“Nisu me ispoštovali, ali nisam odustao. Idem još jače!”: Admir Kamašničanin otišao iz Pazara bez priznanja, ali sa zlatom oko vrata

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Razgovarala redakcija Sandžak Danas

Admir Kamašničanin, sedamnaestogodišnji bokser iz Novog Pazara, već sada iza sebe ima ozbiljnu sportsku karijeru. Višestruki juniorski prvak Srbije, reprezentativac, osvajač prestižnog međunarodnog turnira “Kup nacija”, i jedini bokser iz BK Novi Pazar koji je krajem 2024. godine donio zlato sa Omladinske zlatne rukavice. Ipak, umjesto priznanja i podrške – uslijedilo je razočarenje. Danas, kao član Bokserskog udruženja DSS i Bukvić tima, Admir s novim timom i pozitivnom energijom gradi put ka šampionskom vrhu.

Sandžak Danas: Admiro, kako je sve počelo?

  • Admir Kamašničanin: Bavim se boksom već šest godina. Prve tri godine trenirao sam kod trenera Ibrovića i tada sam bio pionirski i kadetski prvak Srbije. Bio sam i član reprezentacije, iako tada nisam uspio osvojiti međunarodnu medalju. Prekretnica je bila kada sam počeo sarađivati s trenerom Bukvićem – tada sam osvojio državno prvenstvo i ozbiljno sazrio kao sportista.

SD: Kako je došlo do toga da napustiš BK Novi Pazar, iako si donio historijski rezultat?

  • Admir: Krajem 2024. godine osvojio sam Omladinsku zlatnu rukavicu u Nišu. Bio sam jedini član kluba koji je donio zlato, ali nisam dobio nikakvu nagradu niti priznanje. Klub nije ispoštovao moj trud i rezultate. To mi je bio jasan znak da je vrijeme za promjene. Rukovodstvo nije pokazalo poštovanje ni podršku, pa sam odlučio otići.

SD: Gdje si sada i kako izgleda tvoj sportski put danas?

  • Admir: Danas sam član Bokserskog udruženja DSS i Bukvić tima. Treniramo ozbiljno, treninzi su tehnički i taktički precizni, a disciplina je na visokom nivou. U timu sam sa šampionima poput Hamze i Tarika Rašljana – Hamza je bronzani s Evropskog prvenstva 2024, Tarik je prvak Balkana u boksu i svjetski prvak u kik boksu. Tu su i Saida Bukvić, višestruka svjetska prvakinja i Elma Hajrović, bronzana s Evropskog prvenstva. Trenirati uz takvu ekipu je privilegija.

SD: Također boksuješ za tim „Vitez“ iz Niša. Kako je došlo do te saradnje?

  • Admir: Moj trener ima dugogodišnju saradnju sa gospodinom Srđanom Radulovićem iz BK Vitez. Tako sam počeo boksovati za njih u Arena fight ligi. Prvi meč sam imao protiv starijeg i iskusnijeg Stefana Filipovića – i pobijedio. Taj meč mi je dao dodatno samopouzdanje da i u seniorskoj konkurenciji mogu ostvarivati dobre rezultate, iako sam još omladinac.

SD: Kako vidiš svoju budućnost?

  • Admir: Ozbiljno radimo i vjerujemo u uspjeh. Naši rezultati privlače i druge boksera da nam se pridruže. Imamo jasne ciljeve i velike planove. Sljedeći meč me očekuje 19. aprila u Nišu za BK Vitez, u okviru Arena fight lige. Spreman sam i nadam se najboljem. Nisu me ispoštovali na početku, ali nisam odustao – idem još jače!

SD: Poruka za mlade sportiste?

  • Admir: Ne čekajte da vas drugi prepoznaju – vjerujte u sebe, radite vrijedno i okružite se ljudima koji vas podržavaju. Rezultati će doći.

