Rožaje – U selu Bašča kod Rožaja, na juozapadnom dijelu Sandžaka, gdje priroda istovremeno oduševljava i izaziva, jedna porodica prkosi svim predrasudama o životu na selu. Tamara Garović (36) i njen suprug s ponosom odgajaju sedmero djece, održavaju veliko domaćinstvo i pokazuju kako trud, ljubav i zajedništvo mogu savladati sve prepreke. Tamara je, sa svojim neumornim duhom i energijom, postala prava inspiracija na društvenim mrežama, gdje je prati na desetine hiljada ljudi.

Život na selu – svakodnevna borba i radost

Tamara i njen suprug dijele svakodnevne obaveze koje uključuju brigu o više od 40 grla stoke, 50 ovaca, prasadi, kokoški, kao i psima i mačkama. Njihov radni dan počinje prije svitanja, a završava kasno navečer.

• „Bavljenje poljoprivredom je naš način života. Iako je teško, volim raditi i muške poslove – pilam drva, malterišem, postavljam pločice. Ništa mi nije strano. Kada radite s ljubavlju, ništa nije teško,“ kaže Tamara za RINU, dodajući da njen radni dan traje od šest ujutro do kasnih večernjih sati.

Tamara je rođena u Podgorici, ali se sa porodicom preselila u selo Mioska kod Kolašina. Udala se vrlo mlada, sa samo 15 godina, i od tada gradi svoj dom i porodicu u selu Bašča. Njihov dom sada krase dječija graja i ljubav koja se osjeti u svakom kutku.

Djeca – najveće bogatstvo porodice Garović

Porodica Garović ima četvero sinova i tri kćerke: Jovana (19), Vučeta (15), Jovan, Uroš, Margita, Anja i najmlađi Andrej. Jovana je studentica Učiteljskog fakulteta u Nikšiću, dok Vučeta pohađa Ekonomsku školu u Rožajama. Svi pomažu koliko mogu, a Tamara s ponosom ističe njihovu međusobnu podršku.

• „Stariji pomažu mlađima, a svi zajedno učestvujemo u poslovima. Trudimo se da djeci prenesemo prave vrijednosti – da budu pošteni, vrijedni i dobri ljudi,“ ističe Tamara.

Renoviranje doma uz pomoć dobrih ljudi

Garovići su, uz mukotrpan rad, započeli renoviranje svog doma. Ipak, zbog visokih troškova, pomoć je stigla od humanitarne organizacije „Srbi za Srbe,“ koja im je pomogla da završe kuću tokom pandemije.

• „Veoma smo im zahvalni. Pomogli su nam u najtežem trenutku, kada sami teško da smo mogli izaći na kraj,“ kaže Tamara.

Hit na društvenim mrežama

Ova žena zmaj, koja istovremeno radi u štali i brine o porodici, postala je prava senzacija na društvenim mrežama. Njeni video snimci, koji prikazuju svakodnevni život na selu, oduševljavaju hiljade ljudi širom regiona.

„Volim snimati naš način života. Mnogo ljudi iz Srbije, Bosne i Hercegovine i drugih krajeva me prati i podržava. To me motiviše. Sada, tokom zime, imat ću više vremena za društvene mreže,“ kaže Tamara

Život na selu – izbor srca, a ne nužde

Iako povremeno posjećuje Podgoricu, gdje žive njena braća i sestre, Tamara kaže da nikada ne bi mijenjala život na selu za gradski.

• „Na selu je naporno, ali kad volite ono što radite, sve je moguće. Organizacija je ključ svega. Čak i kada radim u štali, nađem vremena da se sredim, odem kod frizera ili kozmetičara. Sve se može kad imate volju i dobru organizaciju,“ poručuje Tamara.

Primjer za cijeli region

Tamara i njena porodica pokazuju da se radom, slogom i ljubavlju može živjeti ispunjen život čak i u ruralnim sredinama. Njihova priča inspiriše ne samo komšije i prijatelje, već i hiljade ljudi koji je prate na društvenim mrežama.

