreković, Dupljak, Voca, Tutić, Dolavac, Baltić i ostala mnogobrojna rodbina.

Novi Pazar je izgubio jednu plemenitu dušu, ali njen duh, ljubav i hrabrost ostaju zauvijek urezani u sjećanje svih koji su je poznavali. Neka joj Allah podari vječni Džennet i svjetlost na Ahiretu.

Radost i svjetlost Ramazana u Novom Pazaru: Manifestacija ‘Ramazanski vozić’ okupila mališane i roditelje

0

Novi Pazar je i ove godine oživio posebnim duhom Ramazana kroz manifestaciju Ramazanski vozić, koju su s puno ljubavi i posvećenosti organizirale mame okupljene oko inicijative MamaMožeš. Ovaj jedinstveni događaj okupio je stotine mališana i njihovih roditelja, donoseći im radost, zajedništvo i simboliku blagoslovljenog mjeseca.

Šarena povorka djece, roditelja i organizatora započela je svoje putovanje od Stare pošte, dok su mališani s nestrpljenjem i uzbuđenjem nosili fenjere koji su obasjali noćni Novi Pazar. Šetalište je bilo ispunjeno dječijim osmjesima i radošću, dok su prolaznici sa simpatijama promatrali veselu povorku koja je koračala ka Trgu Gazi Isa-bega.

Vrhunac večeri bio je trenutak kada su fenjeri upaljeni na trgu, osvjetlivši prostor u posebnom ramazanskom ambijentu. Ovaj simbolični čin označio je dolazak Ramazana na način koji će djeca pamtiti i ponijeti kao toplu uspomenu iz djetinjstva.

Osim svjetlosnog spektakla, mališane su dočekala i druga iznenađenja – ukusna tradicionalna halva pripremljena s puno ljubavi, kao i nastup dječijeg hora Isa Beg, koji je izveo prigodne ilahije. Ovaj emotivni trenutak dodatno je oplemenio atmosferu, podsjećajući sve prisutne na ljepotu i značaj ramazanskih vrijednosti.

Predsjednica udruženja MamaMožeš, Amina Šehović Kamberović, izrazila je zadovoljstvo što manifestacija svake godine okuplja sve veći broj učesnika. „Prošle godine nismo imali dovoljno fenjera za svu djecu, ali ove godine smo se potrudile da ih bude dovoljno, kako bi svako dijete moglo osjetiti čar Ramazana. Reakcije roditelja su nas oduševile, mnogi su nam pisali da je ovo jedan od najljepših Ramazana za njihovu djecu“, rekla je ona.

Manifestacija Ramazanski vozić osmišljena je s ciljem da djeci približi duh Ramazana na interaktivan i edukativan način. „Ramazan obično dočekujemo kroz pripreme u domovima, ali djeca često ostaju po strani. Ovako im pružamo priliku da ga dočekaju s radošću, učeći o njegovom značaju kroz zajedničke aktivnosti“, dodala je Amina Šehović Kamberović.

Ova manifestacija, koja polako postaje tradicija u Novom Pazaru, pokazuje da Ramazan nije samo vrijeme posta i ibadeta, već i prilika da se gradi osjećaj zajedništva, solidarnosti i ljubavi među najmlađima. Organizatori već razmišljaju o novim idejama za narednu godinu, kako bi još više djece osjetilo toplinu i magiju ovog svetog mjeseca.

Teška saobraćajna nesreća kod Novog Pazara: Povrijeđene dvije osobe, jedna hitno operisana

0
Udes-saobraćajna nesreća-ilustracija- foto N1
Udes-saobraćajna nesreća-ilustracija- foto N1

Novi Pazar – U mjestu Bijele Vode, nadomak Novog Pazara, danas oko 15 sati dogodila se teška saobraćajna nesreća u kojoj su povrijeđene dvije osobe.

Prema prvim informacijama s terena, do nesreće je došlo kada je vozilo marke BMW, novopazarskih registarskih oznaka, usljed neprilagođene brzine sletjelo s puta i prevrnulo se. Od siline udara, automobil je pretrpio ozbiljna oštećenja, a povrijeđeni su hitno transportovani u Opću bolnicu Novi Pazar.

Kako saznajemo, jednoj od povrijeđenih osoba konstatiran je prijelom ruke u predjelu lakta, dok je druga osoba zadobila teže povrede, zbog čega je odmah primljena na hirurško odjeljenje i podvrgnuta hitnoj operaciji. Nakon operativnog zahvata, pacijent je prebačen u šok sobu, ali prema posljednjim informacijama, nalazi se van životne opasnosti.