Sandžak Danas nastavit će pratiti sportski uspon Admira Kamašničanina, jednog od najperspektivnijih boksera koje je Sandžak iznjedrio u posljednjoj deceniji. Audio izjavu možete pogledati ispod teksta.

Petoro djece, krave, traktor i ponos: Život Zihnije Sejdovića iz Raškovića

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Raškoviće (Gornja Pešter) – U srcu Pešterske visoravni, gdje hladni vjetrovi susreću toplinu ljudske duše, živi Zihnija Sejdović – čovjek koji i danas, uprkos izazovima, čuva ognjište svojih predaka i svojim rukama gradi budućnost svoje djece.

Rođen i odrastao u selu Raškoviće, Zihnija se nikada nije odvojio od svog kraja, iako su mu oba brata otišla za boljim životom u Njemačku. “Neko je morao ostati. Ne može sve da se prepusti zaboravu. Mora neko da čuva kuću i ime,” kaže ovaj skromni stočar, domaćin i otac petoro djece.

Zihnija sa suprugom Mašavom ima tri kćerke i dva sina. “Sve tri su završile po četiri godine medrese, a najmlađa, koja je sad vaspitačica, željela je da nastavi dalje školovanje,” ponosno ističe. Njegova djeca, kaže, nikome nisu zlo učinila – “cijelo selo zna, nikome nisu ni vodu zamutili.”

Najstarija kćerka se udala u Dojeviće i Zihnija danas s ponosom gleda na svog unuka: “Srce bih mu dao! Nisu mi vjerovali kad kažem da se više voli unuče nego svoje dijete, ali sad znam da je to živa istina.”

Uprkos siromaštvu i izazovima života na selu, Sejdovići su se izborili da djeca budu obrazovana, vaspitana i vrijedna. “Nije bilo lako, da nije bilo Božije pomoći ne bismo uspjeli. Petoro djece treba i podići i školovati. Ali Allah je dao i dao će još više ako si zahvalan.”

Zihnija ima pet krava, dvije junice, traktor, priključke, presu i sjenarnike. Sve to održava sam. “Bolje raditi svoje nego tuđe. Niko me ne tjera, radim koliko mogu, ali znam da je to moje. Volim da je uredno, pošteno i na svome,” govori uz osmijeh.

Pored stočarstva, Zihnija izrađuje i konopce za baliranje sijena. “Ljeti sam sagradio sjenik, više od 10.000 dinara me koštalo, ali uz pomoć premija, sve se nekako isplati. Bitno je da imaš volju.”

Govoreći o životu na Pešteri, Zihnija izražava zahvalnost svojim rođacima i svim Sanđaklijama koji iz dijaspore ulažu u svoj kraj: “Bez njih bi Sandžak teško opstao. Od poljoprivrede se teško živi, premije daju, ali ti uzmu više nego što ti daju. Struja, gorivo, sve je otišlo gore.”

Ipak, ono što ga najviše drži jeste vjera. “Ko je zadovoljan onim što mu je Allah dao, dobit će još. Ko kuka, samo će se više upropastiti. Vjera i rad, to je ono što nas čuva.”

Zihnija svoje mlijeko predaje rođaku Ferhanu, koji i sam obrađuje zemlju i čuva stoku. “Nije loše, sve je to porodica. Ako nećemo jedni drugima pomoći, ko će?”

Na kraju razgovora, Zihnija šalje jasnu poruku: “Život prolazi brzo. Sve ovo što imamo je prolazno. Vjera, poštenje i čista duša – to se nosi sa sobom. Sve drugo ostaje iza nas.”

U vremenu kada sela sve više ostaju bez ljudi, Zihnija Sejdović je primjer kako se ljubav prema zavičaju, porodici i vjeri može sačuvati – čak i na najvjetrovitijem dijelu Peštera.

/VIDEO/ Sandžak čuva tajnu dvostranog čilima: Zaboravljeni ponos – Hoće li čilimi nestati sa naših tavana?

