Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
Bijelo Polje – Muškarac iz Bijelog Polja (M.P.) osumnjičen je da je u alkoholisanom stanju uputio ozbiljne prijetnje svojoj snahi, njenom bratu i ocu, zbog čega je po nalogu državnog tužioca zadržan do 72 sata.
Kako je saopštilo Osnovno državno tužilaštvo u Bijelom Polju, incident se dogodio 16. aprila 2025. godine, oko sedam časova ujutru, u mjestu Nedakusi, ispred porodične kuće u kojoj stanuje sin osumnjičenog.
„Prema navodima iz krivične prijave i priloženoj dokumentaciji, M.P. je u alkoholisanom stanju uputio riječi prijetnje oštećenoj A.V, svojoj snahi, da će ubiti nju, njenog brata i oca, te da se ‘neće dobro završiti’ ukoliko sretne njenog brata“, saopštilo je tužilaštvo.
Dodaje se da je ovakvo ponašanje izazvalo osjećaj straha i ugroženosti kod oštećene za vlastitu sigurnost, kao i sigurnost članova njene porodice.
Nakon što je osumnjičeni saslušan, državni tužilac donio je rješenje o zadržavanju u trajanju do 72 sata, dok se slučaj dalje procesuira.
Novi Pazar, 17. april 2025 – Tokom protesta održanog ispred preduzeća „Vodovod i kanalizacija“ u Novom Pazaru, zabilježen je ozbiljan incident u kojem je glavni i odgovorni urednik portala Indeksonline.rs, Eldin Ćorović, bio meta fizičkog i verbalnog napada.
Prema navodima prisutnih građana, do incidenta je došlo kada je novinar M.H. fizički prišao Ćoroviću u trenutku kada je izveštavao sa protesta, povukao ga za ruku i pokušao da mu onemogući snimanje. Situacija je dodatno eskalirala kada je M.H., uputio ozbiljne pretnje uredniku portala, navodno izgovorivši: „Bolje da nisi živ.“ – tvrdi Indeks Online.
Brzom reakcijom okupljenih građana, koji su stali između sukobljenih strana, spriječena je dalja eskalacija i moguće fizičko nasilje. O incidentu je odmah obaviještena Policijska uprava Novi Pazar, a slučaj je prijavljen i nadležnom tužilaštvu.
Preduzete su zakonom predviđene radnje kako bi se utvrdile sve relevantne okolnosti i eventualna krivična odgovornost. Očekuje se zvanično saopštenje institucija u narednim danima.
BEGOVI BUNARI – PEŠTER – Samo pola sata vožnje od Sjenice, ali kao da putujete kroz vreme. Put koji vodi do Begovih Bunara, letnjeg staništa stočarske porodice Cucak, vodi preko lošeg akadam puta, a zatim i utabanih staza kroz netaknutu prirodu Pešterske visoravni. Iako se stiže za svega 30 minuta terenskim vozilom, svaki metar ovog puta vodi sve dalje od savremenog života.
U tom krajoliku, na oko 1.300 metara nadmorske visine, Fikret Cucak sa svojom porodicom živi bez struje, bez asfalta, ali sa snagom tradicije i upornošću koju moderna civilizacija odavno zaboravlja.
– Najveći nam je problem što nemamo struju, govori Fikret, glava porodice Cucak. „Bez nje je teško sačuvati mleko leti, ne možemo ga predavati jer se brzo pokvari. Zato sve prerađujemo u sir.“
Porodica Cucak se oslanja na vlastiti trud – prave kravlji i ošči sir, kao i tradicionalni delikates Peštera: punjene paprike sa tzv. jardumom, gustim mlekom koje se retko gde još može naći. Njihov sir je toliko kvalitetan da je upravo receptura porodice Cucak poslužila kao osnova za registraciju geografskog porekla sjeničkog sira.
Uprkos teškim uslovima, Cucaci nisu odustali. Bez pomoći mešalice i struje, sami su sazidali čvrste objekte za sebe i stoku.
– Ovdje smo sve do 15. novembra. Vreme se ovde promeni i po nekoliko puta dnevno, objašnjava Fikret. „Morali smo da napravimo dobre štale, jer stoka mora da ima gde da se skloni kad dođe hladnoća.“
Fikret sa bratom drži oko 200 ovaca i 70 priplodnih jagnjadi, dok mušku jagnjad tove u selu radi prodaje. Ali ono što ga najviše brine nije stočarstvo – već budućnost njegove dece.