Na mjestu nesreće intervenisale su ekipe Hitne pomoći i pripadnici saobraćajne policije, koji su obavili uviđaj i pokrenuli istragu kako bi utvrdili sve okolnosti koje su dovele do slijetanja vozila s puta. Prema nezvaničnim informacijama, neprilagođena brzina mogla bi biti jedan od ključnih faktora koji su doprinijeli nesreći.

Saobraćaj na ovoj dionici bio je privremeno usporen tokom uviđaja, ali je ubrzo normalizovan.

Iz bolnice apeluju na građane da budu oprezni u vožnji i prilagode brzinu uslovima na putu, kako bi se izbjegle slične nesreće s potencijalno težim posljedicama.

/VIDEO/ Doliće – Selo hrabrih ljudi, izgubljenih puteva i neugasle pešterske duše

0

Piše: Redakcija Sandžak Danas

Na zapadnim padinama Pešterske visoravni, u dolu punom vrtača, tanjira i bunara, nalazi se selo Doliće – nekadašnje Dolići – mjesto koje i danas čuva duh starih vremena, gdje se priče prenose kroz vjetar, a pamćenje kroz kamen i zemlju.

U ovom selu, Ćamil Sijarić je našao inspiraciju za jednu od svojih najdirljivijih priča. Kazuje o hrtu, poklonjenom zetu u Bihor, koji nije mogao da lovi po šumi, jer su mu nedostajale doline Dolića. Tugovao je kao čovjek u tuđini – suzu puštao, ali nije dozvoljavao da ga vežu. Jer, kako reče almazova čerka: “To nije pastorni, to je hrt”.

Takav je i Pešterac – vezan za svoj kraj srcem, a ne lancem.

Doliće leži između 1170 i 1250 metara nadmorske visine, u prostranom zapadnom krilu Pešterskog polja, s pogledom koji seže do brda Trojan. Kroz selo se ne prolazi slučajno – ono se posjećuje s razlogom, s poštovanjem. Pristupni put asfaltiran je tek 2017. godine, a i dalje čeka da ga putevi povežu sa Petnicom, Bijelim Poljem i ostatkom Bihora. Projekti o toj vezi postoje decenijama, ali skupljaju prašinu u fiokama administracije.

Uprkos zaboravu, Doliće diše. Pešterci kažu: “Dobro sam, sve dok mogu kosit.” Tako se ovdje mjeri zdravlje i snaga.

Pešterska magistrala, koja je trebala povezati Bijelo Polje i Novi Pazar, nikada nije prošla kroz Doliće. Ali prošla je nepravda, i hajdučka pohara. Stari putevi razaranja, koji su išli iz Šumadije i Bihora preko Buđeva i Giljeve, ostavljali su krvav trag i među muslimanima i pravoslavcima. Uvijek su najviše stradali obični ljudi – mještani Tolića, Srpska, Rasna, Buđeva, Tuzinja…

No, kako stara poslovica kaže – ako nekome možeš stati na put, ne možeš mu stati na sreću. Novi vjetrovi dolaze s izgradnjom autoputa Bar–Boljare–Beograd. Trasa ide tik pored Dolića. Možda je vrijeme da se ovaj kraj, konačno, probudi iz sna.

Doliće i okolina obuhvataju oko 2600 hektara, a mjesto broji više od 500 stanovnika. Glavna zanimanja su zemljoradnja, stočarstvo, trgovina i – naravno – odlazak u inostranstvo. Nekada je selo imalo i do 10.000 ovaca, i 1.500 goveda. Danas su te brojke smanjene, ali pamćenje o snazi domaćinstava, o zadrugama poput one Taša Turkovića, ostaje.

Škola s četiri razreda otvorena je 1947. godine, a mekteb 1956. rekonstruisan je 1998. Ipak, osjećaj da su Pešterci oduvijek zakinuti za obrazovanje i duhovnu brigu traje i danas. Još 1933. imam Hasan Kapetanović iz Ugla molio je vlasti za školu u tom kraju, jer su djeca bila rasuta po terenu i nepristupačnim planinama.

Doliće pamti imena svojih porodica: Šabaređović, Lekić, Kurtović, Kuć, Mulić, Fakić, Bibić, Turković, Seferović, Hasković… Selo koje je 1921. brojalo 38 domaćinstava, do 1961. naraslo je na više od 800 stanovnika. Danas, suočeno s migracijom i izazovima, traži načine da zadrži mladost i vrati nadu.

Pešter je nekada bio ekonomska zona aga i begova – bogatiji od industrijalaca Evrope. Danas je Pešter, i Doliće s njim, sve više i turistička destinacija. Zdrav zrak, pitoma priroda, bogata istorija i kulturno naslijeđe – sve to čini ovu visoravan draguljem Balkana.

A Doliće? Doliće je simbol tog zaboravljenog bogatstva. I mjesto gdje i hrt zna šta znači biti svoj na svome. Video snimak Fondacije Duljević pogledajte ispod teksta.