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
sandzacki cililim

SJENICA – U srcu Pešterske visoravni, tamo gdje se vjetrovi miješaju s mirisima vune i uspomena, živi jedna od najraskošnijih tradicija bošnjačkog naroda – čilimarstvo. Tkanje čilima, koje je na prostor Sandžaka stiglo još iz pravca Perzije preko Osmanskog carstva, predstavlja više od zanata – ono je kulturno naslijeđe utkano u generacije žena čije su ruke stvarale umjetnost, ali i obezbjeđivale egzistenciju porodicama.

Posebna odlika sanđačkog čilima jeste njegova dvostrana upotreba – oba lica su identična, a mustre odišu simbolima sreće, blagostanja, ljubavi i zaštite. Svaka šara – bilo da je riječ o cik-cak liniji, motivu srca, „lutkici“ ili vjencu – ima svoju priču, emociju i poruku. Cik-cak linija, na primjer, molitva je za ravnotežu u životu, dok cvjetne šare otkrivaju ženinu radost i nadanja.

U prošlosti, čilim je bio neizostavni dio svakog doma – u sobama gdje su se primali gosti, u devojačkoj spremi, na svadbama, rođenjima, sunetima i dženazama. Bio je svjedok svih važnih trenutaka jedne porodice. Najljepše šare tkanja bile su rezervisane za devojačku spremu, a mustra “vijenac” je smatrana najcjenjenijom – simbolizovala je neraskidivost braka i porodične sreće.

Izrađivani ručno od vune sjeničke pramenke i merino ovce, čilimi su zahtijevali nevjerovatnu preciznost, pamćenje i fizičku izdržljivost. Starije tkalje svjedoče da je pamćenje mustri bilo poput unutrašnje mape – bez šeme, samo po osjećaju i sjećanju.

U industrijsko zlatno doba čilimarstva, posebno 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka, sjenička zadruga „PIK Pešter“ i firma „Vojn Popović“ iz Novog Pazara zapošljavale su stotine tkalja. Čilimi su putovali daleko – sve do Italije i kabineta stranih predsjednika.

Danas se čilimi, nažalost, sve rjeđe viđaju u domovima. Umjesto da krase sobu, završavaju na tavanima, dok mladi više pažnje posvećuju ekranima nego razbojima. Ipak, entuzijastkinje u Sjenici i okolini i dalje prenose znanje kroz radionice, pokušavajući spasiti ono što vrijedi više nego ikad.

“Kad tkam, zaboravim na sve drugo. U tome je terapija i mir. A i radost kad neko uđe i divi se čilimu – znaš da si uradio nešto što traje duže od jednog života,” kaže jedna od starijih tkalja.

Sjeničko-pešterski čilim je 2018. godine uvršten na nacionalnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa Srbije. Ipak, uprkos tom priznanju, bez organizovane podrške, finansija i edukacije novih generacija, prijeti mu zaborav. „Ne smijemo dozvoliti da uložimo sredstva samo radi promocije – već moramo sačuvati duh, metodu i dostojanstvo ovog zanata,“ poručuju iz Udruženja „Sandžački čilim“.

Kao što kaže stara tkalja, „četkicom vodu i malo duše“, čilim se čisti. A narodna duša, dok god diše u tom tkanju – ima nade da će ovaj sanđački simbol, baš poput svojih dvaju lica, opstati i u vremenu koje dolazi. Pogledajte va video prilog Free media ispod tekata.

 

Tutin: Adis Kecap i prijatelji ličnim primjerom pokazali kako se voli svoj grad

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Tutin – Dok se mnogi utrkuju ko će više obećati i manje uraditi, načelnik komunalne inspekcije Adis Kecap i njegova grupa prijatelja odlučili su da ćutke urade ono što su drugi zanemarili. Bez konferencija, bez najava i promocija – uzeli su stvar u svoje ruke i postavili novu tablu na Rekreacionom centru u Tutinu, koju su prošle godine vandali razbili gađajući kamenjem.

