Beograd – U sudnici Višeg suda u Beogradu jučer su izneseni potresni detalji slučaja koji je šokirao javnost. Andrea M. (34) i njen ljubavnik Damir V. (36) optuženi su za brutalno ubistvo njenog supruga Saše M. (38), u zločinu koji je ostavio trajne posljedice na porodicu, posebno na njihovo dvoje maloljetne djece.

Prema navodima iz optužnice, Andrea i Damir su mjesecima planirali kako da uklone Sašu kako bi nesmetano započeli zajednički život. Prelomni trenutak dogodio se u njihovoj porodičnoj kući, gdje je, prema tvrdnjama tužilaštva, šestogodišnja kćerka, nesvjesna pravog značenja situacije, ocu poslužila limunadu u koju su prethodno stavili otrov. Kada otrov nije djelovao dovoljno brzo, Damir je nožem nasmrt izbo Sašu.

Na jučerašnjem ročištu, Andrea M. je priznala krivicu, navodeći da je na ovaj čin bila primorana zbog, kako tvrdi, dugogodišnjeg porodičnog nasilja.

“Priznajem, kriva sam. Nisam vidjela izlaz. Živjela sam u strahu od njega”, rekla je u sudnici kroz suze.

Međutim, tužilaštvo se nije složilo s njenim objašnjenjem, ističući da je pravi motiv bio finansijski, budući da je Saša imao životno osiguranje u iznosu od 200.000 eura. Glavna tužiteljica je naglasila da se ovdje ne radi o činu očajanja, već o unaprijed osmišljenom zločinu.

Damir V., koji se također nalazi na optuženičkoj klupi, priznao je svoj udio u zločinu, ali je pokušao svaliti odgovornost na Andreu.

“Ona je bila ta koja je sve osmislila. Rekla mi je da je to jedini način da budemo zajedno”, izjavio je pred sudom.

Jedan od najpotresnijih aspekata ovog slučaja je uloga njihove šestogodišnje kćerke, koja je, nesvjesna situacije, učestvovala u zločinu posluživši otrovnu limunadu. Prema mišljenju psihologa angažovanih u slučaju, trauma ovog događaja vjerovatno će pratiti djecu cijeli život. Njihov devetogodišnji brat, iako nije direktno bio uključen, također se nalazi pod intenzivnim nadzorom stručnjaka kako bi se sanirale moguće posljedice.

Cijeli slučaj izazvao je burne reakcije javnosti, posebno na društvenim mrežama, gdje se postavljaju pitanja o tome kako su institucije zakazale u prepoznavanju i prevenciji ovakve porodične tragedije. Pravnik i društveni analitičar Milan Petrović je izjavio da je ovaj slučaj tragičan primjer kako disfunkcionalni odnosi mogu eskalirati u nasilje s kobnim ishodom.

“Najveći gubitnici u ovim situacijama uvijek su djeca, koja ni kriva ni dužna nose posljedice odluka odraslih”, istaknuo je Petrović.

Andrea M. i Damir V. suočavaju se s maksimalnom kaznom od 40 godina zatvora. U narednim sedmicama sud će saslušati dodatne svjedoke i forenzičke stručnjake, dok javnost iščekuje epilog ovog slučaja. Porodična kuća Saše M., nekada dom ispunjen dječijim smijehom, sada je simbol tragičnog zločina koji je zauvijek promijenio živote svih uključenih.

Monstruozni zločin koji je potresao regiju ostavio je duboke ožiljke u selu Sokolac, na granici Crne Gore i Srbije. Alija Balijagić, višestruki povratnik u izvršenju krivičnih djela sa elementima nasilja, nalazi se iza rešetaka u Srbiji nakon što je 25. oktobra počinio dvostruko ubistvo. Njegove žrtve, brat i sestra Jovan i Milenka Madžgalj, stradali su na najbrutalniji način u svojoj kući.

