Autor Suad K Zoranić
Portal sandzakpress, koji je pod direktnom kontrolom Usame Zukorlića, objavio je tekst u kome ministra Memića i predsjednike dvije stranke iz Sandžaka, SBR Ferida Bulića i BOSS Samira Tandira, praktično ismijava zbog odlaska na veliki skup u Jagodini.
U tekstu optužuju Tandira, Bulića i Memića za izdaju bošnjačkih nacionalnih interesa i pristupanje njihovih stranaka “srpskom pokretu”. Čelnici SBR i BOSS su se javno izjasnili da će pristupiti pokretu, dok se SDP i SDPS nisu izjašnjavali, a ministar Memić je naglasio da je u Jagodinu došao kao privatno lice, a ne kao predstavnik Vlade ili političke stranke.
Da li je ovo najava Usame Zukorlića da će njegova stranka istupiti iz Vlade i podržati proteste opozicije ili samo pokušaj da se “tvrdi pazar”? Podsjetimo, nedavno je u Sjenici došlo do “trzavica” unutar koalicije SNS-SPS-SPP, kada je prvo odbornik SNS, a zatim i gradski odbor SPS odbio da podrži inicijativu SPP da novoizgrađena škola na starom gradskom groblju ponese ime rahmetli Muftije Muamera Zukorlića.
Usame Zukorlić je, prema posljednjim dešavanjima, pokazao još jednu osobinu koja je postala prepoznatljiva za njegov politički stil – sposobnost brzog okretanja političkog kormila i spremnost da izdaje donedavne saveznike kada procijeni da mu to donosi političku korist. Ovaj potez, kojim preko svojih medijskih kanala otvoreno kritikuje ministre i stranačke lidere sa kojima je do juče bio u partnerstvu, ukazuje na duboku političku kalkulaciju.
Očigledno je da Zukorlić osjeća nesigurnost unutar trenutnog političkog savezništva i pokušava da pripremi teren za mogući prelazak u opoziciju. Takvi potezi sugerišu da je Zukorlić spreman da prešalta političku strategiju čim osjeti i najmanju slabost u odnosima sa vladajućom koalicijom ili procijeni da su njegovi politički interesi ugroženi.
Njegov nedavni medijski napad na ministra Memića, Bulića i Tandira može se tumačiti i kao signal glasačima da SPP nije dio političkog bloka koji blisko sarađuje sa srpskim vlastima, već kao stranka koja pokušava da održi svoju nezavisnost i vjerodostojnost pred bošnjačkim biračkim tijelom. Ipak, postavlja se pitanje koliko je ovaj manevar uvjerljiv, s obzirom na dugogodišnje partnerstvo SPP-a sa vladajućim strukturama.
Važno je napomenuti da je Zukorlić prošle godine, kada SNS nije imao trenutne probleme u Srbiji, pokazao apsolutnu lojalnost vladajućoj koaliciji. Međutim, sada kada osjeti i najmanji znak slabosti, brzo okreće leđa saveznicima, što se u političkom diskursu često definiše kao manjak karakternih i ljudskih osobina.
Zukorlićev pokušaj da “igra na dvije strane” može imati ozbiljne posljedice po njegovu političku budućnost. Ukoliko SPP odluči da napusti vladajuću koaliciju i pridruži se opoziciji, suočiće se sa izazovom kako da opravda ovu promjenu pred svojim biračkim tijelom, posebno što je do sada uživao privilegije vlasti.
S druge strane, ostanak u koaliciji, uz ovakve javne napade na partnere, samo će dodatno destabilizovati odnose unutar vladajuće strukture i oslabiti poziciju SPP-a kao pouzdanog partnera. Posebno će biti zanimljivo vidjeti kako će SNS i SPS reagovati na ovaj najnoviji manevar, budući da su dosadašnje tenzije u Sjenici pokazale da je povjerenje među koalicionim partnerima ozbiljno narušeno.
Zaključak je jasan: Usame Zukorlić koristi svaki mogući trenutak da politički profitira, bez obzira na cijenu. Da li će mu ovaj potez donijeti korist ili dodatno narušiti ugled njegove stranke, ostaje da se vidi, ali jedno je sigurno – Zukorlić nastavlja da bude figura koja unosi dinamiku neozbiljnosti u Sandžaku.