Ovaj potez naišao je na snažnu podršku građana na društvenim mrežama. Komentari pohvale ne prestaju da pristižu. „Svaka čast, još drugu tablu od opštine, red bi bio“, našalio se Asad Jusović, dok je Enes Pramenković poručio: „Svaka čast, da Bog da još takvih ljudi.“

Frizer iz Tutina otišao je i korak dalje: „Ja bih ovom dečku budžet poverio, pratim njegov rad, još neke hajrate je on odradio.“ Kratko i jasno – „Bravo!“ – poručio je Edin Imamović, a jedan od najaktivnijih pratilaca, Ergin Kuč, dodao: „Svaka čast.“ Adem Hott je pak istakao: „Svaka čast, Kecap Adis.“

Novi primjer odgovornosti i ljubavi prema zajednici dolazi kao kontrast višegodišnjoj nemarnosti lokalnih vlasti. Rekreacioni centar u Tutinu izgrađen je zahvaljujući višegodišnjem lobiranju opštinskog odbora Sandžačke demokratske partije (SDP) i ličnom angažmanu Rasima Ljajića. Iako je centar danas mjesto okupljanja mladih, vlasti koje su više od tri decenije na čelu opštine nisu uspjele ni da održe ono što im je drugi ostvario i izborio se.

Dokaz da ne treba čekati ni izbore, ni medijsku pažnju da biste učinili nešto korisno. Ovaj gest Adisa Kecapa i njegovih prijatelja je podsjetnik da ljubav prema čaršiji i svom narodu ne stanuje u riječima – već u djelima.

Rožajac u vrhu svjetskog savjetovanja: Haris Kalač gradi karijeru u Njujorku

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

  • Od Rožaja do Njujorka – priča o uspjehu, hrabrosti i upornosti mladog Crnogorca koji savjetuje najveće svjetske kompanije

Rožaje/Njujork – U vremenu kada mnogi mladi ljudi napuštaju rodni kraj u potrazi za boljim prilikama, priča Harisa Kalača iz Rožaja dokazuje da i iz malih sredina mogu da poteknu lideri svjetskog formata. Haris danas radi u jednoj od najprestižnijih svjetskih konsultantskih firmi – McKinsey & Company – ali njegov put do uspjeha bio je sve osim lak.

Rođen 1999. godine u Rožajama, Haris se već sa šesnaest godina otisnuo na drugo podneblje. Zahvaljujući stipendiji Ujedinjenih svjetskih koledža (UWC), školovanje nastavlja u Tajlandu, gdje se prvi put suočava s međunarodnim obrazovnim sistemom i studentima iz preko 120 zemalja. Potom dobija punu stipendiju za Univerzitet u Rochesteru u SAD-u, gdje diplomira međunarodne odnose i političke nauke.

Nakon studija, Haris se profesionalno usavršava u kabinetu gradonačelnika Njujorka, Ericu Adamsu, potom i u Senatu države New York te na Sudu pravde. Ovo iskustvo mu otvara vrata za master studije na prestižnom Maxwell School of Citizenship and Public Affairs na Syracuse University, gdje stiče diplomu iz međunarodnih odnosa i bezbjednosti.

  • „Najveći izazov bio mi je odlazak iz Rožaja u potpuno nepoznat svijet. Morao sam brzo naučiti jezik, prilagoditi se kulturi i dokazivati se svakim danom. Ali upravo me to i oblikovalo“, iskreno priznaje Haris.

Tokom master studija zapošljava se u firmi Kroll, globalnom lideru u procjeni finansijskih rizika i suzbijanju korupcije, a zatim prelazi u McKinsey, gdje trenutno radi kao analitičar za finansijski due diligence i upravljanje rizicima. Danas analizira poslovne strategije i pomaže kompanijama da donesu ključne odluke, radeći sa timovima širom svijeta.

Iako danas živi i radi u srcu Njujorka, Haris ne zaboravlja odakle je krenuo.