Sedmogodišnji Asmir, najmlađi član porodice, ove godine je krenuo u prvi razred. Zahvaljujući opštini Sjenica, kombi dolazi po njega i vraća ga iz škole.
– Bez pomoći države i ministarstva, teško možemo da obezbedimo uslove za život, iskreno govori Fikret. „Naša opština je siromašna, ali se trudi koliko može.“
Najveća želja ovog oca nije luksuz, već struja. Nada se da će jednog dana njegovo dete moći da ostane na Pešteri, ali sa boljim uslovima.
Dok se mi iz civilizacije vraćamo svojim kućama, večeramo pod svetlom sijalica i gledamo televiziju, porodica Cucak večera uz gasnu lampu i leže rano – onako kako je to nekada bilo u svakom domaćinstvu u zaboravljenim planinskim visinama.
Možda će jednog dana, zahvaljujući najavi lokalne elektrodistribucije, struja ipak doći i do Begovih Bunara – i upaliti novo svetlo nade u životima ovih skromnih, vrednih ljudi.
Dok vjetrovi Gornje Pešteri šibaju visoravni, u selu Tuzinje još uvijek živi Hajrija Camović, žena koja iza sebe ima decenije života ispisanih mukom, radom i tišinom žene sa sela. U razgovoru za naš portal, Hajrija je otvoreno podijelila priču o teškom životu nekadašnjih generacija, o odrastanju njene djece bez osnovnih uslova i o načinu na koji danas gleda na svijet koji se, kaže, iz temelja promijenio.
„U moje vrijeme bilo je teško živjeti. Nije bilo vode, ni struje, a svakodnevica se svodila na borbu – sa stokom, na njivama, sa djecom…“, počinje Hajrija svoju priču, dok u očima sija mješavina ponosa i tuge. Ipak, naglašava, uspjela je zajedno sa svojim mužem da odgoji petoro djece. „Svi su odrasli zdravi i normalni, neka su po svijetu, neka ovdje sa mnom.“
Prisjećajući se godina koje su iza nje, ističe kako su sve postigli isključivo vlastitim rukama. „Kuću smo namjestili, podigli zgrade, sve svojim trudom. Danas imamo stoke, obrađujemo zemlju, imamo mašine, ali tada… tad se sve radilo ručno.“
Posebno emotivno Hajrija govori o svakodnevnim izazovima koje je imala kao majka. „Da sam tada imala vodu u kući, bila bih najsrećnija žena. Morala sam po kilometar da je donosim, grijem, perem djecu, pripremam ih za školu… A zime su bile surove.“
Kroz njene riječi provlači se i kritika savremenog načina života. „Danas sve imaš – i mašinu za veš, i sušare, i perače. A omladina neće da radi. Umorni su od šetnje, od druženja. Hoće da idu u grad, a tamo ništa ne pada s neba – mora se raditi da bi se jelo.“
Njena priča nije samo žal za prošlim vremenima, već i poziv mladima da ne zaborave korijene. „Imanja ovdje propadaju. A sve može da rodi – i paradajz, i paprika, i sir, sve zdravo, prirodno. Samo treba posijati, okopati, namiriti.“
Hajrija podsjeća da se sve u životu što valja mora zaslužiti. „Mi nismo imali ni pelene, ni moderne stvari. Sve se pralo na ruke, u hladnoj vodi, dok djeca plaču, dok muž radi, dok krave čekaju da se pomuzu. I nismo bili bolesni – ni ja, ni moja djeca. Sve smo prebrodili uz Božiju pomoć.“
S ponosom govori o svojoj djeci, unučićima, o tome kako su neki u Švajcarskoj, neki u Njemačkoj, a neki ostali u Sandžaku. Ipak, naglašava, nijedno ne želi da se vrati na selo.
„Uložili smo život u ovu zemlju. Ovdje se još može lijepo živjeti – ali samo ako hoćeš da radiš“, poručuje Hajrija, žena koja simbolizuje duh starog Sandžaka, skromnost i snagu onih koji su u najtežim uslovima sačuvali porodicu, obraz i tradiciju.
Bijelo Polje – Izvršni direktor nevladine organizacije Euromost, Almer Mekić, podnio je krivičnu prijavu protiv predsjednika Mjesne zajednice Bistrica, Sakiba Čindraka, zbog navodnih prijetnji smrću koje su mu, kako tvrdi, upućene u telefonskom razgovoru.
Mekić je u saopštenju za medije naveo da ga je Čindrak kontaktirao kasno sinoć, reagujući na planove Euromosta da povodom Dana planete Zemlje, 22. aprila, u saradnji sa Opštinom Bijelo Polje i Komunalnim preduzećem Lim, uredi obalu rijeke Bistrice i postavi klupe na toj lokaciji.