Ova porodica, koja svojim primjerom njeguje prave vrijednosti, zaslužuje pažnju i divljenje. Pogledajte zadivljujući video snimak ispod teksta.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Regionalna informativna novinska agencija (RINA) (@_rina.rs)

Srbin iz Brezovice pronašao mir i posao u Prizrenu: Priča o toleranciji i zajedništvu

Dok su odnosi među narodima na Balkanu često obavijeni historijskim nesuglasicama i predrasudama, priča jednog mladića iz Brezovice, koji je pronašao posao i dom u Prizrenu, svjedoči o suživotu, međusobnom poštovanju i razumijevanju. Njegovo iskustvo ukazuje na mogućnost harmonije među različitim zajednicama u modernom vremenu.

Od Brezovice do Prizrena: Trbuhom za kruhom

Ovaj mladić, koji je svoju priču podijelio na YouTube kanalu “Refki Alija”, govori kako je prije nešto više od godinu dana odlučio napustiti Brezovicu u potrazi za poslom. Ekonomska situacija u njegovom rodnom mjestu ga je natjerala da sreću potraži u Prizrenu, gdje je pronašao zaposlenje kod Albanca u servisu za popravku motora.

“Došao sam ovdje u nadi da pronađem posao i našao sam ga kod prijatelja. Radim na servisiranju motora i mogu reći da je sve potpuno normalno. Posla uvijek ima, a odnosi s kolegama su izuzetno korektni,” ispričao je mladić.

Topla dobrodošlica i osjećaj zajedništva

Njegovo iskustvo u Prizrenu daleko je nadmašilo očekivanja. Lokalna zajednica, u kojoj su prisutni Albanci, Turci, Goranci i drugi narodi, brzo ga je prihvatila.

“Poštuju me kao da sam ovdje oduvijek živio. Niko me ne gleda kao Srbina, već kao čovjeka. Ovdje gdje radim imamo pripadnike svih nacija – samo sam ja nedostajao da budemo kompletni,” rekao je uz osmijeh, ističući kako se osjeća kao ravnopravni član zajednice.

Jezik nije prepreka za komunikaciju

Iako ne govori tečno albanski jezik, osnovno znanje mu je dovoljno za svakodnevnu komunikaciju. Mnogi stanovnici govore bošnjački ili srpski, što dodatno olakšava razumijevanje.

“Niko mi nikada nije rekao: ‘Zašto si ovdje došao?’ Takve riječi jednostavno ne čujem. Naprotiv, svi su veoma ljubazni i otvoreni,” dodao je.

Povratak korijenima

Iako je u početku imao strahove zbog svoje nacionalnosti, povratak u Prizren se pokazao kao pravi potez. Danas živi u porodičnoj kući zajedno s majkom i uživa u miru i sigurnosti. Grad ga je, kaže, potpuno razuvjerio u sve predrasude koje je imao prije dolaska.

“Plašio sam se prije nego što sam došao, jer sam mlad Srbin. Ali kad sam stigao, vidio sam da nije onako kako se priča. Ljudi su ovdje otvoreni. Srbi mogu doći, šetati gradom, živjeti ovdje. Moji prijatelji su u čudu kad im kažem kako mi je ovdje. Pitali su me da li imam problema, a ja im kažem – nemam, ljudi, dođite i uvjerite se sami,” poručuje.

Prizren – grad tolerancije i suživota

Prizren, nekadašnje središte kulture i trgovine, i danas čuva duh multietničkog suživota. Priča Srbina iz Brezovice nije izuzetak, već primjer kako suživot može funkcionirati u svakodnevnim okolnostima. Grad u kojem se susreću različite kulture, jezici i tradicije, svjedoči da granice među ljudima nisu nepremostive.

Ova priča je inspiracija ne samo za Prizren, već i za cijeli Balkan. Ona podsjeća na važnost otvorenosti, međusobnog razumijevanja i poštovanja, čineći suživot ne samo mogućim već i neophodnim za budućnost.