  • „Rožaje je moj dom. Vraćam se kad god mogu, makar jednom godišnje. Uvijek sam spreman da pomognem mladima koji žele da pokušaju svoj put u inostranstvu. Samo neka mi se jave.“

Mladi iz Crne Gore, kako kaže, treba da sanjaju hrabro, ali i da budu spremni na rad i žrtvu.

  • „Nema uspjeha bez discipline, strpljenja i konstantnog učenja. Neformalno obrazovanje, volonterski rad i ljetnje škole mogu otvoriti nevjerovatne prilike.“

U Njujorku balansira između profesionalnih obaveza i privatnog života zahvaljujući jasno postavljenim prioritetima.

  • „Posao u McKinseyu je zahtjevan, ali važno je naći vrijeme za sebe, za prijatelje i duhovni mir.“

Za budućnost, kaže, ostaje fokusiran na usavršavanje, ali ne isključuje mogućnost povratka u Crnu Goru, posebno ukoliko bi to značilo rad na projektima koji pomažu mladima da ostvare svoj puni potencijal.

Poruka koju Haris šalje iz Njujorka je jasna – mjesto rođenja ne definiše tvoje granice. A korijeni, umjesto da budu okovi, mogu biti temelj za izgradnju nečeg velikog.

Izvor: CG Dijaspora – Radio Televizija Rožaje
Priredio: Sandžak Danas

Sjeničak dr. Anes Mašović na čelu revolucionarnih zahvata u Kantonalnoj bolnici: Pionir neuronavigacije i 3D rekonstrukcije lobanje

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Zenica/Sjenica, 14. april 2025. – Kantonalna bolnica Zenica (KBZ) još jednom je potvrdila svoj status regionalnog lidera u neurohirurgiji zahvaljujući izuzetnim rezultatima tima predvođenog dr. Anesom Mašovićem, specijalistom neurohirurgije porijeklom iz Sjenice. Ovaj vrhunski ljekar, dijete sjeničke čaršije, odigrao je ključnu ulogu u izvođenju prve iglene biopsije mozga pod kontrolom neuronavigacije u ovoj ustanovi – zahvata koji je simbol savremene medicinske preciznosti i stručnosti.

Operacija je izvedena 8. aprila, a predstavlja značajan iskorak u razvoju neurohirurgije u Bosni i Hercegovini. Uz pomoć najmodernijeg The StealthStation S8 Surgical Navigation System uređaja, tim koji su činili dr. Mašović i dr. Nadija Ekinović, uz podršku doc. dr. sci. Hakije Bečulića, uspio je uzeti uzorke tumorskog tkiva iz dubokih moždanih struktura – i to s minimalnim oštećenjem okolnog tkiva.

  • – Ovaj vid biopsije predstavlja trodimenzionalno mapiranje mozga i koristi se u najvećim svjetskim centrima, posebno kod pacijenata s tumorima na nepristupačnim mjestima – naveli su iz KBZ-a.

Dr. Anes Mašović, pored ovog vrhunskog dostignuća, već je poznat po još jednom pionirskom poduhvatu. Godine 2018. bio je dio tima koji je prvi put u Bosni i Hercegovini izveo 3D rekonstrukciju velikog defekta lobanje kod pacijenta kojem je mozak nakon povrede bio zaštićen isključivo tankim slojem kože. Ovaj revolucionarni zahvat, u saradnji s inženjerom Denisom Spahićem, omogućen je uz pomoć 3D printera i modela izrađenog po mjeri pacijenta, a o njemu su pisali i svjetski medicinski časopisi.

  • – Naš cilj je bio da spojimo estetsku i funkcionalnu rekonstrukciju, što smo i postigli – kazao je dr. Mašović, dodajući da su se brojni ljekari iz inostranstva interesovali za metod koji su primijenili.

Uprava bolnice ističe da su ovakvi zahvati rezultat ne samo moderne opreme već i kontinuiranog ulaganja u znanje i profesionalno usavršavanje kadrova. Zahvaljujući domaćim stručnjacima poput Mašovića, Zenica se sve češće pojavljuje na mapi inovativnih medicinskih centara.