Prema navodima iz prijave, Čindrak je bio izričito protiv postavljanja klupa jer se na tom prostoru, kako je naveo, parkiraju vozila. “Tokom razgovora Čindrak me je vrijeđao, prijetio mi i izgovorio riječi da mogu ostati bez glave. Sve to čuli su i članovi moje porodice, koji su se ozbiljno uznemirili”, izjavio je Mekić, dodajući da su odmah nakon incidenta kontaktirali Upravu policije u Bijelom Polju i dali izjave.
Mekić je podsjetio da protiv Čindraka već postoji dosije u Osnovnom državnom tužilaštvu u Bijelom Polju, koji se odnosi na raniji slučaj napada na tadašnju dopisnicu Televizije Vijesti, Alisu Hajdarpašić. Napad se dogodio prilikom njenog izvještavanja o pretresu kuće bivšeg visokog funkcionera policije, Zorana Lazovića, u naselju Orahovica, 14. aprila prošle godine.
On je izrazio ogorčenost zbog, kako kaže, nepostupanja tužilaštva u slučaju ponavljanih prijetnji i nasilničkog ponašanja. “Očigledno je da ODT u Bijelom Polju ne vidi ili ne želi da vidi prijetnje koje se godinama ponavljaju prema novinarima, ekološkim aktivistima i građanima. Bojim se da će reagovati tek kad se dogodi tragedija, kao što je bio slučaj sa Alijom Balijagićem”, poručio je Mekić.
Upozorio je da ukoliko izostane hitna reakcija tužilaštva, on i njegova porodica će izaći ispred zgrade ODT-a, gdje će zajedno sa drugim oštećenim građanima zahtijevati ostavke tužilaca za koje sumnjaju da “štite nasilnike i ugrožavaju sigurnost onih koji rade u javnom interesu”.
Mekić je naglasio da se neće povući iz borbe za očuvanje rijeke Bistrice, uprkos, kako kaže, konstantnim prijetnjama i pritiscima. “Naša borba se nastavlja. Nećemo dozvoliti da nas kriminalci zaustave prijetnjama, niti da se ovakvo ponašanje normalizuje”, zaključio je on.
Od nevidljivosti do integracije – poruka zajedništva sa ulica Novog Pazara i drugih gradova Srbije
Dva mjeseca nakon objavljivanja našeg teksta u kojem smo ukazali na potpunu odsutnost bošnjačke nacionalne zastave na tadašnjim studentskim protestima širom Srbije, došlo je do vidljive i snažne promjene – kako na ulicama, tako i u svijesti građana.
U trenutku kada je tekst objavljen, suočili smo se s brojnim napadima. Optuživali su nas da smo zlonamjerni, da unosimo podjele i da tekst nije dobronamjeran. Međutim, vrijeme je pokazalo drugačije. Upravo ono na što smo tada ukazali – potreba za većom vidljivošću bošnjačke zajednice i njenih simbola – danas se ostvaruje na ulicama gradova širom Srbije.
Na nedavnim protestima u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, ali i u Sandžaku, bošnjačka zastava se zavijorila rame uz rame sa srpskom trobojkom, često u rukama istih ljudi. Najočiglednija poruka došla je upravo iz Novog Pazara – mladići i djevojke ogrnuti bošnjačkom zastavom, ali i zastavom Srbije, šalju poruku pomirenja, uvažavanja i jedinstva: “I mi smo dio ove zemlje. Borimo se za nju, zajedno.”
Upravo ono na što smo apelovali – inkluziju bošnjačke zajednice i njene simbolike u širi okvir građanskih i studentskih protesta – sada je postalo stvarnost.
Ova promjena percepcije prema Bošnjacima u Sandžaku, kako u Srbiji, tako i u širem regionu, nije došla sama od sebe. Pokrenuta je riječima, ali potvrđena djelima. Naš tekst, iako osporavan u trenutku objave, zapravo je postao okidač za razmišljanje o tome šta zaista znači integracija, vidljivost i pripadnost.
Promjena percepcije bošnjačke zajednice, kako u Srbiji, tako i u regionu, nije došla preko noći. Pokrenuta je riječima, ali potvrđena djelima. Naš tekst iz februara, koji je izazvao pažnju i brojna reagovanja na društvenim mrežama i u medijima, očigledno je otvorio prostor za razmišljanje – i djelovanje.