Ekipa Telegraf. rs juče je i ušla u kuću Balijagića u selu Sokolac u Crnoj Gori. Do kuće nije bilo moguce prići vozilom, a nalazi se na samom obodu naselja iza brda. U blizini se nalaze dve kuće, međutim komšije nisu zeljeli da pričaju o svemu sto se desilo.

Jedino sto se moglo čuti bili su komentari:

“Hvala Bogu da je uhvacen vec jednom i nek istrune u zatvoru”.
Alija Balijagić

Kuća u kojoj je živeo Alija izgorela je skoro do temelja. Prostorija u kojoj je započeo pozar je cela u gareži i veruje se da je došlo do kratkog spoja na električnim instalacijama. Pretpostavlja se da je to bila spavaća soba u kojoj je on provodio noći.

Vatra se odatle prošilirila na krov i cela leva strana krova se urušila te nije bilo sigurno ulaziti unutra.

Policija još nije utvrdila ko je i zbog čega mu je zapalila kuću.

Prema dostupnim informacijama, Balijagić je kroz prozor kuće pucao na Jovana, koji je u trenutku napada sjedio na ugaonoj garnituri i gledao televiziju. Jovan je preminuo na mjestu, dok je Milenka, pokušavajući pozvati policiju, zadobila smrtonosne povrede. U telefonskom pozivu uspjela je samo izgovoriti:

“Ubio mi je brata”, nakon čega su se čuli pucnji i muk. Policijski uviđaj potvrdio je prisustvo Balijagićevog DNK i otisaka prstiju na mjestu zločina.

Nakon počinjenog zločina, Balijagić je narednih 27 dana bio prijetnja za mještane Sokoca i okolnih sela. Policija, specijalne snage i vojska neumorno su tragali za njim, pretražujući kuće, šume i nepristupačne terene. Uprkos opsežnoj potrazi, uspio je preći granicu i ući na teritoriju Srbije, gdje je na kraju uhapšen nedaleko od Priboja. Njegov bijeg okončan je zahvaljujući psu kojeg je ukrao, što je bio ključni trag za policiju.

Za to vrijeme, Balijagićeva kuća u Sokocu doživjela je istu sudbinu kao i mnoge živote koje je uništio – nestala je u plamenu. Iako se sumnja na podmetanje požara, preliminarni izvještaji ukazuju na mogućnost kratkog spoja u elektroinstalacijama. Kuća je izgorjela gotovo do temelja, a lokalna zajednica nije krila svoje mišljenje o ovom činu. Jedan od mještana kratko je izjavio:

“Hvala Bogu da je uhvaćen i neka istrune u zatvoru.” Ostali su odbili komentirati događaje.

Porodica Madžgalj ostala je razorena tragedijom. Velibor Madžgalj, brat ubijenih, izjavio je kako u selu za njih više nema života.

“Izgubili smo dvoje najdražih, a sada moramo napustiti ognjište koje smo decenijama čuvali,” rekao je kroz suze.

Također je izrazio nezadovoljstvo postupcima policije u Crnoj Gori, navodeći da je istraga bila puna propusta. Prema njegovim riječima, iz kuće su nestala dva mobilna telefona i određena količina novca, ali porodica nije bila informisana o ovim činjenicama na vrijeme, što je moglo pomoći u potrazi za ubicom.

Balijagić je tokom svog bijega ulazio u kuće i predstavljao se kao lovac. Jedna žena iz sela Ivezići ispričala je kako je ušao u njenu kuću bez kucanja, sjeo za stol i tražio vodu i rakiju. Iz straha nije prijavila njegov dolazak sve dok nije bio uhapšen. Drugi svjedoci opisali su susrete s njim u šumi, gdje se ponašao opušteno, ali uvijek naoružan, izazivajući strah među mještanima.

Ovaj zločin, iako završen hapšenjem počinioca, ostavio je trajne posljedice na zajednicu. Kuća u kojoj je živjela porodica Madžgalj sada je zatvorena, a porodica razmatra prodaju imanja i odlazak iz sela.

“Velika je ovo tragedija od koje se nikada nećemo oporaviti,” zaključio je Velibor.

Izvor Telegraf.rs