Ponos Sjenice, dr. Mašović, još jednom je dokazao da ljudi iz manjih sredina mogu postizati svjetske rezultate. Sjenica, opština s vjerovatno najvećim brojem školovanih ljudi po glavi stanovnika, nažalost i dalje ostaje bez njih – više od 99 posto njih radi i uspijeva van matične sredine. Upravo zato, priča o Anesu Mašoviću nosi dublju poruku – o potencijalu jednog kraja koji, uz odgovornu lokalnu politiku i ulaganja, može biti centar izvrsnosti, a ne samo rezervoar talenata za druge gradove i države.

Uprkos velikim profesionalnim obavezama, dr. Mašović ne zaboravlja svoje porijeklo. O njegovoj povezanosti sa zavičajem najbolje svjedoče riječi njegovih kolega koji ga nazivaju “neurohirurgom iz srca Peštera” – čovjekom koji nosi Sjenicu u mislima dok oblikuje savremenu medicinu.

U Kantonalnoj bolnici Zenica, gdje znanje susreće posvećenost i inovaciju, jedno je sigurno – ljekari poput Anesa Mašovića brišu granice mogućeg i vraćaju nadu pacijentima širom regiona.

Ana Brnabić uputila ličnu zahvalnost načelniku PU Novi Pazar Nerminu Ljajiću za postupanje tokom protesta

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Novi Pazar, 14. april 2025. – Predsednica Narodne skupštine Republike Srbije, Ana Brnabić, javno je pohvalila rad Policijske uprave u Novom Pazaru tokom studentskog protesta održanog 12. aprila, ističući posebno profesionalno i smireno postupanje načelnika Nermina Ljajića.

Brnabić je u izjavi za medije istakla da je policija u ovom gradu pokazala visok nivo suzdržanosti i razumevanja, čak i u trenutku kada je deo demonstranata privremeno blokirao prolaz simpatizerima Srpske napredne stranke na putu ka Beogradu.

– Želim još jednom da se zahvalim pripadnicima policije u Novom Pazaru koliko su bili suzdržani. Pozvala sam načelnika Nermina Ljajića u subotu da mu lično zahvalim na strpljenju, kao i na njegovom očinskom pristupu prema mladima – izjavila je Brnabić, dodajući da je Ljajić u više navrata razgovarao sa učesnicima protesta, objašnjavajući im osnovne principe demokratskog društva.

Ona je naglasila da je zahvaljujući Ljajićevom ponašanju izbegnut bilo kakav incident, te da su ključne poruke prenesene smireno i sa razumevanjem.

– On im objašnjava osnovne vrednosti: vas niko ne sprečava da se okupljate, ali pustite, ovo je njihovo – zaključila je Brnabić, misleći na pravo kretanja i okupljanja svih građana, uključujući i one sa drugačijim političkim stavovima.

Načelnik Policijske uprave Novi Pazar, Nermin Ljajić, već duže vreme važi za jednog od najprofesionalnijih rukovodilaca u sistemu bezbednosti u Sandžaku, a njegovo zalaganje za mir, dijalog i balans u osetljivim situacijama još jednom je potvrđeno ovim gestom priznanja sa najvišeg državnog nivoa.

Bokseri iz Novog Pazara zapaženi: Kamešničanin i Mujdragić najborbeniji

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Na osmom kolu Lige Šumadije i Pomoravlja, održanom u Užicu, bokseri iz Novog Pazara pokazali su borbenost i kvalitet, ostavivši snažan utisak i pored različitih rezultata u ringu.

Najveći uspjeh zabilježio je Admir Kamešničanin, član Bokserskog udruženja DSS, koji je u kategoriji do 63,5 kilograma slavio jednoglasnom odlukom sudija. Njegov meč protiv Nermina Mujdragića iz Bokserskog kluba Olimpikus proglašen je za najborbeniji par večeri.

U juniorskoj konkurenciji, Imran Hodžić, takođe iz kluba DSS, upisao je impresivnu pobjedu u kategoriji do 57 kilograma, slavivši prekidom već u prvoj rundi. Isto je pošlo za rukom i omladincu Jahiji Arifoviću iz Novog Pazara, koji je u svojoj borbi u istoj kategoriji također trijumfovao prekidom u prvoj rundi.

S druge strane, trojica Novopazaraca nisu uspjela da ostvare povoljan rezultat. Rahim Lekpek (do 67 kg, omladinci) izgubio je nakon prekida u drugoj rundi, dok je Eldar Lotinac (juniori, do 44 kg) poražen prekidom već u prvoj rundi. Kadet Alen Kolašinac (do 57 kg) takođe je doživio poraz prekidom u drugoj rundi.

Pored takmičarskih borbi, u sklopu programa održani su i javni sparinzi u kojima su učestvovali omladinac Bakir Ličina i pionir Kemal Bajramlić, obojica članovi Bokserskog kluba Novi Pazar.

Ovo kolo Lige još jednom je potvrdilo da se u Novom Pazaru odgajaju talentovani bokseri, a rezultat i nivo prikazane borbe ukazuju na potencijal za dalji napredak u svim starosnim kategorijama.

Djeca iz Špiljana i dalje bez prevoza: Revolt građana Tutina zbog nemara lokalne vlasti

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

ŠPILJANI, TUTIN – Već više od šest mjeseci djeca iz sela Špiljani kod Tutina ne mogu da pohađaju nastavu zbog obustave školskog prevoza, koji je prekinut u oktobru 2024. godine. Razlog je, prema riječima prevoznika, dugovanja lokalne samouprave koja datiraju još iz prethodne školske godine, a koja do danas nisu izmirena.

Uzaludni su bili pokušaji roditelja i mještana da animiraju nadležne i pronađu privremeno rješenje. Djeca su ostala uskraćena za jedno od osnovnih prava – pravo na obrazovanje. Roditelji izražavaju ogorčenje i osjećaj nemoći, dok lokalne vlasti i dalje ćute.

Finansijska situacija u opštini Tutin dodatno komplikuje cijeli slučaj. Račun opštine više puta je bio blokiran, posljednji put zbog duga prema Elektroprivredi Srbije, a ukupna dugovanja, prema procjenama, premašuju više miliona eura. Zaposleni u javnom sektoru mjesecima čekaju plate, grijanje u školama je neredovno, a komunalne usluge su drastično reducirane ili potpuno obustavljene.

Uprkos svemu, lokalna administracija, predvođena Strankom demokratske akcije (SDA) Sandžaka, nastavlja s partijskim zapošljavanjima i političkim nadmudrivanjima, dok rješenja za konkretne životne probleme građana – izostaju.

  • Reakcije građana: „Djeca su taoci političkog javašluka“

Vijest o uskraćenom prevozu izazvala je veliki broj reakcija na društvenim mrežama, gdje su mještani i šira javnost otvoreno iskazali svoje nezadovoljstvo.

Samko Čalaković, jedan od zabrinutih građana Špiljana, napisao je:

  • „Djeca iz Špiljana nisu u mogućnosti da idu u školu u Tutin. Opština ne izmiruje dugovanja prema prevozniku još od oktobra.“

Na njegovu objavu nadovezali su se brojni komentari. Fahir Nukić poručio je:

  • „Došlo je vreme da više ne možeš ni na posao da ideš.“

Ogorčenost dijeli i Esko Čalaković:

  • „To su prazne priče. Pitanje je ko je pokrao pare, rođo.“

Mirsad Milko Kahrović dao je slikovit komentar koji oslikava stanje očaja:

  • „Nemaju para, sve se pojelo i popilo. Samo lutaju kao gluve kučke i čekaju ko će ih častit kahvu. Organizujte se, upadnite u opštinu, napravite im haos. Ako ih i nađete tu – što sumnjam.“

Neki korisnici sarkastično predlažu da „sva djeca uđu u vladajuću stranku“ kako bi došla do svojih prava, dok se u komentarima može pročitati i:

„90% školovanih je na bauštelama.“

Drugi ukazuju na to da čak i direktni pokušaji komunikacije s opštinom ostaju bez rezultata:

„Mi bili juče, ali nisu hteli ni da nas prime.“

U moru komentara javljaju se i prijedlozi za otvaranje izdvojenog odjeljenja škole u samom selu, ali uz ironične napomene da je i to „nemoguće bez veza i potvrda od partijskih funkcionera“.

Ova situacija ne samo da otkriva ozbiljne propuste u upravljanju lokalne samouprave Tutina, već i produbljuje jaz između građana i onih koji bi trebalo da ih predstavljaju. Djeca iz Špiljana su danas simbol jedne šire sistemske nepravde – taoci finansijskog rasula i političkog nemara. Roditelji zahtijevaju hitnu reakciju nadležnih institucija i traže konkretne mjere kako bi se djeci omogućio redovan odlazak u školu.

Zinaidina ispovijest: „18 godina straha, udaraca i poniženja – a onda sam stala i rekla sebi, ja ću da živim!“

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
  • Zinaida Mula Osmanović iz Tuzle proživjela je godine porodičnog nasilja, straha i neizvjesnosti. Danas, nakon što je pobijedila i karcinom, šalje snažnu poruku ženama koje misle da izlaza nema – „Ima. Samo kreni.“

Tuzla – Kad je Zinaida Mula Osmanović sa 20 godina stupila u brak, nije mogla ni naslutiti da ulazi u tamnicu nasilja, manipulacije i svakodnevnog straha. Njenu priču, koja danas služi kao inspiracija i lekcija mnogim ženama, ispričala je u emisiji koja je privukla pažnju regije.

„Mislila sam da će biti bolje. Da će se promijeniti. Svaki put sam vjerovala u tu laž“, govori Zinaida. Godinama je trpjela psihičko i fizičko zlostavljanje, izolaciju, ekonomsko iskorištavanje, ali najviše od svega – osjećaj da mora sve izdržati zbog djece.

„Strah me bilo otići na posao, a djecu ostaviti samu. Vraćala bih se s pitanjem – hoću li ih zateći žive?“

Udarcima, prijetnjama i kontrolom suprug je gušio svaki pokušaj da Zinaida bude ono što jeste – samostalna, obrazovana i dostojanstvena žena. „Nije me bilo sram što sam žrtva, sram me bilo što to nisam ranije prekinula“, iskreno priznaje.

I kad se činilo da gore ne može – došla je dijagnoza: karcinom u poodmaklom stadiju, otkriven tek tokom trudnoće. Iako su joj prognoze bile tmurne, ona se nije predala.

„Rekla sam sebi – ja neću plakati više. Ima djeca koja me trebaju.“

Operaciju je preživjela, dijete rodila živo i zdravo, a hemoterapiju – odbila. Okrenula se biljnim terapijama iz Švicarske i vjeri.

„U tom trenutku sam počela klanjati, redovno. I sve se promijenilo.“

Zinaida danas živi u vlastitoj kući, kćerka iz tog braka je srednjoškolka, djeca iz prvog braka odrasla, situirana.

„Nisam im ništa obećala. Samo mir.“

Njena priča nije samo priča o nasilju. To je priča o otpornosti, borbi za sopstveno dostojanstvo, vjeri i nadi. Ona poručuje:

  • „Ne možete voljeti nekoga ko vas maltretira. To nije ljubav. To je bolest. Ne pristajte. Imate pravo na slobodu, na mir, na život.“

Zinaidina poruka ženama koje se nalaze u sličnim situacijama je jednostavna, ali snažna:

„Ako ti se ne može hodati – puzi. Samo idi. Ne odustaj.“

1...779780781...3.857Page 780 of 3.857