Od marginalizacije do poštovanja – bošnjačka nacionalna zajednica ne traži povlastice, već vidljivost i ravnopravnost. A zastava, kao simbol identiteta, postaje most, a ne barijera.
Ovo nije kraj procesa, već tek početak. Simboli su važni, ali iza njih mora stajati i konkretna politika poštovanja, dijaloga i zajedničke borbe za pravednije društvo. Ali danas možemo reći – bošnjačka zastava više nije nevidljiva. Ona je tu, među narodom, na ulicama koje traže promjene.Simboli su važni. Oni šalju poruke koje riječi ponekad ne mogu. A poruka koju šalju protesti s bošnjačkom i srpskom zastavom zajedno – jeste poruka budućnosti. Pravednije, otvorenije i hrabrije Srbije. Link našeg članka prije dva mjeseca nalazi se ispod teksta.
Novi Pazar – 17. april 2025. godine – Grupa studenata Državnog univerziteta u Novom Pazaru (DUNP), uz podršku brojnih građana, okupila se danas ispred prostorija Javnog komunalnog preduzeća “Vodovod i kanalizacija”kako bi izrazila nezadovoljstvo i protestovala zbog, kako navode, verbalnog napada i uvreda koje su im prošlog vikenda uputili zaposleni tog preduzeća.
Incident se, prema izjavama očevidaca, dogodio u subotu u blizini kružnog toka kod naselja Šestovo, kada su studenti učestvovali u mirnoj blokadi u okviru šireg protesta. Tom prilikom, navodno su ih pripadnici JKP “Vodovod i kanalizacija” verbalno napali i vrijeđali, koristeći pogrdne izraze i politički obojene poruke.
– “Ne možemo da ćutimo dok nas zaposleni u institucijama koje finansiramo mi svi, građani, nazivaju pogrdnim imenima samo zato što izražavamo svoje mišljenje i branimo univerzitetske vrijednosti,”rekao je jedan od studenata okupljenima ispred preduzeća.
Organizatori protesta su zatražili javno izvinjenje od uprave JKP “Vodovod i kanalizacija” i pokretanje disciplinskog postupka protiv zaposlenih koji su, kako tvrde, narušili dostojanstvo i bezbjednost mladih ljudi.
Do objavljivanja ovog teksta, uprava preduzeća se nije oglasila povodom incidenta, iako se nezvanično saznaje da su upoznati sa zahtjevima studenata.
Protest je protekao mirno, bez incidenata, uz prisustvo pripadnika policije koji su obezbjeđivali skup.
Novi Pazar – Posle više od 45 godina, školsko dvorište Osnovne škole „Stefan Nemanja“ konačno dobija dugo očekivanu rekonstrukciju, zahvaljujući saradnji Ministarstva turizma i omladine, humanitarne organizacije Qatar Charity i Ambasade države Katar. Vrednost radova iznosi čak 11 miliona dinara, a radovi su već u punom jeku.
Inicijativu za obnovu pokrenuo je ministar Husein Memić, čijim ličnim angažovanjem je obezbeđena podrška Katarske humanitarne organizacije i ambasadora Katara, Njegove Ekselencije Farisa Rumija Al Naimija.
– „Došao je red da uredimo školsko dvorište koje nije menjano više od četiri decenije. Deca su se svakodnevno kretala po neravnom i opasnom terenu, a mi sada stvaramo sigurno i funkcionalno okruženje za njih,“ rekao je direktor škole Edin Dugopoljac.
Šta je sve obuhvaćeno projektom?
Novo popločano dvorište, koje će deci omogućiti bezbedno kretanje;
26 sadnica drveća, posebno odabranih za urbane sredine, koje neće praviti probleme sa korenom kao prethodne biljke;
Tri nove pristupne rampe, dve uz samu školu, kako bi se povećala inkluzija učenika sa posebnim potrebama.
Arhitekta Mihajlo Ćukanović pojasnio je da je prethodno drveće, staro više od 40 godina, moralo biti uklonjeno zbog opasnosti koje je predstavljalo:
– „Radi se o vrsti čije korenje ne trpi seču, a usled zahvata bi se narušila stabilnost stabala. Nismo mogli rizikovati da se, ne daj Bože, neko dete nađe ispod takvog drveta tokom nevremena,“ objasnio je Ćukanović.
Uklonjena stabla biće zamenjena mladim sadnicama prilagođenim urbanoj sredini, čije će korenje ostati podzemno i neće remetiti infrastrukturu platoa ni podzemne instalacije.
„Bezbednost i deca na prvom mestu“
Osim estetskog unapređenja, osnovni cilj rekonstrukcije je obezbeđivanje maksimalne bezbednosti za đake. Završetak radova planiran je u roku od četiri meseca.
Direktor Dugopoljac i arhitekta Ćukanović posebno su izrazili zahvalnost ambasadoru Katara i narodu ove zalivske države, koji su – kako kažu – pokazali veliko srce i razumevanje za potrebe novopazarske dece.
– „Ovo je pravi primer međunarodne solidarnosti i ulaganja u budućnost – jer naša deca to zaslužuju,“ zaključio je Dugopoljac.
Stanovnici sela kod Šipova ostali u šoku nakon napada medvjeda – junica koja se telila usred noći je odvučena, zaklana, a tele izvađeno i djelimično pojedeno. Stočari pozivaju nadležne da reaguju dok ne bude kasno.
GERZOVO (kod Šipova), 17. april 2025. – Na uzvišenju u planinskom kraju Gerzova odigrala se scena koja podsjeća na filmski horor: medvjed je pod okriljem noći upao među stoku stočara Siniše Miletića, ubio junicu koja je bila pred telenjem, izvadio tele iz nje i pojeo ga.
„Sve se dogodilo oko pola 11 noću. Čuo sam komešanje među govedima, isprva sam pomislio da se bikovi bore među sobom. Kad sam izašao s baterijom, imao sam šta da vidim – medvjed se uspravio, razjurio goveda i izdvojio junicu. Otišao sam do obližnje livade, ali nisam smio dalje, nisam znao da li ih ima više“, ispričao je Miletić, još uvijek vidno potresen.
Prema njegovim riječima, ujutru je zatekao stravičan prizor: zaklanu junicu, iz koje je izvađeno tele – pola pojedeno, pola ostavljeno.
Ovo nije prvi incident te vrste u ovom dijelu Republike Srpske. Stanovnici Gerzova, koji se uglavnom bave stočarstvom i poljoprivredom, već duže vrijeme su na meti divljih životinja – medvjeda, vukova i šakala.
„Za kratko vrijeme izgubio sam tri krave i tri teleta, a šteta ide i do 20 hiljada maraka. Medvjed dolazi gotovo do kuća, jedan komšija ga je vidio ujutru ispred kućnog praga – mislio da je magarac!“, priča Siniša i dodaje da su goveda od straha počela da se kreću u čoporima i odbijaju da se odvajaju.
Slučaj je prijavljen lokalnom lovačkom društvu, ali konkretne akcije za uklanjanje opasnog medvjeda još nema. Mještani upozoravaju da se brojnost divljači drastično povećala i traže da nadležni preduzmu mjere zaštite, prije nego neko izgubi i život.
„Ne tražimo čuda. Samo da možemo mirno da radimo, da ne strahujemo za stoku i za vlastiti život. Od države nisam dobio ništa – sve što vidite sam sam nabavio i uzgojio. Valjda neko može da prepozna da nas još ima koji nismo pobjegli s ovih planina“, kaže Miletić.
-U tišini tutinskog naselja Mitrova, gdje mirisi domaće kuhinje bude najdublja sjećanja, započela je životna priča Sumera Ademovića. Danas je on jedan od najcjenjenijih kuhara u Holandiji, ali njegove kulinarske korijene i dalje čvrsto veže za Sandžak.
Kao dijete, dane je provodio uz šporet i dasku za rezanje, upijajući svaki pokret i miris iz porodične kuhinje. Tada je, još nesvjesno, zakoračio na put koji će ga odvesti daleko – do vlastitog restorana, izgrađenog trudom, učenjem i nepokolebljivom strašću.
Njegov restoran u Holandiji danas nije poznat samo po okusima, već i po atmosferi koja podsjeća na toplinu sandžačkog doma. Svaki detalj, od enterijera do tanjira, nosi njegov lični potpis i duboko poštovanje prema tradiciji.
Posebnu pažnju pridaje desertima i vizuelno upečatljivim jelima, u kojima savremene tehnike susreću mirise i ukuse djetinjstva. Za Sumera, kuhanje je oblik komunikacije – način da priča priče o svom kraju, kroz tanjir i kašiku.
Danas ga ne doživljavaju samo kao vrhunskog kuhara, već i kao ambasadora Sandžaka u svijetu kulinarstva. Njegov primjer dokazuje da se iz malog mjesta može dosegnuti veliko priznanje, ako se u svoj san unesu znanje, rad i srce.
Pogledajte video Sumerovih majstorija:
